Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Tabloid je pozvan

Ekskluzivno: Koliko je RTB Bor stvarno zadužen, i koliko još treba za njegovu suštinsku stabilizaciju?

Ukopavanje države

Redakcija Magazina Tabloid, dobila je iz Bora pismo napisano 24. decembra prošle godine, koje je, nešto ranije, kao prerađeni i dopunjeni Dopis Vladi Republike Srbije, završilo u nečijoj fioci, u zgradi Vlade u Beogradu. Budući da je reč o tekstu prilagođenom za Tabloid i njegovu čitalačku publiku, redakcija ga objavljuje, uz minimalne redaktorske intervencije. Autor je ugledni stručnjak upućen u ovu problematiku.

Piše: Insajder-B 3

Postalo je jasno da je strategija razvoja RTB Bor, na osnovu koje je Država Srbija investirala značajna sredstva, vrlo loše osmišljena i da se još gore sprovodi. Sprovođenje Biznis plana i Programa rekonstrukcije i revitalizacije proizvodnih kapaciteta u RTB Bor su na najboljem putu da postanu najveća promašena investicija u novijoj istoriji Srbije. Takođe postaje sasvim izvesno da način na koji su osmišljeni i kako se sprovode postaju egzemplar kako se kroz realizaciju tzv. „velikih državnih projekata" vrši pljačkanje budžeta RS. I na žalost, postaju jedan od najubedljivijih primera da je Država Srbija vrlo loš poslodavac, jer se ti Programi, sa svim svojim anomalijama, izvode pod njenom ingerencijom.

Radnici RTB Bor, građani Bora i Srbije, ali i stručna javnost, koji su unazad pet godina bili bombardovani informacijama o izuzetnim uspesima u sprovođenju Biznis plana i Programa rekonstrukcije i revitalizacije proizvodnih kapaciteta u RTB Bor su zbunjeni. Zbog toga što se prava istina o RTB Bor pet godina vrlo pažljivo skrivala, a retki borci za istinu bili okrutno i beskrupulozno kažnjavani, anatemisani, progonjeni i etiketirani kao „zlonamerni" (Bačević 6. agusta 2012. god., prilikom posete Boru).

Radnička, građanska i stručna javnost u ovom momentu je vrlo dezorijentisana, što pogoduje retrogradnim snagama da plasiraju dezinformacije svih boja. To čak ide dotle da je, između ostalog, organizovana grupa podrške na Facebook-u „Blagoju Spaskovskom i RTB Bor"!

Zbog napred pomenutog u ovom momentu je, više nego ikada, potrebno znati istinu. Jedino sa njom u ishodištu može se krenuti u borbu za suštinski privredni oporavak RTB Bor. Jedna od krucijalnih istina je odgovor na pitanje: koliko je stvarno dužan RTB Bor? Zbog toga je u ovom tekstu biti učinjen napor da se do te istine dođe.

Zaduženja RTB Bor iznose (30.05.2013.): 1.066.490.000 evra, sa sledećom strukturom: Stara zaduženja pre 2008. godine, 858.060.000 evra, državni poverioci 637.410.000 evra, komercijalni poverioci 220.650.000 evra, nove obaveze 204.430.000 evra, krediti za opremu rudnik 38.530.000 evra, Fond za razvoj 27.260.000 evra, Komercijalna banka AD. 11.270.000 evra, Krediti za metalurgiju 165.900.000 evra, EDC fond 131.000.000 evra, Fond za razvoj 34.900.000 evra, tekuće obaveze (dobavljači) 4.000.000 evra...

Za Investicionu izgradnju prema Biznis planu i Programu rekonstrukcije i revitalizacije proizvodnih kapaciteta u RTB Bor do decembra 2014. godine, utrošeno je 379.000.000 evra, u sledećoj strukturi: Oprema za rudnike 84.000.000 evra, ostale investicije u rudarstvo 45.000.000 evra, rekonstrukcija topionice 250.000.000 evra.

Deo starih zaduženja RTB Bor prema državnim poveriocima u iznosu od 637.410.000 evra, biće konvertovan u državni udeo u vlasništvu nad preduzećem. Drugi deo, prema komercijalnim poveriocima u iznosu od 220.650.000 evra, može se kroz otkup duga svesti na nivo od oko 100.000.000 evra (plus kamate 20.000.000 evra), tako da se može smatrati da će jedino taj iznos starih dugova direktno opteretiti buduće poslovanje RTB Bor.

Realizacija proizvodnje zacrtane Biznis planom je u strahovitom zaostatku i u periodu januar 2011. - decembar 2014. god. iznosi 98 miliona tona iskopina, više nego cela jedna godišnja proizvodnja!

Ako se zna da su bruto troškovi RTB Bor u tom periodu prosečno iznosili 6,8 američkih dolara po toni iskopina, odnosno 5,1 milion dolara po , onda je za otkopavanje i nadoknadu zaostalih količina iskopina potrebno potrošiti oko 300 miliona evra, a od njih će se dobiti bakra i plemenitih metala u protivvrednosti od oko 150 miliona evra. To znači da je za nadoknadu do sada ostvarenog podbačaja u količini iskopina i proizvodnju bakra iz njih potrebno dodatnih oko 150 miliona evra.

Biznis plan na osnovu kojeg je usvojen Program rekonstrukcije i revitalizacije proizvodnih kapaciteta u RTB Bor, na osnovu koga je pokrenut Investicioni ciklus je urađen na osnovu usvojene prodajne cene bakra od 8.000 dolara za tonu u prvoj i 8.500 dolara za tonu u drugoj varijanti. Sa tom cenom ni jedna kompanija u svetu ne pravi dugoročne razvojne programe, a pogotovo ne realizuje Investicionu izgradnju.

Prosečna prodajna cena bakra sa kojom svetske kompanije ulaze u nove dugoročne razvojne projekte iznosi 5.000 dolara za tonu, a maksimalno 6.000 dolara za tonu. I to je osnovni nedostatak strategije razvoja RTB Bor koji je dovodi do apsurda: Kompanija koja već dugi niz godina proizvodi najskuplji bakar na svetu je napravila (i sprovodi) dugoročni program po kome će i dalje proizvoditi ubedljivo najskuplji bakar na svetu.

Ako se zna da dugoročna prognoza cene bakra koju je sačinila Svetska banka, neprikosnoveni autoritet u toj oblasti, iznosi 6.600 dolara za tonu, onda se vidi stepen nekonkurentnosti u koji Kompanija RTB Bor ulazi realizacijom tako osmišljenog Programa. Drugim rečima: sve su šanse da će RTB Bor dugoročno prodavati bakar po 700 - 1.100 evra nižoj ceni nego što je njegova projektovana cena koštanja, što zavisno od uslova na tržištu može izneti prosečno oko 80.000.000 evra gubitaka iz tekućeg poslovanja svake godine.

I na kraju, da bi se ovako poremećeni Program razvoja završio i koliko-toliko doveo u funkciju da može uspešno da funkcioniše kao zaokružena tehnološka celina, procena je da je potrebno investirati još oko 300.000.000 evra. Uz konstataciju da bi i u toj situaciji pravio gubitke.

Rekapitulacija

Na osnovu svega napred iznetog, da bi se RTB Bor doveo do pozicije da može postati uspešna kompanija, koja će poslovati profitabilno i biti konkurentna na tržištu, potrebno je pet do sedam godina (pod pretpostavkom da se neće dalje grešiti i da će se u tom periodu povlačiti potezi od najveće koristi za Kompaniju i državu Srbiju, kao i da će sprovođenje tako usvojene strategije biti povereno vrhunskim stručnjacima) i novčanih sredstava u iznosu: otplata starog duga - komercijalni poverioci 120.000.000 evra, dosadašnja investiciona izgradnja, 379.000.000 evra, završetak postojećeg investicionog ciklusa 150.000.000 evra, nadoknada dosadašnjeg zaostatka Biznis plana, 150.000.000 evra, tekući gubici 700.000.000 evra...Ukupno u periodu 2015. - 2021. godine, 1.499.000.000 evra.

Polazeći od prethodnih konstatacija, imperativno se nameće potreba da se postojeći Program mora hitno popraviti, tako što će se iznaći mogućnost da neto cena koštanja proizvodnje bakra u RTB Bor uđe u okvir ispod 6.000 dolara za tonu. Za realizaciju takvog Programa (Program stabilizacije rudničke proizvodnje bakra) procenjuje se da je potrebno oko 350.000.000 evra, nezavisno od postojećeg Programa i period od pet do sedam godina. Ako se ova sredstva dodaju prethodnim, onda se troškovi penju na 1.749.000.000 evra.

Od gornjih cifara će se svima zavrteti u glavi, ali tolika je realna cena stabilizacije RTB Bor u datim okolnostima. Normalno da postoje više načina za razrešenje postojeće problematike, i da svaki način ima svoj rok i cenu, ali i rizik i posledice. Gornja rekapitulacija troškova je sagledana za varijantu da se nastavi sa realizacijom postojećeg Biznis plana i da se paralelno radi na njegovoj popravci. Najmanje radikalna varijanta, ali najskuplja.

Postoje i druge, radikalnije i mnogo jeftinije varijante, ali to treba ostaviti kao temu za šire stručno razmatranje, jer će odluka, kakva god bila, biti vrlo teška. Na primer, jedna vrlo radikalna varijanta: metalurška prerada trenutno pravi realne gubitke oko 1.500 dolara za tonu katodnog bakra a posle rekonstrukcije topionice će tokom realizacije Programa permanentno praviti gubitke reda veličine od oko 800 dolara za tonu katodnog bakra, što će do do kraja Biznis planom predviđenog Programa tj. 2021.god. izneti više od 500.000.000 američkih dolara, odnosno 400.000.000 evra. U takvoj situaciji je sasvim realno postaviti pitanje svrsishodnosti Investicione izgradnje nove topionice.

Gornja kalkulacija predstavlja primer koliko košta kada se struka i nauka bace pod noge i od jednog rudnika pet godina pravi „Potemkinovo selo" i potroši silan novac.

Da se odmah krenulo u osmišljavanje i realizaciju ispravne strategije razvoja Kompanije, uštedelo bi se dragocenih pet godina i najmanje 500.000.000 evra. Država Srbija bi dobila izuzetno čvrst privredni oslonac, a RTB Bor bi proizvodio bakar po ceni od 3.500 do 4.500 evra, prodavao ga po 5.000 evra i stvarao profit, zavisno od cene, od 40.000.000 do 120.000.000 evra godišnje. Na svetskom tržištu bi bio vrlo konkurentan, kao nekad, sa odličnim razvojnim perspektivama i dobrim predispozicijama za kvalitetnu i plodnu stratešku saradnju sa najstabilnijim svetskim kompanijama iz oblasti proizvodnje i prerade bakra.

Na osnovu ovakvog sagledavanja, najverovatnija reakcija neupućenih će biti da je RTB Bor najbolje zatvoriti. Kao što je prethodna odluka o podršci postojećem nakaradnom Biznis planu i Programu revitalizacije i rekonstrukcije proizvodnih kapaciteta u RTB Bor bila pogrešna, tako tvrdim da bi i ova odluka bila ishitrena i pogrešna. Zašto?

Zato što bi takva odluka, kao i prethodna, bila donesena bez prisustva znanja, struke i nauke. Ispravno je i krajnji je momenat da se u ovoj situaciji u razrešavanje problematike uključi struka, kad već nije od početka. Da se njoj prepusti iznalaženje rešenja „izlaska iz rupe", kako bi se slikovito izrazio Saša Radulović.Tek ako struka bude nemoćna, onda odluku o daljoj sudbini RTB Bor treba prepustiti politici. Međutim, ja sam ubeđen da će struka, ako joj se pruži realna šansa, moći da pruži pozitivan odgovor na ovu, najtežu dubiozu u koju je RTB Bor upao od svog postanka.

Epilog

U očaju koji je zahvatio generalnog direktora RTB Bor zbog toga što gubi na svim poljima, i što mu sve lađe tonu, a u ludačkoj želji da opstane po bilo koju cenu, pribegao je zadnjem, najstrašnjiem sredstvu - beskrupuloznom obmanjivanju javnosti ne pitajući za cenu i posledice. U tome mu se pridružila i kompletna Vlada RS na čelu sa Aleksandrom Vučićem.

Cirkus oko puštanja u rad nove topionice to potvrđuje na najbolji način. Zbog toga dramatično dobija na značaju potreba da se pod hitno, koliko sutra, preuzmu ingerencije nad tokovima novca, kako ne bi bilo prekasno. Ako se to ne učini brzo i efikasno, demontiraće se RTB Bor tako da ga posle niko živi više neće moći spasiti.

U demokratskim društvima ako se samo jedan čovek izdigne iznad zakona, to više nije demokratija.U Srbiji je topostala masovna pojava.Sasvim je očigledno da su Strategiju razvoja RTB Bor Dinkić, Spaskovski, a kasnije i Vučić i njihovi satrapi izdigli iznad zakona i natčovečanski se trude da tako ostane, jer tamo gore nema kazne za učinjena zlodela.

Osim što ima svoju tehnološku, ekonomsku, ekološku i društveno-socijalnu dimenziju, problem RTB Bor ima i političku dimenziju.Politička dimenzija problema RTB Bor se sastoji u tome hoće li se stvoriti vlast koja će imati snage da tu problematiku "spusti" na nivo dodirljivosti zakona. Na tom pitanju će se lomiti dalja sudbina ne samo RTB Bor, već čitave Države Srbije. Tu bitku više ne mogu dobiti Vučić, Mihajlovićka, Antić i ostali. Ta bitka se može dobiti samo ako na vlast dođu nove snage spremne da Ex malis eligere minimum. Ulog u toj borbi, koja neminovno predstoji, biće sudbina miliona naše dece i unučadi.

A 1. Koliko košta pogrešan put (ili: mogu li loši političari biti dobri stratezi?)

Statistički pokazatelji pokazuju da će se 2014. god završiti sa BDP nižim za nekoliko procenata od onog sa kojim se završila 2008. god. I da će trebati da prođe još tri godine da dostignemo taj nivo, ako ne budemo grešili. A, grešićemo. U najboljem slučaju, to će biti decenija naših života (jedna u nizu) koju su pojeli skakavci.

A skakavci ručaju još od 1989. god, koja se smatra prelomnom tačkom u razvoju (propadanju) zemlje. Naručali su od tada, po nekim procenama oko 50 do 60 milijardi dolara, koliko se smatra da je isisano i prebačeno na lične račune najveštijih od njih, naravno van zemlje.

Jedan od tih skakavaca, koji se zove Mlađan Dinkić, jednog februarskog dana 2010. god. je osvanuo na TV ekranima i dao pompeznu najavu: „...Gradimo novu topionicu u Boru!" Bez projekata, provere, ocene.

Narod mu je poverovao i poklonio mu apsolutno poverenje i vlast u gradu. Od tada je prošlo još malo pa pet godina i epilog je pred nama: potrošeno 380 miliona evra (sa kamatama 550 miliona evra), rudnička proizvodnja na stranputici i u ćorsokaku a nova topionica Skadar na Bojani bez šanse da preživi.

U međuvremenu je štafetu od Dinkića preuzeo Vučić i od maja ove godine on vedri i oblači situacijom u Boru, ali se postojeća strategija nije promenila ni za jotu. Čak je i pojačana.

Dana 23. decembra ove godine Vučić je sa govornice prilikom „Svečanog otvaranja mehaničkog završetka nove topionice bakra i fabrike sumporne kiseline u Boru" menadžmentu RTB Bor dao sledeće zadatke: da se nova topionica uhoda i pokrene proizvodnja u roku od tri meseca, da se rudnik Veliki Krivelj stabilizuje u roku od šest meseci, da se rudnici Majdanpek i Cerovo stabilizuju u roku od devet meseci i da se rudnik Cerovo Primarno osposobi za proizvodnju u roku od godinu i po dana.

Kao stručnjak i ekspert za tu oblast želim blagovremeno da upozorim javnost da je to sasvim pogrešan put ozdravljenja Kompanije - da će se ponovo potrošiti stotine miliona evra a da pozitivnog efekta neće biti. To zbog toga što se tim putem u RTB Bor ne može proizvoditi bakar sa cenom koštanja ispod 9.000 USD/t. A prodavaće se po 6.000 do 7.000 USD/t. Po ko zna koji put se dokazuje isto pravilo: političari ne mogu (i ne smeju) biti stratezi. Cenu njihovih grešaka plaćamo svi mi.

A pravi put postoji, samo treba pitati one koji znaju.

A 2. Vređanje inteligencije

Aleksandar Vučić je 23. 12. 2014. godine izvršio „Svečano otvaranje mehaničkog završetka nove topionice bakra i fabrikesumporne kiseline u Boru". Taj čin je povredio inteligenciju plejade borskih stručnjaka koji dobro poznaju prilike u Boru i tehnologiju metalurške prerade bakra. U toj tehnologiji pojam „mehaničkog završetka radova" ne postoji. Ne postoji ni pojam „hladne probe". Postoji samo pojam „puštanje u rad" -pritisne se zeleno dugme i tehnološki kompletiran, proveren i uhodan, pripremljen proces se pokrene, i izlije se prva anoda. Na njoj se napiše da ju je izlio AleksandarVučić, postavi se na nekom posebno istaknutom mestu i ta slika ide u istoriju.

Zašto je Vučić izbegao da to učini? Zašto je umesto čvrste i trajne poruke učestvovao i odigrao glavnu ulogu u cirkuskoj predstavi od pre nekoliko dana? Zašto je toliko požurio? Zar nije mogao sačekati još tri meseca, kako je rekao, da se pokrene tehnološki proces, pa da onda pritisne zeleno dugme?

Odgovor je vrlo prost - nije to učinio jer ta tehnologija u borskim uslovima neće moći da radi. Ni tehnološki, ni ekološki a naročito ne ekonomski. CAPEX i OPEX troškovi će biti četiri do pet puta iznad dozvoljenih za profitabilno poslovanje, biće generator stravičnih gubitaka.

Aleksandar Vučić je pre nepunih osam meseci postao premijer.

U tom momentu u investicionom ciklusu u RTB Bor već je postojao debalans (da ne upotrebim težu reč) od oko 100 miliona evra između utrošenih sredstava i količine izvedenih radova. Postojale su desetine krivičnih prijava i dopisa savesnih i dobronamernih stručnjaka o tome.

Svaki nepoštovalac demokratskih principa misli da su moralne granice tamo gde ih on postavi. U slučaju RTB Bor, moralne granice su predaleko pomerene, a to sve više vređa inteligenciju. I povećava zabrinutost, ne samo zasudbinu RTB Bor, već i svih nas.

A 3. Nekoliko osnovnih pojmova o (ne)konkurentnosti nove topionice u Boru

Zbog pogrešno osmišljene strategije razvoja rudarstva u RTB BOR apsolutno je diskutabilno obezbeđenje životnog veka nove topionice za period od 20 do 30 godina, kao i popunjenost njenog kapaciteta. Biznis planom (koji je posle samo dve i po godine od njegovog usvajanja izbačen iz zone aktuelnosti - plan proizvodnje katodnog bakra za 2014. god. je samo 62 % od Biznis planom predviđenog nivoa) je predviđen razvojni ciklus zaključno sa 2021. god, što je isuviše kratak period. Lično ćemo biti iznenađeni ako se za rad topionice bude obezbeđivalo koncentrata za narednih 10 godina, i to samo 220.000 do 270.000 tona godišnje, što je maksimalno jedva pola projektovanog kapaciteta, Sa pola popunjenosti kapaciteta i životnim vekom rudnika od 10 godina, nova topionica u Boru može proizvesti maksimalno 400.000 tona katodnog bakra. Do sada je u rekonstrukciju metalurških kapaciteta u Boru potrošeno oko 200.000.000 evra, odnosno 270.000.000 dolara, a za ukupan završetak započetog investicionog ciklusa potrebno je još najmanje 300.000.000 dolara. Tako se ukupan obim investiranja u novu topionicu diže na nivo od skoro 600.000.000 dolara. Sredstva za izgradnju topionice su dobivena iz kredita, te se gornji iznos treba uvećati za 30 % do 50 %, zavisno od uslova kreditiranja, usvajamo 40 %. U tom slučaju napred navedeni troškovi izgradnje topionice rastu na nivo od 800 do 850 miliona dolara, neka prosečno bude 800 miliona dolara. Ako prosečan nivo investiranja od 800.000.000 dolara podelimo sa ukupno pretpostavljenim proizvedenim bakrom od 400.000 tona, onda se dobijaju troškovi investiranja od 2.000 dolara. Ti troškovi su višestruko viši od prosečnih troškova investiranja u svetu i nekoliko puta viši od ukupnog prihoda od metalurške prerade bakra. Drugim rečima, investicija će biti preskupa, prihod od bakra i nus-proizvoda neće moći ni iz bliza da pokrije troškove investicione izgradnje i operativne troškove proizvodnje, te se neće stvoriti uslovi za otplatu anuiteta. RTB Bor unazad nekoliko godina proizvodi vrlo skup bakar, čija se cena koštanja kreće za 1.000 do 2.000 dolara iznad njegove prodajne cene. Apsurd i paradoks je u tome što takva, potpuno nekonkurentna kompanija realizuje razvojni program po kome će u narednom periodu i dalje ostati nekonkurentna na svetskom tržištu bakra. Mi u RTB Bor smo izgubili temelj - rezerve rude odgovarajućeg kvaliteta za razvoj skupih projekata rudarstva i metalurgije. Empirijska je činjenica da u RTB Bor ništa nije kao što se prikazuje. Potrebna je duboka analiza, pouzdano izveštavanje i rigidna kontrola stanja da bi se odredilo najbolje realno moguće usmerenje sektora rudarstva i metalurgije danas i izgradnja nove efektivnije alternative za dalji razvoj našeg regiona na sigurnijoj osnovi.

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane