Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi
Familija
Bankarska mafija:
Razvojna banka Vojvodine kao privatni
servis pojedinaca i porodica
Navodni
lopovi i stvarne krađe
Razvojna banka Vojvodine
nastala je pljačkom građana Vojvodine i akcionara nekadašnje Metals banke, a na isti
način se i održava iznad površine samo da bi miljenici pokrajinske vlasti mogli da nastave da državne pare presipaju u privatne džepove
Arpad
Nađ
Iz vremena najcrnjeg staljinizma ostao je jedan vic: "Kada je policija
hapsila ljude iz prizemlja moje zgrade, nisam se bunio. I kada je hapsila ljude
sa sprata ispod mene, ćutao sam. Kada su došli mene da vode, odlučio sam da se pobunim, ali tada već više
nije bilo nikoga u zgradi ko bi me čuo."
Ako se pod hitno ne zaustavi faktička nacionalizacija Razvojne
banke Vojvodine (RBV), nekadašnje Metals banke, isti
scenario čeka i druge banke u Srbiji. A onda će biti kasno, jer neće
biti više nikoga ko bi čuo proteste.
Hapšenje Srđana Petrovića, nekadašnjeg prinudnog koupravnika Metals banke,
zbog saradnje sa odbeglim Darkom Šarićem, u suštini ništa ne menja ni po pitanju ove banke, a ni po pitanju postojanja pravne države
u Srbiji. Đorđe Jevtić, drugi prinudni koupravnik iz tog istog
perioda, kada je pljevaljski bos svoje
narko-milione prao preko ove banke, nije obuhvaćen istragom.
Ispada da je Petrović sve radio na svoju ruku, iako sam položaj koupravnika podrazumeva
da je poslovanje moguće jedino uz odobrenje oba prinudna upravnika. Jeftić je
na ovo radno mesto došao iz Narodne banke Srbije, gde je bio zamenik direktora sektora kredita. Očigledno
su njegove zasluge za vladajuću oligarhiju dovoljne da mu, makar
privremeno, obezbede oslobađanje od krivične
odgovornosti.
Sve
desne ruke
Poslovna golgota nekadašnje Metals, a današnje
Razvojne banke Vojvodine, počinje onog momenta kada je
neko u Pajtićevom okruženju došao na ideju da se igra bankarstva. U to vreme, pre nekoliko godina, kada je
Vojvodina krenula putem kvazidržavnosti, na čelu
ove banke bio je Ananije Pavićević.
O Ananijevim malverzacijama Tabloid je pisao još u
vremenima dok je bio prvi čovek ove banke. Dokumentovano
ukazivanje na nezakonitost u njegovom radu vremenom je učinilo
da on postane neprihvatljiv za ljude iz Izvršnog veća
Vojvodine, koji su se nameračili da izmišljaju
Narodnu banku Vojvodine. Njegova smena, međutim, objašnjava mini šemu
ne samo kako je Metals banka nacionalizovana, već i šta čeka
celokupni bankarski sektor u Srbiji.
Izvršno veće Vojvodine je bilo najznačajniji deponent Metals
banke, gde su držana budžetska sredstva. Ovo nije ništa čudno, tako se isto radi
svuda u svetu. Pažnju skreće način na koji su sredstva povučena iz ove banke - sva odjednom i to
dosta pre isteka roka navedenog u međusobnom ugovoru
banke i Izvršnog veća. Na ovaj način su iznenada ispražnjeni
bančini računi, ona više nije imala sredstava da servisira svoje klijente i Narodna banka Srbije
je morala da uvede prinudnu upravu.
Na taj način na vlast u banci dolaze već pomenuti Petrović i
Jeftić, a Ananije navodno beži u Crnu Goru, protiv njega se, opet
navodno, podnose optužnice za nesavesno poslovanje i, opet navodno, izdaje međunarodna
poternica.
Sve je ovo navodno, jer Ananije suštinski u banci nikada nije
ni bio razvlašćen. Njegova smena je bila samo šou na početku državnog preuzimanja Metals
banke. Faktički, veliki maher iz vremena pre nacionalizacije, ostao je i dalje čovek
koji konce vuče iz pozadine.
Jedan od velikih dužnika Metalsa, preko kog je išlo neometano izvlačenje
kapitala, jeste NS-Don 2006 DOO, na čijem čelu je nezvanično Aleksandar
Pavićević, sin pomenutog Ananija. Aleksandar je ujedno bio i direktor Metals-komerca,
ćerke-firme Metals banke, preko koje su i išle
najvažnije investicije. Aleksandar je još uvek jedan od suvlasnika preduzeća NS-Don,
a to je i Metals-komerc.
U NS-Donu se mogu zapaziti i drugi interesantni likovi koji su takođe
zaslužni za propast banke i izvlačenje para iz nje. Formalni direktor bio
je Predrag Lončar, dok je njegov zamenik bio Milan Tepić, nekadašnja desna ruka Ananija u Metals banci.
Tepić je svojevremeno bio i na čelu konzorcijuma fizičkih
lica koji je privatizovao Budimku AD iz Požege. Ugovor je kasnije
raskinut zbog nepoštovanja ugovornih obaveza. U istom konzorcijumu su još bili
i Dejan Pavićević i Jelena Lončar.
Jedno od preduzeća, suvlasnika NS-Dona, jeste i Kooperativa, na čijem
je čelu Anka Lončar, u
privatnom životu majka Predraga Lončara, bivšeg direktora NS-Dona.
Preko ovog kolopleta bivših najbližih saradnika i sadašnje rodbine, Ananije
i dalje upravlja poslovima i same RBV, jer se finansijski plasmani banke
prioritetno odvijaju preko zavisnih preduzeća, kao što je Metals-komerc. Njegovo formalno
odstranjivanje sa čela Metals banke bilo je tako samo neophodni uvod u otimačinu.
U trenutku kada je Metals banka od strane IV Vojvodine gurnuta u
finansijsku dubiozu, država, odnosno Autonomna pokrajina, bila je samo jedan od
vlasnika. Kako bi se sanirali gubici, Skupština akcionara je donela odluku o
dokapitalizaciji banke putem prodaje vanredne serije akcija i to samoj AP
Vojvodini. Krivac za propast tako je postao spasilac.
Pomenuta skupština održana je 2008. i to na tako nezakonit način
da su najveći manjinski akcionari, finansijski fondovi predvođeni
DDOR-om Novi Sad, podneli tužbu, a postupak se i dalje
kilavi pred sudom. Jasna je namera državnog vrha da odugovlačenjem
spora primora nezadovoljne akcionare da putem vansudskih, direktnih nagodbi
potraži rešenje.
Da se ne radi o pukoj državnoj intervenciji zarad spasavanja posrnule
banke, videlo se, ako ne ranije, a ono najkasnije krajem 2010. kada je vanredna
Skupština akcionara iznenada donela odluku o još jednoj dokapitalizaciji, ali ovog puta prodajom akcija isključivo Fondu za razvoj AP Vojvodine.
Prethodno održana redovna Skupština u leto 2010. donela je odluku da
dokapitalizacija nije potrebna, ali se u međuvremenu pokazalo da banka
nema dovoljno para. Ona je, naime, u prvih devet meseci 2010. zaradila samo
625.000 evra i to isključivo na bazi promene vrednosti imovine.
Optimistički, gotovo sumanuto raspoloženo novo rukovodstvo RBV-a najavilo je,
međutim, da će prihod za 2010. iznositi sedam miliona evra. Ovo tek da se vidi
koliko su ozbiljni rukovodioci koje je dovela Pajtićeva
ekipa.
Krupnim
koracima u 1945.
Nije neuobičajeno da države dokapitalizacijom priskaču u pomoć
značajnim firmama koje upadnu u nevolje, posebno u vremenima globalnih
ekonomskih kriza. U slučaju RBV-a, međutim, ne radi se o sanaciji i kasnijoj prodaji, već o
klasičnoj nacionalizaciji iz vremena posleratne obnove.
Već krajem avgusta 2010, ubrzo po preimenovanju Metals u Razvojnu
banku, predsednik IV Vojvodine Bojan Pajtić je na otvaranju Četvrtog sajma privrede u Subotici javno pozvao sve građane
Vojvodine da svoj novac preusmere u ovu banku i rekao da je ona uložila velike
napore u spasavanje više desetina firmi koje su se našle u teškoj situaciji
zbog svetske finansijske krize. Time je prvi put obelodanjeno da je nekadašnja čisto komercijalna banka postala serviser državnih interesa. I to uprkos činjenici da država nije jedini vlasnik ove nesrećne finansijske
institucije, a da se ostali akcionari nisu ni pitali o tome da li to žele, a
još manje se sa time složili.
Razvojna banka, iako termin ne postoji u domaćem zakonodavstvu, u
svetu je institucija koja povoljnim kreditima pomaže
privredu. Povoljno kreditiranje istovremeno znači i manji profit za
akcionare. Na Pajtićevu izjavu berza je odmah reagovala, pa je vrednost akcija RBV-a u
toku 2010. godine prepolovljena. Ovakav sunovrat je retko kada viđen,
čak i u Srbiji.
Konačno je svakome jasno kako je vlast u Vojvodini opljačkala akcionare nekadašnjeg Metalsa.
Prvo je banku gurnula na samu ivicu stečaja,
zatim je organizovala skupštinu akcionara koja
se protivzakonito razvlačila više dana, sve dok nije namaknuta većina za dubioznu
odluku o dokapitalizaciji. Posle ove, prve dokapitalizacije, država je već postala stvarni vlasnik Metalsa i onda je suprotno interesima
ostalih akcionara krenula u preimenovanje banke u Razvojnu banku Vojvodine.
Gubitke koji su nastali investiranjem u potrebe prijatelja onih sa vlasti
umesto u ekonomski opravdane poslove, Izvršno veće i
Bojan Pajtić nadoknađuju iz džepova svih građana pokrajine koji svojim porezima pune budžet iz koga se plaćaju
egzibicije navodnih bankara kroz stalno nove dokapitalizacije RBV-a. Umesto u
Evropu, Vojvodina se krupnim koracima vraća u 1945. i državnu
otimačinu privatne imovine.
Svi Donovi ljudi
Među vlasnicima NS-Dona, preduzeća koje kao kamen oko vrata
stoji RBV-u, nalazimo sledeće firme i pojedince:
Milan Tepić, koji je bio i zamenik direktora Ananija Pavićevića, poseduje udeo od 1,88
odsto. Dušan Martinović lično ima 0,01 odsto
vlasništva, dok je kao direktor stambene zadruge Pobeda-imo i istoimenog
preduzeća upravljao i njihovim
udelom u ovom bankrotiranom preduzeću. Ni stambena zadruga ni
preduzeće Pobeda-imo nisu više u vlasničkoj strukturi NS-Dona.
Najveći vlasnik sa udelom od 36,43 odsto jeste Produktiva u većinskom vlasništvu Anke Lončar, koja je istovremeno i direktorka preduzeća Kooperativa, još jednog od prethodnih vlasnika NS-Dona. Pored toga što i sama poseduje
10,88 odsto vlasništva, Anka je i majka Predraga Lončara, predstečajnog direktora društva.
Pankomerc ima 6,57 odsto vlasništva, a ovo preduzeće se nalazi u vlasništvu Market-trejda i Metals-komerca, ćerke RBV-a i drugog najvećeg vlasnika NS-Dona
sa udelom od 24,36 odsto. Na čelu Metals-komerca
donedavno je bio Ananijev sin Aleksandar Pavićević, koji danas poseduje 10,88 odsto vlasništva NS-Dona, plaćenih 125 evra u gotovini i 185.476 evra u akcijama Metals banke,
današnjeg RBV-a.
Skoro svi vlasnici NS-Dona
svoje učešće su plaćali akcijama Metals
banke, pa je tako očigledno da Ananije Pavićević preko povezanih i srodnih
lica ima još uvek udeo u vlasničkoj strukturi banke koju je vodio u propast, a čiju sanaciju solidarno plaćaju svi građani Vojvodine.