Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Istočni front

Sakrivajući se iza fasade patriotizma i ljubavi prema Ukrajini, pametni prevaranti pune svoje džepove novcem.

Prljavi novac rata

Prema nezvaničnim podacima, na istoku Ukrajine, za vreme tzv. antiterorističke operacije (ATO), već je poginulo oko 50.000 vojnika i civila. Stravična brojka. Ali, još veću nelagodu osetio sam kada sam saznao drugi (takođe nezvaničan) broj: tokom sprovođenja ATO, više od 10 kaznenih generala Ukrajinske armije postali su dolarski milioneri. Izvinite, za misao koja je i mene užasnula: ali, ispada da je svaka smrt donela nekom generalu 5.000 dolara. A koliko su „zaradili" oni koji imaju niži rang, ili uopšte ne nose vojničku uniformu, ali imaju veze sa vojskom: snabdevaju vojnike hranom, gorivom za tenkove i avione?! Za rat se troši mnogo novca, između 3 i 7 miliona dolara svakog dana!

Viktor Hlistun

(dopisnik iz Moskve)

Moguće je ubijati...

Ipak, prvo što upada u oči, od čega se, kako se kaže, krv ledi u žilama, nije bogaćenje generala, već nasilje i pljačke koje čine pripadnici običnih kaznenih dobrovoljačkih jedinica (oni se izdržavaju novcem ukrajinskih oligarha) i boraca tzv. Nacionalne ukrajinske garde. Kada su snage Donjecke i Luganske Narodne Republike (DNR i LNR) u februaru oslobodile gradić Debaljcevo, u kome je pod opsadom bilo oko 8.000 boraca Nacionalne garde i vojnika Oružanih snaga Ukrajine (OSU), bili su šokirani. Video snimke i fotografije nemoguće je gledati a ne naježiti se, nemoguće je slušati priče preživelih stanovnika a ne zaplakati. U jednoj kući su silovali devojčicu, u podrum druge, u kojoj su se skrivali žene i deca, nacisti su bacili bombu... Kuda god prođu borci dobrovoljačkih jedinica ili Nacionalne garde, iza njih ostaju zverstva. Na primer, u gradu Slavjansku, posle osvajanja grada, bilo je organizovano javno kažnjavanje. Kao u vreme rata, 1941. godine. Uopšteno govoreći, ljude su dovodili na trg i tu ih kažnjavali. Jednu ženu su odvojili od trogodišnjeg sina, dečaka kome je otac bio u dobrovoljcima (proruskim snagama) i njega su razapeli na drvetu, kao Hrista. Dvojica nacista su ga držali, treći je zabijao klinove. Zatim su dečakovu majku vezali kanapom za tenk i vukli je dok nije umrla. Ima i strašnijih epizoda: u rejonu grada Krasnoarmejska (tamo je bio bataljon Nacionalne garde Dnjepar 1) novoruski kriminolozi su pronašli 286 tela žena od 18 godina i starijih. Većina je bila trudna. I sve su silovane pre smrti, uz svakojake perverzije...

Posle ovakvih užasa, teško je govoriti o krađama. Ali, visoko rukovodstvo ukrajinskih oružanih snaga nije obratilo pažnju na ubistva i nasilje nad mirnim stanovnicima, a na krađe jeste. Možda, kako se priča, članovi zakona za krađu nisu tako strogi kao za ubistvo, a možda je i u njima proradila krv banderovskih dželata!? Lično mislim da učesnici ATO nisu došli u Donbas da bi (a tako tvrde kijevske vlasti na čelu sa Porošenkom) oslobodili narod od „terorista i separatista", već da bi očistili teritoriji od tog istog naroda. Uostalom, na istoku Ukrajine žive Rusi, po njihovom mišljenju ljudi trećeg reda.

... Ali ne i krasti

Prvih sedam lopova iz redova ukrajinskih jedinica uhapšeni su u Krasnoarmejsku, gde je bilo silovano i ubijeno 286 žena. Istina, na pres konferenciji šef tadašnje Donjecke oblasne administracije, Aleksandar Kihtenko, o ubistvima nije prozborio ni reč, a o krađama je vrdao i govorio u diplomatskim oblandama, da bi svaki advokat bez teškoće mogao da dokaže njihovu nevinost. Sami prosudite. Evo njegovih reči, onako kako su ih preneli novinari:

- Bataljone je oformilo Ministarstvo unutrašnjih poslova i oni su pod njihovom komandom. Imamo ih 11 na teritoriji Donjecke oblasti. Zadatak ovih bataljona je da čuvaju javni red, što podrazumeva i borbu sa otpadnicima na teritoriji koju kontrolišu, a koji terorišu lokalno stanovništvo. Jedan deo ljudi koji su se pod maskom boraca bataljona bavili krađama već je uhapšen i nad njima se sprovodi zakonski postupak...

Blaže ne može da se kaže. Međutim, ministar unutrašnjih poslova Arsen Avakov bio je prinuđen, očigledno po nalogu sa vrha, da rasformira ceo bataljon. Zanimljivo je kako je to obrazložio:

'' Bataljon Šahtojrsk, koji se herojski borio kod Ilovajska, raspustio sam jer je potvrđeno više slučajeva pljački u Volnovahu i drugim mestima.''

Ministar je pritom izrazio žaljenje što su „postpupci 50 lopova oskrnavili napore celog bataljona od 700 boraca". Kao opravdanje, Avakov je istakao da je u drugim specijalnim bataljonima bila pojačana disciplina među vojnicima, što je doprinelo tome da se slični slučajevi (lopovluka) zaustave.

Stručnjaci i novinari se nisu složili sa ministrom. Posebno u delu u kome je govorio kako se bataljon Šahtojrska herojski borio kod Ilovajska. U tom mestu su armija i Nacionalna garda i dobrovoljački bataljoni pretrpeli prvi veliki poraz - bili su opkoljeni i kijevske vlasti su morale da zatraže primirje. To ih je i spaslo od potpune propasti u septembru prošle godine.

Posumnjali su stručnjaci i novinari i u to da je pljačka bila - skoro pa izuzetak. I opet ću se pozvati na ljude koji su bolje obavešteni od mene. Evo kako ovu situaciju vidi vojni ekspert, pukovnik u penziji Viktor Litovkin:

- Teško je reći tačno u kojem ukrajinskom bataljonu je bilo više, a u kojem manje pljačke. Pljačka je pljačka. To je nešto što odlikuje sve dobovoljačke bataljone, sve grupe Desnog sektora i borce Nacionalne garde. Pljačka je prva stvar zbog koje su krenuli u rat na istok Ukrajine. A to što je taj bataljon izdvojen da je pljačkao više od drugih - jednostavno, bilo je potrebno pronaći neku žrtvu i demonstrirati da se ukrajinska vlast kobajagi aktivno bori sa pljačkašima i nitkovima, da je ona legitimna i da sprovodi tzv. antiterorističku operaciju sa „čistim rukama". U stvari, to je zaista kaznena operacija, svima su tamo ruke ogrezle u krv, počevši od samog Avakova pa do poslednjeg vojnika tog dobrovoljačkog bataljona. Pljačka je obavezan dodatak, nešto kao nagrada za „herojske napore". Uzimaju sve što sija ili predstavlja bilo kakvu vrednost. A prilikom povlačenja pale i ruše, kako bi prikrili tragove.

Prevarant do prevaranta

Nikoga ne iznenađuje činjenica da i Zapad, a posebno Amerikanci, ne žure da pomognu svojim štićenicima. I, što se više produžava kriza u Ukrajini, to ima manje onih koji žele da joj pomognu. Paradoks?

Ništa slično. Obratite pažnju na jedan detalj. Svi „nastavnici" iz SAD i Evrope, koji se staraju da usade svoje civilizacijske tekovine ukrajinskim političarima, ponavljaju jedno te isto: deco, vaš glavni neprijatelj je - korupcija. Nažalost, u samom rukovodstvu Ukrajine taj problem niko ne vidi. Ili ne želi da vidi. Kako, na primer, objasniti sledeću činjenicu?

Oružje „za zaštitu suvereniteta" od „terorista i separatista" Donbasa, a istovremeno i od Ruske armije, koja samo što nije napala Ukrajinu, ako ne sutra, a ono prekosutra, kijevske vlasti mole gotovo na kolenima. Ali, zašto niko ne žuri da im ga da. Ne, nešto ipak stiže u Ukrajinu i...

Tu počinje ono najinteresantnije. Setite se koliko mnogo buke je bilo povodom toga što su Amerikanci zamalo zatrpali ukrajinsku armiju suvom hranom?! Priča je zanimljiva i poučna. Evo kako je opisuje jedno ukrajinsko izdanje: „Tovar sledovanja suve hrane ukrajinskoj strani je uručio predstavnik odeljenja za vojnu saradnju ambasade SAD u Ukrajini, major Aleksis Skot. Sa ukrajinske strane, tovar je preuzeo predstavnik Generalštaba Vojske Ukrajine, pukovnik Aleksandar Ostrovski. Aleksis Skot nije stigao ni da uđe u avion za Ameriku, a raspoređivanje sledovanja je bilo završeno. Brza i neumoljiva je ruka ukrajinskog tržišta."

„Američka sledovanja suve hrane u naskorijoj budućnosti biće raspoređena po vojnim jedinicama za logističko obezbeđenje vojnih snaga", raportirali su u ministarstvu odbrane Ukrajine. Ali, logistika u ukrajinskoj armiji obojena je nekim specifičnostima nacionalnog kolorita. Još nema podataka o tome u koje vojne jedinice je stigla američka hrana. Zato se ona aktivno prodaje na pijaci, na veliko i na malo. Vrlo brzo počela je trgovina suvim sledovanjima i preko interneta.

Podsetimo, premijer „privremene vlade" Ukrajine, Arsenij Jacenjuk je sredinom marta prilikom susreta u Vašingtonu sa predsednikom SAD Barakom Obamom zamolio ne samo finansijsku pomoć, već i oružje i vojnu tehniku i obaveštajne informacije. Čak se i patrijarh Ukrajinske pravoslavne crkve, otac Filaret obratio SAD sa molbom da se započne sa isporukama oružja Ukrajini.

Amerikanci su poslali neku količinu oružja u Ukrajinu. Pretpostavljam da je to oružje bilo u Avganistanu, a sada se našlo ovde. A dalje nije teško pogoditi šta je usledilo: deo ovog američkog oružja neće ni videti „istočni front" (tako u Ukrajini nazivaju antiterorističku operaciju protiv Novorusije). Novinari tv stanice Lajf njuz (Life News) brzo su saznali i objavili kako izgleda korupcionaška šema u Ukrajini putem koje se oružje dobijeno od SAD prodaje zemljama Bliskog Istoka. Ugovor su zaključili zamenik ministra odbrane Ukrajine, Petar Mehed i brigadni general vladinih trupa Sirije, Talal Mahluf, blizak čovek Bašara Asada.

Koliko su „zaradili" ukrajinski generali na ovoj transakciji, istorija ćuti. Meni je pozanto da su pre deset dana Britanci isporučili 20 oklopnih transportera Saxon. Još 55 ovih vozila će stići u bliskoj budućnosti. O tome je novinare obavestio sekretar Saveta za nacionalnu odbranu i bezbednost Ukrajine, Aleksandar Turčinov. Istina, on je dodao da oklopni transporteri moraju da se renoviraju i da će uskoro taj posao obaviti Državni koncert Ukroboronprom koji radi za vojne potrebe. Naime, „transporteri su stigli bez oružja, i mi ćemo na njih da postavimo naše borbene sisteme koji će obezbediti efikasnu vatrenu podršku Nacionalnoj gardi ili drugim jedinicama kojima budu dostavljeni" - istakao je Turčiinov. On nije rekao kada će tehnika biti isporučena vojsci, ali meni se čini da je sa tehnikom koja je još pre 10 godina bila otpisana u Velikoj Britaniji opet smišljenja neka mahinacija. Ali, u vrhovima ukrajinskih vlasti raduju se ovoj nabavci. Kako je na svojoj fejsbuk stranici saopštio savetnik predsednika Ukrajine Jurij Birjukov, oklopni transporter Saxon, koji je dobio ime Klop, je „vredna buba" koja je na ispitivanjima izdržala gađanje municijom B-32 sa rastojanja od 20 metara.

Kao kod Gogolja

Predstavnici američke tajne službe u Kijevu bave se istragom za njih paradoksalne činjenice. Za mesec dana trajanja kaznene operacija na jugoistoku Ukrajine, pet ukrajinskih generala su postali dolarski milioneri. Informacija o tome postala je dostupna korisnicima društvenih mreža. Posebno su interesantni izvori brzog bogaćenja „kaznenih" generala. Otkrivaju se činjenice ne samo banalne krađe budžetskih sredstava. Veliki novac generali su uzeli od trgovine narkoticima koje je Ukrajini isporučila, kako saopštavaju izvori u ukrajinskom ministarstvu odbrane, američka vojska iz Avganistana, kao vid stimulisanja boraca Nacionalne garde.

Postoji i smrtonosni izvor prihoda. Prisetite se romana Nikolaja Vasiljeviča Gogolja. Tamo je Čičikov kupovao od spahija mrtve kmetove i upisivao ih u svoje knjige kao žive. Na taj način Čičikov je jačao svoj autoritet, kao bogatog čoveka, sa velikim imanjem i ogromnim brojem kmetova. Na „istočnom frontu" na poginulim vojnicima njihovi komandiri zarađuju realan novac. Kako? Jednostavno: poginule vojnike ne skidaju sa platnog spiska i novac mrtvih duša ide u džepove lokalnih i kijevskih vojnih komandanata. Manje ciničan, ali ne manje unosan je otpis goriva za tenkove i drugu vojnu tehniku koja je izgorela tokom borbi, ali po finansijskim dokumentima i dalje deluje... A o tome da su mnogi biznismeni kupili benzin, dizel, mazut po jednim cenama, a prodavali ih po drugim, višim, zna ne samo cela Ukrajina, već i cela Evropa. Najoriginalniji u mahinacijama sa gorivom za tenkove je oligarh i gubernator Dnjepropetrovske oblasti Igor Kolomojski. On je kupio dizel gorivo po povoljnim cenama, a prodao ga je vojsci dva i po puta skuplje, i pritom je učinio da to deluje kao patriotski gest (u stvari, podrugljiv gest): zamenik gubernatora Boris Filatov je izjavio novinarima da je I. Kolomojski iz ličnih sredstava platio gorivo za vojne jedinice Južne operativne komande. Po podacima rukovodioca Dnjepropetrovskog štaba nacionalne zaštite Jurija Berezija, vojne jedinice Hersonske i Dnjepropetrovske oblasti bile su obezbeđene gorivom I. Kolomojskog 100%, a Južne komande - 50%.

Pet grivni za epolete

Naravno, armiju, tačnije njenu imovinu, krali su i pre dešavanja na istoku zemlje. Ipak armija nije molila novac za svoje održavanje tako direktno, što bi se reklo, nisu stajali sa ispruženom rukom. A onda su odjednom mediji podigli veliku patriotsku halabuku: ukrajinskoj amriji danas je potrebna podrška, pomoć iz celog sveta. Savet za nacionalnu bezbednost i odbranu Ukrajine (SNBO) je smislio kako da poboljša materijalni položaj armije bez zahvatanja u budžet. Na sajtu SNBO se pojavio oglas zajedno sa propagandnim videom, u kome Ukrajince pozivaju da podrže otadžbinsku armiju i pomognu u obezbeđivanju materijalno-tehničke i medicinske podrške. Kako je pisalo na sajtu, podrška se može pružiti jednostavnim zvanjem broja 565 ili slanjem SMS poruke. I tada će automatski biti skinuto 5 grivni (sada 1 dolar vredi oko 30 grivni, a u momentu ove akcije 1 dolar je vredeo 6 grivni) sa računa korisnika i prebačeno na račun ukrajinske vojske.

Na svojoj fejsbuk stranici, zamenik sekretera SNBO Viktorija Sjumar (poznata u Ukrajini po svom patriotizmu i nacionalizmu), takođe je podržala predlog tako što je saopštila da se sakupljanje po 5 grivni sprovodi kao deo velikog dobrotvornog projekta: „Podrži armiju, zaštiti Ukrajinu." Ona je izrazila nadu da će tv stanice, internet i štampani mediji podržati ovu ideju. Za one koji žele da doniraju veće sume, otvoreni su računi Državnog trezora Ukrajine. Oni se mogu naći na sajtu Saveta bezbednosti i odbrane Ukrajine.

Koliko novca je skupljeno na ovaj način, još nije saopšteno. A čim je ova akcija započela, novac je počeo da iščezava u neizvesnom pravcu, što je državno tužilaštvo odmah primetilo. Ipak, niko nije pronašao ni prevarante ni novac koji je nestao, a pitanje je da li će ih i naći. Generalno, za opisivanje svih mahinacija i načina krađe novca u amriji, u Ukrajini nema dovoljno papira.

Pištolj na crno

Ipak, najužasnija stvar u ratu je trgovina oružjem na crno. Sa mnom će se, verujem, složiti mnogi čitaoci Tabloida. U Ukrajini je krađa oružja počela kada je odmah posle burnih demonstracija i sukoba policije sa nacistima na zapadu zemlje bio opljačkan magacin oružja. Nakon toga, pljačka oružja u policijskim stanicama ili u vojnim jedinicama postalo je pravilo. Od početka ATO-a na istoku zemlje, protiv donbaskog stanovništva, trgovina oružjem je postala gotovo otvorena. I ne samo tu, već i u celoj Ukrajini. Koliko se trenutno oružja nalazi u rukama stanovništva, nije poznato, ali se pretpostavlja da ga je podosta. Trgovina oružjem je procvetala kao cveće na proleće. Kako i ne bi procvetala, ako u rejonima u kojima se sprovodi antiteroristička operacija (DNR i LNR), automat Kalašnjikov možete da kupite za 400-500 dolara, a u Kijevu da ga prodate za 2400-2500 dolara. Postoje i zvanični podaci o tome. Kancelarija državnog tužioca Ukrajine beleži nagli porast kriminala sa upotrebom vatrenog oružja. Ako je za devet meseci 2013. godine bilo registrovano 581 takvo delo, prošle godine ih je bilo više od 2.000. Treba imati na umu da je 2013. u statistiku ulazio i Krim, za razliku od prošle godine. U statistiku ne ulaze ni podaci o krivičnim delima sa upotrebom oružja iz samoproglašenih Narodnih Republika na istoku - Donjecke i Luganske.

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane