Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi
Pljaèka
Tajna Sluèaja Zagrebaèke banke: trag ciparskog
novca vodi preko Zagreba
Plove
pisma preko Save
Prièa o Sluèaju Zagrebaèke banke (ZABA),
zapravo, daje uvid u tajnu iza Sluèaja tzv. ciparskih para, odnosno jednu od najbolje èuvanih balkanskih tranzicijskih tajni
1990.-ih godina, iza koje se, kako danas sa distance možemo zakljuèiti na temelji izjava svjedoka,
ali i raspoložive
dokumentacije, kriju i stvarni motivi graðanskog rata u bivšoj Jugoslaviji. Ono što je Mlaðan Dinkiæ u ciparskoj istrazi o tzv. Miloševiæevim raèunima otkrio bilo je presudno za Mlaðinu politièku buduænost. Postao je èuvar te balkanske tranzicijske
tajne, kojom je mogao ucjenjivati financijski najmoænije ljude u regiji. Upravo pomoæu ovih saznanja Dinkiæ je postao èlan tog ekskluzivnog kluba financijske
moæi na jugoistoku Europe.
Piše: Domagoj Margetiæ
Iako se o
poslovnim vezama Zagrebaèke banke sa Slobodanom Miloševiæem do sada moglo samo nagaðati, raspolažemo dokazima o sudjelovanju
Zagrebaèke banke u financijskim
operacijama Slobodana Miloševiæa. Sudeæi prema dostupnoj dokumentaciji, èini se kako je Zagrebaèka banka imala zajednièke investicijske projekte sa Miloševiæem i njegovim režimom, te kako je francuska banka
u suvlasništvu Zagrebaèke banke, omoguæavala Miloševiæu financijske transfere preko
tajnih raèuna iz Srbije.
Bilo bi teško povjerovati tvrdnjama kako
Uprava Zagrebaèke
banke, na èelu sa Franjom Lukoviæem, i inaèe Miloševiæevim bankarskim kolegom prije
1990. godine, nije imala saznanja o tajnim transferima Slobodana Miloševiæa preko banke èiji je ZABA bila suvlasnik sa
Miloševiæevim ljudima.
Naime, još od 1980.-ih godina Zagrebaèka banka bila je, a ostala je to
do danas, suvlasnik Banque Franco Yugoslave u Parizu, èiji je predsjednik Uprave
svojevremeno bio brat Slobodana Miloševiæa, Borislav Miloševiæ. To, dakako, dokazuje
vrlo bliske poslovne odnose Franje Lukoviæa i njegovih suradnika sa Slobodanom Miloševiæem.
Ova èinjenica posebno je važna zbog Miloševiæevih kasnijih financijskih
operacija preko pariške
banke. Naime, upravo je u Banque Franco Yugoslave Miloševiæ imao otvorene tajne raèune preko kojih je dio njegova
novca prebacivan u treæe
banke, primjerice u Velikoj Britaniji i drugdje u inozemstvu. U vrijeme ovih
Miloševiæevih operacija, Zagrebaèka banka bila je vlasnik preko 20
posto dionica Banque Franco Yugoslave, što iskljuèuje bilo kakvu moguænost da Uprava Zagrebaèke banke na èelu s Lukoviæem nije imala informacije o financijskim
operacijama Slobodana Miloševiæa preko pariške banke. Upravo suprotno, dio
kapitala koji se slijevao iz Srbije u Banque Franco Yugoslave, završavao je i u financijskim
operacijama Zagrebaèke
banke.
Trag ovih
zajednièkih operacija Miloševiæa i Lukoviæa, zapravo srbijanske i hrvatske financijske
elite, seže do sredine 1980.-ih
godina, kada je intenzivirana izgradnja zajednièke financijsko - ekonomske
infrastrukture u inozemstvu, koja je trebala poslužiti zajednièkim poslovnim operacijama izvan
tadašnje SFRJ.
"...Odobrava
se poveæanje osnivaèkog uloga"
Dokazi,
zapravo, upuæuju na
potpuno drugaèije,
stvarne namjere, srbijanske i hrvatske tehnomenadžerske elite. Naime, iz dokumenata
kojima raspolažemo, razvidno
je kako je još 1984.
godine zapoèela izgradnja jedinstvene
poslovno - financijske infrastrukture u obliku zajednièkih meðunarodnih korporacija, banaka i poduzeæa, u koja je investiran kapital pokraden
još iz tadašnjih socijalistièkih republika. Veæ 1987. godine hrvatska i srbijanska
elita raspolagale su sa nekoliko zajednièkih banaka i korporacija u Europi i SAD-u, a oèito je kako se radilo o projektiranju
tranzicijske pljaèke u
Hrvatskoj i Srbiji. Naime, nakon 1990. godine, upravo su ove tehnomenadžerske elite kao stvarni sljednici
moæi bivše jugoslavenske komunistièke elite, preuzele kljuène i stvarne pozicije financijske
moæi u novonastalim državama.
Tada je mreža njihovih ranije osnovanih poduzeæa i banaka u inozemstvu
jednostavno prerasla u infrastrukturu tranzicijske pljaèke. Upravo preko banaka i
poslovnih subjekata u inozemstvu, poput Banque Franco Yugoslave,
novonastale financijske elite Hrvatske i Srbije, transferirale su svoj tranzicijski
ratni plijen, da bi se potom taj isti pokradeni kapital vraæao u Hrvatsku i Srbiju, kao tobože strani kapital i strane
investicije. Radi se o dobro osmišljenoj i najveæoj tranzicijskoj
prijevari kojom su nakon 1990. godine rukovodili Greguriæev klan (u Hrvatskoj) i
Miloševiæevi ljudi (u Srbiji). Franjo
Lukoviæ je bio jedan od kljuènih „igraèa" tog tranzicijskog projekta.
Zagrebaèka banka je još 1987. godine sudjelovala u znaèajnoj dokapitalizaciji Banque Franco
Yugoslave, kako bi osigurala svoj udio u ovoj financijskoj infrastrukturi, koja
je samo tri godine kasnije aktivirana kao glavna poluga tranzicijskog projekta
stvaranja tranzicijske ekonomske elite u zemljama bivše SFRJ, kao glavnog centra moæi u regiji.
Izvršni odbor Zagrebaèke banke donio je na svojoj 10. sjednici
od 28. travnja 1987. godine, Odluku o usvajanju Elaborata o ekonomskoj
opravdanosti poveæanja
kapitala Banque Franco Yugoslave u Parizu.
„...Prima
se na znanje poveæanje osnivaèkog kapitala Banque Franco
Yugoslave Paris, sa sadašnjih 30 milijuna francuskih
franaka, za 106 milijuna francuskih franaka, odnosno 15 milijuna amerièkih dolara, u 1987.
godini, na 136 milijuna francuskih franaka", stoji u odluci Zagrebaèke banke iz 1987. godine.
Svoj udio u
tom poveæanju osnivaèkog kapitala, uveæala je novim ulaganjem i sama
Zagrebaèka banka, i to prema
dogovoru sa Beogradom, toènije Saveznim sekretarijatom za financije i Narodnom bankom Jugoslavije.
„...Odobrava
se poveæanje osnivaèkog uloga Zagrebaèke banke, Zagreb u
kapitalu Banque Franco Yugoslave, Paris u iznosu od 3 milijuna francuskih
franaka, odnosno 500 tisuæa amerièkih dolara", stoji u Odluci Izvršnog odbora ZABE iz travnja 1987.
godine.
„...Za
uplatu osnivaèkog uloga upotrijebiti æe se sredstva dugoroènih izvora kojima raspolaže banka, suglasno Zakonu
o osnovama bankarskog i kreditnog sistema (Fond solidarne odgovornosti) na
temelju Mišljenja Saveznog sekretarijata za financije br. 2-106/2
od 24.10.1986. godine i Mišljenja Narodne banke Jugoslavije
od 30.9.1986.", opisuje se koordinacija sa Beogradom oko ove financijske
operacije u Banque Franco Yugoslave.
Prva
faza tranzicione pljaèke
Svojevremeno
je predsjednik Uprave ove pariške banke bio Borislav Miloševiæ, brat Slobodana Miloševiæa, što takoðer dovoljno govori o sprezi
hrvatske i srbijanske financijske elite u tranzicijskom vremenu od sredine
1980.-ih godina do danas.
Dio ove
infrastrukture tranzicijske pljaèke bila je i Anglo Yugoslav Ltd. London, u kojem su takoðer zajednièki osnivaèi bili pripadnici hrvatske i srbijanske
tranzicijske elite. Kasnije, nakon 1990. godine, upravo je ova londonska
kompanija bila jedan od kljuènih punktova za financijske transfere opljaèkanog novca iz Srbije, kojeg je u
London transferirao Slobodan Miloševiæ. Novac je polagan na
tajne raèune, a upravo je Anglo Yugoslav
Ltd. bila kljuèni
punkt preko kojeg je novac tranzicijske Miloševiæeve elite, investiran preko
Zagrebaèke banke u projekte u
Hrvatskoj, kao što su
to primjerice neki projekti Gorana Štroka, koji su kreditirani upravo Miloševiæevim kapitalom sa tajnih raèuna u inozemstvu.
Zanimljivo je
da je na istoj sjednici Izvršnog odbora Zagrebaèke
banke, od 28. travnja 1987. godine, osim za dokapitalizaciju Banque Franco Yugoslave,
donesena i Odluka o usvajanju Elaborata o ekonomskoj opravdanosti poveæanja kapitala Anglo Yugoslav Ltd.
London.
„Prima
se na znanje poveæanje osnivaèkog kapitala Anglo Yugoslav
Ltd London sa sadašnjih 5 milijuna 500 tisuæa funta za 5 milijuna funta
na 10 milijuna funta. Odobrava se poveæanje osnivaèkog uloga Zagrebaèke banke Zagreb u
kapitalu Anglo Yugoslav Ltd., London, u iznosu od 312 tisuæa 500 funti".
Obje ove
odluke Zagrebaèke
banke potpisao je tadašnji predsajednik
Izvršnog odbora banke Antun Crneka.
Za Hrvatsku
je pak znaèajan podatak o suvlasništvu Zagrebaèke banke u jednoj austrijskoj
banci, preko èijih
tajnih raèuna su poèetkom 1990.-ih godina transferirana
financijska sredstva sa tajnih raèuna u Zagrebaèkoj
banci, uglavnom sredstva koja su kasnije kao fitkivne kreditne investicije
stranih banaka oprane preko kreditnih poslova inozemnih banaka sa Hrvatskom,
odnosno fizièkim i
pravnim osobama u Hrvatskoj.
Samo nekoliko
dana prije donošenja
odluka o dokapitalizaciji Banque Franco Yugoslave i Anglo Yugoslav Ltd., Skupština Zagrebaèke banke je na svojoj 3. sjednici,
dana 22. travnja 1987. godine, donijela Odluku o prihvaæanju Elaborata o poveæanju kapitala i plana razvoja Adra
Bank A.G. Wien za razdoblje od 1986. do 1996. godine
Ovom odlukom
koju je potpisao predsjednik Skupštine Zagrebaèke
banke Vid Roèiæ, planirano je da u tih deset tranzicijskih
godina, ZABA stekne 21 posto vlasništva nad dionicama Adria Bank A.G. u Beèu.
Upravo je ova
banka predstavljala stratešku toèku tranzicijske pljaèke u tzv. predprivaizacijskim
godinama, odnosno u vremenu od 1990. do 1994. godine, kada su moæni èelnici društvenih poduzeæa u tajnosti transferirali
kapital društvenih poduzeæa iz Hrvatske na tajne raèune u Austriji. Bila je to prva
faza tranzicijske pljaèke,
pljaèka prije pretvorbe društvenih poduzeæa, u kojoj je na tajnim raèunima u Austriji pohranjen
kapital koji je tranzicijskoj eliti u Hrvatskoj osigurao neogranièenu moæ, koje su pozicije zadržali do danas.
„Zagrebaèka banka Zagreb suglasna
je da Adria Bank A.G. Wien u narednih deset godina od 1986. do 1996. godine
poveæava osnivaèki kapital sa sadašnjih 80 milijuna
austrijskih šilinga, za 80 milijuna austrijskih šilinga, na 160 milijuna
austrijskih šilinga. U ovom poveæanju Zagrebaèka banka Zagreb zadržala bi sadašnje uèešæe od 21 %", navodi se u odluci Skupštine ZABE iz travnja 1987.
godine.
Istraga
se još nije desila
Na istoj sjednici
Skupštine Zagrebaèke banke, od 22. travnja 1987.,
na kojoj je donesena odluka o dokapitalizaciji Adria Bank u Beèu, odluèeno je i o sudjelovanju u
osnivanju meðunarodne
korporacije sa sjedištem u Panami,
a koja je nakon 1987. godine preuzela sve poslove i funkciju koju je ranije
obavljala Meðunarodna
korporacija za investicije u Jugoslaviji, sa sjedištem u Luxembourgu. Upravo je ova
kompanija kasnije postala jedno od glavnih odredišta opljaèkanog kapitala iz Srbije i
Hrvatske, koji je kasnije reinvestiran u te zemlje, kroz kredite poslovnih bankama,
ili lažne investicije poduzeæa sa sjedištem u inozemstvu, ali u stvarnom
vlasništvu fizièkih i pravnih osoba iz bivše SFRJ. O takvim planovima tranzicijske
elite u Hrvatskoj i Srbiji, za zajednièko poslovanje preko ove korporacije, svjedoèi i Odluka Skupštine Zagrebaèke banke o sudjelovanju u
osnivanju I.I.C.Y.S.A. Panama, kao supsidijarne korporacije Meðunarodne korporacije za
investicije u Jugoslaviji Luxembourg, donesena na 3. sjednici Skupštine ZABE, 22. travnja 1987.
godine.
„Radi sudjelovanja
u ulaganju kapitala u bilo kojem vidu u poduzeæa koja se uglavnom, ali ne iskljuèivo, nalaze u Jugoslaviji, ili u
ona poduzeæa koja posluju sa jugoslavenskim
poduzeæima, zatim, radi
povezivanja zainteresiranih jugoslavenskih i odgovarajuæih inozemnih partnera radi
obavljanja poslova investicija u vidu zajednièkih ulaganja, kreditiranja, pružanja usluga, pokreæe se samoupravni postupak kod èlanova Zagrebaèke banke - dionièara, za sudjelovanje u osnivanju
I.I.C.Y.S.A. Panama, kao supsidijarne korporacije koja je u iskljuèivoj svojini i pod kontrolom Meðunarodne korporacije za
investicije u Jugoslaviji, Luxembourg, kao holding kompanije. Prihvaæa se Elaborat - Informacija o
ekonomskoj opravdanosti osnivanja I.I.C.Y.S.A. Panama", navodi se u odluci Skupštine Zagrebaèke banke koju je potpisao Vid Roèiæ.
Nad financijskim
operacijama obavljanim preko ove tranzicijske mreže, hrvatska država nikada nije imala kontrolu,
niti je ikada imala bilo kakvu informaciju o poslovanju Zagrebaèke banke sa ostalim partnerima iz
bivše Jugoslavije, preko mreže opisane u ovom tekstu. Ovo je
do danas ostala jedna od najbolje èuvanih tajna tranzicije u državama nastalim nakon raspada bivše SFRJ. Postojanje ove mreže dokazuje jedinstvenu strategiju tranzicijske elite, jednako u Hrvatskoj i
Srbiji, te njihovo zajednièko poslovanje i jedinstveno planiranje financijskih i ekonomskih interesa u
novonastalim uvjetima nakon 1990. godine.
Upravo ta poduzeæa, banke i korporacije, skrivaju
tajnu velike tranzicijske pljaèke, tajne raèune i financijske
poslove koji su omoguæili
nekadašnjoj komunistièkoj eliti zadržavanje stvarnih pozicija moæi u Srbiji i Hrvatskoj, nakon
1990. godine. Na èelu ove
tranzicijske infrastrukture nalazila se hijerarhija izrasla iz centara moæi nekadašnjeg Saveza komunista
Jugoslavije, na èelu sa
Franjom Greguriæem u
Hrvatskoj i Slobodanom Miloševiæem u Srbiji. Njihov
jedini cilj bio je izgradnja moæne kriminalne oligarhije, koja æe iskoristiti tranziciju kako bi reinstalirala nekadašnju komunistièku elitu na njezine nove pozicije
moæi, te legalizirala
prljavi kapital opljaèkan u
tranziciji u novonastalim državama.
Sluèaj ZABA istraživala je svojevremeno i
pokojna Verica Baraæ, a kasnije i današnji ministar Velimir Iliæ, dok je Aleksandar Vuèiæ krajem 2013. godine u
izjavi za medije potvrdio kako æe se Sluèaj Zagrebaèke banke istražiti do kraja, ali se to
još nije dogodilo.
Nameæe se, stoga, pitanje zašto Vuèiæ nije omoguæio istragu i u ovom sluèaju, èiji trag bez sumnje vodi s jedne
strane prema tragu ciparskog novca, dok s druge strane vodi prema izvoru novca
na kojem su tranzicijski tajkuni u Srbiji i Hrvatskoj izgradili svoja poslovna
carstva.