Na licu mesta
Obrenovac: Šerif na palanački način
Taj će da mazne i groblje ako obezbedi prevoz
Ponašanje
Dragoslava Mrševića iz Obrenovca najviše smeta poštenim članovima njegove
stranke. Državnim organima, nasuprot tome, ništa ne smeta
Igor Milanović
Obrenovac je beogradska prigradska opština u čvrstom zagrljaju prljavog
vazduha i još prljavijih političara. Dragoslav Mršević je na gotovo
volšeban način od političkog autsajdera dospeo na sam vrh Opštinskog odbora
SPS-a Obrenovca, pa pošto je ta stranka u vladajućoj koaliciji on postaje i
jedan od glavnih obrenovačkih drmatora. U bukvalnom smislu te reči.
Još dok je radio u Prvoj iskri u
Bariču, kao smenski poslovođa, Mršević je pokazivao sklonost da tuđe proglasi
za svoje. Novembra 2008. protiv njega je zato podneta krivična prijava zbog
zloupotrebe službenog položaja i krađe, koja je decembra 2008. dopunjena novim
prilozima za njegovu izuzetno zanimljivu i plodonosnu biografiju.
Iz pomenute dopune proizilazi da je iz restorana društvene ishrane isterao veliki trpezarijski sto na točkovima i to zajedno sa
pripadajućim mu (12) stolicama, kao i aluminijumsku cisternu zapremine oko
2.000 litara. Sve to je oterao na Inženjering otpad u obrenovačkoj Ulici cara Lazara broj
43.
Tu je sačekao dolazak Mirka Kneževića, koji svojim kamionom
prebacuje sto i stolice, a nekoliko dana kasnije isti Mirko prebacuje i
cisternu. Kao protivuslugu, Mršević svog kompanjona preporučuje za člana Veća
gradske opštine Obrenovac, dok za sebe uzima mesto člana Upravnog odbora Prve
iskre u Bariču, da bi lakše odnosio imovinu vredniju od običnog stola sa
stolicama.
Juna 2008. Ministarstvu finansija
stiže prijava za nesavesno finansijsko poslovanje predsednika OO SPS-a u
Obrenovcu, Mrševića, koji zajedno sa svojim pomoćnicima Belim i Branom
prostorije Odbora iznajmljuje privatnim firmama i licima. Iz jednog dopisa
građana od novembra 2008. tadašnjem opštinskom tužiocu Simiću proizilazi
da postoji priznanje Obrada Lučića da su vojni penzioneri zakup plaćali
na ruke, u kešu i bez priznanica. Ako je tako bilo sa ovim udruženjem,
verovatno je isto i sa firmama.
Između ostalog, Mršević je uzimao novac i za račune za gorivo, navodno
sipano u službeni auto, koji je već godinama neispravan i kao takav se ne
koristi.
Saznavši za ove, ali i druge mahinacije svog lidera, grupa članova SPS-a iz
Obrenovca u kojoj su bili Slobodan
Sjekloća, Milija Šarčević i Milorad Janković pismeno upozorava predsednika
Skupštine opštine Miroslava Negovanovića da ne postavlja Mrševića na mesto
pomoćnika. I pored toga, Mršević zbog koalicione kombinatorike postaje pomoćnik
predsednika Skupštine.
Nešto kasnije svih 102 radnika Osnovne škole Jovan Jovanović Zmaj potpisuje peticiju kojom
moli nadležne da im sa vrata skinu Mrševića i njegovu suprugu, koji im kao
đački roditelji i palanačka vlast bukvalno onemogućavaju rad.
Na sednici školskog Odbora održanoj 30. novembra 2010. godine, predsednik Zoran Bošković izneo je
da su radnici škole već duže žrtve psihološkog nasilja Mrševića i da bi tim
povodom trebalo zatražiti zaštitu od Ministarstva prosvete.
Bahatom funkcioneru se u pismu Ministarstvu na teret stavlja da vrši
pritisak na direktora da u radni odnos prima samo osobe koje su njemu,
Mrševiću, po volji. Isto tako mu se prebacuje da telefonom zove i uznemirava
radnike škole i otvoreno im preti svojim političkim uticajem. Kada u školu
dospe neko od članova ove porodice, nastavnici se bukvalno razbeže, jer su
Mrševići poznati po tome da vole da se mešaju u ocenjivanje učenika.
Svoje privatne abere školskom osoblju Mršević šalje na memorandumu opštine
Obrenovac, kako bi podvukao da je on tu neki faktor. Kada se u školi desi neka
situacija koja Mrševićima ne odgovara, pokušavaju da sami ispitaju nastavnike i
učenike mešajući se i onemogućavajući rad za to nadležnih institucija.
Da li će se naći neko ko će ovom obrenovačkom šerifu stati na put i poslati
ga u ladovinu nekog zatvora?