Na
licu mesta
Vlada
Srbije: radikalne kadrovske reforme
Nisu čista posla oterati baš
čistačice
Neko je u Upravi za zajedničke poslove
republičkih organa došao na ideju
kako da zaradi na nesreći onih najsiromašnijih i najmanje zaštićenih
Milica Grabež
Republika Srbija je u teškom finansijskom stanju. Budžet se brže prazni
nego što
se puni, deficit je već ušao u zastrašujuću dubinu, pa je rešenje nađeno u
smanjivanju državne
administracije. A evo kako to izgleda, u demokratskom okruženju i na
demokratski način.
U okviru vlade Srbije postoji Uprava za zajedničke poslove
republičkih
organa. Radi pomenutog smanjenja budžetskog deficita došlo je do otpuštanja
dela radnika iz ove uprave.
Svoja radna mesta su odlukom vlade zadržali: direktori, njihovi zamenici,
tehnički
sekretari, sekretarice, svih 11 načelnika, najveći broj
tehničkih
šefova
i svi domaćini
zgrada. Odlukom iste vlade, zaključno sa 31. martom ove godine, otpuštene su - sve
čistačice.
Ove nesrećne žene, njih
dvadeset na broju, među kojima ima i samohranih majki sa više dece, ni
do tada nisu imale visoke prihode. Kako proizilazi iz redakciji priloženog
isplatnog listića
od 21. februara, neto plata je iznosila nešto manje od 18.000 dinara i isplaćivana je iz
dva dela.
Sve otpuštene radnice su od vlade dobile i mizernu otpremninu u visini od
jedva 8.000 dinara po godini staža, iako nikada ni jednoj od njih nije
objašnjeno ko je i kada doneo odluku da budu otpuštene. Rešenja o prestanku
radnog odnosa deljena su i onim radnicama koje su u tom trenutku bile na
bolovanju, iako to zakonom nije moguće.
Da neko slučajno
ne bi pomislio kako će
ubuduće
poslovne prostorije republičkih organa da čiste sami ministri i direktori,
pobrinula se jedna čudnovata
odluka za koju isto niko sa sigurnošću ne zna ko ju je i kada doneo.
Svim otpuštenim
čistačicama je od
strane same uprave predloženo da pređu na rad u jednu određenu
privatnu firmu.
Na razgovoru sa odgovornim licem te firme čistačice su saznale da će raditi na
istim poslovima i u istim državnim organima, za istu platu koju su i do tada primale,
jedino će
im se promeniti poslodavac. Postojao je još jedan uslov: dužina
njihovog radnog staža
kod privatnika zavisiće od njegovog rada za Upravu za zajedničke poslove.
U čemu
se onda ogleda planirana ušteda? Nje ne samo da nema, već se na ovaj
način
odliva i više
novca iz republičkog
budžeta,
Svako privatno preduzeće po definiciji teži stvaranju profita. Zbog toga je
mala verovatnoća
da će
ono da pristane da radnike uposli samo za cenu njihovog rada. Uz to dolazi i da
su četiri
čistačice pri uručivanju rešenja u
upravi najavile da će
otići
na biro rada, jer im je ostalo malo do penzije, a uprava raspisuje tender za
rad svih 20 čistačica..
Jasno je da je do cele ove ujdurme došlo samo zato da bi neko iz Uprave
za zajedničke
poslove od privatnika dobijao novčanu nadoknadu, jer mu je neočekivano i
nepotrebno namestio dobar posao.
Kada jedno društvo spadne na to da bogati kradu od onih najsiromašnijih,
ono je doseglo dno dna i ne može više da tone. Neko bi trebao da se zamisli nad
ovim.