Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Finansije

Finansije

Takozvani socijalni budžet srpske vlade u službi poslednje pljačke

 

Izdržavanje države

 

Orvelovskim jezikom koji koristi naša vlada, zarada je gubitak, a državna pomoć je otimanje od građana. NSZ nije više skraćenica za Nacionalnu službu za zapošljavanje, već za zamajavanje građana

 

Igor Milanović

 

Predsednik Vlade Mirko Cvetković je najavio da će ovogodišnji budžet biti socijalni! To valjda znači da će više da se ulaže u ublažavanje posledica nemaštine, nego u pokušaje da se ta nemaština izbegne, što bi bio slučaj da je budžet investicioni.

Nije poznato šta tačno naša vlada podrazumeva pod posledicama nemaštine, ali ono što je ona odredila za "spasavanje" najugroženijih građana ove zemlje, bilo bi smešno da nije žalosno. Tako, na primer, stavka u ovogodišnjem budžetu koja "pokriva" nezaposlene u Srbiji, za više od pola je niža od prošlogodišnje!

Nije se uopšte smanjila nezaposlenost u Srbiji (i dalje je, barem zvanično, 22 odsto), ali su vlastodršci  očigledno doneli odluku da do kraja izgladne najugroženije.

S obzirom na to da je u pitanju izborna godina, ne treba očekivati značajno smanjivanje pomoći za nezaposlene, posebno ne pre izbora. Na udaru budžetskih makaza naći će se programi zapošljavanja nezaposlenih.

Početkom svake godine Nacionalna služba za zapošljavanje (NSZ) objavljivala je konkurs za prijavu za program samozapošljavanja. Ideja ovog programa bila je da oni koji su već prijavljeni na birou, a nisu uspeli da nađu novog poslodavca, pokrenu sopstveni posao gde bi sami sebe zaposlili.

Prosečno čekanje na zapošljavanje mladih ljudi je oko pet godina, a vreme do novog radnog mesta se dramatično produžuje što je kandidat bliži penziji. Nezaposleni koji su stariji od 50 godina gotovo da ni statistički nemaju šanse da se ponovo zaposle.

Pomoć za samozapošljavanje od opštine do opštine varira, budući da pojedine lokalne samouprave dodaju sredstva iz sopstvenog budžeta kako bi pomogle nezaposlenima.

U Beogradu, koji se milošću lokalnih vlastodržaca smatra manje ugroženom oblašću u pogledu nezaposlenosti, prošlogodišnja pomoć za samozapošljavanje iznosila je samo 160.000 dinara, jedva nešto više od 1.500 evra. I pored toga što 2011. godine zvanično nismo imali socijalni, već investicioni budžet, ovakva borba za smanjenje nezaposlenosti bila je najobičnija farsa.

Nezaposleni koji je želeo da konkuriše za pomoć morao je u NSZ da se prijavi za kurs vođenja posla. Broj učesnika po jednom kursu bio je svega petoro ljudi, pa su tako pravljene dugačke liste čekanja. Neki su na red došli tek u leto prošle godine, ali su predviđena sredstva za pomoć bila potrošena već početkom juna, tako da su kasniji kursisti samo gubili vreme.

Kurs nije moguće iz jedne godine preneti u drugu, jer i ćate u NSZ-u moraju da opravdaju svoje plate, makar i držanjem tečajeva koji su potpuno besmisleni.

Oni koji su imali sreće da na vreme apsolviraju kratku školu preduzetništva morali su NSZ-u da prilože sijaset dokumenata. Tako je traženo da kandidat ima poslovni prostor za planiranu delatnost ili u sopstvenom posedu ili da za isti ima ugovor o korišćenju.

Kandidat je morao da podnese i dokaz da poseduje sve neophodne alate i mašine za novi posao. Kao dokaz prihvatani su isključivo fiskalni računi, nikako ne i uverenja da je oprema, na primer, nasleđena od prethodnika, makar on bio i kandidatov otac.

Pošto su sredstva koja budžet izdvaja za pomoć u samozapošljavanju zvanično kredit, koji ne mora da se vrati ako kandidat do kraja ugovora ispoštuje sve njegove odredbe, država je od rada željnog nezaposlenog tražila garancije za povratak sredstava u slučaju raskida ugovora. Te garancije su bile: kreditno sposobni žirant, nepokretna imovina u vrednosti kredita ili bankovna garancija za dvostruko viši iznos?!

Konačno, kandidat se obavezuje da će najmanje godinu dana od dobijanja sredstava, za samog sebe da uplaćuje porez i doprinose, što znači da će, čak i prijavljen na minimalac, on državi da plati daleko više od onih 1.500 evra koje je dobio!

Ko je tu onda koga pomogao? I, ako je tako bilo za vreme investicionog budžeta, kako li će nam tek biti sada kada je budžet socijalni?

 

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane