Tabloid je pozvan
Srbija na
zalasku: nove žrtve državnog terora
Zar nam
opet treba sunce tuđeg neba?
U pismu punom
gorčine, koje javnosti posredstvom Tabloida šalje dr Damir Isaković, preduzetnik, građanin i čovek
koji je preuzeo odgovornost za sudbinu blizu dve
stotine zaposlenih, i isto toliko
porodica koje su zavisile od
njegovog poslovanja, opisan je njegov ponovni susret sa bahatom i
siledžijskom državnom birokratijom čiji je jedini zadatak da iscrpi, opljačka
i uništi
sve što donosi zdrav novac i
zaposlenje
...............
Dragi prijatelji, žao mi je što moram da vas obavestim da se drama oko moje firme Primax
i pored svih nezakonitih radnji "nezavisnog sudstva" i pregršt dokaza
o prevarama sa firmom BMG i Dragiše Nikolića (inače, osiljenog štampara Mire Marković i njenih sabranih
"noćnih mora"), nastavlja sa osamdesetak
policajaca raspoređenih oko prilaza mojoj
firmi u utorak 31. januara 2012. godine.
Držani smo na pedesetak metara
kao taoci, bez prava prilaska
svojoj imovini i radnim mestima,
na temperaturi od -12 C. Gurali su nas i
pretili pendrecima, blokirali celu ulicu, propuštajući samo pešake koji su
se izjasnili da ne rade u našoj
firmi. Fizički radnici su rušili ono što smo
stvarali dvadesetak godina.
Radile su motorne testere, brušilice, čekići... Pet sati smo svi držani na
užasnoj hladnoći. Kada su
se ostrašćeni novi "vlasnici" uverili u svu kompleksnost
naše proizvodnje, iz straha verovatno
od pravde koja će doći, nadamo
se uskoro po izborima i sudu
u Strazburu, jer više nemamo kome da
se obratimo u "našoj državi Srbiji",
dozvolili su nam rok da
se sami iselimo u naredne dve nedelje.
Ali gde po ovakvim vremenskim uslovima kada se temperature spuštaju na
minus dvadeset?!
Sudija Marija Elizabeta Štulić-Petrović je u tom trenutku
više sati na stalnoj vezi sa stečajnim
upravnikom Andrejom
Nestorovićem i akcijom koju
sprovodi lično načelnik Policijske uprave Čukarica, a za račun bestidne
porodice zaštićenog svedoka
Nebojše Joksovića
u procesu protiv narko-mafije, dilera i prevaranta potpomognutih
likom pomenutog Dragiše Nikolića.
Protiv takvih se borimo, a policija i kriminalno nezavisno
sudstvo koje svi plaćamo,
takve štiti od 165 zaposlenih u domaćoj firmi
koja ispunjava sve obaveze prema
zaposlenima i društvu u kome
živimo.
Tu bi trebalo za našu decu
da pravimo budućnost? Upitao
sam se: dokle ovo ide?! Više nemam odgovore. Radimo i živimo
u nemogućim uslovima. Nadam se da ćemo kao firma
opstati, ali su nade sve manje...
Svi vi moji prijatelji koji ste van Srbije, ne vraćajte
se i ne razmišljajte o povratku u ovu beznadežnu tvorevinu koja služi
nekolicini za bestidnu pljačku društva i svih nas!
Selektivna pravda je nešto što se ovde podrazumeva.
Ako imate neku ideju kako dalje i kako da spasem
dvestotinak porodica koje zavise od mene, tu sam za savet.
Stvarao sam poslove, proizvode, radna mesta - bez ikakve
pomoći i ijednog dinara dobijenog od te države za zapošljavanje ili razvoj.
Više od dve i po hiljade zapisnika različitih inspekcija, od kojih nijedna nije
došla dobronamerno!
Očajan sam.
Dr Damir Isaković