Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi
Ekskluzivno
Kako su nas pljačkali: odlazeća vlast u svoje džepove stavila milijarde
evra
Para dosta, preko "Inter Mosta"
Mafija bivšeg predsednika
Srbije Borisa Tadića opelješila je fondove, banke, zdravstveno i socijalno
osiguranje, vojnu imovinu i kreditne linije i reketirala privatne kompanije...
Međunarodna zajednica zahteva od nove vlasti i budućeg predsednika Tomislava
Nikolića da, bez odlaganja, privede zakonu oko 2.000 pripadnika Tadićeve mafije
i da im oduzme nezakonito stečenu imovinu, jasno stavljajući do znanja da se
neće tolerisati eventualna sprega njegovih ministara sa pomenutom mafijom.
Objavljujemo kako je, samo preko jednog preduzeća, vladajuća klika pomela više
od 200 miliona evra iz namenskog kredita od Evropske banke za obnovi i razvoj.
Beogradsko preduzeće "Inter
Most" godinama je preko naduvanih faktura izvlačilo pare iz državnog budžeta i prebacivalo ih direktno na privatne račune vodećih srpskih
vlastodržaca. "Inter Most" je u svemu tome bio samo posrednik, dok
neko na vlasti nije odlučio da ovo preduzeće pusti niz vodu, prebacujući sredstva direktno
krajnjem potrošaču i pokrivajući sebe nepostojećim i nezakonitim cesijama. Prateći sudbinu "Inter
Mosta" i jednog od njegovih naslednika u pranju para namenjenih vlastodršcima, vidi se, kao na dlanu, kako je najsurovija pljačka bila i ostala
jedini posao kojim se odlazeća kriminalna vlast bavila.
Milan Malenović
Stečajni postupak nad preduzećem "Inter Most" iz Beograda pokazao je kako i gde, u državi organizovanog kriminala i korupcije, nestaju milioni evra iz
državnog budžeta. Kako govore prve procene, od oko 350 miliona evra
dobijenih od Evropske banke za obnovu i razvoj (EBRD), tačnije od
predpristupnih fondova Evropske unije i Evropske investicione banke (EIB),
datih namenski za razvoj putne mreže u Srbiji, najmanje 200 miliona evra je
različitim kanalima stiglo u privatne džepove vlastodržaca i njima bliskih
ljudi, dok je u infrastrukturu uloženo manje od 150 miliona evra!
I sve to kroz
poslovanje samo nekoliko preduzeća u čiju dokumentaciju je redakcija Tabloida imala uvid. Kada bi se
detaljno pročešljale sve firme koje su poslednjih godina bile izvođači radova za JP "Putevi Srbije", ispostavilo bi se da je
pokradeno bar deset puta više sredstava.
Preduzeće "Inter Most" iz
Beograda je poslovalo u sastavu "Vinci Construction" grupe iz
Francuske i njegov primer samo je vrh ledenog brega sveobuhvatne pljačke para iz državnog budžeta.
Iako su dosadašnja istraživanja uspela da otkriju tek jedan manji deo pljački
koje su se odvijale preko i uz pomoć "Inter Mosta" i ta suma je više
nego zastrašujuća.
Poslovanje "Inter Mosta" odvijalo se bez
problema dok je gradonačelnik Beograda bio pokojni Nenad Bogdanović, za koga se i vezivalo ovo preduzeće...
Njegovim odlaskom počinju
problemi "Inter Mosta" sa naplatom potraživanja od JP "Putevi
Srbije" i Nacionalnog investicionog programa, budući da je neko u vlasti zaključio kako bi pljačka mogla bolje da se izvede preko nekog drugog preduzeća.
Francuskim vlasnicima ubrzo postaje sumnjivo kako to da
"Inter Most" stalno ima posla, ali nikada i para na računu, pa je menadžment u Beograd poslao g. Filipa
Rosinjola da preuzme upravljanje preduzećem.
Veoma brzo, g. Rosinjol dolazi do zaključka da se radi o klasičnom kriminalu i pranju para
za odabrane na vlasti, pa je od nadležnog suda tražio pokretanje stečajnog postupka i gašenje "Inter Mosta"!
Ko je spustio Prvom tužilaštvu?
Na prvom poverilačkom
ročištu održanom 8. jula 2009. godine Luka Andrić, tadašnji savetnik ministra Mlađana Dinkića,
izdiktirao je Odbor poverilaca u sastavu: Sosijete ženeral banka, Meridijan
banka, "Inter Koop" iz Šapca, "Novkol" i
DDOR iz Novog Sada.
Isti članovi odbora su izabrani i
na drugom poverilačkom ročištu održanom 30. septembra 2009. godine. Odbor je
dobio strogi zadatak: da spreči svođenje računa, kojim bi bilo otkriveno koliko je tačno
para pokradeno!
Stečajni sudija Jovan Kordić
za stečajnog upravnika određuje Ivana Stankovića, koji za svoje pomoćnike
imenuje Nebojšu Đuričića iz Ćuprije i Slavka Prošića iz Beograda,
kojima je od samog početka bilo jasno da mnogo štošta nije u redu sa finansijskim poslovanjem "Inter Mosta",
zbog čega angažuju deviznog inspektora Radeta Perišića da prekontroliše mutne tokove novca
ovog preduzeća.
Gospodin Perišić je 23. septembra 2009. godine predao obiman Zapisnik o izvršenoj delimičnoj kontroli
deviznog poslovanja preduzeća, zaveden pod brojem 18-1157/5 u Ministarstvu finansija - deviznom
inspektoratu.
U ovom zapisniku Perišić je razotkrio samo neke od mahinacija koje je bivše
rukovodstvo "Inter Mosta" činilo sa drugim
preduzećima, a pod zaštitom i na račun
JP "Putevi Srbije". Inspektor je toliko dobro uradio svoj posao da
je po kratkom postupku penzionisan, i to samo pet dana po predaji zapisnika,
jer su se vlastodršci uplašili da bi nastavkom
istraživanja mogao da razotkrije i druge pljačke koje su se odvijale preko "Inter Mosta".
Uprkos ovom pokušaju zataškavanja, lavina je krenula, budući da je svoj rad na
kontroli poslovanja "Inter Mosta" Perišić započeo još 23. juna 2009. godine, a njegova prva otkrića
bila su dovoljna da stečajni upravnik već 13. jula iste godine podnese krivičnu
prijavu, koja je zatim više puta dopunjavana kako su
pristizali izveštaji iz inspektorata...
Radiša sam sebe plaća kao
savetnika
Kako penzionisanje revnosnog deviznog inspektora, kao i
kasnije otpuštanje isuviše revnosnog pomoćnika
stečajnog upravnika nisu uspeli da sakriju činjenice
o nezapamćenoj pljački, u zataškavanje je moralo da se uključi i samo pravosuđe!
Krivična prijava podneta Specijalnom tužilaštvu za organizovani kriminal odatle biva prosleđena
Višem tužilaštvu u Beogradu, koje je spušta Prvom osnovnom tužilaštvu, kao da se radi o običnoj krađi neke piljarnice!
Odatle predmet odlazi u policiju koja započinje sa prikupljanjem dokaza i otkriva mnogo više
kriminalnih radnji od onih koje su obrađene
krivičnom prijavom, da bi odjednom iz samog vrha pravosuđa
stiglo naređenje da se istražni postupak obustavi. Od tada do danas, dakle skoro tri
godine, spisi ćute u nečijoj fioci.
Pre uvođenja stečaja "Inter Most" su zastupali: Živko Vujanić (od 8. decembra 2003. do
30. jula 2004. godine), Milan Matijević (od 30. jula 2004. do 25. novembra 2005. godine) i Radiša Milošević, zvani Rene, (od 25. novembra 2005. do 26. januara 2009. godine),
koga do uvođenja stečaja nasleđuje Filip Rosinjol.
Radiša Milošević je na različitim poslovima u "Inter
Mostu" bio angažovan od 2004. do 2009. godine i u tom
periodu mu je, prema knjigovodstvenoj evidenciji, isplaćeno
17.211.442,75 dinara i 164.517,70 evra. Dinarska sredstva su uplaćivana na njegove račune kod Sosijete ženeral i
Meridijan banke, najvažnijih članova kasnijeg odbora poverilaca. Devizne uplate su išle preko Miloševićevog
računa kod Societe Generale 19 PL DE L EGLISE 78670 Villennes sur Siene.
Na usmeni zahtev deviznog inspektora Perišića da mu se omogući uvid u dokumentaciju na osnovu koje je Miloševiću plaćano u 2004. godini, odgovorni radnik "Inter Mosta" saopštava kako
u knjigovodstvu ne postoje nikakva druga dokumenta osim kopija deviznih
faktura, izvodi računa i nalozi za plaćanje!
A istine radi treba reći da su naloge potpisivali
direktor Živko Vujanić, do jula 2004. godine, a
kasnije Milan Matijević. Kao supotpisnik uvek se
pojavljivao i pomoćnik direktora za finansije Miroslav
Dunjić.
Inspektor Perišić je takođe utvrdio da u dosijeu Radiše Miloševića nema ugovora o radu zaključenog sa poslodavcem za
2004. godinu. Tek 31. decembra 2004. godine Milošević potpisuje sa "Inter Mostom" ugovor o angažovanju. Međutim, ni taj ugovor nije zaveden u poslovnim knjigama. Plaćanja po ovom ugovoru su nastavljena i posle kraja 2005. godine, iako je on
bio zaključen na godinu dana, a Milošević je u međuvremenu postao i direktor
"Inter Mosta", pa je osim direktorske plate primao i honorar što
samog sebe savetuje!
Zbog ovoga je Radiša
Milošević bio pravi izbor za čoveka preko koga će ići fiktivni ugovori kroz koje će se izvlačiti pare od namenski datih kredita Srbiji. "Inter Most" pod
rukovodstvom Miloševića
tako postaje najvažniji paravan iza koga će
NIP, JP "Putevi Srbije" i drugi nesmetano moći
da vrše prenos para u džepove vlastodržaca...
Prilika da neko otme
razliku
Jedan od takvih poslova preko koga je trebalo da bude
obavljeno pranje novca iz državnih fondova bila je i rekonstrukcija starog
mosta preko Save u Beogradu. U maju 2008. godine "Inter
Most" zaključuje ugovor sa firmom "Safir"
iz Gacka, BiH, za obnovu antikorozivne zaštite
dela čelične konstrukcije mosta. U članu 2. ugovora 4234/08
utvrđeno je da je cena radova 131.300 evra, s tim da je ugovorena jedinična cena fiksna i nepromenjiva do kraja završetka
radova i obuhvata sve troškove izvođača.
Ta "fiksna
i nepromenjiva"
cena se menja već aneksom ugovora od
17. juna 2008. i podiže na 182.000 evra. Drugim aneksom od 17. jula 2008.
dogovaraju se dodatni radovi u vrednosti od 126.500 evra, tako da je ukupna
vrednost radova iznosila 308.500 evra.
Osnovni ugovor i anekse ispred "Inter Mosta" potpisuje pomoćnik generalnog direktora Miodrag Bogdanović. Izvođač je fakturisao radove u vrednosti od 95.750 evra, a plaćeni su u iznosu od 30.850 evra.
Dana 9. septembra 2009. godine firma "Safir" iz
Gacka potpisuje protokol sa "Safir Inter Gradnjom d.o.o." iz
Beograda i "Inter Mostom" (zastupljenim preko pomoćnika generalnog direktora Miodraga Bogdanovića)
kojim pomenute poslove prepušta firmi iz Beograda. "Safir Inter
Gradnja" na osnovu tog protokola fakturiše potom radove u vrednosti od
37.267.593,45 dinara, a od "Inter Mosta" dobija 3.700.000
dinara.
"Inter Most" i "Safir" iz Gacka, zavičaja direktora Miloševića,
potpisuju i ugovor o izvođenju antikorozivne zaštite na mostu preko Save, kod Sremske Rače.
Vrednost ugovora je bila 221.693.90 evra bez PDV-a. "Safir" je po
ugovoru "Inter Mostu" isporučio fakturu za avans
u visini od 44.338,78 evra, ali je "Inter Most" platio samo 17.338,78
evra.
Fakturom o prvoj privremenoj situaciji broj RA-01/08 od
17. decembra 2008. izvođač je
vrednost izvedenih radova procenio na 95.983,50 evra i od "Inter
Mosta" zatražio plaćanje
preostalih 76.274,50 evra.
"Inter Most" sa svoje strane Ministarstvu
ekonomije prijavljuje prvobitni ugovor u vrednosti od 221.693,90 evra, ali ne i
konačnu drastično umanjenu vrednost
izvedenih radova. Razlika je, očigledno,
bila rezervisana za nekog iz vlasti.
Direktor Milošević zatim 19. januara 2009. godine u delovodnik "Inter Mosta" zavodi
Ugovor o cesiji, u kome nema datuma potpisivanja, i to u korist "Safir
Inter Gradnje" iz Beograda. U momentu zavođenja
obaveza iz ugovora nije pravnovaljano postojala, a neke situacije nisu bile ni
potpisane, što kasnije utvrđuje stečajni
upravnik.
Ovaj ugovor JP "Putevi Srbije" zavode tek 30.
aprila 2009. godine, i to odlukom generalnog direktora Zorana Drobnjaka,
njegovog pomoćnika Slavoljuba Tubića i finansijskog direktora Branka Zeca. Iako g. Rosinjol 28. aprila
2009. godine obaveštava "Puteve Srbije" da je nad "Inter
Mostom" pokrenut stečajni postupak, te da
nikakve cesije više nisu moguće,
JP "Putevi Srbije" 11. maja 2009. puštaju
cesiju na naplatu!
I pored intervencije stečajnog
upravnika i njegovog upozorenja "Putevima Srbije" da se
sredstva koriste protivno njihovoj nameni, Zec nalaže
da se deo cesije u visini od 20 miliona dinara prenese na račun "Safir Inter Gradnje". Ovim postaje jasno da
"Putevi Srbije" čvrsto stoje iza
nezakonitih finansijskih transakcija iz kojih su se namirivali vlast i njima
bliski ljudi.
Prebacivanje milionskih suma firmama sa zajedničkim imenom "Safir" i za radove koji nisu izvedeni, pa čak ni fakturisani, samo je zagrevanje za još veće pljačke državnog budžeta posredstvom "Inter Mosta"...
Pare potonule u
"Jezeru"
Između "Inter
Mosta", JP "Putevi Srbije" i preduzeća "Jezero d.o.o." iz Beograda sklopljeni su 21. maja 2008, 10.
jula 2008, 19. septembra 2008, 21. oktobra 2008. i 12. januara 2009.
godine ugovori o cesiji, koji nisu
proknjiženi u knjigovodstvu "Inter Mosta", pa ih je stoga stečajni upravnik smatrao fiktivnim, a protiv odgovornih lica podneo krivičnu prijavu.
Navedenim ugovorima, koje je po nalogu Miloševića overavao finansijski direktor Miroslav Dunjić,
"Jezeru" su ustupljena potraživanja u ukupnom iznosu od 130 miliona
dinara, iako radovi po ugovorima nisu izvršeni,
dok neki nisu ni započeti.
Tako radnici Miodrag Bajunović i Ivan Pavlović, koji je bio šef
gradilišta na lokalitetu LOT1.1 (obilaznica kod Novog Sada), tvrde da firma "Jezero"
neke od naplaćenih radova nije izvršila, dok je druge samo
delimično obavila. Znajući da u finansijskoj
službi "Inter Mosta" nisu proknjiženi ugovori o cesijama,
"Jezero" 8. jula 2009. godine, i to preko Trgovinskog suda u
Beogradu, podnosi prijavu potraživanja i ponovo potražuje ista sredstva.
U svojoj krivičnoj prijavi stečajni upravnik doslovce navodi: "...Tako
je 'Inter Most' samo u navedenom delu poslova oštećen za 130 miliona dinara, postoje indicije da je isti sistem poslovanja
primenjivao i na drugim ugovorima sa podizvođačem 'Jezero', a i sa pojedinim drugim podizvođačima."
Novac koji je ovako protivpravno uzet poticao je takođe iz republičkog budžeta
i bio namenjen za radove na infrastrukturi koji nisu bili izvršeni. Sva potraživanja po ugovorima o cesiji redovno je
podmirivalo JP "Putevi Srbije" bez obzira na pregled zaključenih radova, pa se tako najmanje 130 miliona dinara preko preuzeća "Jezero" slilo u nečije privatne džepove.
Još su u sećanju protesti
radnika na obilaznici oko Novog Sada (lokaliitet LOT1.1) zbog neprimljenih
plata za izvedene radove. Bilo je tada i dramatičnih
situacija kada su pojedini nesrećnici pretili da će se spaliti, jer nemaju čime da hrane porodice.
Gradilište i pobunjene radnike tada su posetili kako ministri Republičke vlade Mlađan Dinkić i Milutin Mrkonjić, tako i predstavnici Izvršnog veća Vojvodine na čelu sa Bojanom Pajtićem.
Svi oni su gladnima objašnjavali
da je država kao investitor ispunila sve svoje obaveze prema izvođaču radova, "Inter Mostu".
Šta se zapravo desilo sa milionima dinara uzetih iz
stranih kredita i donacija ne bi li se saznalo da nije pokrenut stečajni postupak u "Inter Mostu"?
Drp-inženjering u akciji
U dopuni krivične prijave od 15.
novembra 2009. godine stečajni upravnik Ivan
Stanković pored Radiše Miloševića prijavljuje i Miroslava Dunjića, finansijskog
direktora "Inter Mosta", Blagoja Mićkovića,
direktora i vlasnika "Alp Inženjeringa" iz Rušnja, Slavoljuba Tubića, direktora projekta i
pomoćnika generalnog direktora JP "Putevi Srbije", kao i Marka Vučkovića iz
firme "Scott Wilson", koja je bila nadzorni organ
investitora JP "Putevi Srbije". Prijavljenima se na teret stavlja
da su "Inter Most" i JP "Putevi Srbije" oštetili za
najmanje 21.256.254,86 dinara!
"Alp Inženjering" je
11. decembra 2008. ispostavio avansni račun
broj 10 na 4.145.784,86 dinara, kao i avansni račun
broj 11 na 2.778.255,72 dinara. Navedeni računi
su ispostavljeni na osnovu ugovora i ponude koji nisu evidentirani u
"Inter Mostu", a odnose se na navodne radove jake i slabe struje u
Vlajkovićevoj ulici br. 19a u Beogradu. I pored toga finansijski direktor Dunjić odobrava plaćanje, i to sa strogo namenskog računa, na kome su se nalazila sredstva za lokalitet LOT1.1, odnosno za
obilaznicu oko Novog Sada. Ali niko da objasni kakve veze ima ulica u
Beogradu sa auto-putem pored Novog Sada?
Dana 25. februara 2009. "Alp Inženjering" ponovo ispostavlja avansni račun
za radove u Vlajkovićevoj 19a, ovog puta za građevinsko-zanatske, elektroinstalaterske i vodovodno-kanalizacione. I ovaj račun u visini od 2.498.000,36 dinara Dunjić
daje na realizaciju, opet iz strogo namenskih sredstava za LOT1.1 i bez znanja
generalnog direktora Filipa Rosinjola.
Zanimljivo je da je prethodni račun
nosio broj 1, iako je "Alp Inženjering" još 2. februara 2009. "Inter Mostu" ispostavio račun broj 3 (?!), opet za građevinsko-zanatske i
elektroinstalaterske radove u Vlajkovićevoj 19a i to na
iznos od 4.046.080,31 dinar. Istog dana Blagoje Mićković "Inter Mostu"
ispostavlja i račun broj 4 kao prvu privremenu
situaciju, koju overavaju Tubić i Vučković, na iznos od 2.213.879,18 dinara i to opet za radove u Vlajkovićevoj 19a. I ove račune Dunjić, ovog puta u dogovoru sa Tubićem iz JP
"Putevi Srbije", plaća iz strogo namenskih
sredstava za LOT1-1 i bez znanja generalnog direktora "Inter Mosta".
Dana 1. aprila 2009. "Alp Inženjering"
ispostavlja tri računa za različite
radove u Vlajkovićevoj 19a, i to jedan na iznos od
2.188.488,74 dinara, drugi na 1.618.635,37 dinara i treći
na iznos od 1.767.130,32 dinara. Ove račune
Dunjić daje na realizaciju, ali je u međuvremenu generalni
direktor Rosinjol naredio da se plaćanja izvršavaju jedino sa njegovim odobrenjem, koje je izostalo jer u knjigama
"Inter Mosta" nije bilo dokumenata koji bi dali osnovu za plaćanje.
Kada je stečajni upravnik Stanković otkrio da postoje
navodna neizmirena potraživanja prema "Alp Inženjeringu" u visini od
5.574.254,43 dinara, on kontaktira poverioca i saznaje da je potraživanje
namireno "sa druge strane".
Kako i plaćanja putem cesija spadaju u promene stečajne mase, Stanković od Mićkovića iz "Alp Inženjeringa" traži originalnu
dokumentaciju o navedenim poslovima, kao i izjašnjenje u vezi sa tim. Iz "Alp Inženjeringa" stiže odgovor da
pomenuti poslovi nikada nisu izvedeni, već da su na taj način povučena sredstva koja su zatim prebačena preduzeću "Scott
Wilson", navodnom nadzornom organu JP "Putevi Srbije".
Iz ovoga je više nego jasno da umesto da gladnim
radnicima isplati plate, "Inter Most" predata sredstva koristi
da namiri halapljive političare.
Firma "Alp Inženjering"
ni u kom slučaju nije jedino preduzeće preko koga je "Inter
Most" na čelu sa Radišom Reneom Miloševićem prao pare koje je trebalo da se sliju u privatne džepove. "Eurogardi Grupa" iz Budimpešte 10. novembra 2007. dostavlja račun na iznos od
165.000 evra za konsultantske usluge za vreme izrade studije rečnog fundiranja za mostove Sremska Rača i
Plandište. U računu koji je potpisao predsednik kompanije Zoran Florić navedeno je da je plaćanje odobrio "Rene
Milosevic, general menager" 'Inter Most a.d.'"
Navedena suma je isplaćena
4. decembra 2007. preko Meridijan i Sosijete ženeral banke, na račun "Eurogardija" kod CIB Bank u Budimpešti. Naloge su potpisali Radiša Milošević i Miroslav Dunjić. Investitor pomenutih
radova je bila Republika Srbija i iz njenog budžeta
su sredstva nadoknađena "Inter Mostu".
U razgovoru sa Dragomirom Lukićem, direktorom Sektora za projektovanje, tehnologiju i
razvoj, devizni inspektor Vladeta Perišić je saznao da je fundiranje kompletno "Inter Most" uradio sam i
da ne postoji nijedan dokaz da je "Eurogardi" bilo šta radio na tom
projektu.
Ista firma iz Budimpešte
10. januara 2007. je "Inter Mostu" ispostavila račun na iznos od 130.000 evra za "konsultantske
usluge za vreme izrade studije rečnog fundiranja za most Ada", gde je investitor bio "grad Ada, a plaćanje je vršeno iz budžeta AP Vojvodine", kako u svom izveštaju navodi devizni inspektor.
Pomenuta suma je, takođe
po odobrenju Miloševića i
Dunjića, plaćena sa računa u Sosijete ženeral banci i MEBA CA grupi. Na
usmeni zahtev inspektora da mu se dostavi dokumentacija o izvršenju plaćenih usluga, odgovorni radnik u "Inter Mostu" je naveo da osim računa i plaćanja, preduzeće ne poseduje nikakvu dalju
dokumentaciju. Očigledno se i ovde
radilo o fiktivnim potraživanjima kako bi se
namirili politički zaštitnici Miloševića i njegove klike.
Plači mala, plači, pare su
na Rači!
Identično se poslovalo i sa "Rotacor
Trading LTD", firmom sa sedištem u Limasolu na
Kipru. Ovo preduzeće je u više
računa od "Inter Mosta" potraživalo
ukupno 44.050 evra za "istraživanje tržišta po računu 28/06 za period januar-jun 2006. godine" i za "istraživanja tržišta za period jul-novembra 2006. godine po računu
1735/06".
"Rotacoru" je "Inter Most" na račun kod Inter Europa Bank RT - Sazadabsag ter 15 u Budimpešti ukupno platio
37.025 evra, iako je odgovorni radnik deviznom inspektoru tokom njegove kasnije
kontrole potvrdio da ne postoji dokaz da je "Rotacor" bilo šta uradio
za "Inter Most".
Preduzeće "Alexander
Hughes' iz Bugarske ispostavilo je 20. februara 2006. fakturu na iznos od
3.300 evra sa navodom da je to "prva rata za DAF".
"Inter Most" je 24. marta 2006. izmirio ovaj račun. Isto preduzeće "Inter Mostu" 13. i 16
aprila 2007. ispostavlja račune na po 326.978 i
330.600,60 dinara navodeći da se fakturišu "druga i treća rata za proviziju DAF". Oba računa je "Inter Most" platio 24. aprila 2007. godine.
Na zahtev deviznog inspektora tokom njegove kontrole
2009. godine da mu se dostavi ugovor kako bi se utvrdilo koje su usluge ili roba
plaćeni, kao i dokaz da je to što
je plaćeno zaista isporučeno, odnosno izvršeno, stigao je odgovor nadležnog saradnika "Inter Mosta" da se "ne zna na šta se odnose plaćene fakture i da ugovor ne postoji". Tako je do danas ostala nepoznanica šta znači skraćenica DAF.
Zavičajna veza direktora Miloševića sa firmama iz rodnog kraja sigurno je imala uticaja i u poslovanju
"Inter Mosta" sa "D-Strujom" iz
Bijeljine. Ova dva preduzeća su 15. maja 2008.
potpisala ugovor o "podizvođenju elektro-radova na izradi putnog i dekorativnog osvetljenja mosta i
prilaznih puteva" na drumsko-železničkom mostu Sremska Rača, koji se tako ispostavlja
kao najvažnija perionica para koje je trebalo pokrasti. Pomenutim ugovorom
"Inter Most" se obavezao da "D-Struji" celokupnu
ugovorenu vrednost radova plati avansno.
Istog dana kada je potpisan ugovor, direktor "D-Struje" Drago
Simić "Inter Mostu" dostavlja račun u visini od 106.284 evra uz navod da je to avans po ugovoru. Već 16. maja 2008. Milošević
odobrava isplatu, a "D-Struja" po pomenutom ugovoru nikada
nije ništa uradila.
Isto preduzeće
"D-Struja" 6. maja 2008. godine "Inter Mostu"
dostavlja avansni račun na 110.000 evra, navodeći kako je avans po ugovoru. Istog dana kada je stigao račun, Milošević i Dunjić potpisuju nalog za isplatu iako se u "Inter Mostu" ne zna na
osnovu kog ugovora se vrši plaćanje niti je "D-Struja" ikada izvršila
plaćene radove.
Isto preduzeće iz Bijeljine se
pojavljuje i kao podizvođač
radova na obilaznici kod Novog Sada, gde se kao investitor navode JP
"Putevi Srbije". Prema članu 3 ugovora od 14.
oktobra 2008. godine "D-Struja" je na sebe preuzela radove ukupne
vrednosti 528.201 evro.
Na zahtev inspektora da mu se dostave dokazi da je
"D-Struja" izvršila ugovorene radove, dobijen je odgovor "kako
ova firma nije izvodila radove po ovom ugovoru, već je
samo isporučila materijal u vrednosti 105.191 evro".
Most Sremska Rača, kao najveća kapija kroz koju su
isisavana sredstva iz budžeta, pojavljuje se i kao
predmet ugovora od 5. decembra 2007. između
"Inter Mosta" i preduzeća "Zidar Živanović" iz Donje Trnove, Republika
Srpska. Vrednost ugovora je bila 34.000 evra. Kasnijim aneksom ugovora vrednost
radova povećana je na 85.300 evra, ali aneks nije zaveden u poslovnim knjigama
"Inter Mosta". Preko četiri računa ispostavljena u 2007. i početkom 2008.
"Zidar Živanović" je od "Inter Mosta" potraživao
i naplatio ukupno 99.464,71 evro. Kako je nastala pomenuta razlika,
nikome nije jasno.
Još manje je poznato zašto je "Inter Most" uopšte vršio plaćanja prema "Zidaru Živanoviću". U svom zapisniku od 23. septembra 2009. devizni inspektor navodi: "Nijedan račun nije overen od
strane preduzeća 'Inter
Most' ili nadzornog organa, nisu date količine i vrednost izvršenih radova. Na
usmeni zahtev inspektora da mu se dostavi na uvid dokaz o izvršenim radovima,
dato je usmeno objašnjenje od strane odgovornih radnika da ovih radova nema u
građevinskoj knjizi. Iz svega se može zaključiti da plaćene radove firma 'Zidar Živanović' nije izvršila."
Redakciji Tabloida je osim pomenutih slučajeva skrenuta pažnja i na most u Merošini, koji nije bio obuhvaćen istragom deviznog
inspektora. Investitori izgradnje ovog mosta bili su Nacionalni investicioni
program i opština. Izvođač radova je bio "Inter Most", koji je pobio šipove u reku, proglasio
završetak radova, od NIP-a uzeo 20 miliona dinara, a i opština je dala svoj
deo, tako da Merošinci danas imaju nevidljivi most u STELT tehnologiji.
U međuvremenu su vlastodršci našli naslednika "Inter Mosta", čiji
slučaj zaslužuje pažnju da bi se videlo kako vlast uništava i one preko
kojih krade pare od naroda. Stečajni upravnik "Inter
Mosta" Ivan Stanković pozvan je jednog dana u
kabinet ministra Mrkonjića, gde mu je objašnjeno da radovi koje je započeo "Inter Most"
mogu da budu završeni i plaćeni
samo ako je nastavljač radova "Inter
Koop" iz Šapca.
Ovom preduzeću je "Inter
Most" u međuvremenu predao i sopstvenu
mehanizaciju na besplatno korišćenje, ali izvedeni radovi
nisu plaćeni. Ispostavilo se da je novac namenjen "Inter Koopu" od strane
javnih preduzeća direktno preusmeren za potrebe stranaka na vlasti. Do prosjačkog štapa dovedenom vlasniku "Inter Koopa", Radetu Bosancu čak je iz kabineta Dragana Đilasa sugerisano da se
odrekne potraživanja od desetak miliona dinara na ime donacije Demokratskoj stranci, koja
će to "umeti da ceni".
Iz svega se vidi da je "Inter Most" od vladajućih struktura ove zemlje godinama korišćen samo kao skretnica preko koje su se pare iz državnog budžeta odlivale u privatne džepove silnika na vlasti. Kada su francuski vlasnici ovog preduzeća shvatili o čemu se radi i
podneli zahtev za pokretanje stečajnog postupka, za novu 'mašinu
za pranje para' je određeno drugo preduzeće. Međutim, svesni da su im dani
na vlasti odbrojani, vlastodršci
u panici više ne koriste komplikovan i
spor sistem krađe koji je razradio
Radiša Rene Milošević, već se upuštaju u otvorenu otimačinu, ostavljajući ostale aktere da sami vide odakle će da se naplate.
Ej, mostovi na Morači...
"Inter
Most" je 2. jula 2008. godine zaključio ugovor sa "Gradnja-Promet d.o.o." iz Crne
Gore o izvođenju radova na montaži čelične konstrukcije pešačkog mosta na reci Morači u Podgorici. U članu 2. pomenutog ugovora navedeno je da je vrednost radova 559.760 evra, a
ta svota je prijavljena i evidentirana kod Ministarstva ekonomije i regionalnog
razvoja.
Uprkos
tome "Gradnja-Promet" fakturiše i naplaćuje radove "Inter Mostu" u ukupnoj vrednosti od 636.170,16 evra,
a da bi se izbegla zakonska ograničenja u deviznom poslovanju
deo od 67.702,04 evra knjiži se kao kompenzaciono plaćanje.
Svako svoje knjige ima
Večita inspiracija za neobuzdano potkradanje republičkih para, most kod Sremske Rače, bio je predmet ugovora
između "Inter Mosta"
i "Fakom-Inženjering
DOOEL" iz Skoplja od 11. aprila 2007. godine. Po tom ugovoru "Fakom"
se obavezao da nabavi osnovni spoljni materijal potrebnog za proizvodnju (osim
koruba). Vrednost ugovora je bila 2.571.069,60 evra.
Izrađene čelične konstrukcije uvezene su u vrednosti 2.723.694,39 evra, a plaćene su 2.870.308,43 evra. Po kontrolniku broj 12/2007 više je plaćeno 146.614,04 evra.
Po
ugovoru sa "Fakomom" od 24. septembra 2007. "Inter
Most" je izvršio plaćanje 498.561,51 evra iako
je skopska firma fakturisala potraživanje od 558.161,95 evra.
Ukupna
vrednost saradnje između "Inter Mosta" i
"Fakoma" iznosila je 3.384.446,44 evra, a po evidenciji je plaćeno 3.368.869,94 evra.
Koliko
se kralo na radovima na mostu kod Sremske Rača da se potpuno već izgubila evidencija ko kome koliko duguje, pokazuju kontrolnici
"Inter Mosta" koje je otkrio i uporedio devizni inspektor
Vladeta Perišić. Po kontrolniku broj 12/07 evidentirana je pretplata "Inter
Mosta", dok kontrolnik 16/07 navodi potražnju stranog dobavljača. Koji od ova dva kontrolnika je u pravu, teško da će ikada biti otkriveno.
Odbor ovlašćenih kriminalaca u stalnom zasedanju
Saga
o "Inter Mostu "se nastavlja, jer bi njegova likvidacija do kraja
otkrila koliko je tačno miliona evra pokradeno
od stranih kredita i donacija za srpsku putnu mrežu. Međutim, pored domaćih firmi, za ishod stečajnog i krivičnih postupaka
zainteresovana su i francuska preduzeća "Sogea Satom",
"Fressine" i "Terre Armea", koja očekuju da im se vrate njihova sredstva i da im se priznaju potraživanja. U praćenje stečajnog postupka "Inter Mosta" uključio se i francuski privredni
ataše u Beogradu.
Zahtev
advokata francuskih poverilaca da se započne sa prodajom imovine
"Inter Mosta" odbija Odbor poverilaca, a razlog je to što je dobar deo imovine članovima odbora
protivpravno dat na korišćenje i dosta toga je uništeno.
Odbor
poverilaca je odbio i predlog stečajnog upravnika da se tuže JP "Putevi Srbije" zato što su sredstva za izvršene
radove namenjena "Inter Mostu" protivpravno prebačena "Safir Gradnji" i Rajfajzen banci za preduzeće "Jezero".
Poverilac
"Una Foreign Trade" u
vlasništvu Vase Đurića iz
Subotice obraća se: Skupštini poverilaca, stečajnom sudiji, Privrednom
apelacionom sudu, Agenciji za borbu protiv korupcije, Ministarstvu pravde...
Svi ćute i niko ne želi da sasluša vlasnika ovog preduzeća koji poseduje mnogo dokumentacije o izvršenim krivičnim delima na štetu državnog budžeta. Ćute verovatno zato što svi sve znaju.