Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Milojevićeve strane

Milojevićeve strane

Kragujevac: iz Zastava oružja namerno izlaze ćorci

 

Neka živi vekovno prijateljstvoposlodavaca i najamnih radnika

 

Krajem maja i početkom juna ove godine, Samostalni sindikat kragujevačkih oružara, izveo je predstavu za javnost u vidu "opasnog" štrajka zauzimanjem fabričkih ( čitaj svojih ) magacina gotovih proizvoda i municije. Kako ustvari živi ovo sindikalno krilo, naslonjeno na gradsku upravu, pa indirektno i na vlast u državi, detaljno je u pismu upućenom Tabloidu opisao onaj drugi sindikat, UGS Nezavisnost Zastava Oružje AD, čiji potpisnici daju jednu novu sliku kragujevačkih oružara, do sada nepoznatu široj javnosti.

............

 

Svuda u svetu, normalno je da su sindikat i poslodavac suprotstavljeni jedno drugome ali ne i u fabrici „Zastava oružje". Pokušaćemo da objasnimo zašto je to tako i zašto taj idilični i neprirodni brak postoji godinama unazad...

   Ustvari, razlog je sasvim jednostavan - obostrana materijalna korist!

   U fabrici „Zastava oružje" postoji nekoliko sindikalnih organizacija a najuticajnija je svakako „Samostalni sindikat".

U poslednjih dvadesetak godina taj sindikat je izrastao u finansijskog džina u okvirima fabrike a i šire, pa je u mogućnosti da trguje sa svim i svačim a najviše sa sudbinama vlastitog članstva. Rezultat njihove sindikalne borbe je to da je fabrika u poslednjih desetak godina ostala bez skoro 4000 radnika!

   Ali da krenemo redom, od privilegija koje obezbeđuju jedno drugom, poslodavac sindikatu ( čitaj Samostalnom ) i obrnuto sindikat poslodavcu...

 Tako, fabrika „Zastava oružje", ustvari ima dva predsednika sindikata. Bivšeg predsednika, Jugoslava Ristića, a sada na mestu koordinatora rada svih Samostalnih sindikata pri gradskoj upravi, kome čuvaju radno mesto u ZO ( mesto predsednika sindikata ) i za to je mesečno plaćen 55 hiljada dinara.

Sa još 55 hiljada od gradskih vlasti njegova mesečna primanja su 110 hiljada dinara, plus plaćeni troškovi. Tu je i sadašnji predsednik Dragan Ilić koji takođe od fabrike prima 55 hiljada dinara a ujedno je i potpredsednik upravnog odbora ( zar to nije sukob interesa ) i za tu drugu funkciju je takođe plaćen 55 hiljada, tako da i on izlazi sa primanjima na 110 hiljada.

   Iako to nije po kolektivnom ugovoru većina odbornika i skupštinara Samostalnog sindikata nije na svojim radnim mestima već navodno obavljaju nekakve aktivnosti u prostorijama sindikata. Istina je da oni ustvari i ne dolaze na posao!

   Samostalni sindikat u krugu fabrike ima i svoju sindikalnu prodavnicu u kojoj se radnicima prodaje sve i svašta putem obustave preko obračuna, a mimo svih finansijskih tokova. Zar ne bi trebalo da inspekcijski organi preispitaju malo poslovanje te sindikalne prodavnice? Ustvari trebalo bi ispitati i finansije samog sindikata, samo na osnovu glasina o proneverama, ali to se do sada nije desilo. Zašto? Ko ih štiti?

   Sa druge strane je rukovodstvo. Za prethodne tri godine, ne računajući tekuću, kada se najviše radilo napravljeno je i najviše dugova. 3,7 milijarde dinara pa su dugovi od 2001. do danas prešli sumu od 7 milijardi dinara.

U prošlu kalendarsku godinu se ušlo sa "planiranim gubicima" od 800 miliona dinara ali je zbog kursne razlike ostvareno 700 miliona.

   I vrapcima na grani jasno je da u ovakvom političkom okruženju i odnosu zapadnih sila prema našoj zemlji mi ne možemo opstati samo od proizvodnje i prodaje naoružanja.

 Zadatak rukovodstva svuda u svetu je obezbeđivanje ekonomski isplativih poslova, poslova koji u našem slučaju i ne moraju biti vezani samo za proizvodnju oružja. Ali to rade sposobni rukovodioci, menadžeri, a ne kao ovi naši u ZO, koji brinu samo za vlastite interese i privilegije koje im omogućuju besramno visoke zarade da ne govorimo o kovertama koje završavaju u njihovim džepovima po "uspešno obavljenim" poslovnim aranžmanima. Prvi čovek fabrike, direktor Rade Gromović sa primanjima od 150 hiljada dinara i još trojica njegovih najbližih saradnika sa po 100 hiljada jednostavno nisu uradili ništa pozitivno da bi bar malo zaslužili takve plate.

   U fabrici ZO postoji nepisano pravilo koje važi samo za rukovodioce, a to je da čak  iako se smene sa funkcije ne smanjuje im se bodovna stavka tj. plata, već se jednostavno samo sklone na neko izmišljeno radno mesto do sledeće prilike. Tako da imamo i taj apsurd da iako se broj radnika u fabrici iz godine u godinu smanjuje, broj rukovodioca se povećava.

   Jako je interesantna i situacija nekih bivših rukovodioca u ZO, penzionisanih i onih koji su se samostalno prijavili za socijalni program.

Zoran Aleksić, bivši VD i Radmilo Lepojević, rukovodilac razvoja proizvoda, prijavili su se za socijalni program  (uzeli pare) i sa ranije penzionisanim rukovodiocem Stevom Basarićem odlaze i do dana današnjeg rade u Crnoj Gori za njihovu namensku industriju ( MDI ). Zar to nije strana država? Sa sobom su poveli i neke radnike koji su kod nas radili na ključnim mestima u proizvodnji i tehnologiji.

   Za rukovodstvo u ZO karakteristično je i to da se retko sklanjaju sa rukovodeće pozicije na neku izmišljenu funkciju već se jednostavno samo rotiraju po principu ringišpila a njihova odgovornost i učinak uopšte se ne ispituje. Neki od njih su sebi obezbedili ekskluzivna prava u sklapanju određenih poslova za ZO.

Tako je gospodin Stanimir Karalazić jedini i nezamenljivi rukovodilac koji je u proteklih 25 god. "kupovao" mašine i alate za fabriku a da uopšte nije dovođena u pitanje njegova odgovornost kod loših kupovina ili poslovnih promašaja ( slučaj mašinske obrade "kuke" za Zastava Kovačnicu gde je direktno učestvovao u pravljenju ogromne materijalne štete za fabriku i zaposlene ).

   Zatim tu je i favorizovanje rodbinskih veza prilikom izbora eksternog kooperanta ( slučaj Tore plast ), pa putovanja i posete sajmovima na kojima i nisu ostvareni nikakvi efekti ni ugovori ali su upisane i naplaćene mnoge dnevnice.

   Za fabriku ZO karakteristično je i to da ima prodavnicu i servis na zabačenoj lokaciji u gradu. Ali zato bivši rukovodilac službe prodaje, gospodin Dimovski ima nekoliko ekskluzivnih lokacija u gradu ( prodavnice Meteor stil ) u kojima se prodaje Zastavino oružje. U njegovim poslovnim prostorijama često se mogu videti sadašnji rukovodioci verovatno samo zbog prijateljskih veza.

   Kao što je poznato, krajem maja i početkom juna, Samostalni sindikat je još jednom izveo predstavu za javnost u vidu "opasnog" štrajka zauzimanjem fabričkih ( čitaj svojih ) magacina gotovih proizvoda i municije.

 Povod za štrajk bilo je kašnjenje u isplati ličnih dohodaka ali pravi uzrok je ustvari bio političke prirode tj. težnja Samostalnog sindikata da preraste u političku partiju što je tih dana i bilo objavljeno u medijima. Na tim skupovima je još jednom iskazano jedinstvo između rukovodstva i sindikata.

Rezultat tog štrajka je formiranje radne grupe, u dogovoru sa Vladom, koja treba da ispita stanje u fabrici i donese važne odluke za budućnost preduzeća. Teško je  razumljivo da u tu radnu grupu ulaze i predstavnici rukovodstva i Samostalnog sindikata  to jest  istog sastava koji je fabriku ZO doveo do najtežeg položaja u njenoj istoriji. 

   Iz svega gore napisanog nadamo se da je jasno zašto je sklopljen pakt između rukovodstva i Samostalnog sindikata, pakt sa katastrofalnim posledicama po fabriku i sve radnike u njoj. Pored jednog socijalnog programa sa početka godine koji treba da se realizuje ovih dana ( da se isplate prijavljeni radnici ), za drugi deo godine se planira još jedan socijalni program po kome fabrika treba da ostane sa ne više od 1500 radnika. Ima li kraja socijalnim programima? Nije li krajnji cilj zatvaranje fabrike? Zarad čijih interesa?

 

   Sindikat UGS Nezavisnost Zastava Oružje AD

                                         U Kragujevcu  29. 06. 2011.

 

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane