Akademik Kaplan Burović i Albanci - u vezi stava albanskih akademika

 

Istina nikad ne umire

 

Prof. dr Suad Sulejmanagić

 

Krajem 2012-te godine, Akademija nauka i umjetnosti Prištine objavila je djelo pod naslovom Kosovo, koje je od kritike procenjeno kao aktuelna enciklopedija, ili kao predenciklopedija Kosova. 

Nema sumnje da će ona, dok se ne bude objavila enciklopedija, služiti Albancima umjesto nje. U ovom djelu se govori i za našeg, srpskog, književnika i naučnika, akademika, prof. dr Kaplana Burovića, naravno pod njegovim poznatim pseudonimom RESULI. Pomenuta Akademija piše za njega tekstualno na albanskom jeziku:

„Kaplan Resuli je bio bez sumnje jedan od književnika i intelektualaca najogovaranijih, najnapadnutih, najblasfemiranijih, najpolemiziranijih u albanskom svetu. On se optužuje i kao panslavista, ali se s druge strane karakteriše kao jedan od najistaknutijih rodoljubivih književnika.

Njegovo najpoznatije djelo je „Izdaja", iako vrlo malo od njegovih djela su štampana u Albaniji. Kaplan Resuli je kažnjen sa deset godina zatvora od komunističkog režima zato što njegova shvatanja nisu korespondirala sa režimom Envera Hodže.

Resuli je priznao da je levičar, ali ne sa komunizmom koji je uspostavljen u Albaniji, koga je nazvao banditski komunizam, što mu je koštalo jako teško. Poslije '90 godina, iako kao presjednik tog vremena, Sali Beriša, ali - kasnije - i eks-predsjednik vlade Fatos Nano, izvinuli su se Resuliu u ime albanskog naroda i pozvali ga da se vrati u domovinu, ali on nastavlja da živi u Švajcarskoj".

Nema sumnje da ovaj stav albanskih akademika je potpuno suprotan sa stavom Albanaca uopšte i posebno albanske dijaspore u eks-Jugoslaviji, naročito sa stavom Albanaca Kosmeta, koji, prije hapšenja Akademika u Albaniji, obožavali su ga kao najvećeg savremenog pisca, pa i kao pretendenta za Nobelovu nagradu, naravno - misleći za njega da je Albanac i njihove gore list.

Poslije hapšenja Akademika, dekadama redom, kako Albanci Albanije, tako i oni dijaspore, nisu se živi čuli, jer su manipulirani koliko od jugoslovenske UDB-e, toliko i od albanskog SIGURIMI-a. Samo pošto je umro Enver Hodža i u Albaniji poče „demokratizacija", Albanci Kosmeta počeše da mrdaju i da pitaju za ovog književnika i martira. Sa Kosmeta stiže u Albaniju i jedna delegacija akademika, koji su tražili od predsjednika Albanije Ramiza Alije oslobođenje Akademika Burovića iz zatvora.

 Intervenirala je i Organizacija Amnesty International iz Londona. Kako priznaje i Ismail Kadare, Pitanje Resuli postade svijetsko, počeše i demonstracije pred albanskim ambasadama i R.Alija, koji je akademicima rekao da Kaplan Burović nije više živ, bi prinuđen da ga pusti iz zatvora, klevećući protiv njega najmonstruoznije stvari, koje je objavio na francuskom jeziku, u Parizu, dana 24.januara 1991, u listu francuskih „socijalista" L'HUMANITE.

Klevete R.Alije i posebno impenjiranje SIGURIMI-a i UDB-e protiv Akademika Burovića u Albaniji i na sve strane svijeta, učiniše da vanredna simpatija za ovog Akademika, za koju se sa zavidljivošću izrazio i I.Kadare, osjetno splahne i pretvori se u jednu slijepu mržnju protiv njega: u jednu slijepu mržnju bez presedana ne samo u istoriji albanskog naroda, već i čovječanstva. Poče najmonstruoznija satanizacija, usmena i preko medija.

Poče i mobing, proganjanja i persekutiranja, koja su ga stigla i tamo - u Švajcarskoj, gdje je tražio spas od SIGURIMI-a i UDB-e. Preko interneta pozvaše se albanski „junaci" da odu u Ženevu i da ga ubiju. Preko interneta mu opjevaše i opelo.

Na Univerzitetu u Prištini, od SIGURIMI-a i UDB-e je organizovana i najmonstruoznija demonstracija na svijetu: protiv puštanja iz zatvora Akademika Burovića. Istorija svijeta ne pamti još jednu drugu ličnost koja je ovako zločinački tretirana. Postupci bez presedana protiv ovog Akademika ređaju se jedan za drugim, jedan grozniji od drugog. Ređaju se i atentati na njega, organizirani od SIGURIMI-a i UDB-e, odvojeno i zajedno.

Ali, kome je suđeno da dugo živi, toga ne stiže smrt.

Najmonstruoznije klevete i laži, satanske intrige i provokacije slijede jedna drugu iz dana u dan protiv njega, kako se to do danas još nije desilo ni s kim drugo ni u istoriji albanskog naroda, niti čovječanstva. Učiniše sve da ga i Švajcarska protjera, prosipajući lopatama i vrećama novac od droge i prostitucije za to.

I pored toga, Narodna skupština Albanije priznala mu je punu nevinost, obećavajući mu i odgovarajuću odštetu, koja mu ni dan-danas nije isplaćena. Dan-danas mu u Albaniji nije dat ni stan, koji mu - prema zakonu o ošteti - pripada, dok u Crnoj Gori, u njegovom rodnom mjestu, niti da registrira djecu, rođenu u redovnom braku, ali u inostranstvu. Ne dozvoljavaju mu.

Kad su se Albanci Albanije bacili na demonstracije protiv Albanaca sa Kosova i tražili da se proteraju iz Albanije kao Enverovci, presjednik Sali Beriša, da bi ih ubijedio da nisu svi oni Enverovci, reče im da Antienverovac Br. 1 je upravo Kosovac, koga oni imaju u svojoj sredini imenom Kaplan Resuli.

 Fatos Nano, kad su ustali Albanci u Ženevi da ga rastrgnu kao kriminalca, pozdravio je svog spasioca Akademika Burovića i pozvao ga da se vrati u Tiranu, jer je bio i nastavlja da je konstruktivan građanin, za koga ima potrebu Albanija.

I pored ovoga, satanizacija i mobing Akademika Burovića se nastavi i nastavlja se dan-danas, kako od Enverovaca, tako i od Titoista, združeno i podvojeno, instrukcijama iz Tirane i iz Beograda. Zajedno sa njima i stalinisti Švajcarske i cijelog svijeta. Već je objavljena knjiga dokumenata da se protiv Akademika Burovića vodi svijetski rat. Najprljaviji i najmonstruozniji.

Unošenje Akademika Burovića u enciklopedijskom izdanju Akademije nauka i umjetnosti Prištine je signifikativno. Iako dolazi pošto je ovaj Akademik uveden u svijetskoj WIKIPEDIJI i po enciklopedijama drugih naroda, pošto je svijetski afirmiran i priznat, ono nam nesumnjivo govori za jednu promjenu i izvinjenje, za rehabilitaciju i među Albancima ovog velikog književnika, naučnika i borca za slobodu i demokratiju, koji je tako mnogo učinio i žrtvovao u borbi protiv socijal-fašizma na Balkanu i u svijetu, da ga Enver Hodža i uhapsio potražnjom od Josipa Broza Tita (Sic!), pa je učinio sve da ga i fizički likvidira.

Znači, prije negoli najogovaraniji, najnapadnutiji, najblasfemiraniji i najpolemiziraniji, najporeknutiji i najsataniziraniji, Akademik Burović je bio najvoljeniji i najcjenjeniji od književnika i aktivista za stvar radnog naroda Albanije i cijelog svijeta.

Izraz albanskih akademika za našeg Burovića, makoliko dobronamjeran, ima i puno drugih netačnosti, koje nisu samo slučajne, već i namjerne. Konkretno:

Za panslavizam su optužili Akademika Burovića oni koji i ne mirušu o panslavizmu, kojima izgleda panslavističko sve što se njima, kao Albancima, ne sviđa. Albanološke teze, kojima se ovaj Akademik afirmirao u svijetu kao najveći savremeni albanolog, baziraju se ne samo na naučna otkrića najpoznatijih albanologa svijeta, već i na otkrića i konstatacije samih albanskih albanologa, naročito na otkrića i konstatacije akademika, prof. dr Eqrema Zabeja, čiji je student bio Akademik Burović. U prilog njegovih albanoloških teza su se izrazili svijetski albanolozi, kao i mnogi albanski albanolozi, pa i mnogi intelektualci, šta više i oni koji su pisali povodom smrti albanologa dr Ardiana Kljosi, jedan od glavnih albanskih podržavaoca albanoloških teza Akademika Burovića.

Koliko da se zna: jedna njegova albanološka teza, iz njegove monografije kojom je branio drugu diplomu na Universitetu u Tirani, uneta je i u djelu FJALORI ENCIKLOPEDIK SHQIPTAR Akademije nauka Albanije, ali - pošto je tada (godina 1985) Akademik bio u zatvor - ne spominju mu ime. Vidite glas GJUHA SHQIPE.

Patriota da, bio je i jeste Akademik Burović, pa i jako-jako veliki, nedostiživ od nijednog od njegovih drugova iz zatvora u Jugoslaviji i u Albaniji. Kao književnik i kao društveno-politički aktivista. I ne samo patriota, već i heroj. Njegovi heroizmi su mnogi. Njima je on nadmašio i one koje je Narodna skupština proglasila za heroje. Danas se njegova herojska djela prepričavaju kao legende i anegdote, pjesnici mu pjevaju i ode. U borbi za slobodu i demokratiju njegovim primjerima su nadahnuti i vaspitani, pa se i dan-danas nadahnjivaju i vaspitavaju čitava pokoljenja. Zato je odlikovan i medaljom ZLATNA KRUNA, pa je proglašen i za SRSKOG VITEZA. Jedan od njegovih izjavljenih neprijatelja priznaje preko medija da pravilan stav Akademika Burovića po zatvorima snažio ih je i nadahnjivao po zatvorima godinama redom i poslije njegovog oslobođenja. Poznata albanska pjesnikinja Žulijana Jorgandži opjevala mu je i odu, gdje kaže:

 

Bio je heroj, bio i ČOVJEK,

Nijedan drugi ne bješe takav.

Govorio je kad smo ćutali,

Srce nam dade, grob mu dadoše.

 

Po albanskim zatvorima, ne samo osuđenici, već i čuvari, nazivali su našeg Burovića Mandela Albanije. Pošto je izašao iz zatvora, na sve strane svijeta će ga nazvati Mandela Balkana. Same albanske vlasti, u sudskom rješenju za njegovo kažnjavanje sa 40 godina zatvora, napisale su da Akademik Burović predstavlja u Albaniji političku i ideološku diverziju, riječi ove koje nisu napisali nijednom drugom političkom osuđeniku, ni članovima Centralnog Komiteta Partije Rada ("komunističke") Albanije, pa ni članovima Politbiroa, uhapšeni i proglašeni od E.Hodže za neprijatelje komunizma i naroda.

Njegovo glavno književno djelo je roman IZDAJA, ali mu je poznatija i značajnija poema BOJANA, objavljena u Dubrovniku 1952.godine, preštampana u Beogradu i Zagrebu 1953.godine, kojom je zaslužio počasno mjesto disidenta Br. 1 Jugoslavije, Balkana, Evrope i svijeta.

Prije negoli u Albaniji, Akademik Burović je kažnjen politički, kao disidentni književnik, u Jugoslaviji. Ako ne spominju BOJANU da im ne bi eklipsirao I. Kadare, ne znamo zašto prećutkuju ovo njegovo kažnjavanje?! Možda zato što je glavni svjedok UDB-ine optužnice bio njihov „nacionalni heroj" Adem Demaći!

I u Albaniji nije kažnjen na 10 godina zatvora, kako kažu oni, već na 40. Štoviše, prema dokumentaciji, koja je već objavljena, on je kažnjen na smrt. Izdržao je preko 20 godina, ne računajući 10 godina interniranja i najmonstruoznijih persekutiranja, razaranja njegove druge porodice (prvu mu je razorila U"B-a) i masakriranja njegove maloljetne djece.

Istina je da se njegovi društveno-politički pogledi nisu poklapali sa onima Envera Hodže i njegove klike, ali nije istina da je njega kaznio komunistički režim. Pred smrt, Enver Hodža je javno priznao da njegov režim, oni koji upravljaju Partijom Rada i albanskom državom, ne samo što nisu bili komunisti, već nasuprot - bili su jedna crna banda, kriminalna i omražena od čitavog naroda, za što je Akademik Burović, kao niko ni prije niti poslije njega, protestirao iz zatvorske ćelije i tresnuo je to u njušku E.Hodži, da se njegova vlast degenerisala i degradirala u vlast ordinarnih bandita i kriminalaca, koji ne poštuju nikakve zakone, pravila i principe.

Sjetite se samo njegovog pisma, poslato E. Hodži iz ćelije zatvora u Burelju, koje je štampano i preštampano na više jezika, pa je transmetirano i preko radio-televizija sa naslovom Pička vam matertina, albanska socijal-fašistička i šovinistička bagro!. Ovakvo pismo je bez presedana u istoriji čovječanstva. Kao i u Jugoslaviji, gdje je banda Josipa Broza Tita uzurpirala narodnu vlast i proletersku diktaturu beše preokrenula u ličnu diktaturu načelnika partije, i u Albaniji se dogodila ista stvar. Ali dok je Tito umro ne priznajući svoju izdaju prema stvari naroda Jugoslavije i čovječanstva, E. Hodža uze smjelost i priznade njegovu izdaju stvari albanskog naroda.

Akademik Burović je prvi koji je otkrio i stigmatizirao ovu izdaju, ne samo u okviru Jugoslavije i Albanije, već i u okviru svijeta. Sjetite se samo njegovih stihova iz poeme BOJANA:

Obale joj s obe strane (Znači ne samo na strani Jugoslavije, već i na strani Albanije, a to znači „socijalističkog" svijeta!)

 

Pritisnule ljute rane...

Kaži što si vid'la tamo,

Na Golgoti, oj Bojano!

 

Eto, ovo je razlog što E.Hodža, kad je stigao Akademik Burović u Albaniju, ne samo što mu nije dozvolio da pređe u SSSR, za gdje je bio pošao njegovim drugom generalom Vladimirom Dapčevićem, već se i obrati Titu da mu ga svezanih ruku vrati, a u zamjenu za albanskog književnika Martin Camaj. Pošto mu ova trgovina propade, on se spremi da fizički smakne Akademika. U ovo vrijeme stiže mu potražnja od Tita da likvidira Akademika i makne iz cirkulacije njegova djela, kao uslov za uspostavljanje diplomatskih odnosa na rang ambasada. Onaj dan kad je E. Hodža javio Titu da je Akademik uhapšen, Titov ambasador Jovan Pečenović je stigao avionom u Tiranu.

Od kad je izašao iz albanskog zatvora Akademik Burović, albanska mafija na vlast ne samo što sama dan-danas nije objavila Akademiku ni jednu jedinu novu knjigu, već je to zabranila i privatnim albanskim izdavačkim kućama, ne samo u Albaniji, već i po svijetu. Zabranila je i štamparijama da mu ni uz naplatu ne objave nijednu knjigu. Zabranila je i medijima da objave Akademikova demantovanja laži i falsifikata, koji se čine preko medija protiv njega. Ona interveniše svugdje po svijetu gdje god čuje da neko hoće da mu objavi koju knjigu. I u Švajcarskoj. I u Beogradu. Sred Tirane mu je spalila 2009. godine čitav tiraž novoštampanih knjiga.

Poslije ovih činjenica pitamo kakvo su mu to izvinjenje izjavili presjednik Republike Albanije i presjednik vlade?! Zar nismo imali posla sa hipokritskim izjavama, jer su se bojali da im se ne desi kao Čaušeskom u Rumuniji, da ih narod ne masakrira. Oni su ga pustili iz zatvora i upotrijebili njegovo ime da bi pepelili oči Albancima i cijelom svijetu, kako su tobože počeli sa demokratizacijom. Čim su osigurali vlast, opet su nastavili da proganjaju Akademika Burovića i sve one koje nisu uspjeli da slome po zatvorskim ćelijama.

Osim najprljavijih i najmonstruoznijih zločina, koji su učinjeni Akademiku Buroviću i njegovoj porodici prije hapšenja, crna banda Envera Hodže nije prestala sa time ni poslije hapšenja, protiv njega i njegove porodice, protiv njegove maloljetne djece, Dušana od 6 godina i Dušanke od 4 godina, kojima je Akademik posvetio roman IZDAJA, ocjenjen kao remek djelo albanske proze svih vremena.

Nevjerovatno, ali istina i - sada već dokumentirana - Akademika Burovića su deset puta uzastopno odrali na živo, na najprljaviji i najkriminalniji način, kao što nije odran niko na svijetu, ni u najdivljem srednjem vijeku, tražeći od njega da porekne jugoslovensko-srpsku nacionalnost, jugoslovensko državljanstvo, njegova društveno-politička ubjeđenja, pa i očinstvo djeci, pomenutom Dušanu i Dušanki.

 Prema svim političkim uhapšenicima E.Hodža sa Ramizom Alija činili su svakojake zločine, ali najmonstruoznije zločine učinili su nad glavom Akademika Burovića i njegove porodice. Svjesni ovoga, oni su na permanentan način nastojali da ga fizički likvidiraju, da nikad ne izađe iz zatvora, kako se ne bi saznalo to. A pošto se spasi živ, R.Alija pohita da falsifikuje, laže i intrigira preko lista L'HUMANITE, primjer ovaj bez presedana, jer su pušteni iz zatvora i eks-članovi Centralnog Komiteta, pa i Politbiroa njegove partije, ministri i đenerali, ali za nijednog nije pisao ne u L'HUMANITE, već ni u kojem listu Tirane.

 Ni za jednog nije organizirano jedno ovakvo proganjanje i sataniziranje kao za našeg Akademika. Što nam svjedoči i dokazuje ovo, ako ne užas klike Envera Hodže od svjedočenja i demaskiranja, koja im je učinio ovaj Akademik još iz zatvorske ćelije, za što su oni bili sigurni da će sada, pošto se spasio zatvora i njihovih krvavih čeljusti, objelodaniti svijetu na sve strane. Upravo zbog ovoga, ambasador „demokratizirane" Albanije u Turskoj Skender Škupi izjavljuje preko medija da je najveća greška Envera Hodže što nije fizički likvidirao Akademika Burovića.

Pa istina je da demaskiranje, koje je učino Akademik Burović Enverovoj crnoj bandi do danas nije učinio niko. Desetinama su djela ovog Akademika, na albanskom i stranim jezicima, koja demaskiraju i optužuju tu bandu za krvavu izdaju prema stvari albanskog naroda i čovječanstva, za najmonstruoznije zločine, bez presedana u istoriji čovječanstva, nepoznati i u analima zločina čudovišta Musolini i Hitler.

Ovo je istina o Akademiku Buroviću i Albancima.

Krajnje je vrijeme da prekinu sa njegovim proganjanjem i zlostavljanjem. Krajnje je vrijeme da se realno rehabilitira, a ne samo formalno. Treba da mu se priznaju vanredne zasluge, doprinosi i samoodricanja, samopožrtvovanja u borbi Albanaca za slobodu i demokratiju. "a mu se prizna i zasluženo mjesto u redu književnika i naučnika, kao balkanolog i albanolog među najzaslužnijim. Pa i na drugoj strani, u eks-jugoslovenskim republikama, pa i u Švajcarskoj, gdje se nastavlja njegovo proganjanje, jer ga vlasti još uvijek drže po crnim listama.

Krajnje je vrijeme da se prekine sa mobingom i persekutiranjem akademika, prof. dr Kaplana Burovića !