https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

^IJE SU OVE VLASTI

ÈIJE SU OVE VLASTI

(U vezi zlostavljanja Akademika Buroviæa )

 

Piše: Ivan Lovrenèiæ

 

Predsjednik skadarskog udruženja Srbo-Crnogoraca Moraèa-Rozafa, dr. Pavle Brajoviæ, od vremena je izjavio da akademik, prof. dr. Kaplan Buroviæ brže piše negoli što to mi stižemo da proèitamo. Ovaj Akademik je do sada objavio 122 knjige. Samo prošle godine, na našem i albanskom jeziku, objavio je ništa manje veæ 7 (sedam!) knjiga. Evo njihovi naslovi: TUŽBA - Protiv koga? - dokumenta; Kush jan ushaku dhe koleg te tij? (Ko je Ušaku i njegove kolege?) - polemika na albanskom jeziku; 60 godina disidencije - pjesme i studije; Sveæa u paklu - dnevnik iz zatvora BURELJI, Albanija; Shembja e idhujve trrem (Rušenje lažnih idola) - zbornik studija i èlanaka na albanskom jeziku; Etimološki falsifikati akademika Èabeja - albanološke studije i Srpski vitez - zbornik studija i èlanaka.

Sve privatno, kidajuæi zalogaje hljeba od svojih usta i usta svoje djece, da bi platio štamparije. Sve stojeæi dano-noæno nad glavom radnicima, da mu ih tehnièki ne upropaste, kao što su mu mnoge i upropastili ne samo po albanskim štamparijama, veæ i u našin, srpskim. Sve noseæi ih na svoja bolesna leða, svojih 80 godina mukotrpnog života, od kojih je 33 godine proveo po zatvorima. Noseæi ih iz države u državu, iz grada u grad, iz ulice u ulicu i od praga do praga. Sve razdajuæi ih na poklon i pribirajuæi sa svih strana samo ogovaranja, uvrede, psovke, optužbe i sataniziranja.

Ni najkraæu bilješku da je štampao ovu ili onu knjigu niko ne objavljuje. Ne samo Albanci, veæ ni „naši" ! Za njegove knjige saznaje se samo iz optužujuæih èlanaka i èlanèiæa, psovki i pretnji, sa koje kilometraske paškvile, pa i sa knjiga, koje broje više stotina stranica, kojima ga sataniziraju iskljuèivo za stvari što nemaju veze sa onime o èemu nam piše akademik Buroviæ u njegove knjige, æuteæi o problemima koje tretira, a urlièuæi o svemu i svaèemu nebitnom, nevažnom, nepostojeæem, izmišljenom, klevetama i falsifikatima. Sve sa ciljem da negiraju probleme o kojima akadaemik Buropviæ pšiše, i - posebno - da ga duševno ubiju, razoèaraju i deprimiraju, da bi ga zatim mobingom primorali ili da slomi svoje pero i da æuti, kao što su to primorali mnoge, konkretno i našeg Sava Zmajeviæa, ili i da izvrši samoubistvo, kao što su to veæ uèini neki njegovi prijatelji i suborci, meðu njima i njegov veliki albanski prijatelj dr. Ardian Kljosi, koji - upravo prije godinu dana - izvrši samoubistvo sred Tirane.

Ni èlanovi akademija nauka i umjetnosti, koji se optimalno favoriziraju i štite od vlasti, koji imaju na raspoloženje biblioteke i kompjutere, sekretarice, kola, nadnice-dijete, kojima drugi objavljuju knjige, pa im, preko debelih plata ili penzija, daju i honorare, pa objavljuju i prikaze tih knjiga, pozitivne studije sa obilnim pohvalama i novim podsticajima za nova stvaranja, sa nagradama i dekoracijama, oni sedam knjiga ne objavljuju ni za sedam godina !

Nemojte misliti da je ovo jedini sluèaj ovog Akademika. I prije 2012. godine on je objavio ne samo 7 knjiga za godinu dana, veæ i 8 (osam!). Konkretno, godine 2011. on je isto tako objavio 7 knjiga, a 2009. i 8 knjiga ! Iz godine u godinu po 4-5. Akademik Buroviæ je kao niko prije njega dokazao da sputane noge dva put brže kroèe.

Do dana današnjeg, jugoslovenske (srpsko-crnogorske i makedonske), ni državne niti privatne izdavaèke kuæe, nisu mu još objavile ni jednu jedinu knjigu, pa ni brošuru, izuzev poeme Bojana, koju mu je 1952. godine objavio Dom kulture u Dubrovniku, za što mu nije isplaæen ni prebijeni dinar: na štampanju knjige radili su sa ciklostilom te institucije sâm Akademik sa svojim drugovima. U Albaniji, prije hapšenja, Izdavaèka kuæa „Naim Frasheri" objavila mu je svega tri knjige i isplatila mu nekakav honorar. Poslije hapšenja, pa do dana današnjeg, ni u Albaniji mu više nisu objavili ni jednu jedinu knjigu.

Ali, ako mu nisu objavili ni jednu jedinu knjigu, svim silama su se angažovali da mu sabotiraju i samo pisanje knjiga, kamoli i njihovo objavljivanje. Ne samo Albanci, veæ i njegovi Jugosloveni. Albanska mafija na vlasti ne samo što je zabranila svim svojim i privatnim izdavaèkim kuæama Albanije da mu bilo što objave, veæ je to od 2009. godine zabranila i štamparijama, tako da sada, da ih akademik Buroviæ plati i zlatnicima, one ne prihvataju više za štampanje njegove knjige. Godine 2009. godine, ne znajuæi za to nareðenje, privatna izdavaèka kuæa u Tirani „Marin Barleti" odštampala mu je èetiri knjiga, koje su unapred plaæene od Akademika. Kad su knjige odštampane i pozvan akademik da ih „primi", na njegove su mu ih oèi spalili, uporno nastojeæi da mu izazovu drugi infarkt miocardis i da ga tako likvidiraju fizièki.

Jugoslovenske izdavaèke kuæe nisu se ništa bolje ponijele prema njemu. Ne samo što mu do danas nijedna još nije objavila ni najmanju brošuru, veæ su mu oèito i sabotirali izdavanje, moleæi ga da im pošalje koju knjigu za štampu, a kad im je poslao, pa i pošto su sa njim potpisale ugovor, po kojemu im on ne traži ni prebijenu paru u ime honorara, niti su mu knjigu objavili i niti su mu javili da mu je neæe objaviti: držali su mu knjigu godinama, obmanjujuæi ga da æe mu je objaviti ove ili naredne godine, sve dok Akademik nije shvatio da ima posla sa varalicama, koje mu sabotiraju stvaranje. Koliko za primjer spominjemo izdavaèku kuæu iz Èaèka „Legenda", pa izdavaèku kuæu iz Beograda „Pešiæ i sinovi" i druge.

Nema sumnje da ovaj tretman, koje su mu ove izdavaèke kuæe uèinile, nije lièno njihov, jer one lièno nemaju ništa protiv akademika: sve su one nareðene i instruirane od vlasti da ga tako tretiraju. Moguæe je i albanska mafija ta koja je zabila svoj nos u neke eks-jugoslovenske (sada privatne) izdavaèke kuæe. Dokumentirano je da je ova mafija intervenirala i u Italiji, pa i u Švajcarskoj, protiv Akademika. Ali je isto tako dokumentirano da su protiv njega djelovale (i djeluju !) i srpske vlasti, i makedonske vlasti, pa i vlasti njegove Crne Gore. Ove poslednje - najprljavije, u oèitoj saradnji sa albanskim vlastima i huliganima, teroristima i fašistima, osvjedoèenim neprijateljima Crne Gore i crnogorskog naroda.

Nevjerovatno, ali istinito: Akademik Buroviæ, iako za sebe u strahovito nepovoljnim uslovima za stvaranje i objavljivanje, pružio je ruku i pomogao svima da stvaraju i objavljuju, mladima i starima, pogovo mladima, poèetnicima, onima koji su spremili svoju prvu knjigu.

Prije svega, On je još 1993. godine pokrenuo u Ženevi disidentnu reviju Ylberi (Duga), ne samo da bi tu objavio svoja djela, veæ i da bi omoguæio drugima, onima koji se persekutiraju kao on, da i oni objavljuju. Preko ove revije on je na sve moguæe naèine posticao autore da pišu, posebno disidente, ne samo objavljujuæi im napise, veæ i njegovim prikazima i konstruktivnim analizama njihovih djela. On, za èija djela nisu davali ni najkraæu vijest da su izašla iz štampe, davao je vijest za izlazak iz štampe, pa i prikaze i duge studije, za djela drugih !

Godine 1994. pokrenuo je i disidentni almanah Ulcinj sa istim ciljem. Oba ova organa štampe on je finansirao od svojih minimalnih prihoda: od one sirotinje koju mu je svaki mjesec davala švajcarska vlada, da im ne umre od gladi !

Zatim, On se dragovoljno i srdaèno stavio u službu svih stvaraoca i bratski ih je pomagao ne samo da i oni stvaraju, veæ i da objavljuju svoja djela. On ne samo što im redaktira djela, otkucava na pisaæoj mašini, kasnije i na raèunaru, veæ im ih i sponzorizira.

On, kome ni uz naplatu ne objavljuju djela, sponozorizirao je objavljivanje djela drugih !

Nosio je djela drugih u štampariji, nadgledao kao i svoja djela, tovario ih na svoja leða, na taksi ili na autobus, voz i odnosio autorina na prad od kuæe. Mnogima je sa prvijencem donosio na poklon i pisaæu mašinu, pa i kompjuter, štoviše - i kola.

U isto vrijeme, pa ni dan-danas, nema za sebe ni biciklo!!! Ne vjerujete?! Jednom drugom prilikom æemo objaviti listu od nekoliko desetina knjiga, koje su ne samom sponzorirane od njega, veæ i redaktirane, pa i nadgledane po štamparijama i nošene na prag od kuæe!

Ovdje dodajem samo ovo: Biblioteci „Radomir Ljumoviæ" u Podgorici akademik Buroviæ je stavio na raspoloženje novèana sredstva da objave dvojici mladih autora njihove prvijence. Rijeè je o autorima, koje on nije poznavao, pa ni video. Ostavio je Biblioteci da ih odabere: odredio je samo da jedan bude pravoslavac a drugi musliman. Prihvatili su to, ali nisu i ostvarili, jer - crnogorske vlasti, koje pretendiraju za slobodu i demokratiju - neæe da vide njegovo ime ni kao sponzora!

Istoj biblioteci je poklonio svoj roman Fanola da ga oni objave i prodaju - za sebe. Ne samo što im nije tražio honorar, veæ im je stavio na raspoloženje i potrebni novac za štampariju koja æe tu knjigu objavili. Jedino što je od njih tražio: da ga oslobode distribucije, da se ne gnjavi nošenjem te knjige iz države u državu, kako to èini sa ostalim knjigama. Prihvatili su to 1993, prije 20 godina i, ne samo što knjigu nisu objavili dan-danas, veæ mu nikada nisu, pa ni dan-danas, ni rekli da je neæe objaviti ! Tako, ne samo što mu sami nisu objavili tu knjigu, veæ su ga dekadama redom spreèavali da je da za štampu bilo kome drugo, pa ni da je sâm objavi kao ostala djela.

Svima književnicima i nauènicima po svijetu èinjene su i èine se svakojake smetnje, svakojaka sabotiranja, ali ovako velike smetnje, ovako prljave i zloèinaèke, kriminalne smetnje, sabotiranja, ne verujemo da je bilo kome uèinjeno nigdje na svijetu. Ni od Franka! Ni od Musolinija! Pa ni od Hitlera !

Akademik Buroviæ puni 80-tu godinu. Do dana današnjeg nijedna mu izdavaèka kuæa njegove domovine Crne Gore, njegove majke Srbije i njegove posestrime Makedonije, još nije objavila ni jedno jedino djelo! Ni najmanju brošuru, iako je on za njih žrtvovao ne samo sebe, veæ i svoju porodicu, svoju djecu! Ova grozna istina kroz vjekove æe zvoniti i optuživati kao memento, svjedoèiti da na Balkanu dan-danas nema ni slobode, niti demokratije !

I dok su albanske vlasti zvanièno izjavile da je Akademik Buroviæ kažnjen od njih nevin, pa su mu lièno tadašnji predsjednik Republike Albanije Salih Berisha i predsjednik vlade Albanije Fatos Nano, javno, preko medija, izjavili u svoje i u ime albanskog naroda izvinjenje, srpsko-crnogorske i makedonske vlasti, koje su ga isto tako nevinog osudili i uèinili mu tolike zloèine, dan-danas ne samo što mu se ne izvinjavaju, veæ ga drže i po crnim listama, pa ga i proganjaju, persekutiraju i zlostavljaju svakako: samo što ga ne hapse, jer je sada švajcarski državljanin, a i prave nam se kao da poštuju nekakvu demokratiju. Da možda nije trebao da bude i akademik Buroviæ èlan partije, pa i èlan Politbiroa, kao Milovan Ðilas, autor Golog Otoka, da bi mu se i njemu priznala nevinost?! Ili je možda trebalo da bude i on pravoslavac i to - pravoslavni fundamentalista ?!

Milovan Ðilas je velika figura jugoslovenskih naroda. On je zaslužio da mu se prizna puna nevinost, i pored njegovog aktivnog sauèesništva do kraja 1953. godine u svim zloèinima socijal-fašistièke klike Josipa Broza Tita, ali ni Akademik Buroviæ nije ništa manja jugoslovenska i svijetska figura, iako ni jedan jedini dan nije bio ni najobièniji èlan partije. Ne zaboravite da je on branio kao niko dostojanstvo Jugoslavije i jugoslovenskih naroda, kao niko drugi do danas, ni jugoslovenski ambasadori. Tamo, u Albaniji, okovan u gvožðe i beton najmonstruoznijeg zatvora na svijetu, umiruæi od gladi i krvoliptanja, kad su mu prin'jeli parèe hljeba i motiku da dogradi zatvor, herojski je odbio klièuæi: „Nisam došao iz Jugoslavije da gradim zatvore po Albaniji ! Dajte mi motiku i srušiæu vam ih i bez tog zalogaja hljeba !" Da ne govorimo zatim o njegovim djelima, koja je pisao po zatvorskim æelijama, dobacivao osuðenicima da ih èitaju, pa - iz zatvorske æelije - i objavljivao !!!

Da - i objavljivao! Neverovatno, ali istina!

Do danas M. Ðilasa nije niko (ni njegovi prijatelji !) nazvao ni jugoslovenskim Mendelom. Akademika Buroviæa su ne samo prijatelji, veæ i njegovi neprijatelji proglasili za Mendelu Albanije, pa i za Mendelu Balkana! Ne samo za jugoslovenske narode, veæ i za druge, on je i doprinio i žrtvovao kud i kamo više od M.Ðilasa, posebno za srpsko-crnogorski i makedonski narod. Kako se zna, M.Ðilas je potpisao i tapiju da Kosmet nije naš, dok je Akademik Buroviæ svojom krvlju i krvlju svoje djece od 6 i 4 godina potpisao i dokazao  da je Kosmet naš!

Do dana današnjeg niko nije branio i ne brani Kosmet kao Akademik Buroviæ! Njegova djela, njegova nauèna otkriæa su ne samo dokumenat o srpskom Kosmetu, veæ i poklik, pa i top i raketa na frontu borbe za ponovno osloboðenje Kosmeta. Sa svih strana svijeta Srbi mu pišu: „Ne znam kako da izrazim divljenje vašoj liènosti i vašim delima. Jednostavno, jedinstveni ste na svetu po onome što radite". Zato ga srpski narod proglasi za Srpskog viteza, pa ga odlikova i zlatnom medaljom Srpska kruna.

Kakav paradoks?! Narod ga proglašava za svog viteza, a vlasti ga drže na crnim listama i proganjaju, zlostavljaju, osporavaju mu i elementarna ljudska prava! E pa kako da ne postavimo pitanje: èije su ove vlasti?! Narodne, ili antinarodne?!

 

 

 

 

 

 

podeli ovaj èlanak:

Natrag
Na vrh strane