Reagovanje
Povodom teksta
"Dno dna na vrhu vrhova",
Tabloid 198
Nismo svi ubice
Poštovani kolege u listu Tabloid,
Nadam se, prije
svega, da će vas ova moja poruka zateći u dobrom zdravlju
i raspoloženju!
A onda, pročitao sam na
internetu tekst pod naslovom "Dno dna na vrhu
vrhova", koji su potpisali Mile Ješanov i Arpad Nađ. U tom svome tekstu, kao
veoma neinformisani novinari oni pišu: "Ipak, za utehu
je da Donja Bukovica slavi svog junaka Špiru
Matijevića, kojeg, nažalost, nisu prepoznali rudari, muslimani iz Lukavca
kod Tuzle, pa su ga mučki
ubili"!
Dozvolite mi da
se predstavim: ja sam
učenik iz srednje skole u EMHŠC Lukavac, gdje je radio kao profesor srpskohrvatskog
jezika i književnosti (tada mr) Špiro Matijević.
Bio sam 17. generacija i završio
sam srednju školu 1981. godine, onda otišao
na odsluženje vojnog roka u JNA, a posle se upisao na Filozofski fakultet
Univerziteta u (olimpijskom)
Sarajevu, 1984. godine. Napominjem da je na istom fakultetu
Sarajevskog univerziteta Špiro Matijević i magistrirao tezom
o Zvonimiru Šubiću, kao i odbranio
doktorsku disertaciju 1986.
godine, pod naslovom:
"Umjetnička poezija o Titu".
Godine 1980. dobitnik sam "Kočićeve nagrade", koju je dodjeljivalo Društvo nastavnika
srpskohrvatskog jezika i književnosti SR Bosne i Hercegovine,
u konkurenciji učenika srednjih skola, sa sjedištem na
Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, i to kao najtalentovaniji
učenik dragog profesora Špire Matijevića.
Decembra 1992. počeo sam raditi
kao ratni novinar Press-centra opštine Lukavac u RTV Lukavac i ostao sve
do ubistva mog dragog profesora i prijatelja, 31. marta 1992. godine, kada sam dao
otkaz!
Godine 1998. u izdanju "Bosnia Ars", izlazi moja druga
knjiga kratkih priča "TAKSIRAT", u kojoj
se nalazi uvrštena šesta (6) po redu priča
pod naslovom "KOLEGE", posvećena mom dragom prijatelju dr Špiri Matijeviću - tragično stradalom marta 1993. godine u Tuzli!
Godine 2006. govorio sam na
Federalnoj televiziji BiH, u emisiji "Generali", koju je uredio novinar Šukrija Omeragić, i tom prilikom sam zahtijevao pronalaženje nalogodavca ubistva dr Špire
Matijevića i njegovog maloljetnog sina Gorana!
Vaši
novinari ne posjeduju elementarnu potrebu da se informišu, pa vam želim skrenuti
pažnju da Muslimani (obavezno pisati velikim početnim slovom, kao Srbin, Hrvat,
Jevrej i slično) Lukavca nisu samo "rudari". Veoma smo ponosni da
je 1892. godine, još
Austro-Ugarska imperija osnovala čuvenu i najstariju kompaniju
na Balkanu - Fabriku sode Lukavac,
gdje se tehnološki proces odvijao
po Solvaj postupku! Oba moja djeda, sa tatine
i mamine strane, radili su kao električari
u Fabrici sode Lukavac, zatim otac i najstariji
brat! Da, moj najmlađi brat radi u rudniku, ali on je dipl. inženjer rudarstva. To je velika razlika... Lukavac, uostalom, nije prepoznatljiv u bivšim jugoslevenskim
okvirima kao grad rudara, nego kao
grad u kome postoji i Fabrika cementa
Lukavac, sa najkvalitetnijim cementom marke "portland"!
Možda su
Vašim novinarima
u sjećanju ostale slike iz
njihovog djetinjstva dok su njihovi
djedovi ponosno rudarili. Uostalom, ako jedan od
najvećih srpskih, jugoslavenskih, evropskih i svjetskih
pjesnika Branko Miljković ima dva
stiha posvećena ovom časnom
zanimanju u pjesmi "Rudari", zašto se toga treba stidjeti ili prezirati? Da li se sjećate
stihova: "Siđoše u pakao po nepravdu/
Na kojoj se može ogrejati"?
Čemu generalisanje?
Zašto plural ili množina u završetku teksta - "pa su ga mučki
ubili"? Inspektor
SDB-e Tuzla Slađan Skaramuča
- Srbin iz BiH - vodio je istragu i utvrdio
činjenice da je ubica bio samo - jedan, a ne svi Muslimani Lukavca i Tuzle.
Bilo bi lijepo,
ako želite provjeriti ovu činjenicu, jer isti gospodin
inspektor Slađan Skaramuča još uvijek
živi i radi
u Tuzli!
Zaista, na
ovom tekstu lahko bi Vam mogao
pozavidjeti svaki "propagandist"
iz Hitlerove ratne mašine koja
je slomljena, baš na vrijeme. Srećom po nas,
ali raznorazni vijci (ili: šarafi,
germanizam) ostali su rasuti pa se opet sklepali u Frankenštajna - monstruma koji bi ponovo da sije strah
i beznađe.
Poslije otčitavanja
djelića iz teksta, teško
ste me razočarali i uvjerili da
ste - neljudi, veoma slabo informisani
i sa užasno
lošim procjenama koje mogu rezultirati
samo - indiferentnost i ignorisanje...
Lijep pozdrav
iz TK - FBiH,
Senahid Nezirović,
predsjednik NVO "Dr Špiro Matijević", Lukavac
P. S. Pok. prof. Julijan Nađ preveo je jednu moju priču na
rusinski jezik u časopisu "Svetlošć" koji izlazi u R. Krsturu, davne 1986. godine, i još
uvijek čuvam taj autorski primjerak
jednog sjajnog lingvista koji nije mario jesam
li ja Musliman
iz BiH, ili
bivše Jugoslavije! Molim vas da slijedite
svijetle primjere svog časnog prezimenjaka!