Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Na nišanu

Kad lažna obećanja dođu na naplatu: koje su posledice sudara Aleksandra Vučića i njegovih fantazija sa realnošću

Slepi vođa i evrointegracije

Ključno pitanje u vezi sa takozvanim evropskim integracijama Srbije glasi: kako ćemo u Evropu sa vladom koja je razorila sve institucije i podredila ih volji jednog čoveka i njegove stranke, koja je razbila vojsku, policiju i pravosuđe, uništila medije i svela ih na vođine biltene, reciklirala nacionalnu istoriju i uspostavila osećaj kolektivne krivice i afirmiše duh podaništva? Odmah do ovog pitanja treba postaviti još jedno: gde su granice licemerja vodećih političkih snaga u Evropskoj uniji? Jer, ako je njihov "pouzdani partner na Balkanu" postao Aleksandar Vučić, čovek koji je dvadeset godina širio antievropsku i antizapadnu propagandu, onda je to jedna nemoralna i cinična zajednica, u koju Srbija nikako ne treba da uđe. Varljivo leto 2014. uvodi nas u neizvesnu jesen, gde ćemo se suočiti sa eskalacijom radničkih pobuna zbog najgoreg antievropskog Zakona o radu, ali i zbog masovne besposlice i gladi, koju samo Vučić i njegova kamarila ne vide.

Nikola Vlahović

U petak, 11. jula ove godine, Beograd je posetila ekipa američke televizijske mreže CNBC i tom prilikom napravila intervjuisala predsednika Vlade Srbije Aleksandra Vučića. Režija je zahtevala da razgovor bude obavljen na Kalemegdanu, onom delu koji gleda na Savu i Dunav. Razapeti su bili specijalni šatori za tu priliku, i postavljeno je snažno osvetljenje, jer je dan bio oblačan. U duhu te sumračne atmosfere, govorio je i Vučić. Bez imalo dvoumljenja, optužio je sopstveni narod za sva zla koja se dešavaju, rekavši doslovno: "... Svaki pokušaj reformi na Balkanu, gori je od pakla, ali ja sam apsolutno posvećen i verujem da će reforme započete u Srbiji biti uspešne...Naš posao je da uradimo domaći zadatak u naredne tri do četiri godine, a onda će na članicama EU biti da odluče žele li da prime Srbiju u članstvo ili ne."

Dakle, čovek koji se dvadeset godina bavio širenjem verske i nacionalne mržnje i pozivao na obračune, rame uz rame sa Vojislavom Šešeljem, koji je u svakom ondašnjem sazivu Skupštine Srbije bio jedan od tri glavna kočničara svakih reformi, sada se javno žali američkoj javnosti na Srbe (i ostale bivše Jugoslovene), da su neuki, zadrti, primitivni i da ih je teško civilizovati i uvesti u red srećnih i zadovoljnih naroda. Da ne bi bilo dileme šta je u svojoj izjavi Vučić hteo da kaže, treba znati šta znače reči: "treba da uradimo domaći zadatak" . Tačnije rečeno, njegov režim će do kraja slomiti ostatke suvereniteta Srbije (jer članstvo u EU to podrazumeva u najvećoj meri), i prepoloviti stanovništvo, koje pati od hronične neuhranjenosti, nezaposlenosti, koje živi u beznađu...

Po svemu sudeći, taj posao je Vučić skoro obavio. Ostalo je još da rasproda dve najveće državne kompanije (EPS i Telekom) i da zvanično potpiše akt "o dobrosusedskim odnosima sa Kosovom" (što će značiti da je Srbija priznala albansku republiku na svojoj teritoriji). Biće to, posle takozvanog Kumanovskog sporazuma iz 1999. godine, čin istinske kapitulacije i priznanje da Srbija više ne postoji kao država. Izvesno je da Vučić u tome ima punu saglasnost celokupne zapadne alijanse na čelu sa SAD. Treba znati i to da je za Srbiju u Briselu nadležno Ministarstvo za regionalna pitanja, u slučaju da se ona nekim čudom, nekada tamo nađe. Dakle, neće biti tretirana kao država, nego kao regija.

Istog dana u kome je Vučić za američku CNBC televiziju govorio o "domaćem zadatku", u Beogradu je gostovala grupa nemačkih parlamentaraca na čelu sa Andreasom Šokenhofom (zamenikom šefa parlamentarne grupe CDU-CSU Angele Merkel). Šokenhof je tom prilikom kratko i jasno rekao šta misli o "evropskom putu Srbije" i "zadacima" Aleksandra Vučića: "...Pregovori sa EU neće početi dok se ne sprovede Briselski sporazum, a Srbija neće moći da uđe u EU dok Kosovo ne postane ravnopravan član UN. Dakle, proces pridruživanja Srbije Uniji neće se okončati dok Kosovo ne uđe u UN. Srbija ne sme da sprečava članstvo Kosova u međunarodnim organizacijama. Pregovori mogu početi samo poglavljem 35, o Kosovu."

Šokenhof se nije na tome zadržao, nego je direktno zapretio i Vučiću, (povodom paljenja ambasade Nemačke u Beogradu, 2008. godine). rekavši da: "...U Nemačkoj znaju ko je inspirator paljenja nemačke ambasade, ali znaju i ko je sa tim upoznat u Srbiji."

Ova grupa iz Bundestaga izričito je zahtevala od Vučića da ničim ne sprečava stvaranje političke opozicije u Srbiji, da reši problem sa reformom pravosuđe i da o rezultatima tih zahteva detaljno informiše poslanike vladajuće koalicije u Bundestagu.

Dva dana pre ovog događaja (u sredu, kasno noću) u Beograd je doputovao i odlazeći evropski komesar, Štefan File koji je došao da se lično informiše o tome šta je Aleksandar Vučić dogovorio sa predsednikom i premijerom Rusije o gasovodu „Južni tok".

Osim ovih "evropskih obaveza", Vučića ne čeka ništa dobro ni u obračunu sa radnicima u Srbiji, protiv kojih je uperen novi Zakon o radu koji je zamišljen tako da urušava sva radnička prava osvojena još u devetnaestom veku. To je duboko antievropski zakon, koji za interese MMF-a hoće da sprovede Vučićev ministar privrede, Dušan Vujović (bivši službenik ovog globalnog zelenaša). I to nasiljem koje sprovodi Aleksandar Vulin, nekadašnje političko nedonošče odbegle Mirjane Marković.

Takođe, osim pobune zbog kriminalnog Zakona o radu, sledi i pobuna onih koji, prema Vučićevoj "reformskoj ideji", moraju u najkraćem roku biti otpušteni sa posla. Službenici MMF-a dali su rok do oktobra meseca Vladi Srbije, da otpusti najmanje trideset hiljada ljudi iz državne uprave. Mogućnosti njihove prekvalifikacije, dobijanja novog posla u privatnim firmama, svedene su na nulu. Ali, zato će ulice biti širom otvorene za proteste koje neće zaustaviti ni vođina pretorijanskam garda.

U predizbornoj kampanji, u proleće ove godine pominjao je Vučić "mogućnost grčkog scenarija", pa je rekao da je i za to spreman. Ali, problem je što Srbija nije članica EU i što ne može da računa ni na čiju pomoć. Jer, od 980.000 zaposlenih, jedna trećina njih radi bez plate, jedna trećina radi u državnoj upravi (i prima kakvu-takvu platu), a jedna trećina radi u proizvodnji. Dakle, oko 600.000 zaposlenih treba da pokriju sve rupe u budžetu i da obezbedi sve socijalne doprinose. To, naravno, nije moguće.

Ali, tu je Vučićev "genije" Lazar Krstić, pojačan sa bivšom DOS-ovom ministarkom Kori Udovički, koji je nedavno predložio, da do kraja leta budu uvedeni takozvani "platni razredi", što bi, po njegovom mišljenju, donelo uštedu budžetu. Naravno, reč je o mizernom pokušaju da se izbegnu neminovna otpuštanja.

Krenuće Krstić i u smanjenje penzija, najdalje do kraja jeseni. To su sve rezultati Vučićevih lažnih obećanja datih u poslednjoj predizbornoj kampanji. Nije davno bio 10. mart 2014. godine, kada je samozvani vođa u sportskoj hali "Pinki" u Zemunu poručio masi okupljenih penzionera: "...Bolje sa naše grbače da se skida nego da se diraju stečena prava penzionera!".

Kad je 3. jula oko podne, Aleksandar Vučić zavapio pred predsednikom vlade Francuske, Manuelom Valcom, moleći francuske privrednike da ulažu u Srbiju, obećano mu je samo da će "stvar razmotriti".

Samo dva dana kasnije, agencija Frans pres je u analizi tima ekonomskih novinara, objavila podatak da je budžet Srbije, koji dostiže oko osam milijardi evra, pod nepodnošljivim teretom isplata penzija za 1,7 miliona građana i plata za više od 700.000 zaposlenih u javnom sektoru, kao i da je više od 20 odsto radno sposobnih građana bez posla, a mnogi od zaposlenih jedva preživljavaju s prosečnom platom od 350 evra.

I glavni analitičar Standard banke za tržišta u razvoju, Timoti Eš, izjavio za AFP povodom Vučićevog "izleta" do Pariza, da su „veoma visoka očekivanja" od nove Vlade Srbije. Jasnije rečeno, da su nerealna. Timoti Eš se nije ustručavao da kaže: "...Obećavali su mnogo, imaju mandat za reforme i građani od njih očekuju rezultate - više nema izgovora. Ako ne budu delovali, tržišta će ih kazniti pošto se razmere duga približavaju nivoima koji izazivaju zabrinutost za održivost."

Ali, Vučićeva vlada i dalje daje subvencije od 600 miliona evra za 161 državno preduzeće, a usput, o trošku naroda, finansira i tuđe privatne poslove (poput italijanskog "Fijata"). Jasno je šta Vučića i njegovu vladu čeka. Ali, jasno je i obespravljenim radnicima, gladnima, nezaposlenima i bolesnima, da države više nema i da će morati da se odbrane na jedini mogući način- pobunom i pokušajem da nešto promene sa ulice. U proteklim decenijama, to je donosilo promene, mada su one, po pravilu, bile praćene pogrešnim izborima političkih lidera i dovodile do novih padova u beznađe. I danas je tako. Većina onih koji su glasali za naprednjake, za nekoliko meseci će izaći da zahteva njihovo rušenje. Narod ima pravo da pogrešno bira i da ispravlja svoje greške. Ali, samodržac nema nikakva prava da ruži narod zbog toga. Njegovo je da ode i da snosi posledice.

Arapski čardaci, ni na nebu, ni na zemlji

Jasno je da Aleksandar Vučić boluje od teškog oblika sociopatije, odakle dolaze i sve njegove fantazije, laži i uveravanja, da je baš sa njim i njegovom Vladom Srbije krenula na pravi put. Ali, činjenice ga svakog dana demantuju. Posebno kad su u pitanju njegove megalomanske ideje o silnim arapskim investicijama i gradnji biblijskog grada od mermera, na obalama Save.

Naime, nije teško doći do podataka da je za samo godinu dana Vučić lično najavio najmanje 28 različitih multimilionskih poslova sa Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Između ostalog, i izgradnju fabrike mikročipova u koju je trebalo da bude uloženo čak četiri milijarde dolara! Naravno, ta gradnja nikada nije ni započeta. Takođe, samo godinu dana posle najave izgradnje, nema naznaka ni da će biti izgrađen Centar za istraživanje u koji je kompanija Mubadala htela da uloži više stotina miliona evra. Nije postavljen još ni kamen temeljac za fabriku delova za Erbas i Boing koja bi godišnje Srbiji donosila 100 miliona evra, a koju je obećala Mubadala. Iz te kompanije, prošle godine su stigle najave da će kupiti licencu za 4G mobilnu telefoniju i onda svoje kapacitete najverovatnije iznajmljivati mobilnim operaterima, i druga da će sa Telekomom Srbije graditi takozvani „Data centar". Od prve nema ništa pre sredine 2015, a na drugoj se, kažu "još radi".

Kompanija Al Dahra, koja je prošle godine najavila kupovinu desetak velikih poljoprivrednih kombinata u Srbiji, kao i izgradnju čak pet fabrika stočne hrane i milionsko ulaganje u navodnjavanje 25.000 hektara zemljišta, povukla se a da nijedan dolar nije uložen. Vučićev službeni prevarant, gradonačelnik Beograda, Siniša Mali, odustajanje Al Dahre je još u januaru objasnio time što im je cena od 10.000 do 12.000 evra po hektaru zemlje, koju bi morali da plate, bila preskupa. Ali, da se narod ne bi zabrinuo, Mali je istog momenta najavio i dolazak firme Al Ravafeda, sa kojom je ministar privrede Vujović potpisao ugovor, rekavši da ćemo hektar morati da ponudimo po ceni od 5.000 evra (domaći investitori bili spremni da za isto zemljište plate do 10.000 evra po hektaru). Arapska kompanija Al Dahra je htela da gradi i kargo terminal na aerodromu Nikola Tesla i za sada je nepoznato kakva je sudbina ovog projekta, sem što se zna da nikakvi radovi nisu počeli. Razvojni fond Abu Dabija je trebalo da obezbedi 200 miliona dolara za navodnjavanje i još 200 miliona za povoljno kreditiranje poljoprivrednika. Te pare još niko nije video.

Ugovor o zajmu jedne milijarde dolara za potrebe srpskog budžeta još nije ni i razmatranju, a kamoli ratifikaciji od strane UAE. Jedan od velikih projekata koji su najavljeni, a nisu obustavljeni je izgradnja raketnog sistema ALAS u vrednosti od 220 miliona dolara, koji bi za Emirate trebalo da radi Jugoimport SDPR. Projekat je zvanično "u fazi ispitivanja, provere i izrade rešenja za podsisteme". Više od 2.000 hektara zemljišta kod Kula, koje su na javnom nadmetanju dobili u zakup domaći poljoprivrednici po ceni od 400 evra po hektaru, biće dato arapskim investitorima po ceni od 250 evra po hektaru.

A 1.

Sva Vučićeva lažna obećanja

Ovo su najpoznatija lažna obećanja Aleksandra Vučića, Srpske napredne stranke i njegove vlade

1. Objavićemo spisak donatora; 2. Objavićemo ugovore sa "Fijatom" i "Etihadom";3. Do kraja marta izlazimo sa programom rešenja za probleme u fabrici "Jumko"; 4. Ukinućemo RTV pretplatu; 5. Smenićemo neuspešne i nestručne direktore javnih preduzeća; 6. Uvešćemo red u korišćenje službenih vozila; 7. Spustićemo granicu aflatoksina u mleku na 0,05%; 8. Dovešćemo "Ikeu" do proleća 2014. godine; 9. Objavićemo istinu o "Politici" i "Večernjim novostima"; 10. Zaustavićemo partijsko zapošljavanje; 11. Siniša Mali neće biti kandidat za gradonačelnika Beograda; 12. Napravićemo najmanju Vladu, sa samo 15 ministara; 13. Nikada neću sarađivati sa URS-om; 14. Ni Bog me ne može spojiti sa Dačićem; 15. Struja će biti jeftinija za 20%; 16. Smanjićemo zaduživanja; 17. Nova Vlada će biti sastavljena od stručnjaka; 18. Krećemo da gradimo hidroelektranu i termoelektranu; 19. Smanjićemo nezaposlenost u Srbiji; 20. U Srbiji će se proizvoditi "srpski Mercedes"; 21. Ukinućemo funkcije državnih sekretara; 22. Uhapsićemo Darka Šarića (Šarić se sam predao); 23. Izgradićemo kanal Dunav-Morava-Vardar-Egejsko more; 24. Obezbedićemo deset milijardi evra investicija; 25. Napravićemo fabriku čipova sa Emiratima; 26. U Srbiji će se praviti delovi za Boing i Erbas; 27. Garantuje da se neće smanjivati penzije; 28. Obećavam da ću Srbiju voditi pošteno i hrabro; 29. Obećavam bolji život 2014. godine; 30. Zalagaću se za slobodu izražavanja; 31. Rešićemo dve do tri sporne privatizacije do kraja jula...

A 2.

Kad će deportovati Devenporta?

Zanimljivo je da sve vodeće evropske države sada direktno šalju svoje predstavnike u Srbiju, zaobilazeći šefa delegacije Evropske unije, Majkla Devenporta, koji, evidentno, podstiče sve luđeg Vučića da čini samoubilačke poteze koji vode potpunom uništenju Srbije i njenih građana. Zbog takve Devenportove uloge, čak i predstavnici međunarodnih poverilačkih institucija izbegavaju sastanke sa njim, jer im je stalo da Srbija ipak nekako ekonomski funkcioniše, kako bi mogla da servisira svoja dugovanja prema njima.

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane