https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Misterija

Misterija

Borka Vuèiæ predstavljala je tajne srpske vlasnike u Zagrebaèkoj banci      

 

Mafijaško  bratstvo i jedinstvo                      

 

Poèetkom tranzicionih procesa na Balkanu, odnosno u procesu raspada bivše SFRJ, Hrvatska i Srbija bile su kao države sledbenici vlasništva nad deonicama mnogih preduzeæa i banaka na prostoru bivše Jugoslavije. Veæina tog vlasništva nije se našla u paketu pregovora o sukcesiji, nego se vlasništvo podelilo meðusobnim tajnim dogovorima vladajuæih elita u Zagrebu i Beogradu. Takav je sluèaj i sa Zagrebaèkom bankom d.d. Zagreb, u kojoj bi Republika Srbija danas trebalo da ima suvlasnièki deonièarski udeo "težak" gotovo 2,2 milijarde evra

 

D. Margetiæ

 

Borka Vuèiæ je bila tajni punomoænik fiktivnih vlasnika deonica Zagrebaèke banke koje je trebalo da budu u vlasništvu Srbije.

Iako se godinama prema raspoloživoj dokumentaciji èinilo kako je uprava Zagrebaèke banke d.d. Zagreb nezakonito prisvojila vlasništvo nad deonicama koje je trebalo da budu u vlasništvu Republike Srbije, najnoviji podaci ukazuju da se radilo o tajnim dogovorima Zagreba i Beograda, u kojima je posredovala Borka Vuèiæ, a na osnovu kojih je vlasništvo nad deonicama ZABE, koje je trebalo da pripadnu Srbiji, upisano preko tajnih vlasnièkih raèuna kod same Zagrebaèke banke, na tajne vlasnike koje je 1990-ih, u ime Slobodana Miloševiæa, odredila Borka Vuèiæ.

Prema nekim izvorima, Vuèiæeva je do trenutka smrti ostala tajni punomoænik fiktivnih vlasnika deonica Zagrebaèke banke, koje su nakon pretvaranja banke u deonièarsko društvo trebalo da pripadnu Srbiji.

Zagrebaèka banka bila je kljuèno logistièko uporište za pranje novca balkanskog kriminalnog podzemlja pod kontrolom elita u Zagrebu i Beogradu

Naime, upravo je suvlasništvo nad deonicama Zagrebaèke banke eliti u Beogradu, poèetkom 1990-ih godina, bilo kljuèni logistièki oslonac njihovih operacija izvlaèenja novca iz Srbije, te pranja novca preko tajnih raèuna u inostranstvu, ali i organizovanja meðunarodnih krijumèarskih lanaca droge, duvanskih proizvoda i cigareta, kao i vojne opreme.

Zagrebaèka banka je režimu u Beogradu, izmeðu ostalog, bila važna i zbog èinjenice da je upravo ta, nominalno hrvatska, banka bila i znaèajan suvlasnik banaka u inostranstvu (Anglo Yugoslav bank Limited London, Banque Franco Yugoslave Paris, Adria Bank AG Wien i druge) preko kojih je Borka Vuèiæ, po ovlašæenju Slobodana Miloševiæa,  organizovala pranje novca od kriminalnih operacija za beogradski režim, a kasnije je iste operacije koordinirala za politièki Zagreb i balkansko kriminalno podzemlje u Hrvatskoj, Srbiji, Crnoj Gori, BiH i Makedoniji.

Zato je, baš kao i Greguriæevom klanu u Zagrebu, Miloševiæevom klanu u Beogradu bilo kljuèno da preko vlasnièkog udela u ZABI zadrži kontrolu nad tom bankom, kako bi u celosti kontrolisao i tokove novca izvlaèenog iz Srbije, ali i onog steèenog operacijama balkanskog kriminalnog podzemlja, s kojim je njegov režim, baš kao i Greguriæeve institucije vlasti u Zagrebu, bio potpuno integrirasan.

Meðutim, od 1. februara 2008. godine pred Opštinskim graðanskim sudom u Zagrebu  pokrenut je sudski postupak za dokazivanje prava vlasništva Republike Srbije nad deonicama Zagrebaèke banke d.d. Zagreb, a koju je kao "nalaznik imovine", odnosno kako je to tvrdio u tužbi, "nalaznik deonica", podneo zagrebaèki privatnik Pašk Kaèinari.

"Pravna osnova ove tužbe je izrièita odredba èlana 2 stav 1. Aneksa G Ugovora o pitanjima sukcesije, potpisanim u Beèu 29. 6. 2001. godine izmeðu Republike Hrvatske, Republike Slovenije, Republike Bosne i Hercegovine, Republike Makedonije i Savezne Republike Jugoslavije, a potvrðenim Zakonom o potvrðivanju ugovora o pitanjima sukcesije.

Prema izrièitoj odredbi èlana 2 stav 1 Aneksa G, zagarantovano je pravo na svu imovinu koju su graðani ili druge pravne osobe SFRJ imali na dan 31. 12. 1990. godine, te je zagarantovana sva pravna zaštita koja je garantovana domaæim pravnim i fizièkim osobama.

Imovinska prava, èije je postojanje predmet ove tužbe, jesu prava koja je tadašnja Jugobanka iz Beograda imala nad deonicama Zagrebaèke banke d.d.

Sledstveno tome, Republika Srbija u ovom postupku ima sva prava i obaveze kao i bilo koja druga pravna osoba u sudskom sporu pred sudom u Republici Hrvatskoj", stoji u podnetoj tužbi, kojom su se pred sudijom Nikolom Ragužom, na Opštinskom graðanskom sudu u Zagrebu, dokazivala vlasnièka prava Republike Srbije nad deonicama Zagrebaèke banke.

Iz nastavka tužbe advokata Tatarca, jasno je kako je upravo na osnovu dokumentacije iz ovog sudskog spora, u maju 2007. godine, tadašnji srpski premijer Koštunica zapretio Sanaderu pokretanjem postupka za povraæaj vlasništva nad deonicama ZABE.

Naime, tužbi pred Opštinskim graðanskim sudom u Zagrebu prethodila je prijava postojanja prava Srbije nad deonicama Zagrebaèke banke, koja je Republièkoj direkciji za imovinu u Beogradu podneta još 23. oktobra 2006. godine.

"Tužilac je dana 23.10. 2006. godine prijavio Republici Srbiji, Republièkoj direkciji za imovinu, Beograd, Graèanièka ul. br. 8, u daljem tekstu tuženik, postojanje njenih prava na deonicama Zagrebaèke banke d.d. Zagreb".

U toj prijavi su detaljno prikazani dokazi iz kojih ta prava proizlaze, time da se prijava poziva upravo na dokumente same Zagrebaèke banke d.d., a koja je pravni naslednik Udružene banke Hrvatske - Zagrebaèke banke - Osnovne banke, koja je nastala temeljem Samoupravnog sporazuma o udruživanju u Zagrebaèku banku od 1. 12. 1977. godine.

Prema odredbi èl. 256 istog Samoupravnog sporazuma odreðeno je da je Zagrebaèka banka pravni naslednik postojeæih poslovnih banaka koje se tim sporazumom konstituišu u Zagrebaèku banku, i to: Kreditne banke Zagreb i Jugobanke, sedište Zagreb.

Ovo je potvrðeno i Samoupravnim sporazumom od 8. 6. 1986. i to u èl. 211 tog Sporazuma", navodi advokat Ozren Tatarac u obrazloženju tužbe pred Opštinskim graðanskim sudom u Zagrebu.

Tužbom se tvrdilo da je Zagrebaèka banka utajila deonice koje je trebalo da pripadnu Srbiji.

U tužbi predatoj Opštinskom graðanskom sudu u Zagrebu 1. februara 2008. godine, navodi se kako je Zagrebaèka banka u procesu preoblikovanja u deonièarsko društvo, tada još prema tzv. "Markoviæevom" Zakonu o bankama i drugim finansijskim institucijama, u bilansima i Knjizi deonièara lažno prikazala kako broj deonica, tako i njihove stvarne vlasnike, te je takvim nezakonitim postupkom Uprava ZABE utajila vlasnièka prava Srbije nad deonicama Zagrebaèke banke, odnosno utajila je uopšte postojanje predmetnih deonica, zbog kojih se vodi ovaj postupak utvrðivanja stvarnog vlasništva i prava Srbije na deonice ZABE.

 "Prema Potvrdi o uplati osnivaèkog fonda od 13.11.1989, izvodu iz zapisnika Osnivaèke skupštine banke od 13. 11. 1989. i Odluci o izdavanju deonica I emisije od 27. 12. 1989,  jasno je da je banka izdala deonice za iznos od 8.630 milijardi (inflatornih) dinara, što je na 1. 1. 1990. iznosilo 863.000.000, - tzv. "Markoviæevih" dinara, i za to izdala 863.000 deonica (tj. za 1.000 "markoviæevih" dinara 1 deonica). Te deonice je uplatilo 1.287 društvenopravnih osoba - osnivaèa. Meðutim, ti osnivaèi u svojim elaboratima za prevoðenje nisu iskazali deonice Zagrebaèke banke d.d. koje su bile u njihovom vlasništvu, tako da ta imovina osnivaèa nije procenjena u vrednosti njihovog temeljnog kapitala u prevoðenju i privatizaciji tih osnivaèa. Pripisom dividende osnivaèkom ulogu, prava deonièara poveæana su kako sledi:

Navedni osnivaèi - društvene pravne osobe, imale su na dan 1. 1. 1990. 863.000.000,- "Markoviæevih" dinara, što je u knjizi deonièara prikazano kao 863.000 deonica.

 Na dan 1. 1. 1991. godine, ovim osnivaèima je pripadalo 1.294.500 deonica, a na osnovu odluke IV sednice skupštine Zagrebaèke banke d.d., od 27. 3. 1990, i to po osnovu pripisa dividende osnivaèkom kapitalu, a koja dividenda je za godinu 1990. iznosila 500,- din. po deonici (a jedna deonica 1.000,- din.).

 Na dan 1. 1. 1992. godine, ovim osnivaèima je na osnovu Odluke donete na dan 2. 4. 1992. pripadalo 5.178.000 deonica, i to po osnovi pripisa dividende osnivaèkom kapitalu, a koja dividenda je za godinu 1991. iznosila 3.000,- din. po deonici (a jedna deonica 1.000,- din.).

Na dan 1. 1. 1994. godine, ovim osnivaèima je pripadalo 7.397.290 deonica, i to po osnovi Odluke sednice glavne skupštine banke od 31. 5. 1994. g., i to uveæanjem postojeæeg stanja deonica svakog osnivaèa za 42,86 odsto. Zagrebaèka banka d.d. zatajila je te podatke od svojih deonièara, pa je iz svog službenog, a deonièarima jedino dostupnog bilansa, izostavila gore specificikovana prava deonièara na osnovu pripisa dividende i uveæanja broja deonica za 42,86 odsto, èime ih je zakinula za ukupno 4.700.372 deonica.

Meðutim, iz bilansa za 1989. g. jasno je da je osnivaèki fond banke bio mnogo veæi, i da je pretežni deo kapitala sakriven, kao i da za njega nisu bile izdate deonice. Tako se iz bilansa za 1989. god. vidi da je iznos osnivaèkog fonda iznosio 17.512.892.293.300,- din., za šta je banka morala izdati ukupno 1.751.289 deonica.

 Dakle, umesto 1.751.289 deonica, banka je izdala samo 863.000 deonica društvenopravnim osobama-osnivaèima. Preostalih 888.289 deonica pripadalo je Gradu Zagrebu, Republici Hrvatskoj, radnicima banke i tadašnjoj Jugobanci, a osnivaèi su tako ošteæeni za tih 888.289 deonica.

Te deonice predstavljaju svu ostalu imovinu banke koja nije uneta i iskazana u deonicama, koje je trebalo da budu podeljene Gradu Zagrebu, Republici Hrvatskoj, radnicima banke 1945-1989. i tadašnjoj Jugobanci, tj. vrednost nekretnina banke, i svega drugog što saèinjava osnovna sredstava banke.

Važno je istaæi da Zagrebaèka banka d.d. imovinu koja je predmet ove tužbe nije mogla, iako je na prevaru pokušala, u katastru da prenese na svoje ime.

Taj pokušaj nije uspeo jer su u katastru odbili da upišu prenos te imovine sa "društvenog vlasništva" - Udružena banka Hrvatske - Zagrebaèka banka - Osnovna banka na Zagrebaèku banku d.d. U katastarskom izvodu za sedište Zagrebaèke banke d.d. u Zagrebu, Paromlinska 2, još 2007. g. navodi se kao Zagrebaèka banka - društveno vlasništvo, sa zabeleškom o tome da je odbijen predlog Zagrebaèke banke d.d. da tu imovinu prenese u katastarske knjige kao svoju imovinu, jer Zagrebaèka banka, prilikom svog osnivanja i konstituisanja, tu imovinu nije prijavila nadležnom sudskom registru kao svoj osnivaèki kapital.

Analogno tome i ostale nekretnine, koje prilikom preoblikovanja u deonièarsko društvo nisu upisane u sudski registar kao temeljni kapital novoosnovane banke, ne mogu se upisati u katastarske knjige kao imovina Zagrebaèke banke d.d. 

Kad je Zagrebaèka banka d.d., odnosno njena uprava, saznala za tužiteljeva nastojanja da tuženik, ali i drugi izvorni osnivaèi banke (Grad Zagreb, Republika Hrvatska, radnici banke) utvrde svoja prava na deonicama banke, u zemljišnim knjigama pojavljuju se pravno neutemeljeni upisi, beleške, izmene, i - što je za predmet ove tužbe najvažnije - nezakonita i pravno neutemeljena brisanja oznaka društvenog vlasništva, pa i brisanja naziva Jugobanke kao vlasnika u zemljišnim knjigama.

Ali, buduæi da predmet ovog spora nije kriminal u katastru, veæ prava tuženika na taèno odreðenoj imovini - deonicama Zagrebaèke banke d.d., tužitelj u ovoj tužbi neæe ulaziti u detalje ovih manipulacija u katastru u zadnjim mesecima pre podnošenja tužbe, te æe se koncentrisati na dokazivanje prava tuženika na katastarsko stanje u èasu prijave tuženikovih prava na deonicama od strane tužitelja, dana 23. 10. 2006. godine.

Koja i kolika imovina je po sredi vidljivo je i iz narednih bilansa za 1990. i 1991. g. Prema bilansu za 1990. godinu, osnivaèki fond iznosio je 2.458.433.000,- din, po èemu je banka morala izdati 2.458.433 deonice, dok je u bilansu za 1991. g. osnivaèki fond veæ narastao na 8.615.877.984,8 din., za što je banka bila dužna izdati, a nije izdala 8.615.877 deonica, preostali broj deonica viši od 863.000, koliko je iznosio ukupan iznos uplata društvenopravnih osnivaèa, te je tako trebalo da raspodeli izvornim osnivaèima Gradu Zagrebu, Republici Hrvatskoj, radnicima banke i tadašnjoj Jugobanci", stoji u tužbi za dokazivanje prava vlasništva Srbije nad deonicama Zagrebaèke banke.

 

Odgovor Srbije na tužbu - Nismo vlasnici deonica ZABE

 

Nakon što je sudija Opštinskog graðanskog suda u Zagrebu, Nikola Raguz, od Republike Srbije zatražio potvrdu o postojanju potraživanja u smislu vlasnièkih prava Srbije nad deonicama Zagrebaèke banke, na Opštinski graðanski sud u Zagrebu, 18. juna 2008. godine pristigla je diplomatska pošta u kojoj je Ambasada Republike Srbije sudu dostavila potvrdu Srbije o postojanju vlasnièkih prava nad deonicama ZABE.

Dokumentaciju je sudu pod brojem 293/08, dostavio otpravnik poslova Ambasade Ljubiša Milanoviæ, inaèe ministar-savetnik u Ambasadi Srbije u Republici Hrvatskoj, dana 18. juna 2008. godine, nakon èega su se tajne prepiske Srbije i hrvatskog pravosuða nastavile 19. juna 2008. godine, oglašavanjem Republièkog javnog pravobranilaštva Srbije o postojanju prava Srbije nad deonicama ZABE; zatim dana 20. juna 2008. godine, dostavom punomoæi i dodatne dokumentacije od strane Ambasade Republike Srbije; te 3. jula 2008. godine, i konaèno 9. jula 2008. godine, podneskom Republièkog javnog pravobranilaštva Srbije u kojem detaljno obrazlažu zašto Srbija prema njihovom mišljenju nema vlasnièkih prava na deonice ZABE.

Zanimljivo je da je u celom ovom postupku sudelovalo i Ministarstvo spoljnjih poslova i evropskih integracija Republike Hrvatske, što je jasno iz dopisa kojeg je sudu uputio Aleksander Stipetiæ, naèelnik Odeljenja za jugoistoènu Evropu, I Uprave, Uprave za Evropsku uniju i evropsku saradnju, Ministarstva spoljnih poslova Hrvatske.

Iz Stipetiæevog dopisa je jasno kako su izmeðu Hrvatske i Srbije razmenjene diplomatskim putem informacije o sluèaju "ZABA", te bi se jasno moglo zakljuèiti kako su o predmetu ovog spora trajali meðudržavni razgovori koji su rezultirali na kraju odustajanjem Srbije od bilo kakvih potraživanja u odnosu na moguæe vlasništvo nad deonicama Zagrebaèke banke d.d.

Dana 12. juna 2008. godine, a prema ranijem rešenju sudije Nikole Raguza od 15. oktobra 2008. godine, Republièko javno pravobranilaštvo Republike Srbije uputilo je Opštinskom graðanskom sudu u Zagrebu odgovor na ranije citiranu tužbu, pod brojem R-452/08.

Kratkim oglašavanjem koje je potpisala zamenica Republièkog javnog pravobranlaštva  Srbije Aleksandra Lazareviæ, ta se institucija u ime Srbije, kao ovlaštena državna institucija, odrekla bilo kakvih prava Republike Srbije nad deonicama Zagrebaèke banke d.d

Buduæi da se radi i o politièki izuzetno osetljivom predmetu, oèigledno je kako su ovakvo postupanje Republièkog javnog pravobranilaštva usuglasile i naložile najviše institucije srpske države, te je gotovo nemoguæe verovati kako dogovor o ovakvom ishodu ovog spora nije postignut izmeðu dveju vlada u Beogradu i Zagrebu.

 

"... Zakonski zastupnik tužene istièe prigovor mesne nadležnosti Opštinskog graðanskog suda u Zagrebu za postupanje u ovoj pravnoj stvari.

Naime, odredbom èlana 41 Zakona o parniènom postupku Republike Srbije propisano je da je za suðenje u sporovima protiv Republike Srbije, jedinica lokalne samouprave, kao i drugih oblika teritorijalne organizacije, opšte mesto nadležan sud, na èijem se podruèju nalazi sedište njene skupštine.

Takoðe, odredbama èlanova 47 i 48 u vezi sa odredbom èlana 16 Zakona o parniènom postupku Republike Hrvatske, propisano je da je za suðenje opšte mesno nadležan sud na èijem podruèju tuženik ima prebivalište, da je, ukoliko tuženik nema prebivalište u Republici Hrvatskoj, opšte mesno nadležan sud na èijem podruèju tuženik ima boravište, kao i da je za suðenje u sporovima protiv društveno politièke zajednice opšte mesno nadležan sud na èijem podruèju se nalazi sedište njene skupštine", navodi u odgovoru na tužbu pred Opštinskom graðanskim sudom u Zagrebu, zamenica Republièkoj javnog pravobranioca Srbije Aleksandra Lazareviæ, osporavajuæi nadležnost zagrebaèkog opštinskog suda u ovom predmetu, te je predložila, ukoliko se nastavi postupanje po ovom spisu da se spis ustupi Prvom opštinskom sudu u Beogradu.

Meðutim, u nastavku odgovora na tužbu Republièko javno pravobranilašvo Republike Srbije osporava i predmet ove tužbe.

"Prelazeæi na osnovanost tužbenog zahteva, istièemo da isti osporavamo i po osnovi i po visini, imajuæi u vidu da tužitelj uz tužbu nije dostavio ni jedan jedini dokaz u prilog tvrdnjama da Republika Srbija zaista ima deonice u Zagrebaèkoj banci d.d., pa se njegovi navodi mogu oceniti kao krajnje proizvoljni, odnosno paušalni.

Pored toga, ne prilažuæi nijedan od dokaza na kojima je zasnovao tužbeni zahtev, tužitelj je tuženoj uskratio moguænost da se detaljnije izjasni na navode iz referata tužbe", navodi u odgovoru na tužbu u ime Srbije Aleksandra Lazareviæ, u dopisu od 12. juna 2008. godine, kojim je zatražila odbacivanje tužbe kojom se utvrðuju vlasnièka prava Srbije nad deonicama Zagrebaèke banke.

Zanimljivo je da i nakon što je Republika Srbija od Opštinskog graðanskog suda u Zagrebu primila dokaznu dokumentaciju u ovom spisu, Republièko javno pravobranilaštvo Srbije  ostaje kod svog stava u odgovoru na tužbu, što su potvrdili i novim podneskom od 9. jula 2008. godine, u kojem su pokušali obrazložiti pravni sled nad Jugobankom sa sedištem u Zagrebu, te u zakljuèku tvrde da Srbija nije pravni naslednik vlasništva nad ovim deonicama, i predlažu Opštinskom graðanskom sudu u Zagrebu da se odbaci tužba za utvrðivanje prava vlasništva Srbije nad deonicama ZABE.

 

Tajni vlasnièki raèuni

 

Borka Vuèiæ znala je tajnu o "nestalim deonicama" Zagrebaèke banke. Meðutim, upravo zbog èinjenice da je Borka Vuèiæ 1990-ih godina uèesnik tajnih dogovora kojima su deonice Zagrebaèke banke koje je trebalo da pripadnu Srbiji preknjižene na tajne vlasnike, i to preko tajnih starateljskih raèuna koji se vode kod same Zagrebaèke banke, a Vuèiæeva je do svoje smrti ostala opunomoæeni predstavnik tih tajnih (a moguæe fiktivnih) vlasnika; Vlada Srbije u kojoj znaèajnu ulogu igra nekadašnji Miloševiæev SPS, èiji je Borka Vuèiæ do smrti bila èlan i visoki dužnosnik, odrekla se svojim svedoèenjem zagrebaèkom sudu vlasnièkih prava na deonicama Zagrebaèke banke.

Jedina pak koja je znala tajnu o "nestalim deonicama" Zagrebaèke banke, odnosno o deonicama koje su predstavljale suvlasništvo Srbije u Zagrebaèkoj banci, bila je upravo Borka Vuèiæ, koja se 1990-ih tokom intenzivnih dogovora sa Franjom Lukoviæem i Franjom Greguriæem o modelu zajednièke saradnje na pranju novca preko tajnih raèuna u inostranim bankama, s njima dvojicom dogovorila i o modelu preknjižavanja ovih deonica Zagrebaèke banke na tajne vlasnike, pod direktnom kontrolom Borke Vuèiæ.

Knjiga deonièara Zagrebaèke banke d.d. Zagreb, predstavljena interno malim deonièarima na Skupštini ZABE održanoj u aprilu 2008. godine, otkriva preko kojih je sve banaka, kod kojih se vode tajni vlasnièki raèuni, skriveno vlasništvo nad deonicama Zagrebaèke banke, a koji podaci svakako upuæuju kako se iza nekog od tih punomoænika ili njihovih zajednièkih raèuna, skrivala i grupacija tajnih vlasnika iz Srbije pod kontrolom Borke Vuèiæ.

Knjiga deonièara Zagrebaèke banke d.d. razotkriva kako je cela mreža banaka u Hrvatskoj ukljuèena u organizovani kriminalni krug prikrivanja pljaèke u ZABI i organizovanog bankarskog kriminala.

Tako se kod Privredne banke Zagreb d.d. (PBZ) vodi èak sedam raèuna na kojima se vodi vlasništvo dela deonica Zagrebaèke banke.

Prvi takav raèun vodi se na "CN Ltd", a na njemu se vodi vlasništvo èak 977 redovnih deonica Zagrebaèke banke.

Na sledeæem, tajnom, zbirnom vlasnièkom raèunu kod PBZ-a skriven je stvarni vlasnik 185 deonica Zagrebaèke banke. Najveæi broj deonica ZABE kod Privredne banke Zagreb, vodi se na tajnom, zbirnom vlasnièkom raèunu iza kog se krije stvarni vlasnik èak 11.285 deonica.

Na raèunu kod Privredne banke Zagreb, oznaèenom brojem 3269841 vodi se vlasništvo nad 639 deonica Zagrebaèke banke. Jedan manji deo tajnih vlasnièkih raèuna iza kojih se kriju pravi vlasnici deonica Zagrebaèke banke, otvoreni su i kod Hrvatske poštanske banke.

Na jednom zbirnom vlasnièkom raèunu, koji se tajno vodi za nerezidente, klijente Hrvatske poštanske banke, vodi se vlasništvo nad 113 deonica Zagrebaèke banke d.d.

Na drugom tajnom, zbirnom vlasnièkom raèunu kod Hrvatske poštanske banke, kojeg HPB vodi "za klijente banke", kako je to naznaèeno u dokumentima, upisano je vlasništvo 746 deonica Zagrebaèke banke d.d. Zagreb.

Kod Erste i Steiermarkische Bank d.d., vodi se nekoliko tajnih raèuna na kojima se vodi vlasništvo nad deonicama Zagrebaèke banke d.d.

Tako je na jednom raèunu skriveno vlasništvo nad 2.140 deonica Zagrebaèke banke d.d.

Na tajnom raèunu, na kojem je naznaèeno da Erste banka vodi vlasništvo za treæe osobe, vodi se vlasništvo nad 893 deonice Zagrebaèke banke d.d.

Jedan manji deo deonica Zagrebaèke banke d.d. vodi se i na tajnim vlasnièkim raèunima kod Volksbank d.d., taènije na dva takva raèuna, kako to stoji u knjizi deonièara Zagrebaèke banke d.d.

Tako se na vlasnièkom raèunu broj "02" vodi vlasništvo nad 87 deonica Zagrebaèke banke d.d., dok se na "zbirnom vlasnièkom raèunu za klijente Volksbank d.d." vodi vlasništvo nad 260 deonica ZABE.

Kod NAVA banke takoðe je otvoren jedan raèun na kojem se vodi manji broj deonica Zagrebaèke banke d.d.

Tako je na tom raèunu pohranjeno ukupno 670 deonica ZABE.

Nešto veæi broj deonica vodi se na zbirnim vlasnièkim raèunima kod Podravske banke d.d.

Tako se na zbirnom vlasnièkom raèunu, oznaèenom kao "zbirni raèun za Lombardi - fizièke osobe" vodi vlasništvo nad 833 deonice Zagrebaèke banke d.d.

Kod Podravske banke d.d. otvoren je još jedan tajni vlasnièki raèun, oznaèen kao "zbirni raèun za M21 - fizièke osobe", na kojem se skriva vlasništvo nad svega 27 deonica Zagrebaèke banke d.d.

Posebno je zanimljivo što se vlasnici odreðenog broja deonica Zagrebaèke banke d.d., skrivaju i iza raèuna otvorenih kod Hypo Alpe Adria Bank d.d. Zagreb.

Tako se na jednom raèunu, oznaèenom brojem 1198947, vodi vlasništvo nad 533 deonice Zagrebaèke banke d.d. Na raèunu oznaèenom "520002KAT", kod Hypo banke vodi vlasništvo nad 739 deonica Zagrebaèke banke d.d.

Osim što se na zbirnom vlasnièkom raèunu kod ZABE skriva stvarni vlasnik veæinskog paketa deonica Zagrebaèke banke d.d., koji se pak skriva iza tajnih, vlasnièkih raèuna kod Bank Austria, kod ZABE postoje i drugi tajni vlasnièki raèuni na kojima se vodi vlasništvo deonica banke.

Tako se vodi i tajni raèun na ime Osterreichische Kontrollbank Aktiengesellschaft, na kojem se vodi vlasništvo nad 197 deonica Zagrebaèke banke d.d.

Na raèunu koji se vodi na ime State Street Bank and Trust Company For The Benefit Of Legacy IBT, vodi se vlasništvo nad 166 deonica Zagrebaèke banke d.d.

Na tajnom raèunu kod Zagrebaèke banke d.d., oznaèenom brojem 3234495, vodi se vlasništvo nad 3181 deonicom ZABE.

Portal potpsinika ovog teksta je  2008. objavio popis tajnih vlanièkih raèuna na kojima je skriveno vlasništvo Zagrebaèke banke. Podsetimo, još sam  u èlanku pod naslovom "Ekskluzivno: Ko su upisani deonièari Zagrebaèke banke?", od 1. juna 2008. godine, objavili dva popisa deonièara, koji dokazuju napred objavljene podatke o skrivenom vlasništvu nad deonicama Zagrebaèke banke.

Iz ova dva popisa (POPIS 1; POPIS 2), jasno je kako veæinski vlasnici Zagrebaèke banke d.d. nisu nikakvi strani investitori, kao što to lažno prikazuje Uprava Zagrebaèke banke, veæ su stvarni veæinski vlasnici banke skriveni iza tajnih vlasnièkih raèuna kod Zagrebaèke banke, Reiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Privredne banke Zagreb, Hypo Alpe Adria banke, Podravske banke, NAVA banke, Hrvatske poštanske banke, Erste banke, Volksbank d.d.

Borka Vuèiæ oèigledno je skrivala jednu od najveæih tajni društvene, ekonomske i politièke tranzicije na Balkanu; tajnu dogovora politièkih elita u Zagrebu i Beogradu o podeli imovine u Hrvatskoj i Srbiji; tajnu dogovorenog rata, koji je oèigledo za cilj imao prikrivanje velike tranzicijske pljaèke, rata pod èijom maskom je stvorena jedna od najmoænijih kriminalnih organizacija u današnjoj Evropi, organizacija koju nazivamo "Balkanskom mafijom", a koja u ovom trenutku kontroliše meðunarodni šverc cigareta, ljudi, droge, oružja, nuklearnih materijala, te pranje novca preko balkanskih država, ali kontrolišu i graðevinski, bankarski i sektor trgovine i proizvodnje hrane na Balkanu.

Vuèiæeva je bila uèesnik te tranzicijske reorganizacije na Balkanu i u sluèajevima poput Zagrebaèke banke predstavljala je te skrivene, kriminalne centre moæi kao njihov tajni punomoænik za upravljanje imovinom u pojedinim preduzeæima i bankama, kao što je sluèaj sa Zagrebaèkom bankom, bila je njihov tajni poverenik za nadzor puteva legalizacije novca, te transbalkanske kriminalne organizacije.

Promenom odnosa snaga u toj kriminalnoj organizaciji, Borka Vuèiæ postala je "kadrovski višak".

Uklonjena je kao jedan od retkih preostalih, preživelih svedoka kriminalne tranzicije na Balkanu i zakulisnih dogovora politièkih elita Hrvatske, Srbije, Crne Gore, BiH i Makedonije.

Sluèaj tajnih dogovora oko Zagrebaèke banke, kojima je koordinirala upravo Borka Vuèiæ, najverodostojnije dešifruju te procese izgradnje novog društvenog, ekonomskog, politièkog i kriminalnog poretka na Balkanu, procese uspostavljanja skrivenih centara moæi direktno vezanih na balkansko kriminalno podzemlje.

Borka Vuèiæ bila je kljuèna osoba te strukture paralelne vlasti na Balkanu.

 

podeli ovaj èlanak:

Natrag
Na vrh strane