Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

                           

Epizoda (2)

 

Nismo mi od juče

autor: Zoran Milojević

 

 

Identitet čoveka i naroda kome pripada, star je koliko i svet u kome postoje i čovek i njegov narod. Identitet čoveka, Srbina i srpskog naroda, identitet je jevanđelskog sveta, kosovskozavetskog sveta, svetolazarevskog sveta. Identitet je način postojanja čoveka i naroda, a identitet srpskog čoveka i naroda određen je odgovorom na pitanje: kojem će se carstvu privoleti, carstvu nebeskome ili carstvu zemaljskome? I srpski čovek i narod su izabrali da krenu putem crkve pravoslavne, putem kojim ga je poveo Sveti Sava.
Svoj identitet i način postojanja Srbi najbolje iskazuju kroz pesmu. Pesma je srpski način života. Pesma je srpska molitva! Pesmom "Kosio sam seno" srpski ratar zahvaljuje za aprilsku kišu i zdravo seno za stoku. Pesmom "Ječam žnjela" mlada kosovka devojka molitveno zahvaljuje za blago, žetveno sunce i bogatu žetvu, posle koje svadbe dolaze. Pesmom "Berem grožđe, biram tamjaniku" voćari i vinogradari molitveno zahvaljuju za svetoilijsku kišu, a pesmom "Đurđevska kišica" domaćini i njihovi svečari molitveno zahvaljuju za bogate bašte i nasade.
Naše kosmetske pesme, carske po mestu nastajanja, božanske po umetnosti i lirske po emocijama, označavaju naš postanak, naš izvor na koji se ide po vodu. Srbi pevaju o svojim planinama, rekama, brdima, cveću, imenima ljubavi i patnje, o precima. Srbi imaju pesmu za svaku priliku i svako vreme. Pesnici pevaju o ljubavi, alasi, lovci o lovačkoj sreći, sejači o žitnim poljima, devojke o devojačkom snu, momci o bekrijskom životu, glumci o istini u vinu... Srbi pored reke  pevaju tihe, široke, blage pesme, Srbi sa planine pevaju "dozivačke" pesme u kojima prizivaju svet da svrati u njihov život prepun zdravlja. Srbi u gradovima pevaju i uzdišu za rodnim poljima, Srbi u selima pevaju o težačkom životu, hvaleći Boga i moleći za rodna polja. Srbi pevaju, pevaju svoje pesme, o svojoj sreći i patnji.
Sveti Nikolaj srpski piše: "Drvo raste na jednom mestu. Tu raste, tu cveta, tu ploda donosi, tu umire. Ne menja svoje mesto. Ako ga ljudi silom presađuju, ono se često sruši i gine bez ploda." Uči nas vladika sveti da "dan danu kazuje, a noć noći javlja" gde je čoveku i Srbinu mesto i po čemu se mesto raspoznaje. Neki Srbin, kratke pameti, ne čuvaše svoje voćnjake. I u naše voće tuđini nakalemiše tuđe voće, pa poče srpski narod da bere tuđe plodove i njima svoje pesme da peva. I rekoše im da je tuđa pesma srpski brend. I to prozvaše - Egzit! Nit'  srpska pesma, nit' srpsko ime! Ali Srbe zatrovaše, duše im zagadiše, drogom ih napojiše, kao da je voda sa izvora. A kad leto Egzitom oboje, Srbi kratke pameti prizivaju jesen u Guči. Da se "Stani, stani, Ibar vodo" svira kao turski čoček-ojni, da se "Marširala kralja Petra garda" svira kao tatli-haremska igra, a "Obraše se vinogradi" kao južnoamerička, tročetvrtinska rumba. Još se tvrdi: ko ne razume Guču, ne razume Srbiju! Ako je tako, zašto maestro Ljubiša Pavković u Velikom narodnom orkestru - nema TRUBU! Možda bi neko trebalo to da ga pita? Ili možda da pita profesora Nenada Ljubinkovića, najvećeg folkloristu na Balkanu. Na sugestiju nekih političara, u Guči ne sviraju ŠOTU. Kažu: to je, dok je ubijala srpsku decu, pevala Šota Galica, ljubavnica Azema Bejte, kačaka iz Albanije. Kažu: ne treba pevati i igrati pesmu i igru uz koju su ubijana srpska deca. NARAVNO! Ali, šta istorija kaže? Nije sporno da su Galica i Bejta činili zverstva, upadajući iz Albanije u srpska sela, ubijajući žene, decu i starce. No, sa pesmom i igrom ŠOTA, stvari su malo drugačije. Reč "šota" ne postoji u šiptarskom jeziku, niti išta znači. Koji normalan narod naziva svoju igru i pesmu imenom koje ništa ne znači? Ako je to šiptarska igra i pesma, kako da to Šiptari nemaju bar još jednu takvu? Kažu, Šota Galica je pevala: šote, mori šote, šote mašala, davno želim šote da te igram ja! A ta Šota Galica nije znala srpski jezik. Uzgred, to i nije bilo njeno ime, već joj je nadenuto sto godina kasnije. Pa šta je istina? Srpska reč "šota" u žargonu kosovskih Srba  značila je trudnicu u devetom mesecu, koja se, kao šotka, gega dok ide.Njenog muža su zvali ŠOTAN. Kao što su mladi, zaljubljeni par zvali pata i patašon. Danas, više nego ikad, moramo čuvati nacionalno blago. Ko danas sme da pokrene priču o krađi "Smrt Smail-age Čengića", koju je Njegošu ukrao novovinidolski gospar, a lopov i prevarant Ivan Mažuranić? (Čitaj: "Pisma iz Italije" Ljube Nenadovića!)
Posebna je borba za kosmetsko blago. Pamćenje i kultura ne poveravaju se svadbarskim harmonikašima i neobrazovanim novinarima. Dostojevski je rekao: ja mucam kada pišem! Književni otac Karamazovih je bio u pravu. I ja mucam dok ovo pišem, i mucaću sve dok ne pronađem ljude koji će nešto priložiti u naš nezaborav.
Ovo je moj prilog!

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane