Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Roman "Izdaja" i Albanci

 

Roman "Izdaja" i Albanci

 

(Enverovci poriču autorstvo akademika Burovića)

 

Piše: Ivan Lovrenčić

 

Dok na našoj strani Titoisti čine sve da ubjede eks-jugoslovenske narode da je akademik, prof. dr Kaplan Burović "islamizirani Arbanas", Enverovci Albanije i njene dijaspore po svijetu čine sve da ubjede svoje Albance da Akademik Burović nije Albanac ni po vjeri, niti po nacionalnosti, da je prezreni SHKA, pa i SHKAVELL-a, bokokotorski i ruski pravoslavni Ciganin, SERBIN, iz Trebinja i Bosne, koji je pošao u Milješevo i pokrstio se, ostavio muslimansku vjeru Muhameda i prešao u pravoslavlje Isusa Hrista. Neki kažu da ga lično mitropolit Amfilohije pričestio i blagoslovio.

Kako se zna, Akademik Burović, član Saveza književnika Jugoslavije, kao disidentni književnik i jugoslovenski politički emigrant u Albaniji, napisao je tamo, u koncentracionom logoru jugoslovenske emigracije, 1962. godine, disidentni roman IZDAJA, koji se objavljuje u Tirani 1965. Radnje ovog romana smještene su na Kosmetu, u toku Drugog svjetskog rata, a glavne i sporedne ličnosti su ne samo Albanci, došli iz Albanije, već i Srbi - mještani.

U romanu, sem pozitivnih ličnosti sa obeju strana, ima i negativnih ličnosti sa obeju strana, do tada primjer ovaj bez presedana u albanskoj književnost, gdje se Albanci prikazuju samo kao pozitivne ličnosti, a Srbi - kao negativne. Ovaj roman obiluje i mnogim drugim neuobičajenim elementima albanske književnosti, do tada zabranjenim.

U vrtlogu opšte borbe jugoslovenskih naroda protiv italo-njemačkih i albanskih balističkih okupatora, u centru pažnje romana je borba srpskog naroda, kao i albanske dijaspore na Kosmetu, protiv zločina Titoista, započeta još u toku tog rata. Geslo romana je: Kosovci svih slojeva, bez razlike na vjersku, nacionalnu i idejnu pripadnost - ujedinite se !

Ne samo obični Albanci, već i književna kritika najvišeg nivoa, od samog objavljivanja prihvatili su ovaj roman strastveno, vanrednom srdačnošću, kao nijedan drugi roman, i proglasili ga za remek djelo albanske književnosti u prozi svih vremena, pa i za JEVANĐELE savremenog albanskog patriotizma, za svetu knjigu. Albanski književnik Vehbi Skenderi (poslije pobjede "demokratije" !), izjavio je preko Albanske televizije, da je albanski narod Albanije, u ovom romanu Akademika Burovića, vidio i svoju borbu protiv istih tih enverovskih zločina u samoj njihovoj Albaniji. Upravo zato, Akademika Burovića odmah pozivaju u Savez književnika Albanije, lično njegov predsjednik prof. Dimitar Šuterići, koji mu kaže da više ne piše o Jugoslaviji i situaciji tamo, već da se posveti obradi aktuelne albanske tematike, da piše o Enveru Hodži i njihovoj Partiji, što ovaj sigurno nije prihvatio, jer je bio počeo da se otrezni i postane svjestan da se situacija u Albaniji ni najmanje ne razlikuje od one u Jugoslaviji. Naravno da on nije istupio javno protiv njihovog enverizma, jer i nije emigrirao tamo za to, a sa druge strane je smatrao da je to dužnost njihova, albanskih književnika. I najvećem albanskom književnom kritičaru Razi Brahimi, koji mu traži da roman pošalje za nacionalni konkurs i garantuje mu pobjedu, Akademik odgovara: "Nisam došao u Albaniju da konkurišem albanskim književnicima!" I nastavlja da se bavi i piše djela isključivo sa jugoslovenskom tematikom.

Na jednom skupu nastavnika albanskog jezika u Skadar tražili su da se jezik ovog romana, geginski dijalekat sjevera, uzme za službeni i književni jezik Albanije, a za autora - da mu se sred Albanije podigne visok obelisk, viši od ma kojeg drugog.

U to vrijeme patološki ambiciozni Enver Hodža je radio grozničavo da se za službeni i književni jezik Albanije proglasi toskinski dijalekat njegovog juga i rodnog mjesta Đirokastre, pa i da se najvisočiji obelisk sred Albanije, viši od ma kojeg drugog, podigne njemu.

Sa svih strana Albanije, pa i iz albanske dijaspore po svijetu, šalju Akademiku Buroviću čestitke, pa mu i dolaze kod kuće, ljube mu ruku i blagosiljuju ga. Pomenuti V. Skenderi poljubio mu je ruku javno, na Plenumu saveza književnika, dok najveći albanski esteta Tajar Zavaljani, iz emigracije u Engleskoj, preko Radio-Londona, izjavljuje: "Roman IZDAJA je jedino umjetnički vrijedno djelo, koje je objavljeno poslije rata u Albaniji…"

Albanci emigracije dodjeljuju mu zvanja profesor i doktor nauka, proglašavaju ga i za počasnog člana svoje Akademije nauka i umjetnosti, pa i za podpresjednika Akademije.

Ovim romanom Akademik Burović je eklipsirao najvećeg enverovskog književnika Ismail Kadare, pa su i albanske vlasti, iako pokajane što su mu ga objavile, pod pritiskom masa, bile prinuđene da ga uvedu u zvanični program Ministarstva prosvijete i kulture za škole svih kategorija i univerzitet, dok Akademika odmah primaju za člana Saveza književnika Albanije, premještaju ga iz sela u gradić Ljušnje, dozvoljavaju mu da umjesto matematike predaje u osmogodišnjoj školi predmet svoje profesije, jezik i književnost, pa ga pozivaju i na plenume i kongrese Saveza književnika. Šta više, počinju da ispravljaju i jezik i pravopis albanski po tezama Akademika Burovića.

Roman IZDAJA do sada je doživio pet izdanja, u jednom do danas nezapamćenom tiražu za albanski roman: treće izdanje (1992) objavljeno je u 100.000 primjeraka. Preveden je na više jezika, ali su svi prevodi blokirani od albanskih enverističkih vlasti.

Svesni da imaju posla sa jednim disidentnim književnikom, albanske vlasti su pokušale da ga odmah vrate Josipu Brozu Titu, u zamjenu za svog književnika Martin Camaj, izbjegao iz Albanije u Jugoslaviju. Pošto im ovo nije uspjelo da ostvare, albanske vlasti su bile u pripremi da ga zamjene za nekog drugog svog književnika ili ličnost, koja će im emigrirati u Jugoslaviju. Da im u međuvremenu i Akademik ne izbjegne, one mu objavljuju tri djela: pomenuti roman IZDAJA (1965), zbirku pripovijedaka ODJEK KORABA (1968) i novelu ZMIJA (1969). Ovime su mu blokirali povratak, jer su mu sva tri izdanja otvoreno disidentna, antititoistička.

Albanske vlasti nisu ni pomislile kako će se dočekati i kakav će odjek imati u Albaniji i širom svijeta ova njegova djela, posebno roman IZDAJA. Mislili su da su to bezvredna djela, koja će oni upotrijebiti koliko protiv samog autora, toliko i za svoju "antirevizionističku" propadandu. Zato su sistematski nastavili rad i pripremu da ga vrate Josipu Brozu u zamjenu za koju svoju ličnost, ili i da ga fizički likvidiraju tu, u Albaniji. Organizujući mu mobing, stavljaju ga u policijsku obradu da ubije ne samo ženu svoju, već i djecu, i sina i kćerku od 6 i 4 godina, kako bi izazvali mržnju svih protiv njega i tako opravdali hapšenje, kažnjavanje.

U tome, videći s kim imaju posla, Kinezi prekidaju ne samo svoju ekonomsku pomoć Albaniji, već i diplomatske odnose. Enver Hodža se tada obrati Josipu Brozu sa molbom da mu skine sa vrata kinesku svilenu vrpcu. Ovaj mu otvara jugoslovensko tržište za kupo-prodaju svega, ali pod uslovom da se diplomatski odnosi podignu na rang ambasada i da mu se, živ ili mrtav, preda Akademik Burović.

Pošto im propadoše pokušaji da ga živog predaju Josipu Brozu, oni ga osuđuju na smrt još prije hapšenja i isljeđivanja. U tom smislu oni i grozničavo rade, kako najprljavijim, monstruoznim provokacijama, koje mu svugdje čine, i kod kuće, preko supruge, tako i prljavom propagandom u narodu da je agent UDB-e i da roman IZDAJA nije napisao on, da mu ga napisala UDB-a.

Akademik je uhapšen 03.novembra 1970. godine, u gradić Ljušnje, gdje je živio i radio, na službenoj dužnosti, u prisustvu šefa Otsjeka za prosvijetu i kulturu Dhosi Jani, koji ga kao  specijalistu  pozvao da ga prati tobože u kulturno-prosvijetnu "inspekciju" po selima sreza.

Odmah razglašavaju na sve strane da je uhapšen na jugoslovenskoj granici, sa 24 druga i radijom, primo-predajnikom, a pošto mu je propao puč da obori Envera Hodžu sa vlasti, da uzme vlast u svoje ruke i da Albaniju priključi Jugoslaviji kao sedmu republiku. Ovo je bila uobičajena optužba za sve ličnosti u Albaniji, koje su hapšene. Navikli na to, mnogi nisu vjerovali, pa su u odbrani Akademika Burovića neki i protestirali, za što su na licu mjesta hapšeni.

Osuđen je za neprijateljsku propagandu na 43 godine monstruoznog zatvora i permanentno radili na tome da ga fizički likvidiraju.

Događaji u Rumuniji, gdje su ubili Čaušeskog sa ženom i maloletnim sinom, kao i vrenje u samoj Albaniji, primorali su kliku Envera Hodže da, poslije tri decenije zatvora, puste na slobodu Akademika Burovića, pa da mu daju i mikrofon njihove Radio-Televizije, da bi ovako "dokazali" narodu i svijetu da su počeli sa demokratizacijom.

U to vrijeme Akademik se bio afirmirao na sve strane svijeta kao Mandela Albanije i najvažnija persekutirana ličnost te zemlje. Medija su naveliko digli glas u njegovu odbranu sa pitanjem: Zašto čami u zatvor knjiženik Kaplan Resuli?! Organizaciji Amnesti Internacional, sa molbom da intervenišu kod albanskih vlasti, već je bila predata peticija, dok su pred albanskim ambasadama po svijetu počele i demonstracije sa usklicima: "Pustite iz zatvora Kaplana Resuli! Živio Kaplan Resuli !"

Pošto je ovako iznio živu glavu iz albanskog zatvora i vidio da albanske vlasti nastavljaju protiv njega novim zločinima, i on je počeo, u samoodbrani, da ih demaskira dokumentima i činjenicama za sve zločine koje su učinili njemu i njegovoj porodici, njegovoj djeci, pa i drugima, koje je lično poznavao i sa kojima je patio preko tri dekade u albanskoj Golgoti. Ono što je najviše zabolelo i boli Enverovce jeste njegovo dokazivanje dokumentima i činjenicama da Enver Hodža sa njegovom klikom ne samo što nisu bili komunisti, već su bili i jedna crna banda, krvavi kriminalci, razbojnici i zločinci, koji nisu poštovali nikakve zakone, pravila i principe civilizovanog svijeta. Ovo im je on odbrusio u brk još pred sudom i po zatvorskim ćelijama, i ponovio tu, sred Tirane, novinarima iz inostranstva, koji su pohitali u Albaniju da ga vide i učine mu intervju po izlasku iz zatvora.

Znajući od vremena za ovaj njegov stav, predsjednik republike i šef "komunističke" Partije rada Albanije Ramiz Alija, organizuje pri Ministarstvu unutrašnjih poslova posebnu Komisiju, koja prati u korak Akademika Burovića, prikuplja podatke o njemu, obrađuje ih i organizuje, instruira svoje agente kako da ga napadaju usmeno i preko medija. Ova mu je Komisija organizovala i nekoliko atentata, tu - u Tirani, uz svestranu saradnju i  pomoć Jugoslovenske ambasade.

Lično Ramiz Alija piše u Pariskom listu L'HUMANITE da je Akademik Burović pušten iz zatvora, pošto je izdržao ništa manje već 20 godina, ali - kao agent UDB-e, a ne za političku propagandu i kao disidentni književnik.

U ovoj kolotečini, Ismail Kadare, sa albanskim piskaralima, raspalili su protiv Akademika Burovića preko svih medija, krijući ovako od svijeta istinu, kriminalni tretman, očito antizakonski i antiljudski, koji je učinjen Akademiku i njegovoj porodici, njegovoj maloljetnoj djeci, Dušanu i Dušanki.

U samoodbrani, Akademik Burović objavljuje sve optužnice albanskih vlasti protiv njega, koje je sačuvao i iznio iz zatvora, pa i iz Albanije, kad se popeo na avijon i odletio za Švajcarsku. One su sada u ruke švajcarskih vlasti, kojima ih je Akademik predao prilikom potražnje statuta političkog emigranta.

U ovim optužnicama vidimo da se nigdje i ne spominje UDB-a, jer su se jugoslovenske vlasti sporazumjele sa albanskim vlastima da ga likvidiraju, a ne i da to Enver Hodža iskoristi za njegovu uobičajenu propagandu da su otkrili i uhapsili agenta UDB-e. Tamo se Akademik Burović optužuje za neprijateljsku propagandu, a ne za špijunažu, kako to pretendira Ramiz Alija. U neprijateljsku propagandu su mu uračunali i njegovu izjavu da je Jugosloven (Srbo-Crnogorac) i po nacionalnosti i po državljanstvu. Naglašavamo: Samo za izjavu svoje jugoslovenske nacionalnosti, kaznili su ga na novih 10 godina zatvora!

I, poslije ovoga, busali su nam se u prsa za komuniste i proleterski internacionalizam! Ovakva monstruoznost do sada nije registrirana ni u sudskim analima Musolinija i Hitlera.

Tada je Komisija Enverovaca izdala naređenje da se raspali po Akademiku ne samo da je stigao u Albaniju kao agent UDB-e, već i da je izdajnik albanskog naroda, jer eto, sam izjavljuje da nije Albanac, da je SRBIN, pa i da je porekao prezime Resuli (koje, zajedno sa Kaluši, u stvari predstavljaju njegove pseudonime!) i uzeo hrišćansko-pravoslavno prezime BUROVIĆ. Dodajte ovome i njegove albanološke teze po kojima Albanci nisu ni autohtoni, niti Iliri. Upotreblavajući ovo da prikriju stvarni razlog borbe protiv njega, u ovoj kolotečini oni mu osporavaju sve i svašta, i rođeno ime: pišu da on nije Kaplan, već agent UDB-e, koji se prestavlja tim imenom, poznatog književnika Kaplana Kaluši sa Kosova, koga je tobože likvidirala UDB-a. Pišu i da nije akademik, ni profesor, ni doktor, da nema ni više i niti srednje obrazovanje. Osporavaju mu i autorstvo objavljenih djela, posebno romana IZDAJA. Proglasiše ga i za umobolnog.

U početku su nastojali da ubjede ljude da taj roman nema nikakvu vrijednost. Angažovali su zato "specijalistu" Ismaila Kadare, koji ne samo usmeno, već i preko medija, intervjua, nipodaštava ovo djelo, proglašava ga za sasvim nevrijedno, propalo. A kad su vidjeli da im to nije upalilo, da na sve strane svijeta nastavljaju da cijene i traže to dijelo (zato su mu, po izlasku Akademika iz zatvora, priređena tri nova izdanja !), izmisliše da taj roman nije napisao Akademik Burović.

Što je istina, ovu su propagandu počeli još prije hapšenja Akademika, čim su vidjeli veliki odjek ovog romana u zemlji i po svijetu. Tada su istakli Adema Demači za autora, a sa nadom da će Tito likvidirati fizički ovoga tamo, u jugoslovenskom zatvoru, dok su se oni sami spremali da u Albaniji likvidiraju fizički Akademika, i tako da to djelo pripišu Ademu. Otkriveni su dokumenti da je lično Ismail Kadare, pošto je i Adem iznio živu glavu iz zatvora, predložio ovome da izjavi preko medija da je on autor tog romana, govoreći mu da Akademik više nije živ, da je umro u albanskom zatvoru kao agent UDB-e. Ne uspjevši u ovom pravcu, dali su se u potražnji autora po grobljima. Tako su do sada izređali tuce imena, kojima su pripisali ovaj roman i tako postali smiješni, dostojni svake poruge. Posebno je postao smiješan major UDB-e Nafi Čegrani, iz Gostivara, sa njegovim apsurdnim falsifikatima u vezi ovog romana. Angažovanje protiv Akademika Burovića kriminalca N. Čegrani, koji je osuđen od jugoslovenskih vlasti na 20 godina zatvora za silovanje i ubistva maloljetnih devojčica, dokazuje nam da UDB-a nastavlja saradnju sa albanskim SIGURIMI-em. I ako znaju ko je ovaj kriminalac, Enverovci su ga prihvatili i preštampavali njegove paškvile u štampi Tirane. Štaviše, objavili su mu u Tirani i čitavu knjigu falsifikata, laži i intriga protiv Akademika Burovića.

Protiv ovog sataniziranja Akademika i osporavanja njegovog autorstva, od vremena su protestirali neki albanski književnici, umjetnici, novinari i društveno-političke ličnosti. Posebno su to učinili dr Ardian Kljosi i Ardian Vehbiu iz Tirane. Vrhunac ovog protestiranja je postupak Akademije nauka i umjetnosti u Prištini, koja je krajem 2012. objavila djelo KOSOVA, jedna vrsta enciklopedije, gdje za Akademika Burovića pišu najpohvalnije. Ne samo što mu priznaju autorstvo romana IZDAJA, već priznaju da su ga u Albaniji kaznili sasvim nevinog i da su mu se upravo zato javno izvinuli u svoje ime i u ime albanskog naroda lično presjednik Albanije Sali Beriša i predsjednik vlade Albanije Fatos Nano.

Ovo je učinilo Enverovce da pobijesne. Pošto su javno spalili sred Kosova jednu knjigu, koja demaskira Envera Hodžu, oni su odmah ustali protiv akademskog izdanja KOSOVA i izgleda da su uspjeli, primorali Akademiju da povuču to djelo iz cirkulacije, dok su preko štampe otpočeli novu kampanju protiv Akademika Burovića i njegovog romana. Tako nekakav Rustem Geci, dana 29. jula 2013, preko interneta, link mrnjhatis.net, pod naslovom Cili shtË autori i vrtet i romanit "TRADHTIA" (Ko je stvarni autor romana "IZDAJA"), piše (donosimo njegov tekst u prevodu, ali sa nastojanjem da prikažemo i sve njegove pravopisne i gramatičke greške !):

 

Ko je stvarni autor romana "Izdaja",

Haki Limani, učitelj iz Bukuroca kod Preševa,

ili Srbin Kaplan Kaluši, iz Trebinja (Bosna i hercegovina) ?!

 

Savezu književnika i umjetnika Albanije, Kosova,

Institucijama u Skoplje, Preševo, Ulcinj i Emigraciji,

kao i književnicima Dritero Agolli, Ismail Kadare, Rexhem Ljose i Adem Demači.

 

Svi imaju po malo informacija, ili pitanja-odgovore, ili podataka: je li zaboga "književnik" Kaplan Kaluši, stvarni autor romana "Izdaja". Kaže se od svjedoka vremena, da se roman u rukopisu nije zvao "Tradhëtia" ("Izdaja"), već "Shtypja" (Potlačenje). Govori se da je roman "Izdaja" uzet učitelju i studentu albanskog jezika, gospodinu Haki Limani, iz Bukuroca Preševa, gdje je Haki služio nekoliko godina kao učitelj po selima Preševa i Bujanovca. Haki je bio bistar student, i prema svjedočenjima njegovih učenika, Haki je bio oformljen poetski i prozno. On je stanovao u jednoj kući gdje je stanovao i Redžep Ćose, i zajedno su studirali književnost, razumije se u različitim razredima. Ali, prije oduzimanja rukopisa, Haki Limanu, Njega ubijaju kod Studentskog centra u Prištini, gurajući ga pod točkove kamiona iz Priboja Srbije. U to vrijeme put prema Studentskom centru bio je sa jamama i šoderom prostrt. Kamijon koji je ubio Hakiju nije bio više od 15 kilometara na sat. Brzina nije bila velika.

U to vrijeme Priština nije imala mnogo mašina, sve su bile državne. U tom aksidentu pripreman od UDB-e, za ubistvo Hakija, bio je prisutan poznati pjesnik, Azem Shkreli, njegova volena, i dve druge osobe; Hakija i jedna djevojka. Za ovaj događaj narod Kosova, Hakiji je spjevao jednu pjesmu: Da si crna o nedjeljo veče,/ što done u Prištini/ tu mašinu sa crnim gumama/ kojom ubi Hakiju/…Pozivam sve one koji znaju što i imaju svjedočanstva ili podataka oko ovog događaja, neka pišu i neka pomognu da se Haki Limanu, povrati autorstvo romana "Izdaja". Kaplan Kaluši je jošte živ, i sam on treba da objasni, kako mu dođe ideja da napiše jedan takav roman, i gdje je uzeo podatke, i zašto se izjavio da je po nacionalnosti Serbin. Kaplan je ulazio i izlazio u kući Dula (Envera) u Tirani ne kucajući na vrata, i kakve je štete učinio on Savezu književnika i umjetnosti Albanije, svi problemi treba da se kažu otvoreno. Objašnjenja su neophodna od strane Kaplana Kaluši. Kaplan Kaluši i njegova porodica su se iselili iz Trebinja Bosne za Ulcinj, prema iskazima njegovih komšija. Ali, za sve ovo Kaplan je sâm figura koja može da je osvijetli, svo klupko istine, da se roman "Izdaja", povrati autoru koji ga napisao.       

Ovakvim basnama, mitovima i mitemama albanska štampa je prepuna od kad je Akademik  Burović izašao iz zatvora i izjavio da nije Albanac. Pisali su ih ne samo punim, pravim imenima, već i pseudonimima. Ne samo obični, nepoznati autori, već i poznati, pa i profesori universiteta Prištine i Tirane, doktori nauka i akademici. Ovim pričama sada bi se mogla ispuniti knjiga mnogo voluminoznija od romana IZDAJA, koji u poslednjem, petom izdanju, ima 630 strana, a velikog je formata. Svi se oni, svakojakim izmišljotinama, upinju da poreknu autorstvo romana Akademiku Buroviću i da ga pripišu nekom svom albanskom autoru. A zašto (?!), ako je ovaj roman bez ikakvih vrijednosti, kako je to izjavio preko medija njihov Ismail Kadare, tamo - u Parizu.

Kako vidite, ovaj se Rustem obraća svima, albanskim institucijama i ličnostima imenično, da oduzmu roman IZDAJA Srbinu Akademiku Buroviću i da ga pripišu Albancu, učitelju Haki Limani, jer - po shvatanjima ovih Albanaca - jedan nealbanac ne može napisati jedno takvo djelo, gdje se tako lijepo, pozitivno govori o albanskom narodu.

Sva sreća za Marka Miljanova što nije više živ i, posebno, što nije prihvatio prijesto Albanije, ponuđen od Austrijanaca, jer da je živ i da je prihvatio taj prijesto, i njega bi ovako optužili za djelo ŽIVOT I OBIČAJI ARBANASA, pa bi ga moguće i živog odrali, kao što su to odrali Akademika Burovića, da bi ga naterali da prizna da je Albanac.

Naglašavamo da se do danas još niko nije odazvao pozivu ovog Rustema Geci, iza koga se sigurno krije pomenuta Komisija Ramiza Alije. Ni Dritero Agoli, ni Ismail Kadare, ni Redžep Ćose, pa ni Adem Demaći! I oni, koji su prije objavljivanja knjige KOSOVA, pisali i urlikali da Akademik Burović nije autor ovog romana, ućutali su se. Moguće su promukli, a moguće su i uvidjeli da im je to uzaludno, jer je Akademik Burović višestruko dokazao svoje autorstvo ne samo tog romana, već i mnogih drugih herojskih djela, učinjena od njega za dobro albanskog naroda, u vrijeme i u okolnosti u kojima se sami albanski heroji nisu smjeli oglasiti, a vaspitan, odgojen i nadahnut od Marka Miljanova, Koste Novakovića, Čeda Vukovića i mnogih drugih Jugoslovena, Srbo-Crnogoraca, Makedonaca, Hrvata i Slovenaca, pa i Rusa i drugih Slovena, koji su uvijek bili i biće uz albanski narod, ali ne i uz albanske huligane i teroriste, ne i uz ove koji falsifikuju i savremenu istoriju, biografije živih ličnosti, kamoli onu proteklih vjekova i ličnosti koje više nisu žive.

Bjesomučna, monstruozna kampanja sataniziranja, bez presedana u istoriji čovječanstva, koja se vodi protiv Akademika Burovića od albanskih Enverovaca evo pola vijeka, u saradnji sa njihovim kolegama u zločinima iz eks-Jugoslavije (posebno iz Srbije, Makedonije, Crne Gore) i Švajcarske, pa i Francuske (Šest država! To je svijetski rat !), o čemu nam svjedoči (?!), ako ne o posebnom značaju i važnosti njegove ličnoste, o posebnim umjetničkim, estetskim i društveno-istorijskim, pa i naučnim vrijednostima njegovog stvaranja, naročito romana IZDAJA, njegovih svjetski afirmiranih albanoloških teza, njegovih razobličenja albanskih falsifikata i - vrhunskog razobličenja, demaskiranja socijal-fašističkog najcrnjeg terora krvave klike monstuuma Enver Hodža, što je učinio i čini svakodnevno naš akademik, prof. dr Kaplan Burović, a sa herojskim samopožrtvovanjem, kao niko do danas na ovom svijetu, ni prije niti poslije njega.

 

 

 

 

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane