Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Su(lu)dovanje

Davno izgubljena čast srpskih sudija i državnih tužilaca, i njihova zlodela (33)

Laže i montaže

Srpski sudovi još donose presude ''U ime naroda''. I, uglavnom, protiv naroda, odnosno običnih građana, koji ne pripadaju gornjoj strukturi društva, niti organizovanim kriminalnim grupama koje drže na vezi i apanaži veći broj sudija i državnih tužilaca. Za razliku od državnih tužilaca, koji svojim zamenicima mogu da izdaju obavezujuća uputstva, sudije su potpuno samostalne u svom radu i odlučivanju. Na žalost, najveći broj delilaca pravde tako se i ponaša - nasilno, priprosto, ne poštujući zakonitost ni javni moral. Uvek su spremni da za sitnu paru, ili dodvoravanje nekom važnom čoveku iz partija na vlasti, poštenom građaninu otmu stan, imovinu, decu, proglase ga ludim, oduzmu mu poslovnu sposobnost, ili ga drže mesecima i godinama u pritvoru, sve dok ga potpuno ne slome i učine nesposobnim za život. I to sve čine nekažnjeno, za svoj rad primaju najveće plate u državi, a imaju i mnoge druge privilegije. I nova vlast nastoji da pravosuđe potpuno stavi u funkciju zaštite interesa vladajuće klike, suprotno zahtevima iz Brisela da se ono mora dubinski očistiti od korupcije, nepotizma, nestručnosti i politikantstva. Za tužioce i delioce pravde u Srbiji birani su podobni i prepodobni, loši studenti i još lošiji ljudi. O tome piše naš urednik Milan Glamočanin, nekadašnji načelnik uprave u saveznoj policiji

Milan Glamočanin

Kada je pronađeno telo petnaestogodišnje devojčice Tijane Jurić iz Subotice, koja je krajem jula kidnapovana u Bajmoku, a potom silovana i ubijena, danima se oglašavao, niko dugi, no ministar unutrašnjih dela dr Nebojša Stefanović, obaveštavajući nas o toku istrage, navodnim poteškoćama i opštom mobilizacijom policijski službenika na rešavanju ovog slučaja, koji je vođen kao ''nestanak maloletne osobe'', a, u stvari je, već narednog dana, otkriven njen ubica, ali je ministar unutrašnjih dela imao svoje razloge da svakodnevnim konferencijama zamlaćuje javnost, odvraćajući pažnju javnosti od pogibije Luke Jovanovića na Brankovom mostu u Beogradu.

Ministarske visine dr Sline

Ministar unutrašnjih poslova je predstavnik izvršne vlasti, i nije ovlašćen da rukovodi pojedinačnim istragama, niti da o tome obaveštava građane, jer je pretkrivični postupak zatvoren za javnost, osim, ako iz važnih razloga nadležni državni tužilac odluči da neke detalje u vezi istrage saopšti javnosti.

Deset dana je ministar Dr Stefanović umišljajno lagao građane o ''punoj policijskoj mobilnosti'' na rešavanju slučaja nestale Tijane Jurić, a znao je da je ona mrtva, i ko je njen ubica! Viši javni tužilac u Subotici, koji rukovodi istragom protiv osumnjičenog Dragana Jurića, mada je jedini nadležan da odlučuje o toku istrage i njome rukovodi, nije dao glasa od sebe. Bolje reći, bio je onemogućen, jer Srbija odavno nema nezavisno tužilaštvo, niti nezavisno sudstvo.

U Beogradu je 25. jula pregažen na Brankovom mostu Luka Jovanović iz Beograda. Vozač Kantrimena je pobegao, a vest o udesu nije ni zabeležena, sve dok, dva dana kasnije, Luka nije preminuo u bolnici, od posledica udesa. Na scenu stupa dr Stefanović, i počinje bitka da se zaštiti nesavesni vozač. Nastupa sa pričom o traganju za nestalom Tijanom Jurić.

Vozač Kantrimena stranih registarskih tablica je gospođa Snežana Divac, koja se na američkom pasošu vodi kao Ana Divac. Bila je sama u autu, i pijana. Svedoka njenog beščašća je mnogo. Počev od šnajderke, kod koje se nije pojavila da proba haljinu, do njenih najintimnijih prijatelja. Kada je privedena u policiju, njen muž se od stresa razboleo i hitno je operisan od žuči. Upućeni misle da je to bilo smišljen, sa ciljem da izazovu sažaljenje, jer su Ana i Vlade u tom periodu bili na dva svadbe - u Prijepolju i u SAD-u.

Ministar policije, potpomognut Vanjom Vukićem, doskorašnjim državnim sekretarom u MUP-u Srbije i šefom kabineta doskorašnjeg ministra Ivice Dačića, poteže papirnate razloge, i dr Stefanović bi za novac i majku prodao.

Niko od policijskih funkcionera ne želi da učestvuje u montiranju slučaja, i taj zadatak dobija Nebojša Marković, načelnik Uprave kriminalističke policije Beograda, koji trojicu inspektora uključuje u akciju nameštanja slučaja. Petoro narkomana prihvata ponudu da za novac i drogu priznaju izvršenje krivičnog dela, koje će tužilaštvo kvalifikovati kao saizvršilaštvo, što je neodrživa kvalifikacija, a mogu samo odgovarati za prikrivanje. Možda je i navodni vozač Marko Milićev dobio novac da se ''udalji iz zemlje'', jer su mediji javili da je u Turskoj sa puno novca.

Ministar je najavio raspisivanje crvene poternice, ali tu poternicu ne raspisuje on, već sud, a crvenu poternice ne raspisuje Treći osnovni sud u Beogradu. I, naravno, na Interpolovom spisku poternica za Srbiju nema Milićeva. Sve će to, o mila moja, prekriti snjegovi i šaš, pevušio je dr Stefanović, slažući pare.

A, da dr Stefanović ima i previše novca, od kada je pre dve godine seo u stolicu predsednika Narodne skupštine Srbije, svedoči i podatak da je u elitnom naselju, u Vojvođanskoj ulici u Beogradu, kupio trosoban stan od 99 kvadrata, a pre mesec dana ga zamenio za kuću od navodno sto kvadrata u istoj ulici, uz doplatu od samo 200 hiljada evra, datih da vlasnik kuće kupi još dva strana.

Kućica na moru, žena oko nje...

U martu ove godine ministar policije dr Stefanović poveo je pregovore o kupovini kuće u Petrovcu na moru od 350m2, na placu od 800m2, čiji je vlasnik ruski tajkun Sergej Marahovski Ivanovič, za dva miliona evra. Dogovor o kupovini je u načelu postignut, ali još nije realizovan, jer ruski tajkun nije službeno postao vlasnik kuće zbog toga što polovina pripada njegovoj doskorašnjoj supruzi. Ročište o podeli kuće održano je 25. avgusta pred većem Osnovnog suda u Baru. Kuća će biti upisana u vlasničke knjige na ime drugog lica, a dr Stefanović će aneksom ugovora da se obezbedi, kao stvarni vlasnik.

I dok dr Stefanović u Beogradu sabira, uz podršku svog mentora Vučića novac, njegova supruga Ana trošila ga je letos 20 dana nemilice. Odsela je u hotelu Plaža u Petrovcu na moru. Obezbeđivali su je pripadnici specijalne crnogorske policije. Naručivala je kavijar, plodove mora, posebno su spremana specijalna ića i pića za nju, a cena je bila astronomska.

Ministarka je baš uživala, a svakog dana je menjala policajca koji je ispunjavao njenu pohotu. U trenucima sladostrašća, jer su te bahanalije snimane od strane crnogorske tajne policije, gospođa ministarka je opisivala muža kao šonju, da je isti kao i Vučić, i da i on voli da prima!

A, dr Nebojša Stefanović je i lažni muškarac, lažni vlasnik diplome Megatrenda, i lažni doktor nauka, čiju disertaciju osporavaju oni koje je prepisao, i još 1.800 naučnih radnika.

Ko može da kazni tatinog sina?

Parajlije u Srbiji mogu da divljaju, da gaze, i da izbegnu zasluženu kaznu. Pogotovu ako imaju zaleđinu, kao što su Vučić, lažni doktor dr Stefanović.

U Ustaničkoj ulici u Beogradu, na pešačkom prelazu sa semaforom, 18. jula 2013. usmrćena je Andrea Bojanić. Džipom marke BMW X5, koji je u vlasništvu Pink Media Grupe, a upravljao je Aleksandar Mitrović, devetnaestogodišnji sin Željka Mitrovića. Na umrlici, kao vreme smrti, navedeno je 22:03 časa, a Nada Macura, portparol Hitne pomoći , zapisala je u svom izveštaju vreme od 22:50, dok se u medijima najčešće barata izrazom „oko 22:30".

Posle nesreće je Aleksandar nastavio da vozi i zaustavio se tek nekih 500 metara dalje, na mestu skrivenom od pogleda ljudi koji su se okupili da pomognu nesrećnoj devojci. Odatle se javio svojoj majci, pevačici Sonji Mitrović-Hani, a zatim i ocu, Željku Mitroviću. Tog trenutka je pokrenuta mašinerija manipulisanja i ovim slučajem.

Po dogovoru sa advokatima koje mu je odmah angažovao otac, Aleksandar je automobil parkirao na skrovitom mestu, a zatim je drugim kolima, u pratnji Pinkovog obezbeđenja otišao na VMA. Kako je od jednog poznanika sa ove klinike saznao Savo Bojanić, otac ubijene devojke, Aleksandar je diskretno uveden u jednu ambulantu gde su ga priključili na aparat sa kiseonikom, kako bi se otreznio. Tek posle toga je momak u pratnji svojih advokata otišao da se prijavi u policiju.

U međuvremenu se druga ekipa koju je angažovao vlasnik Pinka, bavila prikupljanjem dokaza sa lica mesta. U blizini pešačkog prelaza postoje dve kamere na privatnim lokalima. Jedna je na pekari, a druga na menjačnici. Ova druga je snimila ne samo udes, već i jednog starijeg muškarca koji je krenuo da prelazi ulicu za Andreom, a zatim u panici pobegao kada je video šta se desilo.

Sudbina snimaka sa ovih kamera je veoma zanimljiva. Dnevni list Blic je 24. jula 2013. godine, na 14. strani svog izdanja, objavio snimak sa kamere na menjačnici, pre nego što su ga dobili istražni organi, jer ga je policija tek tog dana preuzela, a pregledala ga dan kasnije?! I urednik "Telegrafa" Aleksandar Jovanović je u jednoj televizijskoj emisiji upravo na TV Pinku krajem septembra prošle godine priznao kako je snimak sa jedne od pomenutih kamera odgledao još te iste, kobne noći.

Policija je, očigledno, bila poslednja koja je dobila dokazne materijale. Još pre dolaska ekipe za uviđaj, tvrde očevici, mesto nesreće je prepravljano tako što su pomerani delovi stakla. Akciju čišćenja i skidanja krivice sa svog sina direktno je nadzirao Željko Mitrović, koji se u tom momentu nije nalazio u zemlji, ali je odmah seo u svoj privatni avion i doleteo u Beograd. Očevici sa aerodroma tvrde kako je sve vreme sa nekim telefonirao preko dva mobilna telefona koja je imao.

Sudija za prethodni postupak, bio je nepodmitljivi sudija Dragoljub Zdravković, koji je odmah odredio pritvor Aleksandru Mitroviću, a po isteku 30 dana još jednom ga produžio. Bilo je potrebno izvesno vreme da bi se javnost umirila, pa je Aleksandru pritvor ukinut na dan četrdesetodnevnog pomena za nesrećnu Andreu.

Nadležni tužilac je na davanje iskaza pozvao majku i tetku poginule, Emu Miljković i Mirjanu Bojanić, ali ne i njenog oca, za koga se već tada znalo da vodi sopstvenu istragu i da bi mogao da oteža Aleksandrovu odbranu, ako bi kao oštećeni nastupio na sudu.

Veštak Milan Vujanić, profesor Saobraćajnog fakulteta i predsednik Komore sudskih veštaka, čovek od poverenja vlasti i dobro etabliran u državnim strukturama, uspeo je da uradi veštačenje, po kome je Aleksandar vozio nešto sporije od 70 kilometara na sat, ali je zato pokojna Andrea bila svetski prvak u sprintu, jer je iz mesta, prelazeći zebru, postigla brzinu od 14 kilometara na sat! Policajci upućeni u istragu ovog slučaja u šali su govorili da je pomenuti veštak brzinu džipa dao u miljama, jer je Andreino telo odbačeno preko 25 metara od mesta udesa!

Uprkos jasnom snimku sa kamera istraga nije nikada identifikovala jednog od ključnih svedoka i očevica. Upućeni tvrde da je za to klan Mitrovićevih platio 10.000 evra. Aleksandra je prvo zastupao Borivoj Pajović, a kasnije advokat Milenko Milisavljević. Ideja odbrane, odnosno Mitrovića, bila je da se sudski predmet spusti na osnovni sud, u ruke sudije Nade Mihajlović, i da se Aleksandar uslovno osudi, kada prestane interesovanje javnosti za ovaj slučaj. Za kaznu zbog onoga što je uradio u Ustaničkoj ulici, otac mu je zabranio da više vozi Pinkove džipove, i dao mu samo "običan" Ferari.

Budite oprezni kada vozite, ili idete ulicom. Vašeg ubicu uvek ima ko da zaštiti.

A 1.

Da ti igram čoček, bre ćićo!

Aleksandru Vučiću pismom se obratio Goran Pavlović iz Kruševca, čiji su svi članovi porodice u članstvu SNS-a. Goran je zamolio da se njegovo pismo pročita, stane na rep sudiji kruševačkog osnovnog suda Emiliji Miladinović, koja izlazi u susret advokatu Vojinu Stojkoviću, a ume i da se popne na astal pun ića i pića i da odigra čoček. Aleksandar na pisma ne odgovara. On gleda samo svoje dupe.

....

''Pišem vam prvi put, u nadi da ćete pročitati moje pismo. Rodom sam iz Kruševca, oženjen sam, otac dvoje dece, radnik sam u fabrici AD. Župski Rubin, i porodicu izdržavam sam, od prosečne plate jednog radnika. Roditelji su mi umrli, majka pre 10 godina. a otac, koji je isto tužen, u toku spora je preminuo. Godine 2011. u opštini sam legalno dobio sve odgovarajuće dozvole za ograđivanje placa, i sa geometrom započeo ograđivanje. Glavni problem je tada i nastao.

Tužen sam zajedno sa suprugom i ocem od strane komšiluka, koji tvrde da su prolazili kroz moj plac, inače zadnja sam kuća u ulici u katastru stoji kao slepa ulica ) do pruge na kojoj je bivši gradonačelnik Kruševca, sada ministar, Bratislav Gašić, od skoro pustio ponovo voz u promet. Inače duži niz godina nije išao. Mislio sam da sa dozvolama, dobijenim iz opštine mogu slobodno ograditi svoj plac, ali ne. Od tada je nepravda upućena ka meni, rasla iz dana u dan.

Još na početku postupka sama tužba od strane tužioca i njihovog zastupnika, advokata Vojina Stojkovića iz Kruševca, je bila neuredna, neprecizirana i neosnovana, sa falsifikovanim potpisima tužioca, od strane njihovog advokata. Punomoćje koje je bitno u sudu, nema ga na dan zakazivanja prvog ročišta, već ga mnogo kasnije ubacuju u spise predmeta (postoji dokaz o tome, fotokopija korica spisa predmeta). Svaki njihov pogrešno načinjen postupak korigovala je i odobravala sudija Osnovnog suda u Kruševcu Eleonora Miladinović, takođe iz Kruševca.

Sve falsifikovane potpise, i već prvu neurednu tužbu advokata Stojkovića je ispravljala na samom ročištu, jasno mu ukazujući na sve greške koje pravi. Sve moguće dokaze koje ukazuju na to da tužioci nikako nisu mogli prolaziti navedenim placem je odbacila, sve neuređene, neprecizirane tužbene zahteve, greške suprotne strane je sve usvojila, i nakon tri godine koliko suđenje traje, donela presudu u kojoj iznosi da sam ja kriv, i samim tim usvoja nerealne i neosnovane troškove suđenja u iznosu od 1.437.300. din. (Inače, troškovnik suprotne strane advokat Stojković tarifira sa tri miliona i nešto dinara, sudija mu usvaja 1.437.300.00 din, za navodno nekih 30 ročišta, a imamo ih samo 12). -Troškovnik kao dokaz stoji u predmetu. Zar treba da budem počastvovan, srećan zbog te odluke sudije, o milionskom iznosu? Moj advokat, Leposava Radovanović, pisala je više puta pritužbe, žalbe, koje očigledno ovde, u kruševačkom sudu nema ko, ili ne želi da čita, a potom i reaguje.

Ovakve vrste sporova nemaju neku veću pravnu zaštitu od samog višeg suda, opet ovde, u Kruševcu (žalba višem sudu je podneta i krivična prijava.

Inače po Kruševcu već godinama unazad kruže priče da koji god se predmet padne kod sudije Osnovnog suda Eleonore Miladinović, a protivničku stranu zastupa advokat Vojin Stojković, gubi postupak, zbog odnosa koji je, kako kažu, viši od poslovnog, to dokazuje sada i moje rešenje, koje je ona donela,. Ne želim nikoga da optužujem, niti da zalazim u nečiju privatnost, možda je reč "korumpirano" i suviše gruba, kako bih mogao nazvati sve ovo, ali u ovom slučaju "slika govori više od reči".

Po zakonu sporovi smetanja državine ili poseda maksimalno treba da traju 90 dana, a kod nas ga sudija vodi 3 godine, i samim tim i pravi ovolike troškove. Ovakvim postupanjem prijavljeni sudija urušava principe etičkog kodeksa iz čl.3 Zakona o sudijama u samom sudu, ali i van suda.

Na dan 14.06. 2014 god. u Guči, na slavlju advokata, na otvorenoj terasi restorana, pred oko 250 advokata iz cele Srbije, i gotovo isto toliko okupljenih meštana posmatrača, pomenta sudija na zvuk trube i trubača skače na sto pun hrane, kojom se i sama do tada zadovoljavala, u mini suknjici u cipelama, i igra trbušnjake po stolovima.

Obraćao sam se svima, Opština tvrdi da nema ništa sa sudstvom. Za inspekcijske i opštinske organe sam sve zakonski odradio (dolazile su više inspekcija, građevinska, saobraćajna, i sve je bilo uredno). Članovi smo svi iz porodice Vaše stranke SNS, pokušao sam i tu da pitam za pomoć, i ništa, u principu, niko ne želi da se meša. Svi žmure i zatvaraju oči pred nepravdom a određeni rade šta im se prohte. Da li zbog ovakvih postupaka pojedinih organa vlasti, moraju da ispaštaju obični ljudi? Gde god sam se obratio za pomoć, rekli su mi da je Kruševački sud korumpiran, i da doslovno rečeno "nema vajde". Da li ja imam pravo na zaštitu, jer ja ovaj nepravedno i nekorektno izgubljen spor nemam odakle da platim. Moja prosečna plata iznosi 25.000.00 dinara, imam i studenta i srednjoškolca, supruga nigde ne radi. Sem kuće u kojoj živimo nemamo nikakve druge pokretne i nepokretne imovine, zar treba i to da mi uzmu nekom prinudnom merom, da bih isplatio njihove troškove. Ne žalim Vam se zbog mog materijalnog stanja, samo Vas molim da ne zažmurite pred ovom nepravdom, kao što to očigledno mnogi rade.

Ja bih Vas zamolio da izdvojite bar malo Vašeg vremena i uvidite i sami kakva nepravda vlada u kruševačkom sudstvu. Ukoliko želite, poslao bih Vam i dokaze za sve ovde izrečeno. ( dovoljno je i samo žalbu i krivičnu prijavu pročitati )

Uz ovaj tekst šaljem vam i krivičnu prijavu iz koje možete sve bitne stvari za objavljivanje izvući, šaljem Vam i moju dozvolu za ograđivanje placa, legalno dobijena od nadležnih institucija. Ako Vam je potreban još bilo koji papir ili dopis iz koga ćete bolje izvesti zaključak nastale nepravde, ja bih Vam dostavio.

Molim Vas, pomozite mi da se ova nepravda objavi.

Goran Pavlović iz Kruševca

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane