Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

RTV Sveta

 

 

RTV Sveta

 

 

(Samo)ubistvo Radija ili ko se boji Hit emisije?!

 

 

piše Rajko Roki Dvizac

 

 

Radio je preživeo udar Televizije, prilagodio se ofanzivi Interneta ali po svemu sudeći izvršiće kolektivno (samo)ubistvo privatizacijom medija. Takva je situacija bar kad je u pitanju medijska slika u Srbiji u stogodišnjoj tranziciji. Laganim raspadanjem države i elektronski mediji su u ime slobode medija u demokratskom društvu  su „pušteni  niz vodu". Nekontrolisana sloboda,zakonom ne uređena,pretvorila se u medijsku anarhiju. Kao „pušteni sa lanca", Srbijom su počele da niču privatne Radio i Televizijske stanice takvom brzinom da bi im čak i Kinezi pozavideli pri otvaranju svojih radnji jeftine robe za siromašne Srbe. Radio ili pak Televiziju je otvarao je ko god je hteo, od bogatih pekara do još bogatijih preduzetnika. Neki su to činili da bi im se deca imala čime da se „igraju" i hvališu po kafićima (nije više bilo kul da imaš butik ili kafić,već Radio ili Televiziju), drugi da zezaju komšiluk i ljubomornu familiju a treći da bi imali legalan način da peru novac. Samo ondašnje vlasti nisu primećivale jedan apsurd - od nekoliko stotina novokomponovanih elektronskih medija na prste jedne ruke moglo se nabrojati da su pokretači/vlasnici Radija i Televizije novinari.To zdravom umu nije bilo logično. Ali zdrav um i razum odavno je nepoželjan gost u Srbiji. Nekako baš u to vreme lansirana je čuvena preporuka Predsednika Srbije: "Ako ne možete da nađete posao u svojoj struci, prekvalifikujte se"! I bi tako.

Novinari, doktori, profesori...su počeli da čiste ulice,rade na buvljaku i slično a na njihovo mesto došli su ljudi druge struke,takođe prekvalifikovani. Naročito u elektronskim medijima. Pojavom RRA, koliko-toliko je uveden red. Bar su načelno propisana pravila kako treba da izgleda struktura jedne Televizije ili pak Radija. To što se ta pravila u 90% slučajeva ne poštuju a RRA ne kontroliše programe(a ni strukturu navodno „zaposlenih") koji se emituju - posebna je priča. Tema ovog RTV Sveca je - na šta liči program današnjih Radio stanica u Srbiji?!

   Čast izuzecima kao što su Radio Beograd, Radio Novi Sad i Studio B. Oni iako, „pod kapom države" sačuvali su pristojnu i profesionalnu programsku šemu gde se zna šta je šta i ko je ko. Nepravedno bi bilo da zaobiđem i nekoliko lokalnih Radio-stanica sa tradicijom i ugledom koji se trude da zadrže nit profesionalizma uprkos tome što su ih lokalni političari uzjahali ucenjujući ih donacijama ali i to je tema za sebe. Korak po korak evo nas do grma u kome leži zec - komercijalnih Radio stanica. Po Beogradu kruži trač koji mi zvuči šokantno da Radio B 92 namerava da ukine sve autorske emisije?! Jednostavno u ovo ne mogu da poverujem jer slavu ovom Radiju donele su baš autorske emisije. No,vreme će pokazati da li se radi o neslanoj šali pakosnika ili surovoj istini?! Kad već pominjem istinu, red je da ispravim nepravdu u vezi Novogodišnjeg programa TV Vojvodine.

Zasluge za odličan Novogodišnji program ni po kom osnovu ne pripada glavnom (politički podobnom) uredniku Slobodanu Arežini, već isključivo samo radnom narodu ove televizije..To je prava istina. Zaposleni u TV Vojvodini,primite moje iskreno izvinjenje. U pravu ste,što ne dozvoljavate da se drugi kite vašim perjem.A što se tiče ostalog nezadovoljstva - krivca tražite u svojoj kući.

Elem, nisam bio lenj već sam „pročešljao" pedesetak i kusur programskih šema komercijalnih Radio Stanica u Srbiji,kako onih sa zvaničnom frekvencijom, tako i onih koji idu preko Interneta. Čak sam virnuo i na sajt čuvenog RRA. Svuda haos, javašluk i gomila netačnih podataka (na primer - nigde nisam mogao da pronađem tačnu adresu, telefon, e-mail Radio Nostalgie?!). A portala - koliko hoćeš. Bilo kako bilo, upoređivanjem programskih šema u 99% slučajeva sve se svodi na isto.

Jedino na čemu insistiraju gotovo svi, to je Jutarnji program. Uglavnom počinje od 5-6 i traje do 9 - 10 sati.Posle toga - udri brigu na veselje.Radio se pretvara u gramofon,kasetofon,džu-boks na kompjuterski način.A pri tom, svi se hvale kako rade 24 časa na dan, plus „baš oni" emituju najbolju muziku,najveće hitove i slične lagarije.

U taj ostali deo programa (posle Jutarnjeg) voditeljski posao se sastoji u tome da „čitaju naslove novina", prepričavaju tračeve iz novina, pričaju viceve, krevelje se, smeju se ko lud na brašno, čitaju SMS poruke, pozivaju slušaoce da to isto čine, uz neizbežno „glasanje" za sve i svašta. Nigde kreativnosti, nigde autorske mašte i osmišljenosti.

Samo glupiranje i muzika do daske, ko u nekoj vašarskoj šatri. Uništiše Radio kao medij.Ako ovako se nastavi, a po svemu sudeći hoće - Radiju preostaje samo da izvrši samoubistvo! Jutarnji program je suviše malo da bi on opstao u 21.veku. Jedini spas za opstanak Radija je povratak autora i profesionalaca!

 Ja sam jednu svoju autorsku emisiju „Boja ljubavi" (koja je svojevremeno bila veliki hit na radio-talasima, izuzetno slušana, popularna i voljena - čak su često i plakali uz nju jer je bila namenjena zaljubljenima, romantičarima, usamljenima itd) ponudio desetak Radio stanica  i šta se desilo?!

Samo  dve Radio stanice (Radio Novosti i Radio Beograd) su mi odgovorili! Ostali,umišljeni direktori i „glavni urednici" nisu našli za shodno čak ni da me odbiju! Tako su Veliki profesionalci a o manirima lepog ponašanja i da ne govorim. Nasuprot njima, za samo 5 minuta sam se dogovorio da pišem za jedan list iz Čikaga. Ali, to je Amerika a ovo Srbija - ovde su autori koji misle svojom glavom i imaju ideje -NEPOŽELJNI! A ja naivan, još sa ponosom ističem da sam voditeljsko/autorski „zanat" učio u Radio Beogradu,od legendi Nikole Karaklajića i Milovana Miće Minimaksa. Tek kasnije sam shvatio da ONI ne znaju ni ko je Minimaks a kamoli Nikola Karaklajić! Onda nije ni čudo što se plaše da na svom privatnom Radiju imaju HIT emisiju. Kako će onda da prikriju svoje (ne)znanje Radija?!

 

P. S.

 

Emisiju „Boja ljubavi" nisam ponudio Klari Kranjc gl. urednici Radio Novog Sada (iako sam  to žarko želeo) jer ne ispunjavam uslove.Politički sam neutralan,iskusan sam profesionalac,mislim svojom glavom,Vojvođanin sam, autor sam hit emisije „Boja ljubavi" koju slušaoci vole svim srcem! Ako postoji neki Radio kome ne smeta moja nepodobnost - neka mi se jave!!!

 

 

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane