Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

(Su)ludovanje

Davno izgubljena čast srpskih sudija i državnih tužilaca, i njihova zlodela (72)

Pravda je samo za elitu

Srpski sudovi još donose presude "U ime naroda". I, uglavnom, protiv naroda, odnosno običnih građana, koji ne pripadaju gornjoj strukturi društva, niti organizovanim kriminalnim grupama koje drže na vezi i apanaži veći broj sudija i državnih tužilaca. Za razliku od državnih tužilaca, koji svojim zamenicima mogu da izdaju obavezujuća uputstva, sudije su potpuno samostalne u svom radu i odlučivanju. Na žalost, najveći broj delilaca pravde tako se i ponaša - nasilno, priprosto, ne poštujući zakonitost ni javni moral. Za tužioce i delioce pravde u Srbiji birani su podobni i prepodobni, loši studenti i još lošiji ljudi. Najgori medu njima je, svakako, ministar pravde Nikolica Selaković. Zašto se nemo posmatra propadanje i sunovrat Srbije i zbog čega je onda čudno što Evropska unija ne otvara poglavlje u pregovorima sa Srbijom o pravosuđu. O tome piše urednik Magazina Tabloid Milan Glamočanin, bivši načelnik uprave u saveznoj policiji

Milan Glamočanin

Rasprodaja pravde je postala privredna grana, unosan posao delilaca pravde. Srpsko pravosuđe je toliko korumpirano i u nemoralu da nedostaju reči koje mogu opisati ponašanje većeg broja onih koji primaju platu kao tužioci ili sudije. Zar sa ovakvim pravosuđem možemo u Evropu?

Presude srpskih sudova su naučna fantastika. Odluke mogu da obrazlože samo sudije koje nemaju nimalo morala.

Presudom P. 358/2015 od 29.decembra 2015.godine, Viši sud u Beogradu je, u parnici tužioca Tomislava Krsmanovića, protiv tužene Republike Srbije, radi zahtevanog rehabilitacionog obeštećenja, obavezao tuženu Republiku Srbiju, da tužiocu Tomislavu Krsmanoviću na ime naknade nematerijalne štete isplati 50.000, dinara! Presudu je donela sudija Vesna Miljuš. Ona je, da podsetimo, donela i presudu prošle godine, kojom je obavezala izdavača Magazina Tabloid da plati poreskoj služebenici, zbog povrede časti i ugleda, iznos od 100.000 dinara. Srećom, sudija Apelacionog suda u Beogradu Milenko Todorović je ovu presudu ukinuo, kao nezakontu, a obrazloženje smo objavili u prošlom broju. Treba napomenuti da je sudija Miljuš jedna od boljih sudija Višeg suda u Beogradu, koja , zasigurno, nije korumpirana, niti je karijerni sudija. Kakvi li su ostali?

Da bi se zaštitile od kritike, sebe i svoje sledbenike, srpske vlasti su organizovale da sve presude u sporovima za naknadu nematerijalne štete danas donose sudije Višeg suda u Beogradu, a po žalbama odlučuje Apelacioni sud u Beogradu.

A da bi novinama zapušili usta, Apelacioni sud u Beogradu o žalbama na presude donete po zahtevu za naknadu štete zbog povrede časti i ugleda u medijima, odlučuje u ubrzanom postupku. U ovom sudu ovi predmeti se zavode kao Gž.3 i sudije odlučuju po žalbama u roku od dve nedelje! U sporovima vrednim milione evra sud odlučuje po proteku najmanje godinu dana, zbog brojnosti predmeta. A medije treba ućutkati.

Svaka ljudska aktivnost je kažnjiva, ako o tome odlučuju sudije Višeg suda u Beogradu. Skraćivanje jezika je efikasno, jer su srpski mediji do sada platili 500 miliona dinara ''povređenima i uvređenima''.

Ali, kada država treba da plati, onda su tu sudije škrte, da škrtije ne mogu biti. Osim, ako su u pitanju uticajni ljudi, ili njihova deca.

Zbog višedecenijskih političkih progona, nastalih zbog nenasilnog izraženog mišljenja, koji traju od početka 1970-ih godina, zbog posledično nastalih teških povreda njegovih zakonskih prava, zloupotreba, torture i šteta koje su iz toga proistekle, zbog prisilnog odvođenja na lečenje u bolnicu Centralnog zatvora, u trajanju od tri godine, Viši sud u Beogradu je dosudio Tomislavu Krsmanoviću samo 50.000 dinara. Toliko je sud proračunao da vredi njegova čast, život i oduzimanje slobode, uz neviđenu torturu. To je polovina iznosa od onog kojeg je ista sudija dosudila poreskoj službenici, koja se osetila povređenom, zbog prozivanja u tekstu da se zaposlila preko veze!

U kojoj to mi zemlji živimo?

Rešenjem Višeg suda u Beogradu Reh.br. 82/10 od 14. decembra 2012.godine, Tomislav Krsmanović je rehabilitovan. Sud je odlučio: ''UTVRĐUJE SE da je podnosilac zahteva za rehabilitaciju Tomislav Krsmanović iz Beograda, sa stanom u ulici Stanka Paunovića ... rođen u Preševu 1936. godine... bio žrtva progona i nasilja iz političkih razloga, te da su ništva rešenja Sudije za prekršaje Opštine Rakovica iz 1977. godin ..... i Sudije za prekršaje Opštine Stari Grad u Beograd.... od 1983. godine, od trenutka njihovog donošenja, kao i sve njihove pravne posledice, a rehabilitovani se smatra neosuđivanim.

Dakle, po rešenjima sudije za prekršaje Tomislav Krsmanović, magistar ekonomije, smešten je u zatvorsku bolnicu (ludnicu), zbog njegovih filozofskih istupa, oduzet mu je roditeljski stan u kojem je živeo. Tri godine je prisilno ''lečen''.

Nakon odluke veća Višeg suda u Beogradu, on se obratio 6. marta 2014.godine Komisiji za naknadu štete po rehabilitaciji Ministarstva pravde Srbije. Komisija je zahtev odbila 27.10.2014. godine, kao neosnovan! Sa obrazložnjem da nije pretrpeo nikakvu štetu!

Bolje ne prolaze ni ostali rehabilitovani.

Radivoje Milutinović iz Subotice je od Apelacionog suda u Novom Sadu ''obeštećen'' sumom od milion dinara. U zatvoru je proveo deset godina i šest meseci. Ustavnu žalbu gospodina Milutinovića odbio je Ustavni sud Srbije, u sedmočlanom veću. Ustavne sudije su našle da je naknada od milion dinara pravična. Njegova ustavna žalba je odbačena, a u obrazloženju rešenja sud navodi da je, prilikom odlučivanja, sud imao u vidu i navode u ustavnoj žalbi u kojoj se navodi odluka Ustavnog suda u slučaju oca sudije Dragiše Slijepčevića, ali je sud, većinom glasova, našao da je ta primedba neumesna. Pa nisu Milutinović i Branko Slijepčević građani istog reda, proizilazi iz odluke Ustavnog suda!!

Magazin Tabloid je pisao o slučaju Branka Slijepčevića iz Sječnja, kome je Viši sud u Zrenjaninu dosudio 11 miliona dinara odštete zbog neopravdane osude i izdržane kazne od četiri godine i deset meseci, u vreme Informbiroa. Ovu presudu je kasnije preinačio Apelacioni sud u Novom Sadu, dosudivši gospodinu Slijepčeviću samo 2,5 miliona dinara. Njegovu ustavnu žalbu usvojio je Ustavni sud Srbije, nalogom novosadskom sudu da ponovo odlučio o žalbi. I u ponovljenom postupku Apelacioni sud u Novom Sadu dosudio je gospodinu Slijepčeviću 5 miliona dinara, a on ponovo traži od Ustavnog suda da i tu presudu ukine. Traži još. Godine koje su pojeli skakavci, teško se mogu novcem zameniti.

U svom isterivanju pravde gospodin Branko Slijepčević je imao sreće. Njegov sin je Dragiša Slijepčević, bivši sudija Okružnog suda u Zrenjaninu, a do skora predsednik Ustavnog suda Srbije, a danas član sudskog veća.

Ostali golootočani koji su rehabilitovani, nemaju takva prava. Naime, Ustavni sud njihove ustavne žalbe odbija kao neosnovane, i oni, za deset godina provedenih u zatvoru, dakle dvostruko više od g. Branka Slijepčevića, dobijaju sudskim presudama, koje je teško naplatiti, po milion dinara! Tri evra po danu zatvora!

Presude srpskih sudova su često poruke građanima da je Srbija klasno društvo, i da je pravda namenjena samo za elitu, a svi ostali su na milosti i nemilosti suda. Treba da odreše kesu. Srpska vlastela je svoje interese zaštitila, tako da se u četiri centra pravnosnažno odlučuje o njihovim životima, imovini i drugim pravima.

Najopasnije kriminalne grupe sudija koncentrisane su u Apelacionom sudu u Beogradu i Privrednom apelacionom sudu. Pored predsednika beogradskog apelacionog suda Duška Milenkovića, mafijom u beogradskom pravosuđu rukovodi sudija Milica Popović Đuričković, koja je zamenica pomenutom predsedniku suda. Ona je na ovu funkciju došla iz Petog opštinskog suda u Beogradu. Njene koleginice iz istog suda su, takođe, na važnim pozicijama sa kojih mogu da odlučuju i sabiraju novac.

Tanja Šobat je predsednica najvećeg osnovnog suda - Prvog osnovnog suda u Beogradu. Kada presudi osnovni sud, u većini predmeta po žalbi odlučuje Apelacioni sud u Beogradu. Iz bivšeg Petog opštinskog suda sudije su veštom rukom raspoređene da sude u krivičnim većima Višeg suda u Beogradu i Posebnom odeljenju za organizovani kriminal, a veći deo je u Apelacionom sudu u Beogradu.

Gospođa Milica Popović Đuričković je svoje organizatorske sposobnosti u rasprodaji pravde, koje je stekla kao predsednica tog suda, usavršila u "novoj firmi''. Njeni menadžeri umeju da pribave klijente. Zato i presude ovog suda deluju kao nestvaran san za mnoge građane koji ostaju bez stanova, bez dece, imovine, ili sa obavezom da doživotno plaćaju drugima neskrivljenu štetu.

Ali, kada je reč o sporu važne gospode, sudije su pune razumevanja. Ne primenjuju zakon, već ga tumače, po svojoj slobodnoj volji i savesti.

Srbija je jedna od retkih zemalja u kojoj sud TUMAČI zakon, umesto da ga PRIMENJUJE:

Gospođa Vesna Padežanin je u sporu protiv Jorgovanke Tabaković i njene dece Nikole, Milene i Ivane. Apelacion sud u Novom Sadu, doneo je presudu koju je potpisala sudija Julijana Budinčević, trenutno najkorumpiranija sudija u Novom Sadu. Konkurenciju joj čine sudije Đura Tamaš, Spomenka Dragaš...

Gospođa Vesna je ostala bez nasledstva, jer je falisfikovan testament njenog oca Milivoja Tabakovića. Testament je, kada je on bio u komi, svojeručno napisala njena bratanica Ivana, što je ona na sudu i priznala. Njoj se priznanje omaklo, ali sud je tu, da svojim ''slobodnim sudijskim uverenjem'' dokaže da je sve po zakonu. Ivanina tetka, a Jorgovankina sestra je Slobodanka Komšić, sudije Privrednog suda u Novom Sadu.

Gospođa Jorgovanka je guvernerka Narodne banke Srbije. Njena imovina se procenjuje na desetine miliona evra. Njen sin Nikola i kćerka Milena imaju u Novom Sadu nekoliko ari stambene površine. Kćerka njena Ivana udata je za Nemanju Sekickog, narkomana iz Vrbasa, a stalno zaposlenog u Ambasadi Srbije u Rimu, trenutno na lečenju. Mama Jorgovanka je Ivani kupila za pola miliona evra stan u Rimu.

Gladne oči je teško nahraniti. A onda je tu i sud da se imetak uveća. Deca njenog brata su oholi, zli, majka im je kupila sve što požele. Kurvajući se sa Šešeljom, a potom sa kim stigne, kupila je i diplomu doktora nauka. Otela je sve što je poželela. Sud je to sve pokrio.

A 1. Sudije, i njihova oralna zadovoljstva

Zloglasni klan Čogurića već tri decenije parazitira u srpskom pravosuđu. Zloupotrebom sudijske funkcije, uvek uz podršku vlasti, brojni članovi te porodice nekažnjeno vrše najteže zločine.

Slobodan Čogurić je, u vreme režima Slobodana Miloševića, kao predsednik Okružnog suda u Požarevcu montirao optužnice protiv pripadnika pokreta „Otpor".Njegov brat Radovan, kad je bio sudija Vrhovnog suda Srbije, za gaženje pešakinje na pešačkom prelazu kažnjen je samo na pet i po meseci zatvora. Radovanov sin Dejan izvršio je atentat 1985. na vlasnika jednog beogradskog kafića, osuđen je na uslovnu kaznu, što mu nije smetalo da kasnije bude izabran za sudiju.

Ćerka ubice i sestra atentatora Maja Čogurić, aktuelni sudija Višeg suda u Beogradu, danas vodi postupak protiv „Tabloida" i Predraga Popovića po tužbi Nikole Petrovića.

