Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Na licu mesta

Kako je gumarski gigant "Tigar" iz Pirota dospeo u ruke pljačkaša iz Srpske napredne stranke

Dranje Tigrove kože

Uprkos proletošnjim hapšenjima dugogodišnjih rukovodilaca "Tigra" iz Pirota, novi direktor i "menadžment" okupljen oko njega, nastavio je pljačku nesmanjenom žestinom. Na mestu nekadašnjeg direktora "Tigra", Dragana Nikolića, danas sedi Nebojša Đenadić, bivši član URS-a, a sada Srpske napredne stranke. Da nije član Vučićeve stranke, i Đenadić bi mogao po istom osnovu da se nađe na optuženičkoj klupi. Ali, umesto toga, on jednom rukom puni budžet stranke, a drugom sopstveni džep. Pomoć Republike Srbije od 200 miliona dinara najviše je potrošena na bonuse rukovodilaca, radnici opet ne primaju plate, a novac se izvlači kroz dubiozne ugovore o pružanju advokatskih usluga, kao i konsalting usluga. Kraj ovog nekadašnjeg giganta već se nazire.

Milan Malenović

Dana 9. aprila 2014. godine, uhapšeni su bivši generalni direktor „Tigra" a.d. Dragan Nikolić (zvani „Faraon" i „Tata"), njegova zamenica i naslednica na čelu kompanije Jelena Petković (zvana „Mama"), kao i izvršni direktor Milivoje Nikolić. Rešenjem Višeg suda u Beogradu (Specijalnog odeljenja) od 14. juna ove godine, njima je ukinut pritvor i pušteni su da se brane sa slobode, a predmet je vraćen ponovo u nadležnost Višeg suda u Priotu, koji im je, po zahtevu zamenice Višeg javnog tužioca u Pirotu i oderdio pritvor, što je izazvalo veliko iznenađenje i veselje u ovom gradu.

Prema podacima Višeg javnog tužilaštva u Pirotu, oni se terete da su u periodu od 2008. do 2012. godine pribavili, sebi i pojedinim rukovodiocima ove korporacije, kao i rukovodiocima zavisnih preduzeća, imovinsku korist u iznosu od oko 277 miliona dinara. Predmet je, uprkos opstrukcijama, dospeo u Specijalni sud za borbu protiv organizovanog kriminala.

U međuvremenu je na mesto generalnog direktora imenovan Nebojša Đenadić (bivši član Dinkićevog URS-a, koji je našao utočište u SNS-u). Đenadić je u Pirotu bio poznat po uništavanju i rasprodaji "Trajala", u čemu mu je nesebično pomagao i njegov doskorašnji savetnik, Aleksandar Radović. Njih dvojica su dali sve od sebe ne bi li naučeno znanje i stečeno iskustvo uništenja preneli i na pirotsku kompaniju.

Plen koji ovu grupu očekuje u Pirotu nije mali. Samo u februaru 2013. godine Vlada Republike Srbije uplatila je "Tigru" navodnu pozajmicu (koja do danas nije vraćena) od 200 miliona dinara, kako bi mogle da budu isplaćene zaostale plate, sprečen štrajk radnika i pokrenuta proizvodnja. Pare su potrošene, a stanje u "Tigru" je i dalje katastrofalno. Do kraja prošle godine ova kompanija je akumulirala ukupna dugovanja u visini od 1.846.572.000 dinara, što je skoro četvrtina ukupne aktive.

Skuplji advokat nego procesi

Posebno je interesantan deo UPPR (Unapred pripremljeni program rekonstrukcije) u kome se generalnom direktoru određuje naknada od pet prosečnih plata plus 1,5 odsto neto profita, a izvršnim direktorima tri prosečne plate i 0,5 odsto neto profita. U UPPR-u piše da je za Izvršnog direktora predviđena Aleksandra Lilić. Ali, ona je otišla na porodiljsko odsustvo i odmah joj je smanjeno rešenje na početničko.

Novac se isto tako izvlačio i kroz dubiozne ugovore o konsaltingu. Jedan od njih je bio zaključen i sa "Fidens consulting" d.o.o. u kome je jedini vlasnik i direktor pomenuti Aleksandar Radović, u Srbiji poznat kao "Čovek bez lica". Naime, Radović potiče iz takozvane "Francuske veze" kojoj je pripadao i Božidar Đelić. Njega je postpetooktobarska vlast 2001. postavila za predsednika Komisije za ispitivanje zloupotreba u privredi i finansijskom poslovanju. Nije se dugo zadržao na tom mestu, posle čega odlazi u Švajcarsku gde se ženi nekom navodnom francuskom groficom, koja ga ubrzo izbacuje iz kuće.

"Fidens" osniva 29. novembra 2007. godine. Osnovni kapital ovog privrednog društva iznosi 44.228,78 dinara. Ono je, prema podacima iz Narodne banke Srbije, bilo u neprestanoj blokadi računa 112 dana, odnosno od 18. septembra 2012. do 8. januara 2013!

Po podacima iz Agencije za privredne registre (APR) "Fidens" je razvrstan u "mikro" privredno lice, u 2012. je imao gubitak od 793.000 dinara uz ukupan obrt od samo 474.000 dinara. Onda se društvu posrećilo, pa je potpisalo ugovor sa "Tigrom". Godinu 2013. je završilo sa obrtom od preko pet miliona dinara i prihodom od 2.190.000.

Šta je tačno bio predmet ugovora i koje su bile obaveze potpisnika jednog prema drugom, nije poznato, jer se ugovor krije od pravne službe "Tigra". Redakcija "Tabloida" je dobila dvadesetak faktura koje je "Fidens" slao "Tigru". Iznosi variraju od 100.000 dinara (avans), pa do preko 600.000 dinara. Po podacima dobijenim iz samog "Tigra", ukupno je na ovaj način plaćeno preko tri miliona dinara. Sva plaćanja je odobravao lično Đenadić.

Jedna od obaveza "Fidensa" bila je i izrada (UPPR) koji je trebalo da bude prikazan na skupštini akcionara ove godine. Nebojša Đenadić navodno nije bio zadovoljan ponuđenim rešenjem, pa raskida ugovor sa "Fidensom" i za dovršetak UPPR-a angažuje jedinog zaposlenog u tom preduzeću - Radovića. Onaj čijim radom Đenadić nije zadovoljan treba da ispravi sopstvene greške?!

Radović za ovaj posao dobija dodatnih 15.000 evra od "Tigra" u kome se više ne pojavljuje. Konačno je UPPR odradilo preduzeće PWC iz Beograda ono to debelo naplatilo. Zaposleni veruju da je isplata honorara Radoviću u stvari bila maska, jer je novac, navodno, završio u džepovima samog direktora Đenadića.

Takođe, valja znati i to da je Đenadića u "Tigar" doveo predsednik sindikata tog preduzeća Ljubiša Nestorović. Obojica su iz Kruševca, odakle je i koordinator SNS-a za jug Srbije i ministar odbrane, Bratislav Gašić. Pošto su smenjeni "Tata", "Mama" i ostali iz prethodnog rukovodstva, postavilo se pitanje ko će da preuzme nekadašnji gigant. Prvo se licitiralo sa direktorom "Slobodne zone Pirot", ali je on iz samo njemu znanih razloga odustao.

Posle toga Nestorović u jednoj beogradskoj kafani nailazi na Đenadića i dogovor je sklopljen. Sada njima dvojici preostaje samo još da uzmu pare iz "Tigra" i ovu nekada profitabilnu kompaniju sa preko 1.500 zaposlenih gurnu u stečaj.

Svi putevi vode prema Đenadićevom džepu

Pare su iz "Tigra" izvlačene na izuzetno maštovit način. Jedan ožd načina pljačke su i enormni honorari isplaćivani odabranim advokatima. Advokat Slavoljub Stanković, sa kancelarijom u ulici Srpskih vladara broj 36. u Pirotu, dana 21. januara 2013. šalje "Tigru" račun na ukupno 79.728,40 dinara i to: "...za izvršene advokatske usluge po Ugovoru o stalnom pružanju pravne pomoći za mesec decembar 2012.godine". 29.630,46 dinara, dok je još 50.098,00 dinara naplaćeno pod stavkom "porezi i doprinosi za decembar 2012".

Koji još advokat na svetu naplaćuje od svog klijenta poreze i doprinose plaćene za sopstvene radnike? Odgovor na prethodno pitanje glasi: Slaviša Stamenković, koji ima kancelariju na istoj adresi i koji istog dana, 21. januara 2013, šalje potpuno identičan račun "Tigru" sa istovetne dve stavke i sa istom svotom za uplatu?!

Prema saznanjima redakcije "Tabloida", advokat Stamenković je u periodu od maja 2011- do 1. oktobra 2013. na ovaj način prihodovao najmanje 2.104.551,90 dinara, dok je njegov kolega Stanković u istom periodi zaradio najmanje 2.405-892,36 dinara.

U međuvremenu njih dvojica pojednostavljuju ceo sistem i povećavaju zaradu, pa izdaju račune uvek na po 100.000 dinara, dok kao svrhu naplate navode "za izvršene advokatske usluge u skladu sa Ugovorom o stalnom pružanju pravne pomoći".

Svaki od njih toliko dobija od "Tigra" mesečno! Pri tome, radnici "Tigra" mesecima ne dobijaju platu, a rukovodstvo se samo povremeno seti da im udeli milostinju koja ne iznosi više od osam hiljada dinara. Osim pomenutog pirotskog dvojca, "Tigar" ima još i druge advokate, uprkos tome što ima i sopstvenu pravnu službu. Razlika između spoljnih pravnih zastupnika i sopstvenih službenika je u činjenici da ovi drugi ne primaju platu, a oni prvi su i redovno i izdašno plaćeni. Veruje se da deo ovih honorara prisvaja Nebojša Đenadić.

Advokat Slobodan Andrejević iz ulice Dimitrija Tucovića 83. u Beogradu, takođe, ima sa "Tigrom" potpisan "Ugovor o pružanju advokatskih usluga" prema kome i on paušalno zarađuje 250.000 dinara za advokatske usluge. Kao i njegove kolege iz Pirota i on jednu fakturu izdaje 21. januara 2013. godine, što je, izgleda, bio dan kada su na računu "Tigra" bile neke pare koje su plaćene advokatima, a ne radnicima u štrajku zbog neprimljenih plata.

Advokatska kancelarija Stefanović, ulica Nikole Spasića 3 u Beogradu je redovno zastupala "Tigar" i to "u zaštiti interesa preduzeća pred trećim licima kao i u naplati potraživanja od (sledi naziv firme)" i naplaćivala paušalno od 45.000 do 50.000 dinara. Tu su i konsultacije u Pirotu sa "klijentom" koje se naplaćuju od 38.700 dinara, pa do čak 100.000 dinara, pri čemu variraju ne samo honorari, već i putni troškovi?!

Na osnovu kojih ugovora se ove pare isplaćuju, nikom u "Tigru", osim direktoru i njegovim saučesnicima, nije poznato, jer se svi značajniji ugovori nalaze kod advokata u Beogradu, a ne u pravnoj službi samog preduzeća u Pirotu.

Ukratko, firmom se širi atmosfera straha, očaja i apatije.

A 1.

Bela lađa na Nišavi

(Pismo grupe radnika "Tigra")

Dolaskom Nebojše Đenadića u "Tigar", odmah je postalo jasno da on o poslu i menadžmentu ne zna ništa. Zahvaljujući toj činjenici, firmom počinju da vršljaju osioni i bahati savetnici i razni "eksperti". Rezultat su tanki elaborati, ali sa ogromnim honorarima.

Umesto da se prvo rešavaju problemi koji nisu uslovljeni finansijama, nego samo voljom da se nešto konkretno uradi, kao i oni koji su od egzistencijalnog značaja za firmu, da se iskoristi timski duh i zajednička pamet, nastavlja se sa starom praksom rada po kružocima. Ljudi se pozivaju pojedinačno i izdaju im se nalozi koji samo produbljuju konfuziju.

Besni rat za prevlast. Članice Upravnog odbora, Nataša Pop-Krstić i Danijela Cenić se otimaju za ''kabinet'', ogovaraju jedna drugu, prave smicalice i svaka sprovodi neku svoju imaginarnu vlast za koju je umislila da joj pripada. Meseci prolaze, a direktor ne izlazi pred kolektiv sa jasnim planom akcije i delovanja. Priča se da nije prisustvovao ni jednoj sednici Izvršnog odbora kompanije, a on je, gle čuda, predsednik Izvršnog odbora?!

Kakve je odluke mogao da donese takav Izvršni odbor, i ko ih je poštovao i na koji način, možemo samo da mislimo. Očigledno opstrukcija dolazila upravo od Đenadiću, koji je blamirao te ljude i pravio ih budalama, o čemu je otvoreno pričao po kafanama.

Kada uništi firmu do kraja, pod izgovorom da je krivo prethodno rukovodstvo, onda po dobro oprobanom receptu upada neko ko ima ''ideju'' i kupuje firmu budzašto. Radnici tako završe na ulici, oprema se rasproda, a objekti iznajme "Tyresu" za skladištenje guma...

Ubira se na taj način lepa renta. U gradu je posebna priča Đenadićevo prijateljstvo sa "uglednim biznismenom iz Babušnice, o kome je kao i njegovom životu i delu "Tabloid" već pisao a koji važi za kao najozbiljniji kandidat za novog vlasnika. Činjenica je da su zajedno išli u Indoneziju. "Tigar" nikakvu vajdu nije video od tog putešestvija, a ko će ceh da plati, videće se ubrzo.

Plate kasne po pet i više meseci. Blokade samo pljušte. Malo po malo, smenjeni su svi izvršni direktori, a ostali su oni na koje je sindikat imao najveću poviku, i čijim je odlaskom ucenjivao prethodnog direktora. Sumanutom kadrovskom politikom, čiji je krajnji eksponent sadašnji izvršni direktor za kadrove, Zorica Mladenović (osoba bez trunčice integriteta, ljudskog, moralnog i stručnog dostojanstva i kredibiliteta), u 2013. godini "Tigar" je napustilo skoro 300 ljudi, a od toga stotinak najboljih inženjera i drugih fakultetski obrazovanih ljudi!

Beže čak i poltroni, pa je ponajveći među njima, Ivan Mijalković, dosadašnji izvršni direktor za proizvodnju, otišao u Niš u firmu "Ti-Car". Ali, dođoše novi i kroz firmu počeše da defiluju narodni poslanici sa liste SNS-a. Lokalni partijski aparatčik i poslanik Radmilo Kostić (poznat javnosti po tome što je svoju suprugu, inače bivša pravnica u "Tigru", postavio na mesto direktora Nacionalne službe za zapošljavanje, samo dan posle izbora). Dođe i Dragan Todorović drugi i poslednji član fantomske partije Aleksandra Vulina. Ubrzo se tu pojavio i Milovan Drecun sa svojim neverovatnim kombinacijama. On je na sina Dejana i izvesnog Janija Dariša otvorio preduzeće "Obnovljiva energija plus", koje je od "Tigra" budzašto dobilo prostorije nekadašnjeg preduzeća "Polet", u ulici Nikole Pašića broj 215. u Pirotu. U slučaju odlaska "Tigra" u stečaj, ugovorom je predviđeno da pomenuti prostor pripadne Drecunovoj firmi!

Milovan Drecun, inače rodom iz Vranja, bivši član SPS-a, a sada SNS-a, u Skupštinu Srbije ide samo da bi svojoj stranci omogućio kvorum za rad. Ubaci karticu u čitač, posedi nekoliko minuta u poslaničkoj klupi, karticu ostavi, a onda sedne u kola i doveze se u Pirot. Posle naplati dnevnicu kao da je bio na zasedanju Skupštine!

Formirao je Đenadić i nepostojeći kabinet, koga nema nigde u sistematizaciji! Na nepostojeće radno mesto "Direktor za koordinaciju" , postavio je početnika, marginalca iz službe kontrole, Natašu-Pop Krstić, inače ćerku svog velikog prijatelja i poslovnog partnera (uvozili su zajedno šljive iz Makedonije, sušili ih u Krušvcu i prodavali), Milivoja Matejića, koji je bukvalno najuren pre dvadesetak godina iz "Tigra" (uz dogovor ("Daj sam otkaz da ti ne podnosimo krivičnu prijavu!"). Početkom 2014. pukla je i ta veza i Matejić je po drugi put najuren iz "Tigra".

Od kako je Đenadić došao u firmu, službeni auto ide po njega u Kruševac, dovozi ga na posao, a uveče ga vraća kući i odlazi ponovo u Pirot, gde živi vozač. Svakog dana se tako pređe oko 700 kilometara. Za servis tog auta mesečno se izdvaja oko pola miliona dinara. Završni račun za 2013. koji je dostupan na APR-u pokazuje sve blagodeti Đenadićevog upravljanja firmom. Samo njegovi troškovi iznose blizu 10.000.000 dinara!

Zašto "dobra i pomalo poštena" Gorica Stanković, da ne urla na sve iz finansija i da im ne smanjuje bodove i šalje ljude na plaćeno odsustvo, kad za nju uvek ima para? Njen muž je advokat Slavoljub Stanković koji od "Tigra" mesečno prima 100.000 dinara.

Na koji način se obračunavaju plate, doprinosi i PDV je priča za sebe. Biće, po svemu sudeći, pune ruke posla za finansijsku i poresku policiju. Nisu plaćani porezi i doprinosi po reprogramu iz 2012. tako da smo ispali iz tog reprograma. Radnicima nije povezan staž. Kreatorke te politike su Jelena Petković i Gorica Stanković.

Trenutno su u Izvršnom odboru ostale samo žene: Gorica Stanković, Zorica Mladenović, Nataša-Pop Krstić i Danijela Cenić, od skora direktorka pravne službe. To je jedna nepismena žena, poslovni sekretar prethodnog generalnog, koja ne ume da sastavi dve prostoproširene rečenice, ali se po beskrupuloznosti i zlu koje izvire iz nje može staviti rame uz rame uz ostale.

A 2.

U susret rodbini, kumovima, prijateljima...

Lokalna političko-kriminalna hobotnica koja godinama drži opštinu Pirot u izolaciji i vlada svim legalnim i nelegalnim poslovima u gradu i regiji, tema je kojom se bavi grupa građana u pismu koje je uputila srpskoj javnosti putem Tabloida.

(piše Grupa građana u ilegali "Apis")

U Pirotu postoji opasan "Bermudski trougao" gde do sada niko nije zavirivao. Prvi i krak ovog "trougla" predstavlja predsednik opštine Pirot Vladan Vasić. Drugi je direktor direkcije Branislav Kostić, a treći krak je direktor JP "Komunalac", gospodin Boban Tolić.

O kakvoj je sprezi reč, govori i činjenica da je i pored zabrane zapošljavanja u javnom sektoru, gospodin Tolić zaposlio suprugu Branislava Kostića. Eminu Kostić, na duplirano radno mesto šefa poslovnog servisa koji broji svega pet radnika. Kako ne bi otkopao ratne sekire, zapošljava i Snežanu Đorđević, suprugu sindikalca nezavisnosti i poslovođe Dejana Đorđevića. Njen posao je da rasporedi dva odžačara, da izračuna ukupnu kilometražu koja je toga dana pređena i količinu smeća koje je toga dana sakupljeno.

Takođe je zaposlio rođenu sestru drugog sindikalca i poslovođe Danila Ilića. Njeno radno mesto niko ne zna. Danilo u toku radnog vremena sa Daliborom Pančićem, ugrađuje PVC stolariju trećim licima, koristeći gorivo kupljeno parama "Komunalca". PVC gospodin Dalibor Pančić je preko noći od građevinskog radnika postao nabavljač i magacioner, pa se nameće pitanje: kako može istovremeno da kupuje i razdužuje?

Bobanova bahatost ogleda se u tome što koristi službeno vozilo u toku radnog vremena. Na posao ga dovozi službeni vozač. Službeno vozilo koriste privatno u poslepodnevnim časovima. Havarišu ga, a nakon toga štetu od oko 1.000 evra pravdaju "redovnim servisom" vozila.

Slavoljub Aranđelović zvani Kinez, drugi šef poslovnog servisa procesuiran je od strane opštinskog suda u Pirotu za nezakonitu prodaju otpadnog gvožđa u iznosu od oko 700.000 dinara, pa se pitamo zašto nije suspendovan i ako je utvrđeno da je kriv. Šta je preduzela naša pravna služba? Ništa!

Predsednik opštine Vladan Vasić, spominjali smo i ranije njegove afere, a sada imamo pitanje: Ko je odobrio i za koliki novac je izgrađeno sklonište u dvorištu OŠ "Vuk Karadžić", kao i sa kim će Vasić ratovati u narednom periodu? Imamo pitanje i za direktora direkcije Branislava Kostića-kako to da je sve moguće poslove na lokalu dobija firma "Piksi", kad znamo da od mehanizacije imaju samo skip i jedan kamion, a rade sve, od potpornih zidova, mostova...

O Tolićevoj kumi Biljani i firmi "Poen" i aferi oko kupovine veštačkog đubriva i humusa i količini đubriva koja je kupljena, treba reći da je sve to bilo previše za jedno komunalno preduze}e.

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane