NUKLEARNA HISTERIJA

Strah je ubojica razuma: ukrajinski rat iznova je potaknuo katastrofična predviđanja o kraju civilizacije...

Kome zvone atomska zvona

Zbog kombinacije nesigurnog dizajna nuklearnog reaktora i ljudske pogreške 1986. je eksplodirao jedan od četiri reaktora u černobilskoj nuklearnoj elektrani. Zbog eksplozije velike količine radioaktivne prašine ušle su u atmosferu i preko atmosferalija najviše kontaminirale zemlju i vode u Ukrajini, Bjelorusiji i Rusiji. Te su tri države zajedno primile ukupno 63 % kontaminacije iz Černobila. O toj nuklearnoj katastrofi svijet je prvi put saznao od Šveđana, koji su, usput rečeno, ali znakovito, prvi obaviješteni kada je na početku invazije na Ukrajinu zatvoreni Černobil zauzela ruska vojska.

Piše: Dario Majetić, Glas Slavonije

Ti su događaji više nego ikada prije oživili podsvjesne strahove Europljana koje je iskoristio ukrajinski predsjednik Zelenski objavivši na Twitteru: "Ruske okupacijske snage pokušavaju osvojiti nuklearnu elektranu u Černobilu. Naši branitelji daju svoje živote kako se tragedija iz 1986. ne bi ponovila. Prijavio sam to švedskom premijeru. Ovo je objava rata cijeloj Europi." Ubrzo su uslijedile razne špekulacije poput one da je uslijed ratnih djelovanja ponovno došlo do podizanja razine radijacije, a o Černobilu se govorilo kao o mogućoj lokaciji na kojoj se trebao održati prvi krug pregovora Ukrajinaca i Rusa. Zbog simbolike, ozbiljnosti i opće vojne važnosti Černobila pregovori su održani dvjestotinjak kilometara sjevernije, u bjeloruskom gradu Gomelu, pod vodstvom prozapadnog ministara vanjskih poslova Bjelorusije Vladimira Makeija.

Nakon inicijalne nuklearne panike koju je potencirao Zelenski, Putin je naredio ministru obrane Sergeju Šojgu da u skladu s Ruskom nuklearnom doktrinom stavi u stanje najviše pripravnosti snage za nuklearno odvraćanje. Općenito se smatra da je Putin mislio na precizne taktičke rakete dometa 1000 km s low-yield punjenjem. Glavna osobina ovog oružja je velika preciznost i paklena penetracijska moć u minimalnom ionizacijskom radijusu od 300 do 500 metara. U očekivanju Opće skupštine Ujedinjenih naroda kojom se tražio prekid rata u Ukrajini, Američka veleposlanica u UN-u Linda Thomas-Greenfield je kazala: "Rusija nije pod prijetnjom NATO-a i on se neće boriti u Ukrajini. Nuklearna prijetnja je eskalacija i nepotreban korak koji je svima prijetnja. Nadamo se da će Rusija ublažiti svoju opasnu retoriku u vezi s nuklearnim oružjem". Ulje na vatru dolila je Bjelorusija referendumom kojim je promijenila ustav tako da opet može instalirati nuklearno oružja na svom ozemlju, prvi put otkako ga se odrekla poslije raspada Sovjetskog Saveza.

Amerika trlja ruke

Zatim je neslužbeno Pentagon proglasio stupanj opasnosti DEFCON 2. To u slobodnom prijevodu znači da smo bili na korak do nuklearnog rata. Treba znati da je DEFCON 2 do sada proglašen samo dva puta - za vrijeme Kubanske krize i Zaljevskog rata. Na skali opasnosti DEFCON 1 predstavlja maksimalnu spremnost, što znači da nuklearni rat počinje ili je već počeo, a kako se povećava (2, 3, 4, 5) tako se opasnost smanjuje. Poslije je neslužbeno DEFCON ponovno vraćen na treću razinu. I Rusija ima svoju verziju DEFCON-a, iako su razine nejasne. Dmitri Alperovitch, bivši glavni tehnološki direktor grupe za kibernetičku sigurnost CrowdStrike, na Twitteru je objavio da Rusija ima četiri razine uzbunjivanja od nuklearnog rata. "Putin je naredio povišenu razinu. Zabrinjavajuće. Ali to još nije razlog za paniku."

Stokholmski institut za istraživanje međunarodnog mira (SIPRI) prošle je godine upozorio da iako se ukupni broj nuklearnih bojnih glava u svijetu smanjuje, količina oružja spremnog za upotrebu stalno se povećava. Većinu njih posjeduju Amerika i Rusija. Pema web-stanici Arms Control, Rusija ima ukupno 6257, SAD 5500, Velika Britanija 225, a Francuska 290 bojnih glava. Kina ima 350, Pakistan 165, Indija 156 i Izrael 90 nuklearnih bojnih glava. Prikrivena nuklearna sila Sjeverna Koreja ima 40-50 bojnih glava, a za Iran se pretpostavlja da je na korak do nuklearne bojne glave. Vjeruje se da SAD "na posudbi" u zemljama članicama NATO-a ima 100 nuklearnih bojnih glava. Veći broj ih se nalazi u njemačkoj vojnoj bazi Bünchel, belgijskoj Kleine Brogel, nizozemskoj Volkel, turskoj Incirlik te u talijanskim bazama Ghendi i Aviano.

Taktički rat u europi

S novim nuklearnim glavama ili bez njih, Amerika je od bombardiranja Hirošime i Nagasakija bila i ostala najjača nuklearna sila na svijetu. Kratko vrijeme su ih pratili Sovjeti, ali su sedamdesetih godina Amerikanci postali još jači s raketama Pershing, s kojima su mogli razoriti sva isturena sovjetska mjesta za 8 do 10 minuta. Nakon implozije SSSR-a, Rusi su neko vrijeme tavorili u bijedi da bi posljednjih godina pod Putinom opet pokazali parcijalni napredak s hipersoničnim asimetričnim raketama snajperske preciznosti Kinzal, Cirkon i Avangard. Ta je nuklearna trijada prvi put zajedno isprobana na vježbi "Grom", tjedan dana prije napada na Ukrajinu. Međutim, Amerikanci odnedavno također imaju hipersoničnu raketu srednjeg dometa Dark Eagle, koju su, iako još neusavršenu, dopremili u bazu u Njemačkoj.

Usput rečeno, Amerikanci imaju sedamsto priznatih baza diljem svijeta, a od svih posebno su važne 64 baze koje služe za iskrcaj pomorskih i zračnih snaga tzv. SPOD (eng. Selecting a sea port of debarkation) i APOD (eng. Aerial port of debarkation). U njima su smještene raznolike snage u koje se ubrajaju pokretni lanseri, silosi i rakete različitih dometa i bojne glave različitih punjenja. Što se tiče mogućeg taktičkog nuklearnog rata na tlu Europe, Rusija je najviše ugrožena preko Rumunjske (Deveselu) i Poljske (Radžikovo), u kojima su instalirani univerzalni lanseri MK-41 kao dio sustava obrambenog raketnog štita Europe (Aegis Ashore Missile Defense System - AAMDS). Antiraketna obrana Aegis pored raketa SM-3 može ispaljivati i krstareće rakete Tomahawk s nuklearnim bojnim glavama, dometa 2500 kilometara. Nelagodu kod Rusa stvaraju i američki superdronovi s integriranim DEW oružjem (eng. Directed-energy weapon) i krstareće rakete deklarirane kao dronovi.

Sporna je Boingova raketa Minuteman kao i upotreba mornaričkih lansera MK-41 Toolbox, koji se koriste u kopnene svrhe. No sve su te "alatke" beznačajne za Rusiju u odnosu prema demonski zastrašujućem Dark Eagleu. Naravno, sve to američko oružje, u slučaju napada na neku članicu NATO-a, bit će odmah na raspolaganju Sjevernoatlantskom Savezu za obranu i protunapad...

Spremnost rusije

Veliki problem za nuklearnu sigurnost Zapada, zbog koje su Amerikanci između ostaloga napustili Sporazum o raketama kratkog i srednjeg dometa INF, već su spomenute interkontinentalne krstareće rakete Rubezh (Avangard), čiji domet prelazi 300 km od maksimalno dopuštenih 5500 km za srednji domet. Međutim, kada dođe do taktičkog nuklearnog rata, noćna mora Europe će biti operativno-taktički kompleks Iskander-M (modificirani Avangard), koji je postavljen u Kalinjingradu (ruska enklava na Baltiku), preko kojega kontroliraju Suvalki koridor, a slijedno tome i srednjoeuropsku ravnicu. Standardni borbeni komplet Iskandera sastoji se od dvije rakete koje mogu biti opremljene različitim tipovima konvencionalnih bojnih glava, ali i specijalnim tipom nuklearne bojeve glave snage 50 kt.

Inače, u enklavi Kalinjingrad je raspoređena divizija formirana na bazi 79. mehanizirane brigade, koja je u međuvremenu preformirana u pukovniju s 240 lansera i balističkim raketama Iskander-M. Veliku opasnost za zapadne podmornice i razarače predstavlja ruski vojni ponos mornarička hiperzvučna krstareća raketa s nabojno-mlaznim motorom Cirkon, dometa 950 km. Prilikom leta Cirkon ima brzinu koja je osam puta vecia od brzine zvuka (9792 km/h). Raketa, ovisno o vrsti glave, doseže visinu trajektorije do 28 kilometara.

Uz takve performanse Rusi s "nuklearnom trijadom", do pune operacionalizacije Dark Eagla, mogu razbiti američki obrambeni štit A2/AD (eng. anti-access/area denial) gdje god se nalazio. Digresija u vezi s tim, SAD ima koncept obrane OODA (Observe-Orient-Decide-Act). Petlja promatraj - orijentiraj - odluči - djeluj dimenzionirana je tako da ostvari obranu Amerike od raketnog napada u vremenu od 20 do 25 minuta. Prvi sloj obrane je antibalistički sustav GMD (eng. Ground-Based Midcourse Defense) s pouzdanošću 60 od posto, zatim slijedi THAAD (eng. Terminal High Altitude Area Defense) koji ruši sve što je prethodnica propustila, dok završnu zaštitu preuzima sustav Patriot. Europa nema ovaj tip zaštite, već je brane Amerikanci s A2/AD, koji čine kopneni presretači instalirani u Poljskoj, Rumunjskoj i s još nekim sustavima postavljenim u Češkoj, Bugarskoj, Turskoj...

U obranu Europe integrirana je i američka ratna mornarica s raketnim razaračima klase Aegis i raketne krstarice klase Ticonderoga, opremljene sustavima za obranu od balističkih projektila koje patroliraju Sredozemnim morem. Ti su brodovi opremljeni radarima Spy-1 i presretačima raketa. Ovi pomorski sustavi proturaketne obrane prilagođeni su kopnenim raketnim sustavima u Rumunjskoj i Poljskoj. S radarom AN/TPY-2 u Turskoj, zapovjedništvom u Ramsteinu u Njemačkoj i 4 razarača američke 6. flote s jednakim naoružanjem čine američki proturaketni sustav (Ground Based Midcourse Defense - GMD). Prema raspoloživim podacima Rusi imaju obrambeni štit A2/AD (eng. anti-access/area denial) nad Arktikom, Kalinjingradom i oko Krima. No taj će štit nakon uvođenja američkog hipersonika Dark Eagle biti obezvrijeđen, nakon čega više ništa neće biti isto. Kako god okrenemo, najveći dobitnici taktičkog ili strateškog nuklearnog rata bit će Amerikanci kojima se ništa ne može dogoditi. Usto, sada preko Ukrajinskog rata ciljaju Rusiju, centriraju Kinu i kažnjavaju neposlušnu Europu odnosno Njemačku.

Hladnoratovski sporazumi

Sporazum o nuklearnim raketama srednjeg dometa INF, kao simbol okončanja Hladnog rata krajem 1987. potpisali su američki predsjednik Ronald Reagan i sovjetski predsjednik Mihail Gorbačov, a iz njega izišli Donald Trump i Vladimir Putin. Sporazum INF bio je obvezao SAD i SSSR da rastave sve svoje projektile srednjeg dometa (od 500 do 5500 km). Osim toga Moskva je morala uništiti projektile u Europi i u Aziji. Obje su strane kršile uvjete sporazuma, ali je potpis održavao Europu bez nuklearnih raketa tri desetljeća. SSSR je uništio 1846 sustava, a SAD njih 846. Međutim rakete malog dometa su ostale, dok se interkontinentalne (domet veći od 5500 km) nisu razmatrale prema ovom ugovoru već prema START-u. Još i danas po kuloarima kruži priča da je bio dogovoren i tajni članak INF-a. Prema njemu su Amerikanci obećali Gorbačovu da NATO neće postavljati antibalistički štit u Europi. (D.Ma.)

Ukrajinske nuklearke

Ukrajina posjeduje 15 nuklearnih reaktora u zemlji. Puno se prašine diglo nakon što su Ruske trupe preuzele kontrolu nad elektranom u Zaporožju na jugoistoku Ukrajine, koja je najveća nuklearka u Europi. Nuklearni inspektorat Ukrajine priopćio je da osoblje u postrojenju nastavlja s radom reaktora i opskrbom električnom energijom prema uobičajenim sigurnosnim pravilima. Pri borbama za elektranu zapaljena je administrativna zgrada. Požar je ugašen i nije bilo opasnosti od radijacije, ali se digla panika. Moskva je za napad optužila ukrajinske sabotere, a Ukrajina je optuživala Rusiju. Zelenski je tu ponovno pokušao senzibilizirati strahom pomućene i za rat nespremne Europljane kazavši da nikada ni jedan narod nije granatirao nuklearne elektrane i da "prvi put u povijesti čovječanstva teroristička država provodi nuklearni terorizam". Još je kazao: "Ako dođe do eksplozije, to će biti kraj svih nas, kraj Europe, evakuacija Europe. Samo hitna akcija Europe može zaustaviti ruske trupe i spriječiti smrt Europe u katastrofi nuklearne elektrane". Usput je nekoliko dana kasnije Nacionalna služba sigurnosti Ukrajine javila da su Rusi gađali institut za fiziku u Harkivu, u kojemu se nalaze nuklearni materijal i reaktor. Dodali su da bi ovaj napad mogao dovesti do velike ekološke katastrofe. Rusi su sve demantirali. Postoje teorije prema kojima su nuklearne elektrane osim osnovne djelatnosti služile za obogaćivanje plutonija. A to je korak do atomske bombe! (D.Ma.)

Oružje odvraćanja

Rusija nuklearno oružje priznaje samo kao sredstvo odvraćanja i u četiri slučaja bi ga upotrijebila. Prvo zbog lansiranja balističkih projektila na teritorij Ruske Federacije ili njezinih saveznika, zatim pri upotrebi nuklearnog oružja ili drugih vrsta oružja za masovno uništenje protiv Ruske Federacije ili njezinih saveznika, kod napada na kritične vladine ili vojne lokacije Ruske Federacije koji ugrožava njezinu nuklearnu sposobnost i na kraju pri agresiji na Rusku Federaciju upotrebom konvencionalnog naoružanja kada je egzistencija države ugrožena. Stručnjaci procjenjuju da je 1500 ruskih bojnih glava trenutačno "raspoređeno", što znači da su smještene u raketama "nuklearne trijade" kopnenim lanserima, bombarderima i na brodovima i podmornicama. (D.Ma.)