Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Razaranje

Kako je obnova spomenika prerasla u udruženi kriminalni poduhvat

Ugovori jeftino, a naplati skupo

Kakva je međusobna sličnost između mafije, Cosa nostre, i udruženog kriminalnog poduhvata, kakve se sve bizarne firme bave obnovom spomenika kulture u Srbiji, kakve konsultantske firme i "eminentni stručnjaci" se bave nadzorom nad obnovom spomenika kulture? Kakva je međusobna veza preduzeća Ornament invest inženjering, Safege, organizacije HETIP i Intellinea FDP? Kakva je međusobna veza građevinskih tehničara Aleksandra i Zagorke Petrović, građevinskog inženjera hidrotenike Željka Tmušića, arhitekte Predraga Jošića sa obnovom spomenika kulture? Tragajući za odgovorima na ova pitanja, Tabloidov istraživač je došao do podataka o organizovanom kriminalnom udruživanju u poslovima obnove spomenika kulture.

Stanislav Živkov

Mafija, poznata i kao Cosa nostra, je zločinačka tajna organizacija za koju se veruje da je nastala sredinom XIX. veka na Siciliji. Tokom druge polovine XIX veka, uz povećanu sicilijansku i emigraciju u južnoj Italiji, razvila se i na istočnoj obali SAD-a i u Australiji. U Severnoj Americi mafijom se generalno smatra italijanski organizovani kriminal, za razliku od tradicionalnog sicilijanskog.

Prema istoričaru Paolu Pecinu, "mafija je vrsta organizovanog kriminala koji je aktivan na nekoliko ilegalnih područja, ali i koji pripada državnim vlastima na nekom području i ima tendenciju praktikovanja državne funkcije".

Inače, sicilijanska Cosa nostra je neformalni savez stotinak mafijaških grupa, poznatih kao Porodica pri čemu svaka od njih polaže prava nad nekim područjem, obično gradom, selom ili delom većeg grada, iako nikad ne postiže monopol nad nasiljem unutar tog područja. Mnogo godina su upravljački kadrovi pojedinačnih porodica bili tela odlučivanja dva mafijaška udruženja, i oni su ostali prava središta moći, iako su kasnih pedesetih uspostavljena nadgledna tela Cosa nostre (u prevodu, "Naše stvari"). Poslednjih godina, odomaćilo se i ime La Piovra, odnosno Hobotnica, zbog bezbrojnih pipaka koje su raznorazne hobotnice raširile u svim mogućim delatnostima na svim mogućim nivoima od sela do države i kontinenta!

Posebna kategorija mafijaškog delovanja svakako je takozvani udruženi zločinački poduhvat radi realizacije nekog štetočinstva ili zločina. U legislativnom smislu, ova doktrina smatra članove grupe individualno odgovornima za zločine koje počini grupa i podrazumeva kaznenu odgovornost pojedinca za zločine počinjene od strane drugih lica u okviru zajedničkog plana ili svrhe.

Prema onome šta se danas rešava u oblasti zaštite spomenika kulture u Srbiji, sve je više jasno da je na delu poveći udruženi zločinački poduhvat sa ciljem što veće zarade, a po cenu što manje rada i što više loše obavljenih poslova, odnosno fušeraja. To se na najgori mogući način potvrdilo i prilikom nedavne posete Novom Sadu, koja je htela ne htela podrazumevala i prolazak kroz Beogradsku kapiju Petrovaradinske tvrđave.

Naime, pokazalo se da je obnova ovog značajnog objekta, koja je danima, mesecima i godinama, po svim mogućim i nemogućim medijima, sistematski bila predstavljana kao kapitalno konzervatorsko dostignuće, preraslo u istinsku repliku Potemkinovog sela. I zaista, na kraju se ispostavilo da je u pitanju uobičajena varijanta konzervatorskog šminkeraja, baš kao u legendarnoj bajci Carevo novo odelo, pošto je spomenik zapravo samo prešminkan.

Zahvaljujući fušerski i diletantski izvedenom prešminkavanju, iako lepša za oko, Beogradska kapija je danas u gorem stanju pre poslednje obnove. Inače, malo je poznato da je poslednja ozbiljna rekonstrukcija Beogradske kapije rađena je između dva svetska rata, kada je današnji izgled i dobila. Naredna obnova vršena je tek početkom devedesetih, kada je zapravo spoljašnja fasada samo prekrečena!

A, tokom svog tog vremena, ovaj simbol grada i spomenik kulture star više od dva veka, izložen je verovatno najvećem opterećenju u gradu. Prema nekim procenama, kroz dva prolaza na Beogradskoj kapiji dnevno prođe oko 20. 000 vozila, a neposredno posle NATO bombardovanja Novog Sada, taj broj je bio mnogo veći.

Radovi koje je izvodila beogradska opskurna firmica Ornament invest inženjering samo su doprineli ogromnom povećanju inače gotovo svakodnevnog saobraćajnog haosa koji je zaštitni znak Petrovaradina samo zbog diletantskih saobraćajnih rešenja koja podrazumevaju i svakodnevni prolazak hiljada vozila kroz sam spomenik kulture i zajedno sa time njegovo konstantno oštećivanje i sistematsko zagađivanje!

Naravno sve ovo se dešavalo zahvaljujući haotičnoj organizacija radova koji su otezani preko svake mere o čemu svedoči činjenica da su danima I nedeljama stajale postavljene skele a da se nije pojavio nijedan radnik, a da bi se nakon toga radovi ubrzali i smandrljali!

Pošto je ipak trebalo raditi u enterijeru spomenika pojedine trake su bile i zatvarane a gužva se uvišestručila! Radovi izvedeni na Beogradskoj kapiji, su pored ostalog obuhvatili i iskop zemljanog nanosa i uklanjanje hidroizolacije odnosno sloja gline koja je iznad svodova kapije sprečavala prodor vode, te postavljanje nove hidroizolacije koja je postavljena tako solidno i kvalitetno da se sada Beogradska kapija pretvorila u neku vrstu sunđera sa odvodom, i to samo zato što sloj gline nije vraćen već je nasuta zemlja, tako da se voda cedi na sve strane kroz svodove kapije kao i kroz samu dubinu zidova pa se pojavljuje na fasadama.

Doduše, malo je poznato da firma Ornament invest inženjering već ima određene reference u fušerskoj obnovi hidroizolacije u bastionim tvrđavama, pošto je svojevremeno angažovana na zameni hidroizolacije ispod zemljanih nasipa iznad depoa Vojnog muzeja. U njemu su privremeno bili smešteni fondovi vojnoistorijskog arhiva, gde je sanacija i zamena hidroizolacije takođe bila isfušerisana. Došlo je do prodora vode tako da su fondovi odatle izmešteni. Inače, radovi na Beogradskoj kapiji bili su maksimalno razvučeni i čak podeljeni u tri faze, a novac za radove izmuzen je od Ministarstva kulture i informisanja, Fonda za kapitalna ulaganja Autonomne Pokrajine Vojvodine i banke "Inteza", u sklopu izbora najlepšeg mesta.

Ugovori jeftino, a naplati skupo

Projekat obnove Beogradske kapije izradio je Zavod za zaštitu spomenika kulture, institucija pod čijim protektoratom se nalazi Petrovaradinska tvrđava, ali je ugovor sa Ornament invest inženjering potpisalo Javno preduzeće Poslovni prostor.

Malo je poznato da je tokom radova Ornament invest inženjering po svaku cenu ometao normalan konzervatorski i projektantski nadzor, kako bi neometano izvodio fušerske radove o čijem (ne)kvalitetu najbolje svedoči sadašnji izgled spomenika.

Iako su fasade i stupci čitavog kompleksa Beogradske kapije sagrađeni od pomno isklesanih blokova kamena a ostatak od opeke, dakle, od materijala koji nije otporan na vlagu, mraz i so, do danas nikome nije palo na pamet da se pozabavi izradom projekta kompletne sanacije i zaštite ovog vrednog spomenika kulture.

Naime, u više navrata vršene su raznorazne popravke i neuspeli pokušaji zaštite kamena, i to tako što su kameni elementi premalterisani sa više slojeva cementnog maltera. I, naravno, svaki put još i krečeni, uglavnom psihodeličnim bojama!

Umesto da se sve kasnije naslage uklone, kamen detaljno očisti vodom pod pritiskom a potom impregnira i time zaštiti, najveći deo svih kasnijih nanosa je zadržan, po potrebi saniran i to tako što su otpali delovi raznoraznih maltera naprosto iskrpljeni i poravnati. Na kraju je sve bilo ponovno okrečeno, a sam taj najnoviji moleraj je uveliko počeo da otpada!

Veliki deo kamenih elemenata duž prolaza bio je teško erodiran dejstvom vetra, vode, mraza i soli, a bila je potrebna zamena dotrajalih elemenata novim blokovima od otpornijeg kamena. Umesto toga, Ornament invest inženjering je oštećene kamene blokove naprosto dopunio malterom i potom sve zajedno premalterisao u nešto što bi trebalo da predstavlja prvobitan izgled spomenika, koji se sada uveliko kruni i raspada!

Inače, firma Ornament invest inženjering , osnovana je 31. januara 1991. godine u Beogradu, a registrovana kao aktivno privredno društvo Preduzeće za promet, građevinarstvo i posredovanje Ornament-Investinženjering doo Beograd (Zvezdara) sa matičnim brojem 07547579.

Sadašnji direktor je izvesni Aleksandar Petrović, po zanimanju građevinski tehničar, kome je verovatno zbog ravnih tabana jako teško da se penje na skele. Ornament invest inženjering predstavlja najidealniji primerak porodične manufakture pošto je osnovan 1991. godine kao logičan razvojni put preduzetničke građevinske radnje Ornament osnovane 1967. godine, od strane Petrovićevog dede, Milutina Nikovića.

U međuvremenu je kao direktor figurirala i izvesna Zagorka Petrović, odnosno kćerka Milutina Nikovića i majka Aleksandra Petrovića, koja je po zanimanju takođe građevinski tehničar. Danas ova "eminentna" firma, prema podacima iz časopisa Bild , uz fasaderske i konzervatorske radove najčešće izvode i krovopokrivačke, izolaterske, keramičarske i ostale vrste građevinskih i zanatsko-završnih radova.

Bild kaže da ova firma, pored tih radova, izvodi i enterijere i eksterijere novih objekata. Delatnost preduzeća: Restauracija i sanacija fasada, Restauracija i sanacija enterijera, Izvođenje radova na kulturnim dobrima, Projektovanje i izvođenje građevinskih radova, Fasadersko likorezački radovi, Ukrasna ornamentika na fasadama.

Dalje, Bild hvali firmu pa kaže da je "Preduzeće formirano od visoko stručnog kadra sa arhitektama, tehničarima i visokokvalifikovanim majstorima sa dugogodišnjim iskustvom i raspolaže svim potrebnim licencama za obavljanje ove vrste posla. Sa ponosom možemo reći da poseduju i sledeće licence: P090A2, P091A1, I090A1, I090A2, ISO 14001:2004, ISO 9001: 2008, OHSAS 18001: 2007. Cilj preduzeća Ornament-Investinženjering je stručno obavljen posao, s poštovanjem rokova i ugovorene obaveze. Pouzdanost, kvalitet rada i organizacija preduzeća dovode do uspešne saradnje sa brojnim poslovnim partnerima. Dugogodišnje iskustvo i stručni kadar garantuju kvalitet posla i zadovoljstvo svih korisnika objekata...".

Ali, o tome šta se i kako zapravo radi, najbolje svedoči slučaj obnove palate Starog dvora u centru Beograda: umesto da se popravka fasade Starog dvora završi brzo, kako je Skupština grada ugovorila sa izvođačem radova - firmom Ornament inženjering, ovo zdanje je "opkoljeno" skelama sačekalo i leto. Obnova fasade trebalo je da bude gotova za 40 dana i da košta 5,5 miliona dinara, ali se po početku radova ispostavilo da je zahvat na Starom dvoru mnogo zahtevniji i - skuplji. Kako je izjavila Jasenka Babović, direktor Službe za opšte poslove, tek kada su radovi počeli videlo se koliko je zapravo fasada trošna i u lošijem stanju nego što je Zavod za zaštitu spomenika procenio:

- Zbog toga su neophodni dodatni radovi, a Ornament inženjering je za njih tražio 22 miliona dinara. To znači da je u odnosu na prvobitnu, ova cena 400 odsto veća. Mi nismo mogli ovolike pare tek tako da damo, pa smo odlučili da raspišemo novi konkurs za izvođača i da vidimo kakve će biti ponude drugih firmi. Možda neko da jeftiniju, a možda je i ova realna - rekla je Babović.

Skupština je napravila presek do sada urađenih radova i za njih će Ornament inženjeringu pokriti troškove, a posle novog tendera znaće se ko će nastaviti da popravlja dvor. Procenjuje se da je za preostale radove potrebno bar dva meseca.

Inače, projekat obnove fasade okrenute ka Predsedništvu predvideo je da se na nju vrate ukrasi kakve je dvor imao pre rata. Među njima su i figure lavova sa krilima koji će stajati na fasadnim stubovima. Skupština grada izdvojila je više od 23 miliona dinara za sanaciju objekata čija je kulturno-istorijska vrednost dovedena u pitanje. Inače javna je tajna da se na sve moguće konkurse za dobijanje poslova Ornament invest inženjering javlja sa dampinškim cenama, zahvaljujući kojima prolazi na tenderima ali se kasnije po pravilu pojavljuju novi troškovnici sa novim do tada nepoznatim situacijama za koje se naknadno traži novac.

U nekim slučajevima, kada se budžet ne može naknadno probiti, primenjuje se druga metodologija, odnosno, zamena projektom predviđenih materijala jeftinijim, ali se u tom slučaju primenjuje i metoda pritiska na investitora, i to tako što se po svaku cenu ometa projektantski i konzervatorski nadzor na mestu radova, kako bi Ornament invest inženjering mogao neometano da radi šta hoće.

Prevarama do poslova i profita

Kada se pogleda sama internet prezentacija Ornament invest inženjeringa, vidi se da su reference redom sve sami objekti u Beogradu, što uopšte ne čudi jer je javna tajna da se majka sadašnjeg direktora, Zagorka Petrović, javno hvalila da ona ima "pozamašan broj raznoraznih struktura u gradu, na svom platnom spisku"!

I pored toga, dešavalo se da sve baš ne ide uvek po željama Ornament inženjeringa, pa je pre više od dve godine došlo do čuvenog slučaja Jevremovac! Naime, rekonstrukcija Botaničke bašte, koja je konačno počela u julu 2012. godine, naprasno je prekinuta a duže vreme bilo je sasvim. Neizvesno je kada će radovi biti nastavljeni, jer je trebalo da ih finansira Fond za zaštitu životne sredine, koji je, po svemu sudeći, posle smene vlasti i "cepanja" Ministarstva za zaštitu životne sredine i prostornog planiranja na dva ministarstva - ukinut.

Posle mesec i po dana iskopavanja kanala i ugradnje hidrantske i protivpožarne mreže, majstori su odložili alatke i napustili ovo prirodno dobro. Razlog za prekid radova je što na račun konzorcijuma firmi Pro Banat izgradnja , Ornament invest inženjering i Rufs, od ugovorom predviđenih više od 70 miliona, posle završene prve faze, nije uplaćen nijedan dinar!

Ipak, radovi su napokon nastavljeni i staklenik Jevremovca je svečano otvoren oktobra 2014. godine. Na žalost, malo je poznato da je od prvobitnog projekta obnove koji je izradio dr Dejan Miljković sa Arhitektonskog fakulteta, zapravo izvedeno malo toga, i to samo zahvaljujući činjenici da se kao nadzorni organ pojavilo podjednako bizarno preduzeće Safege doo, odnosno podružnica međunarodne istoimene kompanije Safege, tj. aktivno privredno društvo sa ograničenom odgovornošću i matičnim brojem 20256605, sa sedištem u Beogradskoj ulici 27. koje je osnovano 09. februara 2007. godine, čiji je direktor izvesni Željko Tmušić.

Inače, Tmušić je diplomirao 1994. godine na Građevinskom fakultetu u Beogradu, i to na hidrotehničkom smeru, a firma Safege, kao pretežnu delatnost obavlja inženjerske delatnosti i tehničko savetovanje. Stoga bi bilo jako zanimljivo saznati, kako i o čemu Safege, odnosno Tmušić kao građevinski inženjer hidrotehničkog smera, mogu da savetuju građevinske tehničare, odnosno Aleksandra i Zagorku Petrović, u vezi obnove i sanacije graditeljskog nasleđa!

Ovo tim pre, što se prema podacima sa sajta Safega vidi da su, između ostalog, ključni poslovi te firme u Srbiji izrade strateškog master plana za kanalizaciju basena Velike Morave, pomoć u razvoju javne unutrašnje finansijske kontrole, tehnička pomoć finansijskoj policiji, tehnička pomoć u nadzoru gradnje koridora 10, tehnička pomoć projektnom timu za revitalizaciju železničke infrastrukture, tehnički nadzor gradnje deonice beogradske zaobilaznice Batajnica-Dobanovci, tehnički nadzor nad rekonstrukcijom graničnog prelaza Dimitrovgrad, konsultantske usluge za nabavku opreme za granične prelaze u Srbiji , unapređenje visokog obrazovanja u Srbiji, odnosno tehnička pomoć u podršci Jedinicu za projektnu implementaciju...

Ali, kada se pogleda web sajt , vidi se da je sedište Hetipa na istoj adresi kao i Safege ali da se kao direktor projekta navodi Željko Tmušić a ne Safege.

U slučaju Jevremovac, baš kao i u brojnim drugim (ne)prilikama, pokazalo se da inženjer hidrotehnike Željko Tmušić nije u stanju da vrši nadzor nad obnovom spomenika kulture, tako da je bilo neophodno potrebno dovući pojačanje koje je u slučaju obnove staklenika u Jevremovcu bilo ovaploćeno pojavom izvesnog Predraga Jošića, arhitekta koji je nekada radio kao asistent Jovanu Neškoviću na arhitektonskom fakultetu.

Osim slučaja upropaštavanja crkve na Đurđevića Tari, koju je okovao cementnim malterom, Jošić nema nikakvog praktičnog iskustva u obnovi kulturnog nasleđa.

O tome kakav je marginalac u pitanju, govore i podaci Agencije za privredne registre, iz kojih se vidi da je Jošić u periodu od 15. marta 2004, pa do 31. decembra 2008. godine, vodio opskurnu preduzetničku radnju Intellinea fdp, odnosno Intellinea fdp, samostalni biro za projektovanje i inženjering sa sedištem u Beogradu, u ulici Milana Stanivukovića 1.

Nedelju dana nakon gašenja Intellinee fdp , tačnije 09. januara 2009. ghodine, ali u ulici Kumanovskoj 2, osnovano je aktivno privredno društvo sa ograničenom odgovornošću Intellinea odnosno Preduzeće za projektovanje, inženjering i opremanje enterijera Intellinea doo, sa prijavljenom delatnošću Inženjerstvo i tehničko savetovanje!

Kako bi se za eventualnu propast ove Intellinee, još uoči gašenja prve Intellinee (na istoj adresi u ulici Milana Stanivukovića) osnovana je druga preduzetnička radnja pod imenom FDP, odnosno Samostalni studio za dizajn i opremanje enterijera FDP u vlasništvu izvesne Dušice Savić Jošić koja je i dalje aktivna dok je Predrag Jošić još pre gašenja preduzetničke radnje FD Intellinea osnovao privredno društvo Intellinea, Beograd (Vračar) kako bi i dalje mogao da bude angažovan od strane Tmušića, odnosno Safegea.

Očito je da se ovde radi o dobrom uigranom tandemu koji u okviru obavljanja nadzora nad radom, zapravo jedan drugome nabacuju poslove a kako bi se tokom njih uradilo što manje, a za što više para, po svaku cenu udaljavaju konzervatore, projektante i druge stručnjake. Naravno sa ciljem da i dalje teraju po svome!

Bilo bi jako lepo kada bi se sprovela istraga kako bi se utvrdilo ko je sve vršio nadzor i nad ostalim poslovima Ornament invest inženjeringa.

Recimo, nad obnovom brojnih fasada po Beogradu: u Kneza Milana 20, Knez Mihajlovoj 47, u ulici Kraljice Natalije, fasadi PTT Muzeja u Majke Jevrosime, zatim Sali ratnika u starom Generalštabu gde je potrošen novac koji je bio spreman za obnovu Spomenika Neznanom Junaku, čiju obnovu je sprečila smenjena direktorka Republičkog zavoda Vera Pavlović Lončarski, koja sada radi u Gradskom zavodu za zaštitu, koji je upravo nadležan za sve spomenute objekte. Kada bi se sproveo nadzor i istražio tok novca, sigurno bi bilo ustanovljeno da je po sistemu spojenih sudova novac prepumpavan na relaciji investitor - Ornament invest inženjering - Safege - Intellinea pri čemu su osim investitora i samog spomenika svi sretni-presretni, čekajući nekoliko godina da zbog fušeraja sve dobro propadne pa da se radi ispočetka!

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane