Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi
Do
koske
Kako sarađuju službenici srpske vlade sa službenicima
američke humanitarno-obavaštajne zajednice
Krčma na plovnom putu
"Stvari se dobro kreću. U Srbiji je koaliciona vlada u kojoj, kao i
u svakoj ove vrste u svetu, ima dosta trgovine.
Ali, mnogo toga je učinjeno
u ovoj godini. Do kraja 2009. imaćemo izvanredne rezultate!" Ovu neobično šifrovanu poruku centrali svoje misije, putem jednog
beogradskog medija, poslao je direktor Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID)
u Srbiji Majkl Harvi, pa je na to odmah dodao kako
će ova nevladina organizacija
ostati u Beogradu do 2015. godine, kad očekuje da
će doći do pridruživanja Srbije Evropskoj uniji
N. V.
Majkl Harvi je dobar službenik USAID-a, Američke
agencije za međunarodni razvoj. Ali, čim je progovorio nešto o korupciji u Srbiji (za koju
je rekao da će trajati sve dok
se ne bude znalo šta kome u ovoj
zemlji pripada), bilo je jasno da
mu nešto smeta kod realizacije projekata koje njegova misija
provodi u ovom delu Balkana.
Bavio se on i kritikom rada
trgovinskih sudova. To su povezane
stvari. USAID nije bilo kakva agencija,
ili skup filantropa koji vole da uzmu od
bogatih i daju siromašnima.
Reč je o produženoj ruci američke obaveštajne zajednice. To nije novo. Uvek je bilo tako.
Ni američka ambasada u Beogradu nikad nije znala šta
USAID radi ovde, pa
ne zna ni danas (što izvori među američkim diplomatama i potvrđuju).
Novo je jedino to što je Harvi,
na jedan posredan način, objasnio i ko
je glavni inspirator kriminalnog Zakona o planiranju, takozvanog tajkunskog zakona. Samo što nije rekao:
da, to smo mi! Naravno da su mu na
tom putu trgovinski sudovi smetnja. Uostalom, i njihovu
reformu je pomogao USAID...
Ali, ko su Harvijevi
trupni oficiri
u Srbiji, i ko su operativci
na terenu?
Jedan od njih je i
javnosti malo poznati Dušan Vasiljević, stalno zaposlen u USAID-u
od 2001, istovremeno
i savetnik Olivera Dulića, ministra za prostorno planiranje.
Njegov posao je da u ime USAID-a
pomogne ideju
masovne legalizacije
nelegalno zaposednutog gradskog građevinskog zemljišta.
Pre nego je počelo sprovođenje naloga o stvaranju nove
klase koja će to postati Dulićevom
"konverzijom" otetog u poklonjeno, Vasiljević je neoprezno
govorio da "...cenu građevinskog zemljišta u Srbiji obara
i to što se odlaže denacionalizacija, jer se investitori plaše da će im
zemljište koje uzmu u zakup
biti oduzeto, pa bi izmenama Zakona o planiranju i gradnji
trebalo da se omogući prodaja
građevinskog zemljišta, a sadašnji
zakupci bi imali mogućnost doplate
razlike do tržišne cene".
Tako polovičnim rešenjem
nije bio zadovoljan vrh USAID-a. Sve ili ništa,
reklo je Duboko
grlo instalirano u srpskom političkom podzemlju. I Majkl Harvi je bio nezadovoljan. Kakva doplata razlike
i slične gluposti? Je li liberalni kapitalizam ili nije? Ko
pre imovini, njegova je imovina!
U zgaženom Srbistanu,
onaj ko plati
taj i zakone
donosi...
Ima u akciji stvaranja nove klase
i tragičnih veleobrta. Osim Dušana Vasiljevića, kao veliki promoter ove pretvorbe pojavljuje se i Nenad Konstantinović,
član Demokratske stranke, predsednik Administrativnog odbora Skupštine Srbije i nekadašnji
"otporaš", postavljen na to mesto još u januaru
2009. Reč je o praunuku Đorđa
Nestorovića, gradonačelnika
Beograda i bana Moravske banovine
u Kraljevini Jugoslaviji, te unuk predratnog
i poratnog advokata Slobodana Subotića i Vitomira Konstantinovića, pomoćnika ministra
finansija takođe u Kraljevini Jugoslaviji.
Šta bi oni imali
da kažu o Dulićevoj deobi
zemlje, nije teško pretpostaviti,
a šta o neslavnom nasledniku ne treba ni pretpostavljati, tim pre što je njegovoj vrlo imućnoj
porodici posle Drugog svetskog rata oduzeto sve šta
je moglo da se uzme: od zgrade
današnje američke ambasade u ulici Kneza Miloša sa 28 stanova, pa do zgrade u ulici Kralja Milana, kuće od sedam-osam
stanova na Andrićevom vencu... Mladi Konstantinović
bi prvi morao da digne glas
protiv tajkunskog zakona Olivera Dulića, ali neće. Kako da se zameri
USAID-u? Pa zar ova firma nije
dala pare i Otporu kad mu je trebalo?!
Mnoge su plemenite ideje
pale na tržnici vladara i pisara. Mnoga zemaljska i nebeska
prava su pogažena u Srbiji za malo samilosti
i podrške
od onoga koji deli pare i naručuje zakone.
Nenad Konstantinović je brat od tetke Slobodana Homena, državnog sekretara u Ministarstvu pravde.
I jedan i drugi
bi, vraćanjem onoga što je njihovim porodicama oteto 1945. godine i dalje,
bili prebogati ljudi. Ali, nije nova klasa zamišljena da bude
kao stara. Nije ideja američkih
računopolagača da Srbija progovori jezikom predratne demokratije, da pokaže svoju državnopravnu
tradiciju.
Jer, Majklu Harviju i USAID-u se žuri. Uostalom, i sam
je rekao: "...Do kraja
2009. imaćemo izvanredne rezulate".
Harvi je starter. Pucnjem iz zamišljenog
pištolja u vazduh pozvao je kuražnije Srbe na trku
u otimanju. Sve će
biti legalizovano. Konvertovano. Ko sad uzme, uzeo je. Posle ćemo o pravu
i pravdi...