Region

Zagreb: da li se Njemačka prevarila gurajući Hrvatsku u Europsku uniju

U društvu snobova i robova

Idući u susret neizbježnom kraju dugogodišnje vladavine njemačke kancelarke Angele Merkel, može se vidjeti i kraj diktature malih balkanskih političara koji su bili (i još su) ovisni o njenim odlukama. Kompletna vlada Republike Hrvatske, ali i vodeće ličnosti hrvatske politike iz prethodnih vlada, ne očekuje ništa dobro sa njenim odlaskom, konstatuje u svom autorskom tekstu Vjekoslav Škreblin, dopisnik Magazina Tabloid iz Zagreba.

Vjekoslav Škreblin (dopisnik iz Zagreba)

Opet je Njemačka politika razbila zube na Balkanu. Čim je terorističku organizaciju na čelu Republike Hrvatske (SDP) poduprla u kriminalnim radnjama, čim je počela aktivno sudjelovati u nastojanju kako bi RH pristupila u Europsku uniju bez obzira na posljedice i cijenu, Njemačka politička vrhuška je ucijenile primarno i sebe jer su koja je postali taoci vlastite zamke: Europske unije i globalizacije. Ali, među takozvanim velikim silama, Njemačku više nitko ozbiljno ne shvaća. U takvim okolnostima ona je pod sadašnjim vođstvom koje je slijepo i gluho na kriminal i kriminalne radnje koje je počinila garnitura pod vođstvom njihovih čelnika Schoeder-Fisher, izgubljena, isto kao i sadašnja kancelarka koja se ponaša kao onaj nacistički vojnik u poznatom filmu Kozara, lupajući onako oslijepljen glavom o stabla balkanskih šuma i gudura. Iako je nekako uspjela na jedvite jade opet postati kancelarka, Angela Merkel vrlo dobro zna sto joj se sprema.

Zbog takvih okolnosti valja očekivati skori pad kancelarke Merkel te izbor nove političke garniture koja će se primarno ispričati žrtvama Schroeder-Merkel politikama i stvoriti preduvjete te Njemačku osnažiti kako bi opet postala lider Europe i važan čimbenik svjetske politike. Jasno, Njemacka se primarno mora riješiti garnitura političara koje su privatizirale svoje pozicije. Udružili su se sa sličnim režimima diljem svijeta i osnovali nekakvo nadnacionalno ili nad državno moćno tijelo. Na primjer, Njemačka se 2000. godine slizala sa Hrvatskom tzv. političkom elitom, osnovala s njom neku vrstu kriminalnog bratstva. Zajedno su kršili zakone, žmirili na kriminal i kriminalce u vlastitim redovima. To se jasno vidi i iz "mojeg" slučaja kada sam Nijemcima pokazao kako u RH vlada klasična zločinačka organizacija. Struka, njemački profesionalci poput policije ili isljednika na mah su shvatili kako ispred sebe imaju dokaze o postojanju zločinačke organizacije na celu RH.

Međutim, tadašnja politika tadašnjeg Njemačkog kancelara Gerharda Schroedera i ministra vanjskih poslova Joshke Fishera zlorabila je pozicije i na oba oka zažmirila na kriminal i kriminalce u samoj vladi tadašnjeg HR premijera Ivice Račana. Štoviše, uortačili su se i zajednicki likvidirali prepreku ili prijetnju koja ih je na mah mogla prokazati cijelokupnoj javnosti kao ortake u pocinjenju kriminalnih radnji. Naime, na sreću i iznenađenje, ja sam dobio svekoliku zaštitu Srbije iako sam se nalazio u Njemačkoj. Logično je zašto niti dan-danas javnost ne smije institucionalnim putem saznati imena i prezimena naručitelja beogradske likvidacije i otklanjanje prijetnje u otkrivanju kriminala i kriminalaca na relaciji Zagreb-Berlin, koja je bila realna. Tko bi i pomislio da su se zbog BG likvidacije, neki zvanični Srbi uortačili i sa zvaničnim Hrvatima i Nijemcima te zajednički pripremili atentat?!

Medjutim, kako vrijeme prolazi istina gonjena argumentima ali i intere3sima ZAJEDNICE, sve vise izlazi na površinu. Također je znakovito kako je Schroeder-Fisher politika nestala sa scene godinu dana nakon atentata izvanrednim izborima u Njemačkoj 2004. godine. Na čelo je došla Angela Merkel. I nitko razuman ne pita zašto se ovdje drži kao kancelarka punih 14 godina dočim svi "naprednjaci" opanjkavaju Vladimira Putina što je opetovano nekoliko puta izabran za predsjednika Ruske Federacije. No, držimo se Angele Merkel i njenog OPUSA..I ona poput svojih prethodnika privatizira svoju poziciju pa bez znanja nadleznog parlamenta poziva na invaziju emigranata u Njemačku.

Ovdje se radi o očitoj manipulaciji nadobudno-perspektivne Merkelice "U ime Njemačke". Zloupotreba položaja toliko je očita pa zbog toga relevantni čimbenici u Njemačkoj ne mogu ostati ravnodušni na tu činjenicu. Njemačka nije Hrvatska ili Srbija gdje se kriminal i kriminalci nalaze pod zaštitom paradržave. U Njemačkoj vladaju neki drugi običaji. Ovdje se na "zgražanje" balkanskih ortaka i ratno-poratnih ortakluka Srba i Hrvata zakoni poštuju, institucije funkcioniraju. Ako Schroeder-Fisher neće odgovarati za organizaciju, financiranje i pripremu BG atentata, Merkelica će zasigurno zbog poziva na invaziju emigranata u Njemačku snositi konzekvence zbog odaziva stotine i stotine tisuća emigranata u Njemačku. Jasno je kako je među emigrantima bilo i terorista.

Znamo slučaj kako je HR policija propustila osobu koja je kasnije izvela teroristički atak u Njemačkoj. Na čelu HR policije u funkciji ministra MUP-a za vrijeme najezde emigranata bio je tada kriminalac Ranko Ostojić.

Da, teroristi i svakojaki kriminalci sa Bliskog istoka su kroz Hrvatsku prolazili poput vrućeg noža kroz maslac. Taj Ranko Ostojić je za vrijeme Račanove vladavine i u vrijeme BG atentata bio na poziciji Ravnatelja HR policije. Zaista je nevjerojatno kako je sigurnosna zajednica toliko dugo vremena trpjela ovakve "aranžmane" i privatluke na celu RH, Njemačke ali i Nizozemske ili Srbije, koje je nastalo nakon pogibije srbijanskog premijera?!

Eto, povod za rušenje ovakve Njemačke privat-politike našao se u tužbi treće po veličini Njemačke političke stranke. Da, Merkelica mora otići jer je na svoju ruku pozvala azilante da načine invaziju na Njemačku. I posljednje izbore je izgubila ali je nekako "skepala" koaliciju te opet postala kancelarka. No, vjerojatno će to kratko trajati jer ovdje sudovi ne rade po naputku kao u Hrvatskoj ili dolje na Balkanu. Engleska je shvatila kako je najbolje napustiti politiku "privatnih" muljaža sa marionetskim režimima poput hrvatskog režima. Također je shvatila kako nije dobro biti na istoj strani u istom kolu sa Njemačkom kada se zloporabe kancelarke Merkel počnu prijavljivati bilo kojem iole neovisnom pravosuđu poput Njemačkog pravosuđa.

Zato Britanci danas mogu zahvaliti svojim prijateljima, mudrosti i pravodobnom angažmanu njihovih analitičara koji su predvidjeli što će se u skorije vrijeme događati na EU-Njemačkom tlu. Jednostavno su napustili Europsku uniju te će iz nje gotovo neokrznuti nastaviti svoju uspješnu svekoliku politiku.

Što se tiče marionetskih vlada Hrvatske, Srbije pa i Nizozemske, njih čeka težak ispit savjesti ali i kaznene prijave jer su sudjelovali u ortakluku prilikom počinjenja i najtežih kaznenih djela. Isti kriteriji vrijede i za Joshku Fishera, Gerharda Schroedera ili Angelu Merkel. Da, zaklela se zemlja raju da se sve tajne odaju kaže jedna poslovica. Tako će biti i ovoga puta jer mnogi događaju ukazuju na to. Nakon toga možemo svi zajedno odahnuti i početi ostvarivati jednu mirniju i izvjesniju sadašnjost i perspektivnu budućnost jer iznad nas neće lebdjeti neke privatne odluke nekih političara muljatora sa opasnim namjerama i djelima i onih političara koji su pobrkali lončiće pa sada ne znaju iz kojega treba popiti gutljaj hladne vode koja im u ovom trenutku nasušno treba.

Vrijeme i (ne)prilike opominju: Hrvatska je po konkurentnosti u 2018. godini pala za dva mjesta u odnosu na godinu ranije te se sada nalazi na 61. mjestu među 63 države u svijetu, pokazuje najnoviji IMD-ov godišnjak svjetske konkuretnosti. Katastrofalan rezultat koji Hrvatsku stavlja u društvo zemalja poput Venezuele pokazuje da Plenkovićeva vlada nije učinila ništa kako bi poboljšala poslovno okruženje, što bi dovelo do privlačenja investicija, stvaranja novih, dobro plaćenih poslova, a što bi zaustavilo val iseljavanja kojem svjedočimo posljednjih godina.

Konkurentnost je sposobnost zemlje da u slobodnim i ravnopravnim tržišnim uvjetima proizvede robe i usluge koje prolaze test međunarodnog tržišta, uz istovremeno zadržavanje i dugoročno povećanje realnog dohotka stanovništva. Na konkurentnost neke zemlje utječu brojni faktori poput kvalitete javnog sektora, poslovne klime, poreznog sustava, kvalitete obrazovanja. U ovogodišnjem izvješću Instituta za razvoj poslovnog upravljanja SAD je zauzeo prvu poziciju, popevši se s lanjskog četvrtog mjesta. Druga zemlja na ljestvici konkurentnosti je Hong Kong, a slijede Singapur, Nizozemska, Švicarska, Danska, Ujedinjeni Arapski Emirati, Norveška, Švedska i Kanada. U godinu dana Hrvatska s dna još malo potonula pa se sa ocjenom 55,344, našla se na 61. mjestu. Usporedbe radi, u 2017., s ocjenom 56,519, bila je na 59. mjestu.