Mafija
Od ovaca do novaca: Skraćeni kurs iz poznavanja
prirode i psihologije Mirka Dubroje, dalmatinskog tajkuna na radu u Novom Sadu
Čobanin sam, majko, na bijelom brodu
Zahvaljujući
istraživanju svoga saradnika, koji je, inače, poreklom iz starog zavičaja Mirka
Dubroje, redakcija Tabloida dobila je kraći životopis ovog ratnog
profitera i promotera takozvanog patriotskog kapitala, šemu njegovog uspona i
valjanja u blatu prljavog novca, nemorala i kriminala. Pregledom nije
obuhvaćeno korumpiranje novosadske i vojvođanske
policijsko-pravosudno-političke hobotnice
Priredio: Arpad Nađ
Ratni profiteri ne miruju ni za vreme
praznika. Tako je i u vreme prvomajskih praznovanja u trobroju beogradske Politike,
na oglasnim strana u koloru, sam sebe i svoju firmu hvalio i Mirko
Dubroja, milioner iz dalmatinske nedođije po imenu Karin Donji. Oglas je platio
3.500 evra. Zanimljivo je da je u oglasu sam sebe cinkario policiji da vadi
šljunak iz Dunava u količinama daleko većim od potrebe tržišta!
U svojoj bahatosti i neopisivoj gluposti,
na taj način je dao dovoljno materijala svakoj normalnoj državi da ga uhapsi i
hitno prekine njegovo divljanje po koritu najveće evropske reke! Ali, od
korupcije zaslepljena vojvođanska politička vrhuška ne može da zaustavi ovog primitivnog
i osionog čoveka, koji je spreman da promeni i tok Dunava ako mu to donosi
prihod!
Organizacija podunavskih zemalja već je
obaveštena o divljanju ovog štetočine, ali i o blagonaklonosti vojvođanskih
nazovidemokrata i njihove koalicije prema ovom štetočini iz Karina Donjeg, koji
je svoj imetak stekao pljačkajući po Hrvatskoj za račun režima Slobodana
Miloševića, a kasnije i pljačkanjem prognanih Srba iz Dalmacije, Like, Banije,
Bosne, Baranje i Slavonije...
Evo kako izgleda skica za portret Mirka Dubroje
iz pera njegovog zemljaka i komšije, autentičnog svedoka njegovog ubrzanog puta
od ovaca do novaca...
Sve Dubrojine koalicije
- Rođen u Karinu Donjem, opština Benkovac,
- jedva završio osnovnu školu (neki tvrde
da nije),
- osim čobanovanja, u mladosti prodavao
galanteriju po seoskim sajmovima (vašarima),
- sada maše diplomom novosadskog -
Ekonomskog fakulteta!
- prije rata držao kafić "Park"
u Benkovcu, a žena koja je bila vlasnik prostora (žena je bila iz
Kragujevca) kaže da nije plaćao kiriju,
- pare za kafić mu je, navodno, obezbijedio
đed, koji je poslije 1945. godine sa četnicima izbjegao u Ameriku,
- Mirku to nije smetalo da se uortači sa
Vladimirom Šeksom, salonskim ustašom, baveći se švercom alkoholnih pića
(posebno vinjakom marke "štok"),
- taj ortakluk, to bratstvo-jedinstvo,
nastaviće se i 1991. godine, iako je rat već uveliko počeo!
- njegovo bratstvo sa Hrvatima sad je
nastavio otac Krste, koji se vratio iz Srbije u Karin, i veliki je prijatelj sa
Hrvatima iz jednog od najekstremnijih hrvatskih sela - Pridrage! Inače,
Pridraga je poznata još iz 1971. godine iz takozvanih "Lipanjskih
gibanja" i "Hrvatskog proljeća", kad je bila velikih
tuča sa ondašnjom milicijom,
- Krste (otac Mirka Dubroje) toliko hvali
one koji su protjerali Srbe, da mu nijedan Srbin ne dolazi u kuću!
Ratni "poduhvati" Mirka Dubroje
- Mirko je mobilisan zajedno sa svojim
kamionom (jednim),
- kamion mu služi za prevoz robe opljačkane
iz napuštenih hrvatskih sela,
- robu odvozi u nepoznatom pravcu (ne u
kasarnu!),
- dobro je poznat slučaj sa cigaretama koje
su bile zaplijenjene i trebalo je da budu proslijeđene u benkovačku kasarnu.
Mirko je veći dio kontingenta zadržao za sebe (koštale su, u toj ratnoj
nestašici, kao suvo zlato). Imao je, međutim, nesreću da naiđe na jednog
otresitoga oficira (nekog majora Ostojića), koji ga je "pročitao"
i naočigled velikog broja boraca nokautirao i na licu mjesta mu oduzeo sav
plijen.
To ga nije pokolebalo! Naprotiv, krenuo je
u ozbiljnije poslove. U sprezi sa nekim visokim oficirima (pre svih sa
izvjesnim pukovnikom Đuricom) bacio se na nabavku, iznajmljivanje i
promet građevinskih mašina, pod izgovorom da to ide u pozadinu za
potrebe vojske.
Tu je bilo veoma mnogo savremenih
(kompjuterizovanih) mašina, takvih da ih naši borci nisu znali ni upaliti!
Uglavnom je to završilo u Srbiji, a pukovnik Đurica je zauzvrat
dobio novosagrađenu kuću u Novom Sadu,
- sve do dolaska u Srbiju imao je normalne
odnose sa dvojicom svoje braće, ali od kad je postao bogat, za braću ne mari!
- njegovo prvobitno angažovanje kamionom i
srpskoj vojsci zamijenjeno je vožnjom pomenutog pukovnika Đurice, svojim
vozilom marke "mercedes".
- borci koji su bili na prvim linijama
fronta i dovozili sav taj ratni plijen nisu ni slutili gdje to
završava.
Mnogi će se sigurno javiti da dopune svoj
kratki raport o "hrabrom" i "čestitom"
borcu Vojske Srpske Krajine, danas veoma uspješnom biznismenu u
Novom Sadu!
I Pera ga pretera
Kralj smrdljivih bataka Petar Matijević,
nakon razobličavanja u Tabloidu njegovih kriminalnih poslova, shvativši
da ne može da pokupi sve i svakoga počeo je da zakupljuje termine na TV
kanalima (Pink, nacionalni dnevnik) i da oglašava svoje "nečuvene"
poslovne uspehe u oglasnim prostorima, plaća PR agencije i slično. U strahu su
velike oči. Gazda Peri, kao i gazda Mirku, samo što nisu ispale.