Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi
Skica za portret
Životni put Milije Zečevića,
akademskog preduzetnika i Doktora Zapadne filozofije
Od opanaka do tompusa
Redovni profesor, grand Doktor
Zapadne Filozofije, akademik i predsednik Evropske akademije nauka, Milija
Zečević, dobitnik
Nagrade za životno
delo, i vlasnik najvećeg broja
lažnih kupljenih
titula, prodavac bezvrednih diploma, samozvani vođa plemena Vasojevića, samozvani vođa Crnogoraca u
Beogradu, zapravo je samo jedan zli, paranoični starac, začetnik sunovrata srpskog obrazovnog sistema, koji je
godinama stvarao oko sebe lažnu auru moći. Od opanaka, kućice u crnogorskoj zabiti, dvojke iz matematike u
gimnaziji pa do najskupljeg Burberry kaputa i još skupljih tompusa, veleposedništva nad
nekretninama i vlasništva nad
Univerzitetom, Zečević je ostvario svoj američki, bolje reći, srpski san svakog
Crnogorca.
..........
Mada je uveren u svoju
epohalnu društvenu misiju, samozvani prosvetitelj, Milija Zečević, poznat je i
u Srbiji i u Crnoj Gori kao apsolutna politička nula. Međutim, kao maher da
sebe prikaže nesumnjivom veličinom, potrudio se da sebi dopiše više nula!
Naime, svako može da se uveri, jednim površnim pretraživanjem na Internetu, da
o imenu i delu Milije Zečevića ima više od 14.000 članaka! Čime je ovaj bestidni čovek zaslužio toliku pažnju? Jednostavno
rečeno, Milija je ogrezao laži! A laže ponajviše sebe, pa onda i sve druge. Lažno se
predstavlja kao akademik (neke samoproklamovane akademije), lažno se
predstavlja kao vođa
plemena Vasojevića (otpor
Vasojevića prema
njegovom liku i delu sve više jača, treba samo pogledati otvoreno pismo Ilije Bakića dostupno
javnosti na Internetu), a lažno se predstavlja i kao (kolo)vođa Crnogoraca u
Beogradu. Istina je da je sposoban da okupi svega tridesetak penzionera
poreklom iz Crne Gore. Njegovi izmešani kompleksi niže i više vrednosti i opsesivno- kompulsivni poremećaj ličnosti vode ga u
duboku paranoju. Često
zamišlja da
je okružen
neprijateljima koji mu rade o glavi, da je predmet praćenja obaveštajnih službi Crne Gore i
Brda (kako bi to bila neracionalna služba ako bi pratila svakog ko može okupiti
tridesetak staraca i poneku pevaljku!?), u svakoj izgovorenoj reči sagovornika
traži
interes i skrivenu pozadinu... Bolesno je ambiciozan, a zahvaljujući fanatičnoj upornosti,
stekao je veliku pokretnu i nepokretnu imovinu. Zečević je vlasnik
dvadesetak stanova u centru Beograda, kuće u Budimpešti, stanova u Beču i Parizu, koje
je, gle čuda,
stekao uglavnom nakon odlaska Miloševića sa vlasti. Naravno, to je
samo još jedna u
nizu njegovih laži...
Poljski klozet u elitnoj školi
Skupljeni keš u vreme
Slobodana i Mire nije smeo da prikaže pa je sačekao najveće pljačkaše Srbije (demokrate) da pokaže sa čim raspolaže. A sve je počelo sa Mirom,
Marković
naravno. Nekako, opet valjda zahvaljujući ambiciji i svesnosti da dolazi iz siromašne, ruralne cmogorske
zabiti- Vinicke (selo kraj malenog grada Berana) u koju mu nema povratka, uspeo
je da se približi
pomenutoj gospođi, da
prvi otvori privatni fakultet u Srbiji, da nam tom fakultetu zaposli Miru (za
mesečnu platu
veću od godišnje plate
ostalih profesora) i da krene u osvajanje i razaranje srpskog obrazovnog
sistema. Kada bi pisac ovih redova bio paranoik kao Milija, rekao bi daje to
radio po nalogu neke strane obaveštajne službe! Naravno to nije tačno... Radio je to verujući u jedinog Boga
kome se klanja (Mamona, mitološkog boga novca!). Davno je bilo kad je sebe
ponosito predstavljao kao "prvog crnogorskog udarnika!"...
Milija je čovek koji je više puta tužen zbog neisplaćenih zarada ili
honorara. Ceo FIIM (jedan od njegovih fakulteta) nema više od dvadesetak
aktivnih studenata na sve četiri godine studije. Studenti i njihovi roditelji ne
znaju koja je cena školarine.
Počinje se na prvoj
godini sa ,,simboličnih"
1. 500 evra, završava se
zavisno od Milijinih finansijskih potreba sa školarinom u iznosu od 3.000 do 4.000
evra i cenom ispita od 100 evra, što ga svrstava u red najskupljih fakulteta u Srbiji!
Očekivalo bi se da
studenti zauzvrat dobijaju intenzivan rad u malim grupama, dobru praksu, eminentne
predavače.
Istina je da studenti sede u učionicama starim pedesetak godina (amfiteatar ne postoji),
da se uglavnom piše kredom
na nečitljivim
starim tablama, da je studentima na raspolaganju poljski WC (neverovatno ali
istinito, ta prostorija još uvek postoji u dvorištu Carigradske ulice), da praksa ne postoji, da
studentski parlament ne postoji i da njegovi profesori prepisuju knjige
napisane na engleskom jeziku...
Studenti polažu sve ispite sa
visokim ocenama (uglavnom 9 ili 10). Ukoliko je profesor ,,neposlušan" Milija
pozove studenta u kabinet, zameni mu predmet, odnosno pošalje studenta
kod nekog poslušnog
profesora ili sam upiše ocenu
(Milija ima Bogom dato pravo da ispituje i daje ocene iz svih predmeta). A šta studenti
privatnih fakulteta treba da nauče da bi položili ispit? Pa maksimalno tridesetak strana teksta,
koji im pripremi profesor, a vrlo često dobiju tri pitanja i odgovore na ta pitanja,
nauče tri
pitanja i to je kraj polaganja. To je donekle i razumljivo imajući u vidu da su Milijini
studenti (verujemo daje situacija slična i na ostalim privatnim fakultetima) deca sa
posebnim potrebama (čast
izuzecima koji su zalutali, uvek ih ima). To su razmažena deca,
bogatih skorojevića kojima
je važna samo
diploma.
Kako je Zečević opstao nakon
odlaska Miloševića? Trošio je pare zarađene devedesetih
a tekuće troškove pokrivale
su mu doktorske disertacije. Posebno u Budimpešti i Beču. Kako je uspeo da se infiltrira u
pomenute metropole? Jednostavno- lažima i upornošću, kao i zahvaljujući činjenici da susedne države štite svoje nacionalne interese i time što ne
dozvoljavaju otvaranje ,,smeća" od fakulteta. Željni titula, stranci mu plaćaju doktorate od
30.000 - 50.000 evra! Ostaje nejasno da li i kome Milija plaća porez na
dobit. Državljani Srbije ili Crne Gore koji žele da doktoriraju kod Milije,
nemaju nikakvih problema! Cena doktorata, (koju će svakome ko plati napisati njegov stari
kadar prof. M. Nikolić), kreće
se oko 20.000 evra, a za prijatelje "čini popust" pa može i za
15.000!
Šta će Miliji akreditacija?
U Srbiji se mesecima provlačila priča o rigoroznoj
Komisiji za akreditaciju. Komisija je prvo odbila da akredituje Milijin
univerzitet. Onda je on malo potplatio Komisiju i zaposlio par stručnih osoba sa kompeticijama
obećao im
kule i gradove, a nakon što je
dobio akreditaciju zahvaljujući njihovim kompeticijama primorao je većinu navedenih da
sami daju otkaz jer im je obećane plate sa 1.000 i više evra smanjio na 300 ili 400, a
obećano
poboljšanje
kvaliteta nastave i uvođenje
kriterijuma pri polaganju ispita ostalo je samo na nivou bajke. Kada bi
Komisija za akreditaciju ovih dana bila raspoložena da izađe na teren i obavi svoj
posao, shvatila bi da treba staviti ključ u bravu Milijinog fakulteta jer na njemu nema
studenata, a nema ni profesora! Svi koji su mogli pobegli su glavom bez obzira,
ostao je Milija uglavnom sa svojim starim kadrovima i opštom službom.
Tipičan primer
"njegovih kadrova" je M. Lukić, koja je diplomirala (po ko zna kojoj ceni), magistrirala
(ko zna za koju lovu) i doktorirala (opet za velike pare- malkice proširen
magistarski) kod Zečevića. Ima želju da i njen
tata doktorira na istom fakultetu. Nema nijedan rad objavljen u referentnom
domaćem časopisu, a
kamoli u časopisu
sa SCI liste. Njen doktorat najpametniji čovek na svetu ne bi mogao da shvati. Nema cilj istraživanja, nema
metod, nema diskusiju, nema zaključak, nema celinu, ne zna ni literaturu da citira. Al'
je lepa (to je važno jer
Milija smatra da studenti trebaju da ,,pare" oči, a ne mozak).
Jadna je čak i opšta služba pod Milijom,
osobe njemu odane preko dvadeset godina, sa pravim, državnim fakultetskim
diplomama, imaju plate oko 20.000 dinara! Ali, dobili su nešto zauzvrat. Tešku frustraciju i
terapiju sedativima, jer svakodnevno prolaze kroz njegovu tiraniju, počevši od izgleda,
porekla (relativno dobro je samo Crnogorcima kod Milije Srbina) do kritika na
račun brzine rada,
kvaliteta urađenog pri
čemu gazda kontrira
samom sebi, cepa na hartiji urađene zadatke i traži za pet minuta potpuno nove... Sve u svemu mobing
u Zečevićevim firmama je
potpuno normalna i prihvatljiva stvar. Konačno, sliku o njemu treba
sklopiti i ovim detaljem: veliki humanista i donator crkvi, Milija Zečević, posebno
prezire trudnice! Ukoliko se neka od zaposlenih usudi da ostane u drugom stanju
(a ne pita Miliju!) suočiće se sa provalama
besa i nipodaštavanjem.
Novac za doprinose koji država Srbija uredno isplaćuje na porodiljskom
bolovanju, Milija će zadržati za sebe.
Tako on, kao veliki patriota, doprinosi borbi protiv bele kuge.
(Ime i adresa
autora poznati redakciji)