Na licu mesta
Tadić u Energoprojektu
Projekat bez energije
Dana 26. maja, povodom šezdeset godina
postojanja kompanije Energoprojekt, upriličena
je svečana proslava u zgradi na Novom
Beogradu. Dnevni list Danas
je, na primer, objavio da su proslavu
uveličale i brojne zvanice, pa doslovno nabraja: "...ambasadori i zvaničnici,
poslovni partneri i prijatelji kompanije,
direktori i bankari, kao i
predsednik Republike Srbije Boris Tadić". Zapažate da je predsednik države na poslednjem mestu!
Ali, nije to tema ovog pisma, nego
činjenica da su baš zbog
najavljenog dolaska predsednika Tadića pripreme u Energoprojektu vršene mesecima.
U sklopu višemesečnih priprema, poslovna zgrada, prekoputa Opštine Novi Beograd, umivena
je i okrečena. Unutar zgrade je pred značajni datum napravljena prava scenografija u kojoj će glavne uloge imati
novo mlađano rukovodstvo preduzeća, koje je, inače, od skora
u okrilju države, pa je donekle razumljivo ovo idolopoklonstvo, sa specijalnim gostom Borisom Tadićem i
njegovom svitom.
Hodnici su
prekriveni belim čaršavima. Rekonstruisan
je prostor oko restorana gde je napravljena svečana bina. Krečilo se i farbalo sve
što se moglo. Kao u najbolja
vremena kada je posla bilo na
pretek i u zemlji i u inostranstvu.
Danas oko poslovne zgrade Energoprojekta gradi ko hoće samo
ne Energoprojekt, kome zadnjih godina poslovi i nisu
baš najmiliji nego su nekako
više za izbegavanje. Zato je opravdano zapitati se zašto sve to.
U Energoprojektu
veliki broj radnika prima platu u delovima. Mnogi nisu u stanju ni
minus da pokriju, a bili su svedoci
bahatog razbacivanja. U cilju štednje u toku je akcija dobrovoljnog prisilnog odlaska iz firme.
Rukovodioci na nižim položajima preuzimaju uloge najsurovijih egzekutora, pa ko maljem ko
kamom.
I, kao šlag na tortu: na
dan proslave je svim zaposlenima dat slobodan dan.
To je lepo upakovan izraz. Radilo se o strahu od mogućeg izliva nezadovoljstva
svim što se dešava u preduzeću, a pravdaće se i tobožnjim strahom
za bezbednost našeg predsednika.
Sećam se da su moji roditelji u vreme druga Tita
morali da pravdaju izostanak u ovakvim prilikama. Danas je, međutim, sve drugačije.
Da je više puta pominjani predsednik barem deklarativno čovek uz narod, tog dana
se ne bi pojavio. Siguran sam da je, ako
se već pojavio, izgubio par hiljada glasova onih kojima
je tog dana preduzeće zatvorilo vrata.
Radnik Energoprojekta