Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Untitled Document

RTV Svetac

 

Bacio sam televizor na otpad

 

Piše: Rajko Roki Dvizac

 

Pre nekoliko dana dobio sam pismo od izvesnog penzionisanog inspektora policije, pardon Titove milicije, koji me je zamolio da mu ne objavljujem puno ime i prezime, već samo njegovo "partizansko ime" - inspektor Krsta. Kao razlog navodi da želi da on i njegova žena žele da žive u miru. Naslov njegovog pisma "Bacio sam televizor na otpad" jasno govori zašto je pismo upućeno baš meni. A u pismu piše...
"Poštovani druže Svetac (Izvinite što Vas ne oslovljavam sa "gospodine", ali je sam čovek starog kova, pa sam tako navikao, a vidim da je današnja samozvana "gospoda" jedna obična lopovska banda. Drugovi su bili mnogo pošteniji. Bili i ostali).
Šaljem Vam ovo pismo jer u njemu objašnjavam zašto sam bacio svoj televizor na otpad, a vi kao neko ko prati i piše o televiziji to bi trebalo da zna. Verujem u Vaše poštenje, jer ste vi jedini Svetac među novokomponovanim TV kritičarima koji najčešće pišu po nečijem diktatu "odozgo". Ali, da pođem od početka...
Gledao sam televiziju svakodnevno. Čim ujutru ustanem, a ja pravo za daljinski i cap, uključim "Jutarnji program RTS". Dok mi žena skuva kafu, ja maličice šaram po ostalim TV programima. Uglavnom svuda isto. Niko sa nikim se ne slaže. Od tačnog vremena, do vremenske prognoze. Vestima sam zadovoljan jer koliko vidim, današnji drugovi su ostali dosledni paroli moje generacije "I posle Tita - Tito". Pa tako i oni uvek u prvi plan stavljaju druga predsednika, gde je bio, šta je radio, šta je rekao, ali ni za živu glavu ne podsećaju  narod šta je obećao pa slagao. Kada već spominjem druga Tita, u vreme vladavine druga Slobe Miloševića u narodu se često šaputalo "Bravar je bio bolji". Dakle ništa se nije promenilo. I posle Tita - Boris! Nego šta? Tako i treba. Ja sam za čvrstu ruku. Samo, izgleda da je današnji drug predsednik čvrst samo u obećanjima. Realizacija mu je nešto kilava. Ma, nije on kriv. On je, ne zaboravite, predsednik. Krivi su oni oko njega što ga lažu i mažu, daju mu lažnu sliku o srećnom narodu. Nažalost, bojim se one stare narodne mudrosti " s kim si - takav si". Zato bi drug predsednik morao da pripazi s kim je u društvu. Ako ih se oslobodi, obećavam, ponovo ću glasati za njega. Vlast je vlast, a slast je slast.
Gledao sam na televiziji našu hrabru vladu kako svaki dan nešto zaseda, duma (što bi rekli baćuške) ali, čini mi se, nikako da nešto pametno i pravedno izdumaju. Premijer onomad reče da će u cilju godišnje štednje da oporezuje čak i penzije. Kaže, neće ispod 12.000 dinara. Kad sam to čuo, onda sam ja počeo malo da dumam. I Izdumam vam ja da je drug premijer zajedno sa svojom brižnom vladom zaključio da je 12.000 dinara minimum od koga u Srbiji penzioneri mogu da solidno žive! Trljam oči, čačkam uši i ne mogu da verujem onome što sam čuo. Zavirujem u televizor sa svih strana, ali nigde ne mogu da ugledam Krkobabića, našeg penzinerskog ambasadora dobre volje i lidera. Gde li je, šta se krije, što ne kaže nešto. Ali on ćuti. Sakrio se u mišiju rupu i ćuti. Prošlo je pardana i drug Krkobabić odjednom iskoči iz mraka ilegale, te drčno partizanski, zapreti da penzije ne smeju da se diraju. Bogme, pomislim ja radosno, vlada se uzbunila javno na televiziji je obećala da će poslušati ultimatum druga Krkobabića. I... odem ja srećan, gotovo zviždući pre neki dan po penziju kad tamo... tras. Smanjili mi penziju!!! Kako, zašto pitam ja. Citiram i druga Krkobabića ali bankarski službenici samo nemoćno sležu ramenima. Svi u glas tvrde da ništa ne znaju o tome. Brže - bolje odgegam kući i uključim televiziju. Iako televiziju gledam od šest ujutro do ponoći svaki dan, mora da mi je ta informacija ipak promakla. Naravno, prvo prebacim na RTS jer oni javno tvrde "da je naše pravo da znamo sve". Gledam "Jutarnji program" ali voditelji se samo nešto cerekaju, da izvinite na izrazu kao da me podjebavaju. Ni reč da prozbore o umanjenju penzija. A ako nema na televiziji, to se po njima nije ni dogodilo. Ma nemoj. Nije, nije - samo što je meni neko maznuo 350 dinara (ej, ja i baba toliko potrošimo za jedan dan). Ljut sam kao ris, ko je maznuo i zašto moju penzionersku dnevnicu? Ali voditelji ne haju. Oni pričaju o nekakvom "Oskaru popularnosti" koji je voditeljka dobila. Još ga natakarila na sred ekrana. Ona mora da je popularna kada je tako nešto dobila ali, izvinjavam se, ja joj ne znam čak ni ime.
U ono moje vreme ja sam znao, a evo i sada pamtim Dušanku Kalanj, Kamenka Katića, Miću Orlovića, Staku... One koji su znali svi, čak i oni koji nisu imali televizor, nisu dobijali te trofeje a danas, oni čije ni ime ne možemo zapamtiti, dobijaju "Oskare popularnosti". Meni je to potpuno nelogično, ali šta ja znam, ja sam običan penzioner. Ko mene još pita? A da me pita.., pa ja bih rekao da je čista devalvacija vrednosti. Primera za moju tvrdnju koliko hoćeš. Kod nas, odavno, sve što vredi je devlviralo. Vredniji je jedan ministar (kažu da se zove Bradić, a nema bradu) nego tri direktora kulturnih ustanova koji su svetki poznati. Oni su dali ostavke, a ministar nije. Ispravno, nego šta. Odavno je devalviralo mesto direktora. Ministarsko, blago nama, još uvek nije. Ne, ne spominjite mi Nušića i njegove ministarke, to je bilo u ono ideološki nispravno vreme. Danas smo mi na evropskom putu. Ušli smo u 21. vek. To treba razumeti.
Ovim putem javno protestujem zbog svih neopravdanih napada na druga Đelića i druga Dinkića. Prati, ja redovno njihove izjave. Evo, samo što nismo prispeli na belu šengejnsku vizu. Ih, šta će to meni da znači kao penzioneru. Sednem u svoju 25 godina staru "ladu" pa sa mojom babom odoh gde hoću. Ima da vidim sveta, da se nauživam. A još kad kažem da sam iz Srbije - ima svuda da me dočekuju raširenih ruku. Aha. Toliko je veliki ugled izgradila naša vlada u svetu. A čime ću putovati? kako čime. Evo, samo što nisam dobio od druga Dinkića 1.000 evra. Moja baba nažalost neče dobiti svoju hiljadarku. Nema je u kompjuteru da je prijavljena ovde. Ko joj kriv što se rodila u Hercegovini i još '47. i došla ovde u Vojvodinu. Dinkićevi službenici su utvrdili da je nema i tačka. Dobro, malo mi je čudno kako je ima kad treba da ide na glasanje, a sada je nema kad drug Dinkić treba da je kešira hiljadarku? Valjda je to ono što oni zovu "visoka diplomatija". Abrakadabra, sada te ima, sada te nema. Već po ptrebi.
Drugovi, moramo da shvatimo da smo ušli u recesiju zbog svetske krize, a ne zbog nesposobnosti naše voljene vlade. I svako treba da se ponaša prema svojim potrebama. Da udarimo u štednju na svim nivoima. Primera radi, naš drug guverner javno kaže, svaka mu čast na iskrenosti, da on jadnik ne može  da radi za manju platu od 400.000 (i kusur) dinara. I ja mu verujem. Čovek je pravi mađioničar. Pogledajte samo kako vešto održava kurs dinara. Fabrike nam ne rade, turisti nas zaobilaze, kamiondžije u štrajku, a dinar pliva li pliva. Uzvodno - nizvodno, kako hoćeš. Jedino me čudi što jednog takvog stručnjaka ne uzme? On je čovek koji bi spasio svet od recesije, aha!
Sada, pošto sam doživeo da naši vredni narodni poslanici imaju dve skupštine, a narod je dobio dve vrste prodavnica: SOS market i Ušće - mislim da je sve nemoguće postalo moguće. Za mene, televizija više nema šta da mi novo otkrije. Zato sam, nekako s proleća (kao u onoj pesmi) rešio da i ja malčice pospremim svoju kuću. Okrečio sam je, stare stvari stavio u podrum da posluži za ogrev, kupio petrolejku i bacio svoj stari televizor na otpad.
Prvo sam mislio da televizor poklonim nekoj siromašnoj deci, ali sam malo razmislio. Što da ih i ja trujem i zaglupljujem. Dovoljno to već čini svojom (ne)brigom naša vlada. Bojim se da se ne predoziraju od prevelikog luksuza. Ovako, lepo meni, lepo njima. Od kada nemam televizor u kući, i baba mi se nekako prolepšala. Postao sam zdrav i srećan penzioner, iako i dalje živim u srbiji. Čudo neviđeno"!
Voli vas vaš penzioner Krsta.

 

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane