Teze akademika Burovića
i Albanci
Suad Sulejmanagić
Akademik, prof. dr
Kaplan Burović predstavio je svoje albanološke teze pred državnom komisijom
Državnog univerziteta u Tirani (Filozofski fakultet), još 1969. godine, unutar
njegove monografije Ulcinjsko narečje, kojom je branio svoju drugu diplomu na
tom Univerzitetu. Član komisije prof. Mahir Domi mu se suprotstavi, ali se
Akademik Burović ne složi sa njim, već uznastoja na svojim stavovima,
predstavljajući mu i usmeno nove dokaze u prilog svojih teza.
Komisija je usvojila
odbranu diplome, ocjenjujući je najvišom ocjenom, dadoše mu 10 (deseticu).
Pošto mu izjaviše da njegova monografija prevazilazi okvire odbrane jedne
diplome, rekoše mu i da će je objaviti odmah u univerzitetskom časopisu Studime
filologjike.
Akademik je tu studiju
od vremena povjerio Visokom pedagoškom institutu u Skadru, da ga oni objave u
njihovom časopisu. I oni su to usvojili i unijeli u materijale broja, koji su i
poslali u štampariji Tirane da se odštampa. Ali tamo interveniše Sigurimi
(pandan naše UDB-e) i studija Akademika Burovića se skida iz materijala tog
časopisa.
Ovo se ponovilo i u
časopisu Studime filologjike. I ovdje interveniše Sigurimi i
studija Akademika Burovića se izbacuje, ne obavljuje se.
U štampi Tirane, jedan
novinar, objavio je izvještaj za studente, koji su duž te godine branili
diplome na Univerzitetu Tirane naučnim radovima. Štaviše, nekima su objavili i
fragmente iz tih njihovih radova. Ime Akademika Burovića ne nalazi se nigdje u
tom dopisu.
Tada jedan drug
Akademika Burovića šalje listu MËsuesi u Tirani dopis za odbranu diplome od
Akademika, zajedno sa jednim fragmentom te njegove studije. Ni dopis niti
fragmenat nisu mu objavili.
U međuvremenu Sigurimi
upotrebljava tu studiju da provocira Akademika: pišu mu pismo narečjem Ulcinja,
tobože mu to piše otac, koji mu nudi pare, kao pomoć da prebrodi njegove
oskudice. Iako Akademik nije ni posumnjao da ga provociraju, dao je ocu
"zasluženi" odgovor, ne ispoljavajući ništa od onih muka i zločina,
koji su mu se činili u Albaniji od SIGURIMI-a, koji ga bješe potčinio
grozno-kriminalnom mobingu.
I pored toga što je
SIGURIMI pretrpio neuspjeh sa svim provokacijama i kriminalnom policijskom
obradom, koju je permanentno činio Akademiku kroz godine, potražnjom od Josipa
Broza Tita njega su uhapsili.
Pred sudom, izjavljujući
svoje generalije, Akademik kaže da je dva puta diplomirao, na Albanologiji u Skoplju
i na Univerzitetu u Tirani. Oni ga registriraju da je diplomirao samo na
Albanologiji u Skoplju. Tada se Akademik začudi zašto mu ne priznaše diplomu
Universiteta u Tirani. Pomisli da mu je možda nisu oduzeli, kao što su to
oduzimali činove i dekoracije političkim uhapšenicima. Samo ovoliko. Kad je
izašao iz zatvora i otišao do Filozofskog fakulteta da potraži jednu potvrdu da
je tu diplomirao, pošto su mu diplomu oduzeli oni iz SIGURIMI-a i - sigurno -
uništili je, rekoše mu da u matičnoj knjizi diplomiranih, pored njegovog imena
piše: "Otjeran sa studija zbog lošeg političkog držanja". Tako
je shvatio da su ga ovi Albanci, još prije hapšenja, znači - bez nikakve
istrage, ni u zatvor, niti pred sudom - kažnjen na smrt od ove mafije na vlast,
koja - pošto ga je uhapsila - učinila sve i da izbriše njegovo ime ne samo iz
sjećanja albanskog naroda, već i iz sjećanja njegove djece.
Tek tada je Akademik
shvatio zašto mu nisu objavili tu studiju i zašto njegovo ime ne figuriše na
listi-dopisu onog novinara, koji bješe pisao za diplomirane odbranom diplome.
Pa i zašto mu ni list MËSUESI nije objavio fragmenat studije, niti dopis
njegovog druga. SIGURIMI je pratio i provocirali Akademika na svakom koraku,
ostavljajući zločin, svinjariju i niskost koji su učinili protiv njega i
njegove porodice, i protiv njegove maloletne djece, Dušana od 6 godina i
Dušanke od 4 godina. Provocirali su ga i da ih ubije, zajedno sa njihovom
majkom, da bi imali čime da opravdaju njegovo hapšenje i streljanje.
Duž njegovog čamovanja u
zatvoru, albanski naučnici, na čelo sa Mahir Domijem, za svoje potrebe, uneli
su u albanskoj enciklopediji FJALORI ENCIKLOPEDIK SHIPTAR, Tirana 1985, kod
glasa GJUHA SCHIPE, naučno otkriće Akademika Burovića u vezi kratkih
samoglasnika albanske fonetike, ali bez njegovog imena, jer je bio u zatvoru.
Čim su saznali Enverovci da je on autor tog otkrića, u nemogućnosti da i to
izbrišu, preštampavaju tu enciklopediju i, kod pomenutog glasa, čine
skraćivanja, izbacujući otkriće Akademika Burovića.
Ove stvari sigurno da se
ne čine od pojedinaca, kako nam to pretstavljaju ovo novo izdanje, već od
mafije na vlasti, jer preštampavanje te enciklopedije, koja ima oko 1.500
stranica velikog formata, A 4, sa najsitnijim slovima i sa fotografijama i
mapama, niti priprema jedna osoba, sama, i niti ima ekonomskih mogućnosti da to
privatno štampa. Ko je finansirao ovo izdanje? Nije finansirala mafija na vlast
?!
Pošto je izašao iz
zatvora, iako je albanska mafija u saradnji sa jugoslovenskom mafijom učinila
sve da ga blokiraju, da mu ne dozvolje da objavi nijednu jedinu riječ, on je
razbio tu blokadu, ne samo na albanskom jeziku, već i na drugim jezicima. Ovako, između ostalih,
stiže da objavi i svoja albanološka otkrića, koje učiniše Albance da pobjesne.
Akademija nauka i umjetnosti
Prištine, u svojoj enciklopediji, objavljena 2012, priznaje da je Akademik
Burović bez sumnje ličnost najogovaraniji, najnapadnija,
najblasfemiranija, najpolemiziranija i najsataniziranija u albanskom svijetu. Eto, Albanci ovog
Akademika imaju u svim aspektima, i u aspektu njegovog imena, a kamoli u drugim
aspektima, ali posebno u vezi njegovih albanoloških teza.
Protiv Akademika
Burovića su se izrazili ne samo usmeno, već i pismeno, preko svih medija, počev
od Ramiza Alije, koji - kao presjednik Albanije i šef partije rada
"komunističke" Albanije, prethodio je svima; pa preko Ismaila Kadarea
- koji je glavni albanski enverovski pisac, koji potpisuje sve što kaže Ramiz
Alija; zatim Adem Demaći - maršal OVK i nacionalni heroj Albanaca Kosmeta, uvijek
u službi UDB-e; Nafi Čegrani - major UDB-e, koji je silovao i ubijao maloletne
djevojčice; Skender Shkupi - akademik, prof. dr. i ambasador
"demokratske" Albanije u Turskoj, pa sve do onih koji se ne usuđuju
da potpišu pravim imenom njihove paškvile sa svinjarijama, uvredama, psovkama,
falsifikatima, lažima i intrigama, pretnjama. Objavili su do sada hiljadama
članaka, stotinama "studija", pa i kilometarskih, preko svega i
desetine knjiga, sa stotinama stranica, od početka do kraja protiv Akademika
Burovića. Pošto su ga ovako satanizirali u albanskoj i stranoj sredini, pa i
tamo - u Parizu u Francuskoj, preko mora i okeana, ovi su Albanci pozvali i
svoje junake, da odu u Ženevu, gdje danas živi Akademik, da ga ubiju. Pozvali
su ih otvoreno, preko interneta. Otvoreno, preko interneta, očitali su mu i
opelo! Primjeri ovi bez presedana su u istoriji čovječanstva.
Nekakav Përparim
Kapllani, iz SAD, albanološke teze Akademika Burovića nazvao je
"crne teze". Svi Albanci, skoro en bloc, prihvatiše stavove
ovog Përparima i štampaše mu ih, pa mu ih i preštampaše na sve strane i preko
svih medija, svojih i stranih, na albanskom i na stranim jezicima. Mi ih
nađosmo na portalu www.mlbloc.osdir.com na albanskom jeziku.
Ove teze, nešto
opširnije, Përparim ih je objavio ranije, moguće čim je Akademik objavio svoje
djelo ILIRI I ALBANCI, Ženeva 1994. Pošto se vidjelo da koješta čitaoci ne
prihvaćaju, ne štima im, instrukcijama iz centra, on ih je skratio i reduktirao
u ovoj formi, u kojoj ih nađosmo.
Uzimamo u analizu ove teze,
koje Përparim pripisuje Akademiku Buroviću.
CRNE TEZE BUROVIĆA
Od Përparim Kapllani
Toronto, 30. januar 2004
Evo crne teze Kaplana
Resuli Buroviča, otrovnom izvoru antialbanskom, gdje piju vodu Ardian
Vehbiu, Fatos Ljubonja i Aurel Plasari. Jedan paragraf konvertiranog
Crnogorca Buroviča, ostavio sam ostavio na engleskom, jer zvuči mnogo punije.
Drugi dio sam sakupio na albanskom. Materijal je objavljen u formi intervjua u
makedonskom listu "Vest", prošle godine. Intervju ste već pročitali u
mesažu "Amanet Kaplana Resul Buroviča". Falange
antialbanske i terorističke upravljene od Kaplana Resuli imaju donji plan:
All of that
could and can, even needs to be solved without blood. Let the Albanians prove
that even Mosconj is theirs, thus give them even it. But until they prove that,
they should not be given even one stone from our fatherlands, not only to
prevent them from desecrating it, but also in order to prevent them from
smashing their own heads with it.
Merak ovih
beskrupuloznih istraživača je upravo onaj gornji, koji vi vidjeste na
engleskom: da se ne da nijedan jedini kamen iz domovine onih i da se spreče
Albanci, pa i lomeći im glave. Imali jasnije od ovoga što je napisao Kaplan
Resul Buroviči, Albanac bajbukdžija konvertiran u Crnogorca? Ova
ogorčenost bajbukdžija kida nas od smijeha!
Neka, čitajte niže
teze, kako ih je napisao Crnogorac Resuli, svojeručno. Prije svega
naglašavamo da Akademik Burović (a ne -VIČ - na alb. "tele"!) nije
konvertirani Crnogorac, već rođeni, od oca i majke, djeda i pradjedova,
čistokrvnih Crnogoraca, poznati kao takvi u istoriji Crne Gore i čitave
Jugoslavije, pa i Turske, pa i Grčke, pa i Mletačke Republike, pa i Amerike.
Zatim, on nije upravljao i ne upravlja nikakvim falangama, ni oružjem niti
perom. Naprotiv - falange ste mobilizirali vi, protiv njega i protiv svih
poštenih ljudi, koji se ne slažu sa vama. Ali jeste, istina je da su
njegove teze već prihvatili ne samo svijetski naučnici, profesori i doktori
nauka, akademici, već i sami pošteni Albanci, kao što su mnogi, pa i od ovog
Përparima već imenovani, što je njega i njegove kolege učinilo da pobijesne.
Prezreni
bajbukdžija Akademik Burović je danas, pošto ste mu inscenirali sudske procese
i kaznili ga sasvim nevinog na 43 godine monstruoznog zatvora, gdje ste ga i na
živo odrali, između ostalog - i da porekne njegovu jugoslovensku (crnogorsku)
nacionalnost i da se izjavi za Albanca.
Danas, pošto ste
ogrezli u monstruozne žločine protiv njega i njegove porodice, njegove žene i
njegove maloljetne djece, Dušana od 6 godina i Dušanke od 4 godina, koje ste mu
masakrirali! A jučer, kad je iz Jugoslavenskog bajboka izašao i stigao kao
politički emigrant kod vas, niste ga zvali sa prezrenjem bajbukdžija, već
revolucionar. Akademik Burović je bio i ostao revolucionar! Dok ste vi
bili i ostali kameleoni. Engleski ne poznajem, a - kao ja - i većina Albanaca,
koji su moguće pročitali ovu paškvilu ovog Përparimi-a.
Zato, on bi dobro učinio
da je prevede. I - još bolje - da nam je da u originalu na makedonski jezik,
ili - u prevodu na albanski, koji je objavio sâm Akademik. Ali, ako se tamo
zaista kaže da je Akademik rekao: "Da se ne da ni jedan jedini kamen
iz domovine onih i da se spreče Albanci, pa i lomeći im glave",
neka nam to dokumentira: gdje je rekao te riječi Akademik?
U originalu navedenog
intervjua ih nema, kao što nema ni onaj falsifikat Agrona Tufe, da je
tobože Akademik rekao da u Draču dan-danas nema žive duše albanske! Umjesto što
citira svoje paskvile (ili svojih kolega!), napisane i objavljene protiv
Akademika Burovića na engleskom jeziku, učinio bi dobro da diže ruke od ovih
zločina i svinjarija, jer - u suprotnom- vratiće mu se kao bumerang. I od onoga
što ćemo vidjeti u nastavku, sasvim jasno izlazi da te riječi nisu Akademikove,
jer su protivne, u goloj kontradikciji sa onim drugim riječima koje nam citira
ovaj Përparim. Akademik Burović je svojevremeno izjavio da se slaže sa
Njegošem, koji kaže: Pokolenja djela sude, Što je čije daju svima. Druga stvar
što Përparim sa svojim kolegama pretendira ne samo kamenje, već i čitave
oblasti, koje im nikada nisu pripadale i ne pripadaju im !
2. Dr. Kaplan
Resuli-Burović: Ismail Kadare je poslat katapultom na Zapad kao agent
Sigurimia i albanske države.
Kadare je glavni uzrok hapšenja,
interniranja i kažnjavanja. Eks-načelnik albanskog Sigurimi-a izjavio je na RTV
godine 1996. da je Kadare bio regrutiran kao agent i da ima pseudonim
"General".
Na jednom plenumu Saveza
umjetnika godine 1966 ja sam kritikovao Kadarea. Po izlasku iz zatvora, jedan
major mi je izjavio da je Sigurimi dobio 12 stranica, napisanih od Ismaila
Kadare, gdje se ja optužujem za agitaciju upravo od Kadarea. Kadare je
upotrijebio njegovo pero u službi Envera Hodže, pretvarajući govore Envera u
novele i poeme.
Glavni cilj Ismaila
Kadare jeste da truje zapad sa albanskim istorijskim falsifikatima.
I dr Abdi Baleta,
eks-ambasador Albanije pri OUN, javno je priznao da nam izlaze riječi Akademika
Burovića. Sâm Ismail Kadare, pošto je pretrpio neuspjen u njegovoj misiji na
Zapad, učinio je autodemaskiranje kao agent SIGURIMI-a. On je priznao javno da,
ne samo što nije disidentni književnik, već da nije ni nacionalista. Pa što je
bio i što je ovaj Kadare, kad nije nacionalista?! Komunista?! Sâm on izjavio
nam je da je komunizmu pojeo alvu (muslimani jedu alvu na samrti kojega!)
zajedno sa Sali Berišom, stvar ova sasim istinita. Štaviše, pojeli su
alvu i sa kašikom Envera Hodže, pa i na sofri Envera Hodže, zajedno sa njim.
Tada?! Zar nije jasno da je on bio i ostao upravo takav kakvim nam ga prikazao
Akademik Burović - jedan smrdljivi Enverovac i beskrupulozni kriminalac ?!
Istina je da je Akademik Burović prvi koji se usudio da kritikuje i demaskira
I. Kadare-a, šta više u jedno vrijeme kad je ovaj imao iza leđa intimusa Envera
Hodžu, koji ga branio svakako. Demaskirao ga i nastavlja da ga demaskira na taj
način kako dan-danas ne basta nijednom Albancu da ga demaskira.
Za ovo ovom Akademiku
treba da zahvale Albanci, a ne da lažu i intrigiraju protiv njega, kako to čini
kreatura Përparim. Ali, ovaj përparim, koji uzima u odbranu Kadare-a, šta može
biti, ako ne kolega Kadare-a?! Ovo nam dokazuje i braneći mafiju Envera Hodže,
pretendirajući da Akademik Burović kaže da sve zločine u Albaniji učinio je
Kadare, a ne SIGURIMI i Enver Hodža sa njegovom klikom. Nikada nigdje Akademik
nije rekao da je Kadare učinio sve zločine u Albaniji. Naprotiv, Akademik je
rekao i kaže da je zločine činio Enver Hodža sa svojim SIGURIMI-em i njegovom
klikom, maskirajući se iza leđa ovoga i onoga, znači i iza leđa Kadarea, koji
je bio samo jedan član te crne bande i, kao takav, djelovao je po instrukcijama
i naređenjima. A onaj izraz bajbukdžija, iz prve tačke, što nam govori?!
Da je Përparim sa bajbukdžijcima, ili protiv njih?! Pa sa kime je ovaj
antibajbukdžija, ako nije sa onima koji nas učiniše bajbukdžijama ?!
3. Otkrio sam
da Albanci nisu autohtoni i da nemaju porijeklo od Pelazga i Ilira. Albanci
nisu autohtoni nigdje na Balkanu. Šta više, oni nisu autohtoni ni u samoj
Albaniji, oni su došljaci. Da Albanci nisu autohtoni ni u samoj Albaniji,
kamoli ma gdje drugo na Balkanu, rekli su i dokumentirali prije Akademika
Burovića drugi, štaviše - čuveni profesori istorije, doktori nauka i akademici,
albanolozi među najpoznatijim u svijetu.
Rekao je to i albanski
akademik, prof. dr Ećrem Čabej, kao i mnogi drugi Albanci. Zašto
ovaj Përparim, koji se hvata za Kaplana Burovića, kojemu ne priznaje ni naučna
zvanja, niti titulu akademika, ćuti za akademika Čabeja?!
Zašto se nije osuo ovako
protiv njega?! Sigurno mu za to još nisu naredili oni iz SIGURIMI-a !
Isto ovako stoji stvar i
sa Pelazgima. Ovaj Përparim, koji izlazi na megdan Akademiku Buroviću, izgleda
da još nije pročitao ni djelo HISTORIA E SHCIPËRISË, izdanje Istorijskog
instituta Albanije, tom I, Tirana 1959. Albanski istoričari su poslije DSR
priznali i napisali tamo sasvim jasno da je hipoteza o porijekli Albanaca od
Pelazga oborena naučno argumentiranom kritikom austrijskog akademika, prof. dr Gustava
Meyer-a.
Mnogi Albanci, koji su
se suprotstavili Akademiku Buroviću su kao ovaj Përparim: nisu još pročitali ni
pomenuto djelo ISTORIJA ALBANIJE.
Njihovo nepoznavanje
stvari i problema, o kojima diskutiraju, sasvim je evidentno i, često, sasvim
smiješno, da nam je Akademik o tome još od vremena napisao i objavio satiru
ALBANSKA SVINJA (vidite njegovo djelo SKENDERBEG PO DRUGI PUT MEĐU SRBIMA,
Ulcinj 2013., str. 149.) Isto ovako stoji stvar i sa Ilirima. Da Albanci nemaju
veze sa Ilirima rekao je i dokumentirao to, dokazao, austrijski akademik, prof.
dr Gustav Njeigand. Priznali su ovo svi albanolozi svijeta. Priznao je ovo i
albanski akademik Čabej sa njegovim kolegama. Ali eto, to mu ne priznaje i
Përparim, koji još nije pročitao ni ISTORIJU ALBANIJE!
4. Albanci,
umjesto mljijekom svojih materi, hranjeni su šovinizmom i rasizmom protiv
susjeda. Nadam se, ako im ko bude objasnio istinu o njihovoj iliromaniji i
njihovim legendama i mitovima, Albanci bi digli ruke od svoje neosnovane mržnje
protiv susjeda.
Da su se Albanci
hranili šovinizmom i rasizmom, pošto nam je ovo dokumentovao Akademik Burović,
priznao je i Ismail Kadare, tamo - u Parizu, izjavljujući ništa manje već: "Albanci
su jedan rasistički narod".
Svjedoči nam ovo i sâm
Përparim sa ovim njegovim crnim tezama, koje analiziramo. Pa što manifestirate
vi sa ovim vašim crnim tezama, o Përparime, ako ne neukost vašu, indoktrinaciju
sa iliromanijom i pelazgomanijom, kao i šovinizam i rasizam vaš najsljepiji ?!
Nema sumnje da, osvešćavajući Albance sa istinom o njihovom porijeklu, oni će
cedirati, oslobodiće se i od šovinizma i rasizma prema susjednim narodima, kao
što su se već oslobodili mnogi od njih, upravo čitajući djela Akademika
Burovića, što su izjavili i preko medija.
5. Formula e
Pagezimit /Formula pričešća) je prvi primer pisanog albanskog jezika sa autorom
Crnogorcem Pavlem Anđelićem, koga su Albanci albanizirali kao "Pal
Ëngjëlli". Prva knjiga na albanskom jeziku "Meshari"
napisana je od strane Hrvata Ivana Buzuka i štampana je u Crnoj Gori. Albanci
su albanizirali njega i nazvali su ga "Gjon Buzuku".
Da je Formula
pričešća prvi dokumenat pisane albanske riječi, rekli su i kažu albanski
istoričari. A da se biskup Drača Pavle nije prezivao ËNGJËLLI, kako ga
albanizira i Përparim sa svojim albanskim kolegama-falsifikatorima, dokazuju
nam dokumenta vremena i činjenica da se on sa Skenderbegom razumio na srpskom
jeziku, a ne na albanskom, koji nisu znali ni jedan niti drugi, što nam
dokazuje upravo ta Formula pričešća, kao i njegovi rođaci, koji dan-danas žive
u Crnoj Gori i prezivaju se Anđelić, a ne Ëngjëlli. Prezime ovo nepoznato je u
albanskoj patronimiji. Preko svega, albanski istoričari su priznali da, sve do
XVI vijeka, nijedan Albanac nije uspio da se popne u višem staležu katoličkih
klerikalaca, dok je porodica Anđelić, iz Drivasta, kraj Skadra, poznata sa
svojim biskupima još od XIII vijeka.
Isto tako, da je
albanski tzv. Gjon Buzuku ista ličnost sa Hrvatom Ivanom Buzukom, dokazuje nam
činjenica što porodica Buzuk postoji dan-danas u Hrvatskoj, dok u Albaniji nema
ni traga. Zna se da je MESHAR (Misal) štampan u Crnoj Gori, pa i sa nekoliko
slova srpske ćirilice. Pošto se ovo ne sviđa Përparimu i njegovim kolegama, u
posljednje vrijeme su počeli ovi Albanci sa pretendiranjem da je štampan u
Italiji. Za ćirilična slova još se nisu prononcirali čija su, ali smo sigurni
da će pristati da su ih pozajmili i od đavola i sina mu, samo ne od
Srbo-Crnogoraca.
6. Prva škola na
albanskom jeziku otvorena je od Dositeja Obradovića. Srbija je prva država na
svetu koja je priznala nezavisnost Albanije. Jedan od najstarijih albanskih
autora je Makedonac Petar Budi (1566-1622), koji je objavio tri knjige na
albanski jezik. Albanci su ga albanizirali u Pjetr Budi. Jedan drugi Makedonac
je Jovan Kukuzel, koga su Albanci albanizirali u Jan Kukuzeli. Činjenica je da
se Kukuzel rodio u Drač, u 11 vijeku. Znamo da se Prparimu ne sviđa što
je prvu školu na albanskom jeziku otvorio u Albaniji jedan Srbin, preko svega -
i pravoslavni sveštenik - Dositej Obradović.
Znamo da bi danas on bio
rad da se nije uopšte i otvorila ta škola, pa i da su ostali Albanci budu
nepismeni, samo da je ni Srbi nemaju ! Ako ne zna da je Srbija prva
država na svijetu koja je priznala Albaniju kao nezavisnu državu, neka prelista
dotičnu dokumentaciju, koju mu njegove kolege evo čitav jedan vijek kriju, u
njihovoj suludoj kampanji da samo ocrne Srbe i tako da huškaju svoje Albance
protiv njih.
Petar Budi je rekao sâm,
pa i sa gordošću, da nije Albanac, već Makedonac. Ovo nam svjedoči i jezik
njegovih djela, prepun srpsko-makedonskih riječi, koje nije znao kako da ih
prevede na albanski. Što se tiče njegovog albaniziranja, eto gdje ga i vi,
Përparime, albanizirate!
Isto tako i
Makedonac Jovan Kukuzeli, što nam svjedoči njegovo prezime, čisto makedonsko, i
njegova biografija. I njega su prisvojili iako on nema ama ništa albanskog u
sebi i svom stvaranju, ni imena. Ako se rodio u Draču, a Drač je danas u
Albaniji (tada se ova zemlja nije zvala Albanija!), ovo ne znači da je bio i
Albanac po nacionalnosti. Rodio se u Albaniji i Skenderbeg, pa i u glavnom
gradu tadašnje Albanije - u Kruji, ali dokumenta i njegovi savremenici kažu da
je bio Srbin, a Akademik Burović nam je to i dokazao!
7. Skenderbeg je bio
porijeklom Srbin. Naim Frašeri (nacionalni pjesnik Albanaca) bio je Vlah. Fan
Noli (društveno-politička ličnost Albanije i istaknuti književnik) bio je Grk,
njegovo pravo ime je Theophanous Mavromatis. Petar Bogdan (najveći književnik
stare albanske književnosti) bio je Srbin, dok je Ismail Ćemali, koji je
proglasio 1912.godine nezavisnost Albanije, bio Turčin. Ako Përparim, ili
ma ko drugi, pretendira da su apostrofirani od njega i porijeklom Albanci -
neka nam to dokaže. Akademik Burović nam je dokazao da nisu. Isto tako,
Akademik nam je dokazao da je pravo ime Fan Noli-a Theofan Mavromatis.
Petar Bogdan nam je ostavio na pismeno da je bio Srbin, a Ismail Ćemal - da je
bio Turčin. Pa šta ima u tome zlog što oni, svojim nacionalnim porijeklom, nisu
bili Albanci, o crni Përparime?!
Zlo postoji kod vas,
koji - umjesto da ih poštujete još jednom više od vaših Albanaca, jer ovi - kao
nealbanci - nisu bili dužni Albancima ona njihova samopožrtvovanja, vi ste
spremni da im izbrišete imena iz liste poštovanih Albanaca, samo i samo zato
što i njihovim porijeklom nisu bili Albanci.
Jugosloveni su izabrali
na vrh svoje države, za predsjednika Jugoslavije, Albanca Sinana Hasanija
i, ne samo što mu ime nisu izbrisali, već se i ponose njim i tim svojim
izborom.
8. Sloveni su
bili prvi autohtoni stanovnici Albanije, prije Albanaca. Sloveni su ušli u
Durrës (Drać) godine 548. Albanci su došli iz Transilvanije i Bugarske mnogo
kasnije, oko vjekova IX i X. Činjenice da su prije bili Sloveni i zatim Albanci
su današnja imena gradova i sela kao Pogradec, Korča (Korća), Čorovoda
(Ćorovoda), Berati, "Božigrad", Leskovik, Voskopoja, Kučova, Kelcyra,
Belši. Albanski jezik je samo 100-200 godina star. Akademik Burović, do
danas, nigdje nije rekao da su Srbi autohtoni ni u Srbiji, kamoli i u Albaniji!
Ali da - rekao je i dokumentirao nam je to da su Sloveni stigli u Albaniju
prije Albanaca.
Ovo nam je rekao i
Akademik Čabej, štaviše - službeno i sa tribine Zbora ilirskih studija sred
Tirane. Da su Sloveni ušli u Drač godine 548., kad tamo nije bilo žive duše
albanske, ima napisano i u citiranom djelu ISTORIJA ALBANIJE, kojemu
ovaj albanski sveznalac - do danas - izgleda da joj još nije vidio ni korice.
Da su Albanci stigli u današnju Albaniju iz Transilvanije i Bugarske rekao je
ovom Përparimu i njegov Akademik Čabej, pa i to - da su došli u X vijeku, a ne
kako to pretendira Akademik Burović - u IX vijeku.
Znači - jedan vijek
prije! I eto, ovi Albanci ne urliču protiv Akademika Čabeja, koji jedan vijek
kasnije dovodi Albance u Albaniju, tačnije u oblast Mat Srednje Albanije, već
urliču protiv Akademika Burovića, koji ih je doveo jedan vijek ranije. Ne samo
gradovi, već i dokumenta arhiva, dokazuju da su Sloveni ušli u Drač godine 548,
dok su Albanci jedva uspjeli da iznesu vrh svoga nosa u istoriji Albanije tek
godine 1043. Da je Akademik Burović rekao da albanski jezik nije stariji do
samo 100-200 godina, jeste vaša notorna laž, Përparime. Naprotiv, on je branio
starost albanskog jezika od onih koji su joj tu starost osporavali, dok ove
vaše laži su - vaša zahvalnost.
9. Albanski jezik je
mješavina srpskog, makedonskog i bugarskog. Albanci imaju jednu jako veliku moć
da asimiliraju druge. Da je albanski jezik jedan amalgam jezika, rekli su
drugi, a ne Akademik Burović. Naprotiv, Akademik Burović je branio albanski
jezik onako kako ga dan danas ne brane ni sami Albanci, ne samo zato što nisu
znali i ne znaju, već i zato što se nisu usudili i ne usuđuju se.
Ovo se ogleda i u
albanskoj štampi (i pored monstruozne medijske blokade, koja je učinjena
Akademiku!), ali Përparim sa svojim kolegama su zatvorili oči i - naravno - ne
vide to. I da Albanci imaju jako veliku moć asimiliranja drugih, rekli su prije
Akademika drugi, dok nam to sami Albanci svakodnevno dokazuju.
Ali, zar su ovi Albanci
i protiv ovoga?! Pa ako su protiv ovoga, zašto vrše nasilnu asimilaciju
nealbanskog stanovništva i u samoj Albaniji, kamoli i preko njenih granica ?!
Silnu moć prirodne asimilacije drugih od strane Albanaca, Akademik Burović ne
smatra negativnom stranom. Naprotiv, on im je to uračunao u pozitivne strane,
posebno na teritoriji Albanije. Tu su moć Albanci manifestirali do njihovog
nacionalnog preporoda (1878). Od nacionalnog preporoda, Albanci vrše nasilnu
asimilaciju drugih, preko šantaža i terora, pa i hapšenjem, dranjem na živo i
osuđivanjem na smrt. Sigurno da se ovime Akademik Burović nije mogao pomiriti i
da to nije pretrpio na svojoj čapri. 10. Dardanci Kosova nisu Iliri, oni
su Tračani.
Albanci su keltsko
pleme. Ovi Kelti su došli u Mat u 4 vijeku prije nove ere. Staro keltsko ime
Albanaca bilo je Arbën/Arbër. Da Dardanci nisu ilirsko pleme, već tračko,
rekli su drugi prije Akademika Burovića, a na bazi istorijske dokumentacije.
Ovo nam kažu i sami Albanci, neki u pola glasa (nazivaju ih Iliro-Tračani), ali
ima i takvih koji priznaju istorijsku istinu da, u vrijeme Trojanskog rata, u
kome su učestvovali i Dardanci, Iliri još ne bjehu sišli iz Centralne Evrope na
Balkan. Da su Albanci keltsko pleme, Akademik Burović ne samo što to nikad nigdje
nije rekao, već naprotiv - energično se suprotstavio onima koji su to rekli.
On je dan-danas u
ogorčenoj borbi sa srpskim "albanolozima", koji se instruiraju od
mafije Josipa Broza Tita, a sigurno se plaćaju od mafije Envera Hodže,
da se takvim pretendiranjima suprotstave Akademiku Buroviću, tobože se i oni
bave albanologijom. O tome je Akademik Burović objavio i čitavu knjigu: HIPOTEZE
O POREKLU ALBANACA, Ulcinj 2013. Da su Albanci svoje srednjevjekovno ime
Arbën/Arbër uzeli od Kelta, rekli su i drugi albanolozi, pa i njihov akademik,
prof. Šaban Demiraj. 11. Prizrenska liga bila je jedna islamska
liga. Svi Albanci su mogli da postanu Turci.
Da je Prizrenska liga u
početku bila islamska, a ne albanska, priznali su i sami albanski istoričari. A
da su se Albanci, da je potrajalo samo još 100 godina tursko ropstvo, htjeli
turcizirati svi, to je prije Akademika Burovića rekao albanski preporoditelj
Sami Frašeri.
12. U godine (1912-1913)
albansko stanovništvo je brojilo 700.000 osoba, od kojih samo polovina su bili
Albanci. Vlasi su činili 20%, Sloveni 15%, Grci 5%, i drugi (Turci, Romi,
Jevreji, Italijani, Čerkezi) 15%. Preko 30% stanovništva Albanije danas ne
govori albanski. Prezimena Bello, Blushi, Bogdani, Buda, Budi, Dida,
Dobraci, Dragovoja, Dagusha, Haveri (ć), Kapisuzi (ć), Meksi, Millani,
Milloshi, Mojsiu, Muzaka, Najdeni, Peku, Prela, Ruka, Sililji, Skura, Shundi,
Ziu, nisu albanska prezimena.
Albanske statistike kažu
da, u godine proglašenja nezavisnosti Albanije, 1912, Albanija je imala 700.
000 stanovnika, od kojih samo malo više od polovine su bili Albanci, jer drugi
dio bili su nealbanci, posebno Vlasi, Sloveni i Grci. Da dan-danas preko 30%
stanovnika Albanije nema albanski jezik maternjim, izvolite videti i ubjediti
se preko jedne poštene registracije.
A ako za citirana
prezimena ima stvora koji će dokazati da su albanska, neka nam to dokaže! Ili
su Albanci i Bogdan i Miloš ?!
13. Albanci hoće da
učine albanski jezik svjetskim jezikom. Je li moguće da ovaj Përparim još nije
čuo za svog brata Preljoc Margiljaj i njegov ćitap ILIRI GOVORE ALBANSKIM -
ALBANCI GOVORE ILIRSKIM JEZIKOM (?!), kojim pretendira da je albanski jezik
svjetski jezik, pa i klasičan, koji treba da se studira uporedo sa drugim
klasičnim jezicima, jer bez albanskog jezika ne mogu da se razumeju i objasne
ostali jezici?! Ili je možda izbrisao jadnog Preljoca iz liste Albanaca, kao i
njegovog advokata Anton Gojčaj, zbog kompromitacije koju su učinili ne
samo sebi, već i albanskom narodu ?!
14. Medija su u
ruke veliko-Albanaca i putevi se patruliraju od gangstera i od
socijal-fašističkih bandi, koje su spremne da te klepnu ciglom po glavi ili da
ti daju kuršum u čelo. Imali mogućnosti Përparim da nam da adresu bar
jedne albanske medije, u Albaniji ili u dijaspori, gdje ne vladaju
veliko-Albanci ?! Albanija je famozna u svijetu po svojim gangsterima i na vrhu
vlasti, koji godine 1997/8 zamalo nisu uzeli vlast u svoje ruke. Njen ministar
vojni pobježe za Italiju. Ne stotinama, već hiljadama su ubijeni. Što se tiče
socijal-fašističke bande, čitajte, o Përparime, vašeg Envera Hodžu, pa se
ubjedite da Albanija nije bila u ruke naroda ni u vrijeme Envera Hodže. Crna
banda Envera Hodže dan-danas je manipulira.
15. Albanci hoće da
dokažu da je i Moskva njihova. Ali dok ovo dokažu, njima, znači Albancima, ne
treba da im se da ni jedan komad kamena od zemlje koju nam ostaviše očevi.
Nadajmo se da Amerikanci neće podržati albanski terorizam. Nigdje
Akademik Burović nije rekao da Albanci hoće da dokažu da je i Moskva njihova. Naprotiv,
on je rekao da, ako dokažu Albanci da je i Moskva njihova - da im se i Moskva
da. Obrtanje naopako riječi Akademika Burovića vremenom je postalo
profesija ovih Albanaca, a ovih dana to vidjesmo i kod arnauta Ilije
Petrovića.
Nigdje Akademik Burović
nije rekao da se ne da Albancima ni komad kamena od zemlje koju su im ostavili
očevi. Naprotiv, on se i borio i prolio svoju krv da se Albancima da sve što im
pripada. Što im pripada! Ali Albanci kao Përparim pretendiraju da im pripada i
vrh Lovćena !
Nikada i nigde
nije izrazio nadu Akademik Burović da neće anglo-amerikanci podržati albanski
terorizam i bilo kojeg drugog naroda, jer anglo-američki teroristi su živjeli i
žive terorizmom. Bez terorizma oni nemaju života. Onaj dan kad će ih američki
narod pribiti leđima o zid i tražiti im računa, svršiće se i sa anglo-američkim
terorizmom. Ali zaštom ovi Albanci, ne samo što nisu protiv terorizma svog, već
hoće i da im ga podržaju Amerikanci?!
Pošteni ljudi,
principijelni, koji ne traže nešto što im ne pripada, ne samo što ne traže
podršku terorista drugih naroda, već i sami jesu protiv terorizma svog, prije
svega, a zatim i protiv terorizma drugih. Akademik Burović, kao rijetko ko do
sada na svijetu, pružio je i pruža svakodnevno činjenice da nije samo protiv
albanskog terorizma i drugih naroda, već i protiv terorizma titoističkih vlasti
u njegovom mjestu i narodu. Štaviše, on je sprva položio očite dokaze-primjere
na ovom frontu, pa se zatim bacio i na drugim frontovima. Ima vremena što su
Akademika Burovića i njegovi izjavljeni neprijatelji, i javni tužilac, tu - u
sudskoj sali - priznali su ga i proklamisali za konstruktivnog građanina ovog
svijeta. U poslednje vrijeme i njegovi albanski neprijatelji priznaju ga za
internaconalistu, pa i za nepomirlivog neprijatelja terorista.
Ovdje svršavaju
crne teze Përparim Kaplana, za koga kažu da je ilegalni sin Husni Kapo-a,
član politbiroa CK partije rada Albanije, koga je SIGURIMI lansirao na Zapad,
kao i Ismaila Kadare. Bio bačen ili svlačen od svega ljudskog, ime Përparim -
Napredak ne zaslužuje, jer ga i nije opravdao. Njemu više ide ime Dështim -
Neuspjeh, jer i sa ovim njegovim tezama, kako vidjeste iz analize koju im
učinismo, on je pretrpio neuspjeh. I nema kako da ne pretrpi neuspjeh kad brani
nešto što se ne može odbraniti, kad se stavio u službi jedne klike kriminalaca,
jedne mafije, kojoj nije daleka kapitulacija. Ovdje treba dodati da ovaj
Përparim niti je autor ovih "crnih teza", onako kao što nije ni autor
paskvile, koju je objavio protiv Akademika Burović pariski list L'UMANITE,
nijedan Francuz.
Crne teze Përparima
napisala je ista ruka koja je napisala i paskvilu lista L'HUMANITE, tamo
- u Tirani, u sjedište Centralnog Komiteta, tada Partije rada, danas
"Socijalistička" partija. Crne teze ovog "Përparima"
svjedoče nam veliko uznemirenje klike Envera Hodže (i svih onih koji su ih
podržali !) od naučnih otkrića Akademika Burovića, kojima se ovaj ne samo
afirmirao u svijetu kao najveći savremeni albanolog, već je svojim otkrićima
minirao zgradu albanologije podignutu do sada od Albanaca i onih koji su ih
podržali u njihovim falsifikatima. Od ovih teza Akademika Burovića u
albanologiji više ništa neće biti kao do sada.
Zgrada albanologije
moraće da se diže iznova, od samih temelja, na bazi istine i naučnih principa
formulisanih od Akademika Burovića. Sataniziranje Akademika Burovića i preko
ovih "crnih teza" svjedoči nam da se njegove albanološke teze
usvajaju ne samo od drugih, već i od samih Albanaca. Broj onih koji podržavaju
Akademika Burovića iz dana u dan raste, dok je dr Ardian Kljosi prije
godinu dana izvršio i samoubistvo sred Tirane upravo zato što se pomirio i sa
smrću, ali ne da se odrekne "crnih teza" Akademika Burovića.
Albanološke teze Akademika Burovića su izvršile jako veliku i značajnu ulogu da
se Albanci osvijeste i otresu ne samo svog šovinizma i rasizma, već i
enverizma.
Upravo ovo je enverovsku
mafiju najviše zaboljelo. Upravo zato "Përparimi" nigdje ne spominje
jednu od glavnih teza Akademika Burovića, tezu nad svim tezama, tezu koja je
baza svim njegovim ostalim, spomenutim tezama. Ona je: Enver Hodža, sa njegovom
klikom na vrhu partije rada "komunističke" i na vrhu albanske države
je jedna najcrnija banda, najkriminalnija, koja je uzurpirala narodnu vlast i
diktaturu proletarijata izvrnuo u ličnu diktaturu, social-fašističku i
najkrvaviju, jer ne poštuje nikakve zakone, pravila i principe. Karakter ove
teze, koja nedostaje u teze "Përparimi-a", pokazuje nam sasvim jasno
da njegove teze nije napisao on, već CK PRA. Sve ostale teze Akademika
Burovića, ne samo što se baziraju na ovoj tezi, već i laži, intrige,
falsifikati, pretnje i sataniziranja, koja se čine Akademiku Buroviću od
albanske mafije na vlasti, imaju za cilj upravo maskiranje ove istine, ove
teze, koju je Akademik Burović tresnuo u lice Enveru Hodži još prvih mjeseci
svoga hapšenja, iz zatvorske ćelije, gdje mu se rasprstiše mračni oblaci, koji
su ga do tada hranili iluzijama, koje ga i dovedoše u Albaniju.
Osvešćujući se da je
dopao u ruke jednog krvavog kriminalca, beskrupuloznog, koji ne poštuje ni
tačku i ni zapetu ma kojeg zakona, Akademik Burović, pomiren sa smrću, bacio se
svom silom u borbi protiv njega i njegove klike, kao niko drugi, ni tada niti
danas. Sa druge strane, upravo od ovih riječi Akademika Burovića, Enver Hodža
više nije nalazio mira ni u snu. Koprcajući se kao smrtno ranjena zmija,
posljednjih dana njegovog života, on uze pero i napisa: "Ata ljë sot
drejtojnë Shtetin Shljiptar dhe Partinë e Punës, nuk janë asgjë tjetër veçse
një bandë e zezë, kriminale dhe e urryer nga i gjithë populli" - "Oni
koji danas upravljaju Albansku državu i Partiju rada, nisu ništa drugo do samo
jedna crna banda, kriminalna i omražena od čitavog naroda".
Ko ne vjeruje, neka
otvori knjigu Envera Hodže RAPORTE E FJALIME 1980-1981, Tirana
1983, str. 388.
Samopriznanje Envera
Hodže dokazuje nam da teze Akademika Burovića nisu ni najmanje crne, već sasvim
istinite, ogledalo jedne crne i najcrnije stvarnosti, koju je On demaskirao i
stigmatizirao, kao niko drugi, ni prije niti poslije njega, ni dan-danas.
Urlanje Albanaca protiv Akademika Burovića ima za cilj upravo ovo, da se
prikrije ova njegova teza, ova njegova istina, koja je zabolela i boli
Enverovce kao nijedan drugi udar sa ma koje strane im je došao.
Zato, nije ni najmanje
slučajno što su akademika, prof. dr Kaplana Burovića proglasili za Mendelu
Albanije, još u zatvorskim ćelijama, a - kad je izašao iz zatvora - i za
Mendelu Balkana. Nije ni najmanje slučajno što su za njega još odavno rekli da
je zaslužio da mu se sred Albanije digne jedan obelisk nad svakim drugim
obeliskom. I podićiće mu se !
Albanci su počeli da
mrdaju i u ovom aspektu, počeli su da se osvjećuju. I ne samo Albanci! Počeli
su da se osvješćuju i drugi narodi Balkana, Evrope i svijeta. Srpski narod ga
odlikovao za zlatnom medaljom i proglasio ga za Viteza, dok ga naučna
institucija Matica srpska primila za svog redovnog člana.