Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Alati za srpski jezik

Korupcija

 

Za obične građane Rusije izvor svih zla su činovnici

 

Mito, kriza i kriminal

 

Skoro svaki drugi građanin Moskve priznaje da je davao mito činovnicima, policajcima ili sudskim organima.

 

 

Moglo bi se učiniti da u vreme krize, kada mnogi ljudi u zemlji ostaju bez posla, kada cene rastu a plate se smanjuju, raste zabrinutost stanovništa o tome kako preživeti, kako prehraniti porodicu... Međutim, to zabrinjava mali broj Rusa. Izvor svih zala, pa i same krize, obični ljudi vide u činovnicima, odnosno u predstavnicima vlasti - zakonodavne, izvršne, sudske

 

Piše: Viktor Hlistun

dopisnik iz Moskve

 

 

Svakoga dana u sredstvima masovnih komunikacija u Rusiji pojavljuju se saopštenja o tome kako je neki činovnik uhapšen i kako je protiv njega pokrenut krivični postupak. Objašnjenje je uvek isto: mito i prekoračenje službene dužnosti. Evo jednog tipičnog primera.

 

Ruski košmar

 

Bivši vice gubernator (zamenik gubernatora odn. guvernera) Primorja u Vladivostoku, Aleksandar Šiškin, osuđen je na devet godina strogog zatvora i kaznu od milion rubalja (25.000 evra). Sud mu je zabranio i da, tri godine nakon odsluženja kazne, radi u državnoj službi. Čime je zaslužio ovu kaznu?

Ovaj gospodin je u svom kabinetu uzeo mito od oko 1,2 miliona rubalja od biznismena koji se spremao da izgradi tržni centar u gradu Artemu. Za taj novac, zamenik gubernatora mu je obećao da će smanjiti rashode za uvođenje vodovoda i kanalizacije u tržni centar. Osim toga, Šiškin je tražio od biznismena da mu na raspolaganje stavi dva luksuzna automobila i da besplatno priključi vodu, kanalizaciju i struju u njegovoj vikendici. Kada su policajci izvršili pretres vikendice, pronašli su pola miliona evra i nekoliko miliona rubalja. Jasno je da je biznismen sav taj mito davao iz svog džepa, ali i da je na kraju taj novac vratio, dobijanjem olakšica za gradnju i smanjivanjem rashoda. Jasno je, takođe, i to da su novac za mito nadoknadili obični građani, jer su računi za vodovod i kanalizaciju povećani. Povećanje iznosa na računu nije mnogo veliko, iznosi nekoliko kopejki, ali kopejka po kopejka, nakupi se povelika suma od koje najčešće biznismeni i daju mito činovnicima.

Nezavisni eksperti su izračunali da u Rusiji, činovnici različitih resora svake godine dobiju oko 38,5 milijardi dolara u vidu mita. To je oko jedne četvrtine godišnjeg budžeta zemlje. Najčešće mito daju biznismeni. Upravo zato biznis u Rusiji tako sporo napreduje. Posebno mali biznis. Jer, mito mora da se da ne samo lokalnim činovnicima koji upravljaju mestom gde biznismen pokreće svoj posao, već i policiji, radnicima iz sudova i javnog tužilaštva, poreskim inspektorima, onima koji su zaduženi za ekologiju, čak i vatrogascima. Svi oni daju dozvolu za korišćenje poslovnog objekta. I često zatvaraju oči pred činjenicom da, na primer, nisu ispunjeni svi uslovi protivpožarne zaštite. Otuda tako mnogo požara upravo u objektima malog biznisa. Gore skladišta, kiosci, mali pogoni itd.

Reklo bi se da se to ne tiče mnogo običnih ljudi. Ali, nije tako. Niži činovnici, koji sede u mesnim kancelarijama i koji su dužni da rešavaju životna pitanja građana, takođe uzimaju mito. Iako ovi činovnici dobijaju redovnu platu za svoj posao, a to je pružanje usluga građanima, svake godine se na ovom nivou "obrne" 3 milijarde dolara. Svi oni su iz džepova običnih građana prešli, u vidu mita, u džepove činovnika. Zato se Rusi i boje činovnika. 

 

Borba sa korupcijom ne prestaje

 

Vratimo se primorskom vice gubernatoru Aleksandru Šiškinu, kojeg je sud proglasio krivim i osudio na devet godina zatvora. Operativce policije nije iznenadio novac koji su pronašli prilikom pretresa. Tolike sume su i ranije pronalazili. Njih je zaprepastilo što je na ćilimčetu koje je stajalo ispred vrata toaleta, u vikendici tog državnog činovnika, bio izatkan portret... Vladimira Putina. Na žalost, to ćilimče simbolično govori o tome kako se oni koji za mito uzimaju velike sume, ne boje ni najviših predstavnika vlasti. Oni ih mrze. I imaju zbog čega.

Krajem prošle godine, predsednik države Dmitrij Medvedev (svim Rusima je jasno da on radi zajedno sa Putinom) je predao na razmatranje deputatima Državne dume, Nacionalni plan za borbu protiv korupcije. U njemu se predlaže da se borba protiv mita i korupcije postavi kao jedan od glavnih zadataka državne politike. Međutim, već na početku razmatranja ovog plana u Državnoj dumi, deputati su pokušali da smekšaju udare koje su se predsednik i premijer spremili da nanesu onima koji primaju mito. Predsednik države je predložio da se uvede potpuna konfiskacija nezakonito stečenih dobara osoba koje su primale mito. Deputati se zalažu za drugu verziju: oni predlažu konfiskaciju u korist države samo onoga što se pronađe prilikom pretresa. Nije postignuto razumevanje ni oko toga da bi činovnici trebalo da prijave svoje legalno ostvarene prihode, kao i imovinu svoje porodice. Jer, često se dešava da činovnici registruju automobile, vikendice, avione itd., čak i na svoju nepunoletnu decu ili unuke.

Čini mi se da će, ipak, deputati Državne dume poslušati zahteve predsednika, ali da će se, zajedno sa činovnicima odupirati, delima a ne rečima, borbi sa korupcijom i mitom, da ne bi izazvali sumnju.

Zanimljivo je da su deputati bukvalno jednoglasno odobrili predlog koji su sami podneli, o poklonima činovnicima. Sada činovnik može da uzme poklon čija vrednost ne prelazi 3.000 rubalja, što je manje od 100 evra. Ako je poklon skuplji, tada činovnik mora da doplati razliku u vrednosti ili da ga preda državnoj blagajni. To je pohvalno, ali da li će činovnici sami prijaviti skupe poklone i mito? Trenutno mito za činovnika saveznog nivoa iznosi, u proseku, oko 100.000 evra. Naravno da će ljudi koji imaju bilo kakvu vlast u svojim rukama na sve načine skrivati ono što nisu zaradili svojim radom, odnosno mito. A  ima mnogo načina da se dobijeno sakrije.

 

Umesto zaključka

 

Na veliku žalost, borba protiv onih koji primaju mito koju je na nacionalnom nivou predložio predsednik Medvedev ne nalazi naročitog razumevanja kod običnih ljudi. Mnogi misle da je reč o uobičajenom PR potezu i ne veruju da je u Rusiji moguće pobediti korupciju ili je smanjiti za polovinu. Stvar nije samo u lošim i pohlepnim činovnicima, već u tome što su svi navikli na ovaj sistem međusobnih odnosa u društvu. Otvoreno govoreći, danas u zemlji ne postoji demokratija, već diktatura činovnika. Nju je moguće pobediti samo u slučaju da svi Rusi shvate da upravo oni hrane birokrate, da im daju mogućnost da žive u blagostanju i da treba da prestanu to da rade. Kada će se to desiti, neizvesno je. Teško je pobediti vekovnu tradiciju po kojoj treba častiti činovnika za to što je izvršio ono što mu je i posao.

 

 

Skoro svaki drugi građanin Moskve priznaje da je davao mito činovnicima, policajcima ili sudskim organima.

 

 

 

 

 

Čega i koga se Rusi najviše plaše

 

Naučnici Instituta za sociologiju Ruske akademije nauka sproveli su neobično istraživanje. Oni su pokušali da objasne koga i čega se najviše plaše Rusi. Dobijene rezultate komentariše naš specijalni dopisnik iz Moskve, Viktor Hlistun. To što se Rusi najviše boje kriminalaca i lopova je jasno i lako se može objasniti. Borba sa kriminalom i huliganstvom u Rusiji se ne odvija dobro, zbog toga na ulice mnogih gradova ljudi ne izlaze kad padne mrak. Teroristi su takođe veoma uplašili Ruse u vreme rata u Čečeniji, strah je ostao do današnjih dana. A taj strah podstiču i pojedinačne akcije terorista na Kavkazu. Tamo gotovo da ne prođe dan bez ubistva, eksplozije... Požara i nesrećnih slučajeva boje se svi ljudi, bez obzira na to gde žive. Ti strahovi nisu svojstveni samo Rusima, nego i građanima drugih država. Rezultati istraživanja Instituta za sociologiju Ruske akademije nauka pokazali su čega i koga se Rusi najviše plaše. Tako su na prvom mestu kriminalci, lopovi i razbojnici na koje je ukazalo 48 odsto ispitanika. Zatim slede: požari i nesrećni slučajevi 40  odsto, teroristi 27 odsto, činovnici 24 odsto, neprijatelji države 21 odsto, milicija i javno tužilaštvo 14 odsto, medicinski radnici 10 odsto, sudski organi 7 odsto,  pretpostavljeni na poslu 6 odsto i najviši organi državne vlasti pet odsto.

 

 

 

 

 

 

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane