Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Kriminal

Kriminal

 

Gde su otišli milioni evra iz Agencije za kontrolu letenja

 

Život sa visokim ciframa

 

Posle više od decenije vladanja republičkom Agencijom za kontrolu letenja, kadrovi Mlađana Dinkića su državni budžet ojadili za najmanje 50 miliona evra, koliko su uspeli da pronevere u samo jednoj transakciji. Kolika je ukupna šteta nikada neće biti precizno utvrđeno, jer se ovdašnje pravosuđe plaši da se uhvati u koštac i sa daleko manjim lopovlucima. Kao i prethodno rukovodstvo i ovo nedavno smenjeno biće amnestirano u tišini i daleko od očiju javnosti.

 

Milan Malenović

 

Agencija za kontrolu letenja Srbije i Crne Gore (SMATSA), nekadašnja Savezna uprava za kontrolu letenja (SUKL) jedinstven je slučaj u svetu. To je, najverovatnije, jedino društvo ograničene odgovornosti koje obavlja ovako važnu funkciju i sa sigurnošću jedina agencija te vrste koja umesto da puni državni budžet iz njega uzima novac.

  SMATSA je, formalno, u vlasništvu Republike Srbije (92 odsto) i Crne Gore (8 odsto), ali je faktički u rukama male grupe pljačkaša koji su ovo preduzeće u suštini privatizovali. Preregistrovanjem nekadašnjeg SUKL-a u SMATSA d.o.o. iz budžeta nekadašnje savezne vlade izvučen je sav devizni prihod od napalate preleta koji se meri stotinama miliona evra na godišnjem nivou. Ovako izdvojen devizni prihod predat je novosnovanoj Agenciji za kontrolu letenja da samostalno sa njim raspolaže.

Tako je od jedne uprave savezne vlade stvoreno privatno preduzeće ograničene odgovornosti, a neograničenih mogućnosti pljačke, koje se, između ostalog, bavi i poslovima spoljne i unutrašnje trgovine...

 

 

Gde je nestalo 50 miliona evra?

 

 

  Ovi pridodati trgovački poslovi imaju za cilj da se zatre trag deviznih priliva koji pristižu od stranih aviokompanija za radio-navigacione usluge. SMATSA kontroliše nebo na Srbijom i Crnom Gorom, ali i 55 odsto vazdušnog prostora Bosne i Hercegovine.

  Kao i obično u Srbiji, ideju o preregistraciji SUKL-e u SMATS došla je iz redova samozvanih eksperata, odnosno Mlađana Dinkića i njegovog okruženja.

Pošto su interesi G17 Plus, odnosno sadašnjeg URS-a, tesno povezani sa prihodima pomenute Agencije, ne čudi to što je doskorašnji direktor Nikola Stankov preživeo sve dosadašnje republičke vlasti i nastavio da direktoruje i posle 2009. godine, kada mu je istekao mandat. I njegov naslednik Slobodan Cvijan vezuje se za "dinkićevce", a da bi ostao odan dobio je postavljenje samo za vršioca dužnosti direktora, na kom mestu će ostati do raspisivanja konkursa za novog direktora, a do koga će doći jedino ako Cvijan prestane da krade za one koji su ga postavili.

  Da nešto odavno nije u redu sa finansijama SMATSA vidi se već na prvi pogled, listanjem finansijskih izveštaja...

  Poslovni prihod ove Agencije u 2012. iznosio je 8.618.076.000 dinara, približno kao i 2011. godine. SMATSA ima 860 zaposlenih (u 2011. 852), a u prošloj godini je ostvarila čist dobitak od 724 hiljade dinara (u 2011. godini 329.303.000 dinara). Zašto je nastala ova razlika? Možda zato što je 2012. bila izborna godina kada su URS-u trebali dodatni milioni da bi kupio glasove za ulazak u Republičku skupštinu?

  Koliki je obim pljačke u Agenciji najbolje se vidi iz izveštaja Državne revizorske institucije za 2011. godinu, koja je finansijski bila skoro 500 puta uspešnija od 2012. godine!

  Nikola Stankov je, protivno preporuci vlade, nabavio 11 novih automobila, za šta je potrošio 30.220.000 dinara. Revizori nisu našli dokaze da je strani dobavljač Tales er sistem SA iz Francuske isporučio Agenciji opremu za koju je ona od Evropske banke za obnovu i razvoj zatražila kredit od 698.599 evra.

Po osnovu 19 ugovora za projekte unapređenja civilno-vojne koordinacije plaćeno je 29.546.000 dinara, a DRI nije našao dokumentaciju koja bi opravdala ove troškove. Ne postoje ni dokazi da su čuvari radio-navigacionih objekata ispunili ugovorene obaveze za koje su naplatili 3.844.000 dinara.

  Za izradu i održavanje softvera u 2011. plaćeno je milion dinara, iako je godinu dana ranije za istu uslugu plaćeno 141.000 dinara. Stankov je isplatio 281.712.000 dinara viška zaposlenima i to na osnovu odluke Upravnog odbora, iako sednica UO nije ni održana. Sa druge strane, članovima Upravnog odbora i Skupštine Agencije (?!) plaćeno je čak 192.000 dinara za troškove službenih putovanja.

  Sve je ovo, međutim, sitnica u odnosu na glavnu pljačku koju je Stankov izveo, a koja se nigde ne spominje ni u medijima, niti u dokumentima Državne revizorske institucije ili nadležnog tužilaštva...

  Naime, za izgradnju novog Centra oblasne kontrole letenja još 2005. godine, od Evropske banke za obnovu i razvoj i Evropske investicione banke uzeta su dva kredita u ukupnoj vrednosti od 67 miliona evra. Početak gradnje je drastično kasnio, tako da je SMATSA godišnje plaćao penale u visini od 160.000 evra! Sa radovima se počelo tek 2009. godine, a novi Centar je u rad pušten krajem oktobra 2010. godine.

  Iako je Republička skupština izglasala državne garancije za vraćanje pomenutih kredita, ona nikada nije obaveštena o stvarnim troškovima izgradnje Centra. Razlog za to je što je preko ovog projekta ukradeno više desetina miliona evra!

  Prema medijskim izveštajima, zgrada Centra koštala je oko 1,8 milijardi dinara, odnosno oko 19 miliona evra. Do ovog podatka može da se dođe i prostom računicom, s obzirom da Centar ima 9.500 kvadratnih metara, a jedan kvadrat takve građevine ne košta više od 2.000 evra. Gde je nestala razlika od skoro 50 miliona evra?

  Jedan od glavnih razloga zašto je svojevremeno SUKL pretvoren u društvo ograničene odgovornosti, a ne u akcionarsko društvo ili u javno preduzeće, leži baš u činjenici da su tako izbegnute rigoroznije kontrole.

  Na osnovu zvaničnog izveštaja, objavljenog na sajtu Agencije za privredne registre, ukupna aktiva SMATSA vredi 17.241.571.000 dinara, što je prema trenutnom kursu 156.741.554 evra. Ukupni kapital, međutim,  na kraju 2012. iznosio je 9.121.926.000 dinara (ispod 90 miliona evra), a dugoročne obaveze (krediti) bili su 5.237.610.000 dinara (ispod 50 miliona evra). Kada je SUKL ukidan, njegova celokupna imovina je uneta u novoosnovanu SMATSA, a ista je tada procenjena na 52.387.860 evra.

  Samo na manipulaciji sa kreditima za izgradnju Centra, Stankov je iz SMATSA-e izvukao novca u vrednosti skoro celokupne imovine koju je svojevremeno unela Savezna uprava za kontrolu letenja, odnosno više od polovine kapitala kojim je Agencija raspolagala na kraju 2012. godine!

 

 

"Potraživanje" plata

 

 

  Pre Nikole Stankova, do leta 2002. godine, direktor tadašnje Savezne uprave za kontrolu letenja (SUKL), bio je Miloš Obradović, koji je, pre isteka mandata, smenjen sa funkcije zbog sumnje da je prekoračio ovlašćenja, zloupotrebio službeni položaj i  izvršio razne novčane malverzacije. Protiv njega i njegovih tadašnjih saradnika, nikada nije pokrenuta zvanična istraga. Po odlasku iz SUKL-a otvorili su privatna preduzeća koje i danas uspešno posluju...

  Drugi od razloga zašto je stranka "eksperata" odlučila da SMATSA bude društvo ograničene odgovornosti, jeste i taj da radnicima ne moraju da se podele besplatne akcije. Istovremeno su mnogi stari radnici od SUKL-a potraživali neisplaćene plate iz vremena devedesetih godina. Uprkos međunarodnim sankcijama, strane avio kompanije su uredno plaćale usluge naše kontrole letenja. Novac su poverljivi ljudi ondašnjih državnih i funkcionera same Agencije u torbama donosili iz inostranstva.

  Plate zaposlenih na ovako odgovornim mestima, kao što je kontrola letenja, do 2005. godine, bile su mizerne - između 80 i 120 tadašnjih maraka mesečno, kasnije toliko i u evrima. Ni tako male zarade nisu isplaćivane, a gde su nestali milioni maraka doneti tokom sankcija u kesama, ostala je misterija, jer tužilaštvo nikada nije saslušalo aktere ove krađe.

Uzgred budi rečeno: sve uplate iz inostranstva su uredno evidentirane u Službi naplate preleta, a dokumentacija i danas postoji, tvrdi bivša radnica SMATSA Jasmina Jovanović.

  Posle preregistracije Uprave u Agenciju sa ograničenom odgovornošću Stankov se sa nekim radnicima nagodio da im zaostale plate budu isplaćene, ali je većina morala da nastavi da potražuje svoje plate na sudu.

Domaće pravosuđe je, međutim, bilo mišljenja da je SUKL na SMATSA-u preneo samo sva prava i imovinu, dok je svoje obaveze preneo na Republiku Srbiju. Javni pravobranilac, sa druge strane, mišljenja je da je SUKL zarađivao dovoljno para da iz sopstvenih, na Agenciju prenetih sredstava, plati zaposlenima plate, a ne da to ide na teret republičkog budžeta.

  I dok je štedelo na taj način što radnicima nisu isplaćene zaostale plate, rukovodstvo SMATSA-e je prema sebi bilo više nego galantno. Naime, Nikola Stankov je 2006. godine imao mesečnu platu od 16.000 evra, što je onda iznosilo četiri prosečne godišnje zarade zaposlenog u Srbiji! U međuvremenu je, da li zbog krize ili javnih kritika, postao skromniji, pa je u 2012. godine, prosečno mesečno zarađivao "samo" oko 8.000 evra, ali je zato godišnje primao 13 plata. Valjda, da nadoknadi izgubljeno?

  Novi direktor se još uvek nije oglasio po pitanju koliku je platu sebi odredio. Ništa nije poznatija ni situacija oko 109.451.000 dinara, odnosno oko milion evra, za koliko je prethodno rukovodstvo nezakonito u bilansima umanjilo dobitak SMATSA u 2011. godini, odnosno toliko je para opralo i dobro uhodanim putevima prebacilo na račune Mlađana Dinkića i njegovih saizvršilaca.

Nije poznato ni zbog čega je prethodno rukovodstvo za prelete preko BiH obračunalo za 698.644,26 evra manju naknadu koju je prijavilo Eurocontrol-u, krovnoj organizacijom koja obuhvata sve evropske kontrole letenja. Za one neupućene: samo ono što Eurocontrol odobri SMATSA može da naplati.

  Ono što je najvažnije: Stankov jeste smenjen, a polako se čiste i njegovi kadrovi, ali tužilaštvo do trenutka nastanka ovog teksta nije pokazalo interesovanje da bar ispita navode Državne revizorske institucije, ako već misli da je nenamensko trošenje 50 miliona evra prekrupan zalogaj za zaplašene srpske tužioce.

 

A1.

 

Ograničeno odgovoran, neograničeno ovlašćen

 

Srbija je 1. jula 2005. postala član Eurocontrol-a, koji je preuzeo naplatu preleta u našem vazdušnom prostoru. Zbog objedinjene naplate preleta Agencija ima obavezu da svaka tri meseca podnosi izveštaj radi dobijanja sredstava kako bi se isplatile plate zaposlenima. Za istražne organe bilo bi zanimljivo da provere kolike je plate navodio direktor Nikola Stankov, budući da prosečna plata jednog kontrolora iznosi 2.000 evra mesečno, a plate pomoćnog osoblja su još niže. Još od 1. januara 2004. devizna sredstva ostvarena naplatom preleta stranih aviona izdvojena su iz saveznog budžeta i predata samoj Agenciji na slobodno upravljanje. Tako je direktor jednog društva ograničene odgovornosti dobio neograničena ovlašćenja.

 

 

A 2.

 

Vesti iz nesvesti

 

  Centar oblasne kontrole letenja nalazi se u novoj zgradi u krugu Aerodroma Nikola Tesla u Beogradu. Ceo taj kraj kao da je magnet za pljačke, prevare i skandale.

  Direktor aerodroma Velimir Radosavljević je početkom marta meseca ove godine dobio izuzetna priznanja i čestitke od ministra saobraćaja Milutina Mrkonjića, koji je u zanosu čak rekao kako aerodrom Srbiju u svetu predstavlja isto tako dobro kao i Novak Đoković!

  Razlog za ovo slavlje nađen je u izveštaju pres službe Aerodroma Nikola Tesla kako je prema anketi poznate agencije I-Dreams beogradska vazdušna luka proglašena za drugu najbolju u Evropi, odnosno sedmu u svetu!

  Direktor beogradskog aerodrome Velimir Radosavljević rekao je da su rezultati i pohvale najznačajnije kada dođu iz inostranstva, kao što je u ovom slučaju došlo od miliona inostranih turista, preneli su režimski, odnosno skoro svi mediji u Srbiji.

  Ubrzo je došlo otrežnjenje. Agencija I-Dreamsa je objasnila kako u anketi postavljenoj na njenom sajtu nisu učestvovali nikakvi milioni ljudi (zvaničnici Ministarstva saobraćaja i Aerodroma baratali su i cifrom od 17 miliona učesnika), već samo njih 57!

 Osim toga, I-Dreams jeste renomirana kuća, ali ne za istraživanje javnog mnjenja - radi se o najobičnijoj turističkoj agenciji iz Amerike koja, između ostalog, na svom sajtu ima i upitnik o impresijama posetilaca u vezi različitih aerodroma na svetu.

  Još dok je brbljao o navodnoj svetskoj slavi, direktor Aerodroma je najavio ulaganje od 40 miliona evra u rekonstrukciju i to u toku naredne dve godine i iz sopstvenih prihoda. Začkoljica je u tome što je Aerodrom Nikola Tesla 2012. godine ostvario čist prihod ispod sedam miliona evra. Na pitanje kako misli da u naredne dve godine uštedi 40 miliona evra za planirane investicije, direktor Radosavljević nikada nije odgovorio.

 

 

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane