Reagovanje

Povodom teksta "Dno dna na vrhu vrhova", Tabloid 198

Nismo svi ubice

 

Poštovani kolege u listu Tabloid,

Nadam se, prije svega, da će vas ova moja poruka zateći u dobrom zdravlju i raspoloženju!

A onda, pročitao sam na internetu tekst pod naslovom "Dno dna na vrhu vrhova", koji su potpisali Mile Ješanov i Arpad Nađ. U tom svome tekstu, kao veoma neinformisani novinari oni pišu: "Ipak, za utehu je da Donja Bukovica slavi svog junaka Špiru Matijevića, kojeg, nažalost, nisu prepoznali rudari, muslimani iz Lukavca kod Tuzle, pa su ga mučki ubili"!

Dozvolite mi da se predstavim: ja sam učenik iz srednje skole u EMHŠC Lukavac, gdje je radio kao profesor srpskohrvatskog jezika i književnosti (tada mr) Špiro Matijević. Bio sam 17. generacija i završio sam srednju školu 1981. godine, onda otišao na odsluženje vojnog roka u JNA, a posle se upisao na Filozofski fakultet Univerziteta u (olimpijskom) Sarajevu, 1984. godine. Napominjem da je na istom fakultetu Sarajevskog univerziteta Špiro Matijević i magistrirao tezom o Zvonimiru Šubiću, kao i odbranio doktorsku disertaciju 1986. godine, pod naslovom: "Umjetnička poezija o Titu".

Godine 1980. dobitnik sam "Kočićeve nagrade", koju je dodjeljivalo Društvo nastavnika srpskohrvatskog jezika i književnosti SR Bosne i Hercegovine, u konkurenciji učenika srednjih skola, sa sjedištem na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, i to kao najtalentovaniji učenik dragog profesora Špire Matijevića.

Decembra 1992. počeo sam raditi kao ratni novinar Press-centra opštine Lukavac u RTV Lukavac i ostao sve do ubistva mog dragog profesora i prijatelja, 31. marta 1992. godine, kada sam dao otkaz!

Godine 1998. u izdanju "Bosnia Ars", izlazi moja druga knjiga kratkih priča "TAKSIRAT", u kojoj se nalazi uvrštena šesta (6) po redu priča pod naslovom "KOLEGE", posvećena mom dragom prijatelju dr Špiri Matijeviću - tragično stradalom marta 1993. godine u Tuzli!

Godine 2006. govorio sam na Federalnoj televiziji BiH, u emisiji "Generali", koju je uredio novinar Šukrija Omeragić, i tom prilikom sam zahtijevao pronalaženje nalogodavca ubistva dr Špire Matijevića i njegovog maloljetnog sina Gorana!

Vaši novinari ne posjeduju elementarnu potrebu da se informišu, pa vam želim skrenuti pažnju da Muslimani (obavezno pisati velikim početnim slovom, kao Srbin, Hrvat, Jevrej i slično) Lukavca nisu samo "rudari". Veoma smo ponosni da je 1892. godine, još Austro-Ugarska imperija osnovala čuvenu i najstariju kompaniju na Balkanu - Fabriku sode Lukavac, gdje se tehnološki proces odvijao po Solvaj postupku! Oba moja djeda, sa tatine i mamine strane, radili su kao električari u Fabrici sode Lukavac, zatim otac i najstariji brat! Da, moj najmlađi brat radi u rudniku, ali on je dipl. inženjer rudarstva. To je velika razlika... Lukavac, uostalom, nije prepoznatljiv u bivšim jugoslevenskim okvirima kao grad rudara, nego kao grad u kome postoji i Fabrika cementa Lukavac, sa najkvalitetnijim cementom marke "portland"!

Možda su Vašim novinarima u sjećanju ostale slike iz njihovog djetinjstva dok su njihovi djedovi ponosno rudarili. Uostalom, ako jedan od najvećih srpskih, jugoslavenskih, evropskih i svjetskih pjesnika Branko Miljković ima dva stiha posvećena ovom časnom zanimanju u pjesmi "Rudari", zašto se toga treba stidjeti ili prezirati? Da li se sjećate stihova: "Siđoše u pakao po nepravdu/ Na kojoj se može ogrejati"?

Čemu generalisanje? Zašto plural ili množina u završetku teksta - "pa su ga mučki ubili"? Inspektor SDB-e Tuzla Slađan Skaramuča - Srbin iz BiH - vodio je istragu i utvrdio činjenice da je ubica bio samo - jedan, a ne svi Muslimani Lukavca i Tuzle.

Bilo bi lijepo, ako želite provjeriti ovu činjenicu, jer isti gospodin inspektor Slađan Skaramuča još uvijek živi i radi u Tuzli!

Zaista, na ovom tekstu lahko bi Vam mogao pozavidjeti svaki "propagandist" iz Hitlerove ratne mašine koja je slomljena, baš na vrijeme. Srećom po nas, ali raznorazni vijci (ili: šarafi, germanizam) ostali su rasuti pa se opet sklepali u Frankenštajna - monstruma koji bi ponovo da sije strah i beznađe.

Poslije otčitavanja djelića iz teksta, teško ste me razočarali i uvjerili da ste - neljudi, veoma slabo informisani i sa užasno lošim procjenama koje mogu rezultirati samo - indiferentnost i ignorisanje...

Lijep pozdrav iz TK - FBiH,

Senahid Nezirović,

predsjednik NVO "Dr Špiro Matijević", Lukavac

 

P. S. Pok. prof. Julijan Nađ preveo je jednu moju priču na rusinski jezik u časopisu "Svetlošć" koji izlazi u R. Krsturu, davne 1986. godine, i još uvijek čuvam taj autorski primjerak jednog sjajnog lingvista koji nije mario jesam li ja Musliman iz BiH, ili bivše Jugoslavije! Molim vas da slijedite svijetle primjere svog časnog prezimenjaka!