Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Da se ne zaboravi

Napredni put Gorana Kneževića, ili, kako bivši ministri čuvaju tajkune, a iza sebe ostavljaju pustoš

Nedokazana nevinost

Bivši ministar poljoprivrede u Vladi republike Srbije i blizak saradnik premijera Aleksandra Vučića, Goran Knežević, ostaće upamćen po brojnim propustima za vreme svog mandata na štetu građana ove zemlje, ali i po tome što je uspeo da se pošteno udomi u najveće profitabilno preduzeće (Naftnu industriju Srbije) i ako za tako nešto nema realnih preporuka. Prvi put je najšira javnost u Srbiji čula za ovog čoveka 1. oktobra 2008. godine kada je kao gradonačelnik Zrenjanina uhapšen zbog optužbi za organizovani kriminal. U pritvoru je proveo 13 meseci, a nakon tri godine suđenja, usled nedostatka dokaza oslobođen je optužbi. Knežević je najpre bio visoki funkcioner Demokratske stranke, da bi po izlasku iz pritvora prešao u, tada opozicionu Srpsku naprednu stranku. Vučić je tada u svim medijima pokušavao da opravda zašto je Knežević primljen u SNS, nazivajući ga „nevinim" sve dok sud ne dokaže suprotno. Naravno, tako je i bilo.

Milica Jeremić

Ivan Ercegovčević

Jedan od prvih skandala Gorana Kneževića u vreme kada je bio na čelu ministarstva poljoprivrede, bio je onaj kada je zabranjen izvoz šećerne repe iz Srbije. Bilo je to samo tri meseca nakon formiranja prve naprednjačke Vlade, u jesen 2012. godine. Tada je izdato šturo saopštenje za medije u kome se navodi da je ministarstvo primorano da zbog dugotrajne suše „ograniči" izvoz šećerne repe na 10.000 tona za 120 dana, odnosno 2.500 tona mesečno.

Ova odluka je značajno olakšala posao domaćih šećerana jer su na taj način ostale bez konkurencije u otkupu šećerne repe od poljoprivrednika, a svakako je najveću korist imala MK Group Miodraga Kostića. Prema finansijskim izveštajima MK grupe, jasno se vidi da je ova kompanija u 2013. godini ostvarila ogroman dobitak, čak 496.861.000 dinara, dok je 2012. godine on bio skoro tri puta manji i iznosio je 193. 675.000 dinara. Pošto je Sunoko, firma u čijem sklopu se nalaze Kostićeve šećerane, u sastavu holdinga MK, nije moguće zaključiti da li je ovaj rast prihoda kompanije uzrokovan povlašćenim izvozom šećerne repe. U registru Agencije za privredne registre prikazan je uspeh MK grupe kao jedinstvene i nemoguće je videti koliko je Sunoko te 2013. godine prihodovao.

Pojedine šećerane iz Hrvatske su sa srpskim poljoprivrednicima ranije ugovorile, a neke čak delom i avansno platile šećernu repu po većoj ceni od one koju je MK Grupa plaćala, ali do realizacije tog posla nije došlo zbog zabrane izvoza šećerne repe iz Srbije, pa su najveću štetu pretrpeli poljoprivrednici. Hrvatska je tada uputila protestne note Srbiji, a hrvatske šećerane su najavljivale tužbe protiv Srbije i zahtev za naknadom štete.

Prvog dana 80. Međunarodnog sajma poljoprivrede u Novom Sadu, 18. maja 2013. godine, domaćin brojnim delegacijama (ministrima poljoprivrede i ambasadorima zemalja iz regiona, predstavnicima Kuvajtskog fonda za arapski ekonomski razvoj, najvišim zvaničnicima grada Novog Sada, najvećim izlagačima na sajmu...) bio je srpski ministar poljoprivrede Goran Knežević. Svečani ručak koji je Ministarstvo poljoprivrede organizovalo za stotinak zvanica u novosadskom restoranu "Zak", na očigled svih gostiju platio je Miodrag Kostić. Treba podsetiti i na to da su Goran Knežević i Miodrag Kostić bliski saradnici još iz vremena dok su obojica bili članovi Demokratske stranke.

Izbor ucenjivača za direktora državnog fonda

Goran Knežević, u svojstvu ministra poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, predložio je Vladi Republike Srbije imenovanje Saše Ždrnje za direktora Kompenzacionog fonda Republike Srbije.

Saša Ždrnja je član Demokratske stranke kojeg je Goran Knežević stavio na visoku poziciju kandidata za odbornike liste "Pokrenimo Zrenjanin - Tomislav Nikolić" na majskim izborima 2012. godine. Ždrnji se posrećilo pa je većina koju je SNS ostvarila u gradskom parlamentu bila vrlo tesna, tako da je svaki odbornički glas bio veoma vredan. Odmetnuvši se odmah nakon dobijanja odborničkog mandata od SNS, i predstavljajući se kao lider nepostojeće stranke "Pokret napred Banat", Ždrnja je pred svako zasedanje skupštine grada Zrenjanina ispostavljao Goranu Kneževiću nove uslove za lojalnost, a oni su uglavnom bili kadrovska postavljenja njegovih prezimenjaka.

Saša Ždrnja imenovan je za Pomoćnika predsednika Skupštine grada - funkciju koja ne postoji po Zakonu o lokalnoj samoupravi, ali je u Zrenjaninu za njega uspostavljena izmenom Poslovnika o radu Skupštine grada. Njegovu suprugu, Mariju Ždrnja, Skupština grada Zrenjanina imenovala je za člana Upravnog odbora Turističkog centa grada Zrenjanina, a njegovu sestru, Natašu Ždrnja, za člana Gradske izborne komisije. Velik broj članova SNS u Zrenjaninu otvoreno je protestvovao zbog Kneževićeve popustljivosti na ucene ovog odbornika.

Pošto listi želja Ždrnje nije bilo kraja, Goran Knežević je našao volšebno rešenje da ga ukloni s mesta odbornika - predložio ga je Vladi Republike Srbije za direktora Kompenzacionog fonda.

Ivica Dačić, Aleksandar Vučić, Mlađan Dinkić i svi ostali članovi Vlade glasali su za ovaj Kneževićev predlog, ne znajući da se on pred njima našao samo da bi Saša Ždrnja napustio Skupštinu grada Zrenjanina, prelaskom na dužnost državnog direktora u Beogradu. Treba napomenuti i da je Saša Ždrnja bio manje uspešan preduzetnik. On je tokom 2011. godine u Zavodu za intelektualnu svojinu zaštitio žig zrenjaninskog piva „Svetlo" i „Parter", kao i ječmenog napitka „Tut - gut" i ako formalno nikada nije bio vlasnik zrenjaninske pivare. U to vreme bio je vlasnik preduzetničke radnje koja se takođe bavila proizvodnjom piva, ali je ona zatvorena krajem 2011. godine.

Kako je trošen novac iz budžeta Republike Srbije

Ministarstvo poljoprivrede šumarstva i vodoprivrede, tokom mandata ministra Gorana Kneževića, sklopilo je ugovor sa privatnim preduzećem "Moja farma doo Beograd" kojim je predviđeno da to preduzeće za 290.000,00 dinara sačinjava vesti o poljoprivredi na najmanje dve strane A4 formata i u formi PDF fajla ih e-mailom šalje državnim službenicima zaposlenim u Ministarstvu poljoprivrede.

Ovaj nonsens, da Ministarstvo poljoprivrede plaća privatnom preduzeću da "informiše" zaposlene u samom ministarstvu o aktuelnostima u poljoprivredi, nazvano je ugovorom o informisanju javnosti putem elektronskog glasila. Firma „Moja farma" registrovana je 2005. godine kao privredno društvo sa sedištem u ulici Slobodana Trajkovića br. 9/a u Beogradu. Vlasnik firme je izvesni Ivan Tarle, a pošto se sada nalazi u likvidaciji, postupak vodi upravnica Sonja Stanković.

Treba napomenuti i da je „Moja farma" pre poslovanja sa ministarstvom poljoprivrede bila u dobitku, i to 2011. godine sa 74.000 dinara i dvoje zaposlenih i 2012. godine sa dobitkom od 33.000 dinara i, takođe sa dvoje zaposlenih. Ugovor sa ministarstvom poljoprivrede firma „Moja farma" zaključila je 14. decembra 2012. godina na period od 12 meseci. Zanimljivo je to što je Moja farma u 2013. godini, iskazala gubitak od čak 624.000 dinara i ako je od ministarstva poljoprivrede mesečno dobijala oko 2.500 evra i imala samo jednog zaposlenog.

Cenzura

Goran Knežević je sredinom 2014. godine izabran za člana odbora direktora NIS-a, kao zastupnik manjinskog vlasnika - Republike Srbije. Na toj poziciji mesečno zarađuje više od milion dinara. Nakon što je taj podatak objavila Agencija za borbu protiv korupcije on se proširio i na društvenim mrežama i internetu. Da se slučajno ne pojavi u medijima sprečeno je klasičnom cenzurom. Na primer, tekst koji je bio na naslovnoj strani dnevnog lista Alo i već prošao kroz kliping servise, zaustavljen je u štampariji, o čemu je magazin Tabloid prvi pisao.

Kada se sve gore navedeno uzme u obzir, postavlja se pitanje po čemu je gospodin Knežević toliko poseban i izuzet od reformske "metle" koju tako pompezno najavljuje premijer Vučić od kada je preuzeo vlast. Da li zbog toga što je neprikosnoveni stručnjak ili, pre će biti, zbog onoga što je dugo tema šuškanja po političkim kuloarima - da svojim milionskim zaradama u NIS-u finansira dejstvo Srpske napredne stranke, pre svega "terenski rad" koji podrazumeva kupovanje i podmićivanje odbornika širom Srbije?

Po svemu sudeći, krilatica "Sprem'te se, sprem'te, braćo naprednjaci, silnih će upravnih odbora da bude" nastaviće da obeležava sudbinu Srbije i ubuduće. A sve dok je tako, Goran Knežević i njemu slični nastaviće sa osmehom da nazdravljaju čašom mleka svojim budućim funkcijama, dok će narod o toj istoj čaši toplog mleka moći samo da sanja. Sa viškom aflatoksina ili bez njega - na kraju je svejedno.

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane