EPS
Amateri iz EPS-a, majstori za pljačku
U hladu kestena
Poslovodstvo JP EPS hvali se svojim uspesima u
konsolidaciji firme i profitom za prvih šest meseci od preko 20 milijardi
dinara. Da li je direktor EPS zaista zaslužan za taj uspeh?
Piše: Insajder E-7
Šta je direktor EPS zaista uradio u poslednjih godinu
dana? Malo toga. Jedini vidljiv efekat je formiranje takozvanog Javnog
snabdevača koji će strujom da snabdeva građane Srbije. Međutim, formiranje tog
preduzeća je posledica zakonske obaveze koja je trebala da bude urađena još
oktobra 2012.
Za direktora Javnog snabdevača imenovan je Dejan
Vasić, stručni marginalac, ali član SNS koji se na tom mestu našao
slučajno, pošto SNS kuburi sa bilo kakvim (čak i lošim) kadrovima. EPS je u
svoj sastav vratio preduzeće Kolubara Metal sa oko 3.000 zaposlenih koje je
2005. izdvojeno iz sastava EPS uz obrazloženje da je bilo neefikasno, a sada će
u sastavu EPS da bude efikasno?! Ideju i realizaciju ovog poteza je
uradio Mića Grčić direktor Kolubare, a inače istaknuti vlasnik pečenjare
u Obrenovcu i diplome nekog od privatnih fakulteta. Dok je bila van EPS
Kolubara Metal je sa EPS radila preko faktura pa je postalo jasno da su njene
usluge 3-5 puta skuplje od usluga sličnih firmi.
Ministarka Mihajlović sa ponosom ističe da je EPS ove
godine direktno kupio struju od Elektroprivrede Republike Srpske umesto
da je kupuje na tenderu od trgovaca. Sve bi to bilo u redu da EPS struju ne
kupuje kada mu ne treba i kada planom poslovanja kupovina nije bila predviđena,
pa sada, tokom leta, umesto da prodaje struju iz svojih elektrana ona istu
uvozi na štetu EPS/a od 12 miliona evra.
SNS se hvali da je smanjeno trošenje u EPS i prećutkuje
da se broj zaposlenih za poslednjih godinu dana povećao za oko 1.500, u pojedinim
preduzećima, kao što je Elektrodistribucija Beograd, u kancelarijama nema
dovoljno stolica za novopridošle kancelarijske "stručnjake" dok na
terenu nema dovoljno montera.
Kadrovi SNS se dele na one oko direktora Obradovića i
"Kesten Grupu". Grupu oko Obradovića čine Aleksandar Surla (finansijski
direktor), Miloš Stojanović (strategija, najviše novca je kod njega u
direkciji, radio u firmi "Vattenfall Srbija" koji je osnovao Dragomir
Marković bivši direktor koji je instruisao i velike broj zaposlenih u), Željko
Lazović (pomoćnik Stojanovića, radio u "Vattenfall Srbija"), Nenad
Jerinić (pomoćnik Stojanovića za ekologiju, radio u "Vattenfall
Srbija"), Dragana Raičević (njena privatna firma posluje sa EPS,
drugarica sa suprugom Surle), Jelena Vujović (PR, došla na preporuku Raičevićke),
Dragan Jeremić (Telekomunikacije i informatika, u 2013. ima planirano oko 45
miliona evra, Obradović sa njim imao privatnu firmu), Mladen Malešević
(direktor za nabavke, suprug Dinkićeve saradnice Ane Drašković koja ima
zajedničku firmu sa Raičevićkom) I Ž. Marković (direkcija za distribuciju,
zadužen za nameštanje tendera za brojila, saradnik "Rudnapa", ranije
bio rukovodilac nižeg ranga u Elektrodistribuciji Beograd). Ova grupa pokušava
da kontroliše investicione pare.
"Kesten grupu" čine ljudi poreklom sa Kosova
i Crne Gore, i tu grupu čine Aleksandar Jokić (diplomirani geograf
Prištinskog univerziteta, kum sa bratom Aleksandra Vučića, kadrovik SNS,
zadužen za prikupljanje novca za stranku i sebe), Dragan Veljić (Beranac,
direktor pravnih poslova, zadužen za pravnu opstrukciju Obradovića, trenutno
odbija da parafira ugovore o javnim nabavkama koji mu nisu po volji, opstruira
dokumenta koja idu ka ministarstvu i vladi i kao direktor direkcije koja
je nadležna za arhivu svakodnevno kontroliše izlaz i ulaz dokumenata iz EPS,
koje kasnije koristi kao sredstvo ucene), Jovan Koprivica (iz Prištine,
unutrašnja kontrola EPS, zadužen za pritiske na neposlušne, trenutno po nalogu
Jokića i Veljića opstruira unutrašnju kontrolu u Elektrovojvodini direktora S.
Krževića, inače kadra Dragana Markovića Palme, aktivnosti Državnog
revizora usmerava na direktora Obradovića), Dragoljub Laković (prvi
rudar Srbije, potrčko zemljaka Tomislava Karadžića iz Fudbalskog
saveza), Mića Grčić (Kolubara, zadužen za kontrolu TENT Obrenovac), kao
i direktori svih pet elektrodistribucija. Ova grupa kontroliše većinu ugovora i
poslova EPS, kao i celokupno zapošljavanje koje se, ako nije partijsko,
naplaćuje 5.000 evra po radnom mestu.
Prebeg u "Kesten grupu" pokušavaju Miloš
Stojanović (poreklom Beranac, blizak Veljiću) kao i Dragana Rajačić.
O profilu navedenih govore i podaci da pored plate Veljić i Stojanović prihoduju
i kao članovi u četiri upravna odbora odnosno skupštine. To im nije dosta, nego
je Stojanović na godišnji odmor otišao službenim vozilom marke pasat. Veljić je
odmah po dolasku u EPS za svoje potrebe uzeo tri službena automobila od kojih
jedan marke audi A8. Aleksandar Surla je i član UO AIK banke za naknadu
od oko 300.000 dinara mesečno. Privatna firma Dragane Rajačić radi sa EPS.
Za razliku od kadrova SNS, SPS je jedinstven. Ideolog
je Petar Škundrić. Njegova zasluga je međudržavni ugovor sa Kinom oko
termoelektrane Kostolac. Pri tome je vladu doveo u zabludu kada je izjavio da
je novi blok 300 MW u planovima EPS, što nije bilo tačno već je naknadno
ubačen. Škundrić je i autor sporazuma Srbija-Italija kojim je bez ekonomskog
interesa Srbije reka Lim predata Italijanima sa udelom 51 odsto, pri čemu su im
bez naknade dati i "Zeleni sertifikati" za svu proizvodnju dok će
građani Srbije posebno plaćati naknadu za obnovljive izvore energije.
Dragan Jovanović je kandidat SPS za tehničkog direktora EPS, dok bi u
Kostolcu ostao drugi SPS kadar. Kao tehnički direktor on bi imao direktan
uticaj na planiranje tehničkih programa EPS, čime bi se Kostolcu i drugim
projektima od interesa obezbedilo mesto u planu. Zanimljivo je da je direktor
Obradović odmah po svom dolasku uklonio mesto tehničkog direktora kao
nepotrebno, ali je zato kao preko potrebna uveo brojna mesta za zgodne članice SNS.
Ispada da je u EPS sve osim tehnike (proizvodnje) važno, SPS je to prepoznao i
igra na tu kartu.
Miodraga Čitakovića, direktora Bajine Bašte, i u vrhu SPS zovu "10 odsto" koji
svoje ekonomske interese ostvaruje preko bliskih rođaka i njihovih firmi.
Sadašnja ministarka Zorana Mihajlović je,
očigledno, na ovo mesto dovedena od strane centara moći i svih SNS kadrova
na istaknutim funkcijama, a iako je potpredsednik SNS ima najmanje
sličnosti sa programom SNS. Osnovni zadatak joj je da se spreči ulazak ruskog
kapitala u sektor energetike.
Ljubomir Aksentijević, penzioner, dvostruki nosilac francuske Legije časti,
istaknuti član masonske Regularne lože Srbije, koji je ranije bio izuzetno blizak
DS. Aksentijević je svog neposobnog zeta Dušana Živkovića postavio na
mesto šefa projekta hidroelektrane Bistrica vrednim 700 miliona evra, koji
treba da se radi sa Kanadskom firmom Lavalin, koja potiče iz frankofonskog dela
Kanade Kvebek.