Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Govoreći otvoreno

Govoreći otvoreno

 

Da li sportska štampa broji svoje poslednje dane

 

 

Smrt ili uskrsnuće

 

 

  Sportski listovi su sve skuplji i sve prazniji. Jednom rečju, posle stupanja na snagu novog Zakona o informisanju, predalo se i ono malo hrabrih sportskih novinara. Nije onda ni čudno što su se tiraži sportskih listova i časopisa prepolovili. Danas se slobodno može reći da malobrojni sportski mediji, koji se isključivo bave sportskim temama, broje svoje poslednje dane. Fenomen istražuje Tabloidov sportski urednik Nikola Simić, sa posebnim osvrtom na strana iskustva

 

 

 

Piše: Nikola Simić

 

 

Deleći sudbinu siromašnog društva, sportski listovi su, kako izgleda, višestruko pogeni siromaštvom, autocenzurom, nedostatkom kadrova i mnogim drugim problemima... Na sve to su se, kao usud, nadovezali televizija i internet. Ovo, izvesno je, nisu svi razlozi koji teraju štampane sportske medije da se dobro zamisle nad svojom sudbinom, ali su svakako glavni.

Naravno, odavno traju polemike o tome da li će štampani mediji uspeti da prežive, jesu li im došli crni dani i slično, ali... Što se sportske štampe u razvijenom svetu tiče, ona beleži istorijski velike tiraže i ostvaruje isto takve profite, čvrsto se vezujući za vrhunski sport koji je odavno postao veliki biznis i poligon na kom se okreću milijarde i milijarde dolara i evra.

Koliko je siromaštvo u srpskoj sportskoj štampi najbolje govori i podatak da na izvlačenju parova za Svetsko fudbalsko prvenstvo u Južnoj Africi nije bilo nijednog našeg sportskog novinara iz pisanih medija. Tamo se našao samo jedan TV reporter iz skromnog SOS kanala - i niko više.

Nekada bi, u srećnije vreme, čitava svita sportskih novinara putovala u Južnu Afriku, na žrebanje parova najveće smotre svetskog fudbala. Neko sa putnim nalogom redakcije, a neko uz pomoć sponzora ili same fudbalske organizacije. Ovog puta, međutim, ne. Snalazio se svako kako je znao i umeo. Uglavnom je palo prepisivanje sa interneta, pa su svi izveštaji bili kao da ih je jedan autor pisao.

Iz svega je lako zaključiti, bez neke velike stručne analize, da su se srpski sportski mediji našli u slobodnom padu, pa će od sada pa nadalje broj žrtvovanih sportskih novinara biti sve veći, a tržište rada sve punije ovom egzotičnom vrstom.

S druge strane, i Zakon o informisanju učinio je svoje. Sportski novinari se ionako nisu isticali nekom većom hrabrošću da dubinski sagledavaju stvari, da oštricu kritike upere u sportske mešetare koji kradu i peru pare, već su, čast izuzecima, bili ne samo nemi saučesnici velikih skandala, prevara i lažiranja, već su i zdušno sve to pomagali zarad jednog besplatnog putovanja ili neke druge sitne privilegije koja nije skuplja od običnog ručka.

 

 

Televizija i internet - zakleti neprijatelji

 

   

 Sportski mediji su se prvi našli na udaru kako globalne tako i domaće ekonomske krize. Na žalost, u sportskim medijima o kojima je ovde reč, nisu shvatili suštinu promena u celom svetu jer se sve više ljudi okreće što televiziji što internetu. Za njima idu i marketinške agencije, pa se - kažu medijski analitičari - i tržište prelilo u sajber prostor.

 Rupert Mardok, koji je svoje medijsko carstvo izgradio promišljenim i često rizičnim potezima, smatra da će "miris" tek odštampanih novina još dugo trajati, i da u 21. veku neće biti značajnijih turbulencija na tržištu pisane štampe, ali...

 - Internet je, činjenica je, doneo mnogo izazova, ali i mogućnosti, i novine će uvek biti prisutne - u jednoj ili drugoj formi. Sada je naš posao da ponudimo čitaocima izvanredno novinarstvo i izvanredne analize i procene, pogotovo što su ljudi danas gladni informacija više nego ikada. Novinarima se, ipak, više veruje nego ostalim izvorima informisanja. Ljudi, jednostavno, žele ono što su oduvek želeli - izvor kome mogu da veruju, a to je ono što su im novine obezbeđivale i što je bila uloga novina u prošlosti. Da bi se, međutim, danas bilo u igri, ne možete ponuditi stari model po sistemu "jedan za sve", izazov je iskoristiti novinski brend i onda ga dostaviti na način koji to potrošači žele - zaključuje kralj štampe Rupert Mardok.

 Tvrdnja da su sportskoj štampi, pre svega, koja se neprestano i agresivno ponavlja,  izbrojani dani, mogla bi i sama da izazove još veće probleme. Sa druge strane, svakog onoga ko tvrdi da štampani mediji imaju budućnost, da se mogu oporaviti - najčešće proglašavaju za "odocnele pripadnike ludističkog pokreta".

 Jedan drugi medijski mag, Ričard Sembruk, inače direktor "BBC Global News Division", vidi neke iskrice nade i za štampane medije, posebno one koji, veli on, tretiraju globalnu religiju - njegovo veličanstvo fudbal.

 - Način na koji javnost sada sluša vesti i kako im pristupa menja se brzo, način oglašavanja se menja u osnovi. Vrlo je verovatno da svi štampani mediji neće preživeti krizu. Međutim, bez sumnje je da mnogi hoće, naročito oni koji uspešno naprave tranziciju na vebu. Budućnost vesti se uglavnom nalazi u onlajn internet vezi, ali mi se čini da nijedna nova tehnologija nije u potpunosti zamenila ono što je bilo ranije. Tako da sam siguran da ćemo svi i dalje uživati u štampi, radiju i televiziji u nekom obliku. U svetu koji je preplavljen informacijama mislim da je uloga novinara sada važnija nego ikada pre.

 

 

 

Spas je u uskoj specijalizaciji

 

 

 Sportski novinari većinom lakonski odgovaraju da oni neće da se više bore protiv vetrenjača, kao Don Kihoti, pogotovo što u upravama sportskih klubova u Srbiji sede prestižni političari koji lako posežu za telefonom i praktično su u stalnoj vezi sa glavnim urednicima domaćih štampanih, ali i elektronskih medija. Kao da više niko nije spreman da rizikuje, da se bori za istinu. Većina radije ide linijom manjeg otpora. Srpski sport propada, bez jasne vizije i strategije, a oni koji bi na to trebalo da ukazuju, da šibaju po negativnim pojavama, uglavnom razmišljaju kako da "odbrane" svoje radno mesto, time i egzistenciju.

 Ovih dana Džon Lojd, ugledni britanski novinar koji stručno analizira pogubnu transverzalu novinari - političari, kaže: "Želim da opomenem kolege da političare ne možemo da okrivljujemo baš za sve i da mi novinari nismo onoliko divni i bezgrešni koliko ponekad mislimo".

 Lojd, inače dugogodišnji novinar analitičar Fajnenšel tajmsa, širi temu pa kaže da se: "...Definicija novinara menja. Novinari su do sada bili ljudi koji su pisali za novine ili radili na televiziji. Takođe, oni su do sada bili ljudi koji su za taj posao bili obučeni, bili na fakultetima, bili na različitim kursevima i seminarima. Sada svako može da napravi blog ili sajt i tako postane veoma popularan. Aferu 'Levinski' zapravo je otvorio čovek koji je sakupljao tračeve, spojio ih i objavio na svom blogu. Posle toga, naravno, postao je heroj koji više ne piše o seks skandalima ili privatnom životu političara. Iz ovog primera se jasno može shvatiti da pisanje o sočnim pričama može biti i profitabilno i rado čitano. Naravno, to može da tradicionalne medije dodatno usmeri ka skandalima, što je sad očigledno".

 Da nije sve tako crno, moglo se, takođe nedavno, čuti od legende ruskog novinarstva Jasena Zasurskog (radi na fakultetu žurnalistike MGU), koji smatra da ozbiljne novine neće nikad nestati, ali hoće sjajni časopisi koji su preplavili medijsko tržište.

 "Novine", kaže on, "imaju budućnost, i ona je upravo u onoj oblasti kojoj se poslednjih godina posvećuje najmanje pažnje - u uskoj specijalizaciji novinara. Univerzalni stručnjaci nemaju šta da traže u ozbiljnim novinama. Za dobre novine neophodne su analize, a njih mogu da napišu samo ozbiljni novinari. Tu su novine u prednosti u odnosu na televiziju i internet."

 Na globalnoj medijskoj sceni mišljenja su, kako se i moglo očekivati - podeljena. Ali vratimo se, na kraju, našoj tužnoj medijskoj sceni, sportskoj pre svega. Nedavni izbori u Partizanu, na primer, pokazali su svu bedu domaćeg sportskog žurnalizma. Tu se prepoznavao navijački diskurs za jednog ili drugog kandidata. Za tu priliku regrutovane su čitave vojske sportskih novinara, koji se nisu služili mimikrijom, već su se otvoreno stavljali na jednu ili na drugu stranu. Pa ko onda da veruje tim novinarima da će i u drugim stvarima, o kojima pišu, biti profesionalni i objektivni?

 Niko više ne može da uruši profesiju sportski novinar nego sami sportski novinari. Pa se logično postavlja pitanje - kada ćemo se mi to, konačno, obračunati "sa mangupima iz naših redova"?

  Pa da konačno počnemo da razmišljamo o globalnim trendovima.

 

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane