Tabloid
istražuje
Žak Atali:
Kratka istorija budućnosti (2)
Sloboda je kad više
nemaš izbora
Knjiga
francuskog bankara i pisca Žaka Atalija Kratka
istorija budućnosti, izdata 2006, ne samo da otkriva potajne (i javne) želje i planove
kreatora globalizma i takozvanog "Novog svetskog poretka", već budi
još veće interesovanje jer o svemu tome piše čovek iz bankarske
"mreže" koja te planove već odavno sprovodi. Nije jasno da li je
Atali u zabludi ili namerno neke stvari previđa, ali događaji koje on opisuje
kao nešto što će tek uslediti, već su postali stvarnost. Ipak, Atalijeva želja da bude
vizionar bar jasno otkriva da se ništa ne događa slučajno
Piše:
Ivona Živković
Portugalski filozof Antonio Vijera,
koji je još 1718. objavio svoju knjigu Istorija budućnosti, shvatio je
da se predviđanja o tome šta će se događati u budućnosti mogu napraviti samo na
osnovu projektovanja fikcije uz znanje iz prošlosti i sadašnjosti. Ona znanja
koja autor ne poseduje ili ih namerno prećuti, ne reflektuju se u toj projekciji.
Tako se ni Žak Atali u svojoj
projekciji budućnosti u knjizi Kratka istorija budućnosti ne dotiče
spoznaje da je novac, odnosno njegova prodaja, istorijski oprobano sredstvo
teške pljačke čitavih naroda i država. Za njega je sve to trgovina čiji razvoj
on sagledava u analizi nekoliko istorijskih epoha, i koja je bila dominantan
faktor ekonomskog razvoja humane društvene zajednice koja teži da počiva upravo
na apsolutnoj slobodi pojedinca. A uslov apsolutne slobode je slobodna
trgovina. Na ovoj filozofiji Atali i projektuje svoju viziju budućnosti. On
zato u uvodu knjige piše "da će demonstrirati...
kako
istorija sluša zakone koji nam dozvoljavaju da predviđamo i tako usmeravamo
svoj pravac razvoja". Tako sagledava ekonomski razvoj društvenih zajednica
i država od praistorije do danas, posmatrajući njihov napredak prvenstveno kroz
razvoj trgovine kao glavnog pokretača ljudskog "oslobađanja". Očito
je Atalijeva filozofska premisa da je samo ekonomski jako društvo - slobodno
društvo, i samo ekonomski jaka individua - slobodna.
A slobodna trgovina (ne zaboravimo da se
Atali bavi prodajom novca) za Atalija je zato pojam univerzalne slobode i
najveće humano dostignuće savremene civilizacije. Istorijski
proces težnje za oslobađanjem, po njemu, odvija se od samog početka formiranja
ljudskih zajednica koje su ostvarile ekonomski razvoj, zbog toga što su trpele
izuzetan pritisak od strane tri sile koje su bile dominantne u čitavoj ljudskoj
istoriji: najpre je to bila sila koju je nametala religija (ritualni poredak),
zatim ogoljeno nasilje (imperijalni poredak) i, konačno, sila
novca (koji predstavlja individualni "trgovački poredak"). Drugim
rečima - sila je najpre bio sveštenik, onda vojnik, i konačno trgovac.
Sve tri sile dugo su koegzistirale, a
onda je religija ustupila mesto vladarskom nasilju, a nasilje - novcu.
"Trgovački poredak" se, po Ataliju, polako razvijao iz tri unutrašnja
nasleđa rimske i islamske imperije koje dominiraju mediteranskim regionom.
Vodeća ivica pomeranja trgovačkog poretka koji karakteriše težnja svakog
pojedinca za stvaranjem imetka, polazi od Mavra iz Kordobe ka čitavom
Zapadu u 12. veku. To je društveno "jezgro" koje se pomera kao rezultat
kriza ili ratova koji su vođeni vekovima. Ovo "jezgro" koje se širi
je u stvari grad-luka sa poljoprivrednim i industrijskim zaleđem. Ono privlači
i zadržava "preduzimljivu klasu", razvija industrijalizaciju i
ekonomski život, i širi ljudske slobode.
Judeo-bankari
ili judeo-humanisti
Oslobađanje čoveka od
sile vladara počinje, po Ataliju, tek u istočnom Mediteranu kod antičkih Grka,
Feničana i Izraelita (o čijem postojanju na prostoru današnjeg Izraela - ipak
nema pouzdanih dokaza, ali pošto je Atali Jevrejin onda mu je ovo važno). Za
ove narode "ljudski život dolazi pre svega drugog", tvrdi Atali. I to
su bile humanističke ljudske zajednice u kojima je svaki čovek bio jednak sa
svojim susedom. I upravo je to ideal kome teži "Novi svetski (trgovački)
poredak", a Atali to naziva judeo-grčkim idealom.
Ovo je
društveni model koji izrasta iz "demokratskog tržišta".
Dakle, oni koji kreiraju novi "trgovački
poredak" (termin koji upravo Atali koristi) sa ovakvim idealom o slobodi
jednostavno su svoju veru prilagodili svom interesu. A onda su tu veru
proglasili za idealno ljudsko društvo kojem vredi težiti.
I to je suština Atalijeve filozofije - društvo apsolutno slobodne
trgovine odnosno globalnog tržišta, bez nacionalnih granica
i državno ograničenih poseda.
Ideološki gledano, piše
Atali, slobodno kretanje kapitala i robe predstavlja oslobađanje od svih istorijski
nametnutih društvenih stega. To je oslobađanje od određenog načina života, od
političkih sistema, oslobađanje u umetnosti, ideološko oslobađanje, seksualno
oslobađanje, oslobađanje žene (od braka i muža), oslobađanje dece (od
roditeljskog rigidnog nadzora), oslobađanje od crkve, od osećanja nacionalne
pripadnosti...
Ali, zar to Atalijevo
"oslobađanje"
ne predstavlja potpunu demontažu svih davno izgrađenih društvenih sistema? Za
Atalija, kao bankara, težnja za ovakvim oslobađanjem predstavlja neminovni
istorijski proces, a ne perfidno smišljenu psihološku i političku manipulaciju
iza koje stoje međunarodni bankarski karteli (kojima pripada i Žak Atali) u
nameri da kontrolišu čitavo svetsko tržište kapitala, robe, prirodnih resursa i
ljudskog rada. Ako nekome još nije jasno kako sila novca "oslobađa",
pogledajmo
šta za obične ljude i ljudsku zajednicu znači ovo oslobađanje kojem teže
trgovci-bankari (kojima kao što smo rekli pripada i Atali).
Suština je jednostavno u
razaranju postojeće društvene zajednice, u kojoj je neprikosnoveni i dominantni
lider najpre bio onaj koji je bio najjači, zatim onaj koji je bio najmudriji,
onda je to bio vladar koji je bio centar okupljanja jakih i mudrih (koji je
imao i crkvu i vojsku), da bi onda "spontanim" revolucijama
(seljačkim i buržoaskim) u 18. i 19. veku bila uspostavljana evropska
"demokratija" u kojoj vladaju oni koji slobodno trguju i prodaju
narodu novac (papir). I stvoren je današnji sistem falš demokratija i podobnih
monarha.
"Demokratski"
političar je danas tako postao običan građanin - bezemljaš, koji nema nikakve
individualne vrednosti ni znanje, ni veštine, niti ima fizičku snagu, ali preko
noći - "demokratskim" izborima dobija značajan društveni
položaj, moć i - novac. I preko noći sve to može da izgubi, ako trgovci procene
da im ne donosi dobit.
Za žene je u ovakvom
potrošačkom i trgovačkom društvu poželjan muškarac koji
ima društveni uticaj i novac, pa makar ispoljavao sve tipične ženske osobine -
bio fizički slabašan, emotivno nezreo, moralno prevrtljiv, strašljiv,
nesiguran, neurotičan ili seksualno devijantan. Samo novac mu daje vrednost. A
veliki novac on može da dobija kao podobna servilna jedinka - od bankara. Ako
je takav na državnoj funkciji, on im omogućava perfidnu pljačku i vodi politiku
državnog zaduživanja. I zbog svoje slabosti on ne može da im se odupre ili
izmigolji. Za razliku od moćnih vladara iz vekovnih dinastija koji su se
bankarima opirali, proterivali ih i likvidirali.
Društvena zajednica
kakvu danas poznajemo je jednostavno mentalno prekomponovana i podvrgnuta
perfidnom mentalnom inženjeringu, koji je od muškarca stvorio servilnu
snishodljivu "ženku" koja teži da ima svog gospodara uz čiju pomoć će
se uzdići na društvenoj lestvici. Žena, kao ni feminiziran muškarac po prirodi,
međutim, nikada ne mogu biti lideri dobro organizovane društvene
zajednice, pa takva zajednica ne može da bude formirana kao jak samosvestan
nad-organizam. Ona je samo zbir jedinki (ćelija) koje su potpuno identične i
koje funkcionišu samo u skladu same sa sobom odnosno usađenom psihološkom
matricom (i takve će jedinke po Ataliju sačinjavati buduće društvo "Novog
svetskog poretka").
Dakle, Atali
preoblikovanje ljudskog društva kao organizovane celine kojom više ne
vladaju najjači i najmudriji, već obični, slabi i prosečni naziva -
oslobađanjem. Tako u ovoj "slobodnoj" ljudskoj zajednici koju su već
iskreirali prodavci novca "kolo", tj. "države", vode -
"miševi", dok se "mačke" anatemišu kao siledžije i
teroristi.
Atalijeva filozofija i
istorijska analiza razvoja trgovačkog društva, što on posmatra kao neminovnost,
očito nastoje da opravdaju ovo okretanje sveta naglavačke, i zato je to danas
svet u kojem je vrednost ono što suštinski nema vrednost (papirni
novac), dok istinske vrednosti podležu trgovačkoj proceni koja ih može
preko noći minimalizovati ili preceniti. I to je "Novi svetski
poredak", trgovačko društvo globalnih razmera, bez granica, u kome će
pljačka i laž biti vrline, nemoral, duhovna slabost
i
prevrtljivost - poželjne osobine. Seksualna devijantnost i dezorijentacija
smatraće se slobodom ličnog izbora.
U skladu sa pomenutim
"istorijskim kretanjima" i po istom principu,
Atali vidi
i današnje pomeranje američke industrije, koju danas vodi kalifornijska
industrija čipova i informatike, preko Pacifika, koji je zamenio Atlantik i
vezu sa Evropom.
Dakle, po Ataliju je i
ovo prirodan istorijski proces i nije posledica smišljenog iznošenja kapitala i
radnih mesta iz SAD u Kinu i Indiju, pošto je SAD već praktično opljačkan i
istrošen, i pošto cenu rada prezaduženih pojedinaca tu ne mogu da spuste.
Tako je i raspad SAD u
skoroj budućnosti jedna istorijska neminovnost koja će, po Ataliju, biti
"posledica prezaduženosti, velikog jaza između bogatih i siromašnih, loših
investicija i deindustrijalizacije".
Raspad Sjedinjenih
Američkih Država
U poglavlju "Pad
imperije", Žak Atali kaže da će dolar ostati dominantna svetska moneta
najmanje do 2025. godine kada će međunarodni bankari početi da ga napuštaju i
"kreditna piramida, zasnovana na vrednosti nekretnina će početi da se
ruši". Amerika će tada početi da se raspada, sa nasiljem i u haosu
koji će tada nastati. Koliko će biti veliki ekonomski pad SAD i kakva ga
budućnost čeka Atali opisuje rečima da "to neće biti sutrašnja Afrika,
koja će jednog dana ličiti na današnji Zapad, već bi čitav Zapad mogao da bude
u situaciji da priziva današnju Afriku".
Amerika će imperijalni
tron izgubiti vremenom, ali ne pre 2030, nakon čega će se u njoj drastično
promeniti politika i SAD će postati država socijalističke demokratije poput
skandinavskih država, ili će njome zavladati diktatura. Po Ataliju, brz
ekonomski rast očekuje više zemalja u svetu, posebno u Aziji, pa će u
budućnosti to biti policentričan svet. Atali još vidi i da će u čitavom svetu,
kako ga bude obuzimao haos, doći do jačanja religija poput islama i
hrišćanstva.
Region u kojem se uči
biblija u Južnom delu SAD (južnjaci - nacionalisti) mobilisaće se i oni bi
mogli izvesno vreme da dominiraju američkom politikom. "SAD bi
onda oko 2040. mogle ući u teokratsko iskušenje, eksplicitno ili implicitno, u
obliku teokratskog izolacionizma u kome bi demokratija bila jedva
primetna".
Ovaj jak hrišćanski
pokret mogao bi da se proširi na međunarodni nivo i mogao bi biti iskorišćen u
ratu protiv mobilisanog islama. I to bi bio opšti svetski rat, očito. Ovaj
sukob bi teško oslabio sve zemlje i obe religije bi bile odbačene.
Nije jasno na osnovu
čega Atali izvodi ovakve projekcije budućnosti, osim na
osnovu laži i dezinformacija koje globalni mediji već
nekoliko godina plasiraju kao islamski fundamentalizam i terorizam koji su se
obrušili na američku i zapadnoevropsku demokratiju. Kao da već nema mnoštva
dokaza da se radi o perfidnoj orkestraciji terora i da iza njega stoje upravo
međunarodni bankari i tajne službe pod njihovom kontrolom, koje obučavaju ove
"islamske teroriste" upravo sa ciljem da rasplamsaju veliki verski
globalni sukob. Atali očito "predviđa" ono na čemu bankari već odavno
rade.
Zanimljivo je i njegovo
"predviđanje" da će se pre kraja 21. veka SAD potpuno raspasti i naći se
pod vlašću jedne kolektivističke svetske vlade.
Kraj
Deca će se praviti kao
proizvodi za tržište
Opšta sloboda trgovačkog poretka predviđa i oslobađanje od braka, ali i
razdvajanje ljubavi od seksa. I to će biti dve različite stvari. Brak će biti ekonomska zajednica
ljudi koji su slobodno odlučili da ovu zajednicu stvore
(pol nije bitan), dok će se pravljenje dece
industrijalizovati. U stvari, brak će, kako predviđa Atali, biti toliko slobodan izbor da svako može izabrati da li će živeti u poligamiji (sa više žena), ili poliandriji (jedna žena sa više muževa). U svakom slučaju klasičan brak (kakav je inače nametnula crkva) više neće biti osnovna socijalna ćelija ni osnovna reproduktivna zajednica.
Atali piše
da je pokretačka snaga ovog novog trenda bio razvoj tehnologije koja je
oslobodila
mlade od kontrole starijih. Prvo je to bio
radio, koji je dozvoljavao mladima "da igraju van balskih sala i tako su
se oni oslobodili nadzora roditelja" (i najčešće provodadžisanja);
oslobađajući svoju seksualnost, otvarali su se prema svim vrstama muzike, od
džeza do roka, i tako objavljivali svoj ulazak u potrošački svet, u svet
želja i pobuna.
Nove
generacije će, po Ataliju, stvoriti "jednu egocentričnu populaciju
koja će biti odana samo sebi". Atali kaže da će ljudi "biti jedinke
koje samo žive jedna pored druge i svaka će biti usamljena". I to je
već deo današnjeg društva, jer mlade već decenijama vaspitavaju mediji i
devijantni idoli, dok roditelji trče za novcem (i grcaju u dugovima) i nemaju
vremena za brigu o svom potomstvu.
Dominantna
medijska kultura danas je
psihopatska i devijantna kultura - u
kojoj se kao predmet obožavanja (kultovi) pojavljuju narkomani,
neurotičari, nakaradni i izmišljeni likovi sa filma, televizije i stripa. I to
je očito i bio cilj bankara, jer od takvih jedinki se ne može formirati
organizovana društvena zajednica koja bi bila sposobna da se odupre trgovačkom
poretku. Na ovaj način bi se praktično zaustavila dalja evolucija
ljudske zajednice, jer je pitanje da li ovakva zajednica može funkcionisati na
globalnom novou gde će komunikacija među članovima biti praktično moguća samo
virtuelno. Cilj bankarske elite je mogućnost da, razdvajanjem braka i
parenja, kontroliše produkciju ljudskih jedinki i njihovo dalje socijalno oblikovanje.
Iako sam
Atali na sve to ne gleda blagonaklono, on piše da je čitav dvadeseti vek u
stvari nastojao da ovu podelu napravi prvo kontrolom materinstva preko
kontraceptivnih pilula,
onda se prešlo na veštačku oplodnju, da bi se
zatim stvorili uslovi za korišćenje majki surogata... Zato Atali
"predviđa" da će
buduće generacije "proizvoditi ljudske
jedinke kao predmet napravljen po meri, u veštačkoj materici, što će omogućiti
mozgu da dalje razvija karakteristike koje su unapred izabrane. Kvalitetne i podobne
duše će se prebacivati u novo telo kloniranjem i tako će ljudsko biće postati
stvar za prodaju i kupovinu. I to će biti još jedan veliki biznis trgovačkog društva, zar
ne?
Sloboda uz totalni
nadzor
Sloboda u
trgovačkom društvu ići će i uz stalni totalitarni nadzor kako se pojedinci ne
bi izmigoljili od svoje slobode. I tu će glavni pomagač biti, ne ljudi, već
mnogo pouzdanija tehnologija, pa će nadzor vršiti roboti specijalno napravljeni
tako da budu sastavni deo svakog domaćinstva, a njihovu stvarnu ulogu niko neće
znati. Atali kaže da će to biti novi tehnološki bum - roboti za domaćinstvo
koji će praktično znati da rade mnoge kućne poslove. Pored toga oni će raditi i
za bezbednosne snage, kao radnici u industriji, ali i pomagači hendikepiranim osobama.
U stvari oni će svuda biti posmatrači i nadzornici koji će prikupljati sve
podatke i slati ih privatnim i javnim bezbednosnim službama. Oni će praktično
raditi ono što danas već rade mnogi telekomunikacioni uređaji (kablovski TV i
radio-aparati, kompjuteri, telefoni, faksovi itd.)
"Svaki
pokretni objekt će biti stalno u mogućnosti da bude praćen. Sve podatke koje on
sadrži, uključujući fotografije svakoga, biće pohranjene i predate specijalnim
kancelarijama i javnoj i privatnoj policiji."
Do 2050. ove
mašine će se razviti u ono što Atali naziva "mašine za samonadzor",
koje će omogućiti svakome da osmatra sopstveno ponašanje i na osnovu čega će
sam (slobodno) odlučivati da li treba da se povinuje određenim normama. Ljudi
će posmatrati sopstvenu potrošnju vode, energije i hrane, kao i sastojaka u
svojoj hrani. Da li ovde treba da pominjemo specijalni kodeks ishrane (codex
alimentarius) koji će tačno nalagati koliko bi čega od nutritivnih sastojaka
trebalo da bude u svakoj namirnici? I jedinka će sama to proveravati i
pridržavati se. Meriće sebi procenat šećera u krvi, gvožđa, holesterola... I
onda se usklađivati sa normama. A norme će propisivati - specijalizovane
službe.
"Elektronske
bubice, koje će se nositi pod kožom, registrovaće neprekidno otkucaje srca,
krvni pritisak i holesterol. Mikroprocesori vezani za razne organe će
posmatrati njihovo funkcionisanje i porediti ih sa propisanim normama",
piše Atali.
Živeći
nesiguran i haotičan život, ljudi će biti zavisni od
osiguravajućih
kompanija (što je na Zapadu već odavno
sadašnjost). Te kompanije će uveravati svoje klijente "da se prilagode i
povinuju propisanim normama kako bi minimizirali svoje rizike i mogli da se
osiguraju. Postepeno će početi da diktiraju planetarne norme ponašanja (šta da
se jede, šta da se zna, kako da se vozi, kako zaštititi sebe, decu, kako nešto
koristiti, kako proizvoditi...). Te kompanije će postati nemilosrdne.
One će kažnjavati pušače, one koji piju, gojazne, preterano mršave, one koji ne
rade, neadekvatno zaštićene na radu, agresivne, nemarne, nespretne, dekoncentrisane,
maštare i rasipnike. Neznanje, izlaganje rizicima, traćenje vremena i
ranjivost, smatraće se bolešću, predviđa Atali.
Zatvor će
postepeno biti zamenjen ekonomičnijim nadzorom na daljinu osobe pod kućnim pritvorom.
Život u čeličnoj saksiji
Atali
predviđa i koje će biti posledice klimatskih promena u budućnosti. Tako kaže da
će se "sa označenim porastom u temperaturnim promenama, veoma važna
promena odigrati u prirodi. Drveće će rasti brže i biće lomljivije. Mnogo
ozbiljnije će biti to što će daleko više obala postati nepodobno za stanovanje.
Sedam najvećih svetskih gradova i luka i trećina svetske populacije danas živi
na obalama mora... Tako će ekološko izbeglištvo postati deset puta
brojnije do 2050".
Atali
predviđa i da će budućnost medija biti bez papirnih novina. U svakom slučaju,
budućnost ljudske zajednice po prognozama Atalija biće lišena svega što je
prirodno i zapravo će biti maksimalno lišena života (koji je u suštini
nepredvidiv i neukrotiv), ali zato zasnovana na nakaradnom verovanju u slobodu koja će
biti kao pupoljak u strogo kontrolisanoj čeličnoj saksiji.
Preoblikovanje ljudskog
društva kao organizovane celine kojom više ne vladaju najjači i najmudriji, već
obični, slabi
i prosečni, Žak Atali naziva - oslobađanjem.
Koliko će
biti veliki ekonomski pad SAD i kakva ga budućnost čeka Atali opisuje rečima da
"to neće biti sutrašnja Afrika, koja će jednog dana ličiti na današnji
Zapad, već bi čitav Zapad mogao da bude u situaciji da priziva današnju
Afriku".