Značajnu ulogu u toj familiji ima i treći brat Čogurić, Milisav, koji je po dolasku Srpske napredne stranke na vlast postavljen na mesto pomoćnika ministra pravde. S te funkcije smenjen je zbog nezakonitog pritiska na jednu holandsku firmu. Zbog pretnji dvojici sudija u čačanskom Osnovnom sudu Čogurić je nedavno prvostepeno osuđen na zatvorsku kaznu od šest meseci, uslovno na godinu dana. I njegov sin Andrija se istakao sukobima sa zakonom. Dva puta je pravosnažno osuđivan, jednom na tri i po godine zatvora.

O klanu Čogurića Predrag Popović je u „Tabloidu", broj 45 (351) od 3. decembra 2015. godine, objavio tekst pod naslovom „Čogurići, i drugi klanovi".

- Gospodine Brkiću, obavestili su me moji prijatelji da je g. Popović, Vaš nepismeni i lažljivi „novinar" objavio mnoge stvari za mene, moga sina Andriju i moje rođake iste one gadosti i na svom blogu. Očigledno je da se ja mnogo sviđam g. Popoviću pa mu poručite da može da mi popuši moj 66-godišnji kurac. Inače, ona presuda u Čačku je poništena - naveo je Milisav Čogurić u pismu glavnom uredniku magazina „Tabloid".

U tri rečenice Milisav Čogurić je bolje od nas opisao katastrofalno stanje u pravosuđu, u kome značajnu ulogu ima njegov klan. Biografske činjenice, koje bi u svakoj pravnoj državi bile predmet istrage, Milisav tačno naziva gadostima, baš kao što bi ih ocenile i sve žrtve klana Čogurića. Agresivno i prostački, u skladu s pedigreom, razotkrio je porodičnu tajnu uspešnog izbegavanja zakonskih sankcija - pušenje. Svakoj vlasti i svakom moćniku Čogurići su spremni da pruže oralna zadovoljstva. O toj navici svedoče i fotografije na kojima se Milisav u kafani grli s Vučićevim kumom Petrom Panićem, dvostrukim ubicom, robijašem i članom Glavnog odbora SNS-a.

- Poprskan uverenjem da će ga toplina kumovskog zagrljaja sačuvati od javnosti 66-godišnji Milisav greši, pre ili kasnije Srbija će morati da pravosuđe očisti od čogurićevskih aveti prošlosti - odgovorio mu je Predrag Popović.

Kako Milisav vređa, tako njegova bratanica Maja Čogurić sudi, o čemu svedoče zapisnici koje je u prošlom broju objavio Magazin Tabloid

A 2. Tužiočeva ravnodušnost

Dežurna služba Policijske uprave Beograda je zabeležila i ovaj događaj.

''Dana 1.februara 2016. godine, u vremenu od 20,15 do 23,00 časova, u Beogradu, GO Zvezdara u ul. Mlavska br. 22, u stanu broj ..., koji se nalazi na prvom spratu stambene zgrade, vlasništvo KURDULIJA MILOŠA rođen ...1953.g u mestu Meda, SO Žitište, sa prebivalištem u Beograd, GO Zvezdara, u ulici Mlavska br. 22/8, izvršeno je krivično delo Teška krađa, od strane NN izvršioca, na taj način što je isti ušao u stambenu zgradu, popeo se na prvi sprat i došao do ulaznih vrata stana broj 8, koja su jednokrilna, sigurnosna, i najverovatnije originalnim ili podesnim ključem ista otključao i zatim otvorio, ušao u dnevni boravak, gde je izvršio delimičnu premetačinu i sa klub stola uzeo i sa sobom odneo jedan muški ručni sat marke ,,Raymond Weil", sa narukvicom od kože crne boje, nakon čega je otišao u spavaću sobu gde je takođe izvršio delimičnu premetačinu i iz donjeg dela garderobera, uzeo i sa sobom odneo jedan nepričvršćen metalni sef, nn marke, sive boje, dimenzija 40 x 50cm, (otključava se sa ključem i otiskom prsta), u kojem se u tom trenutku nalazio sledeći zlatni nakit: pedeset (50) komada raznih ženskih prstenova od žutog zlata, deset (10) komada raznih ženskih prstenova od belog zlata, deset (10) komada raznih ženskih lančića od žutog zlata, deset (10) komada raznih ženskih narukvxa od žutog zlata, jedan muški lanac od žutog zlata, Kartijer rad, jedan ženski sat od žutog zlata marke ,.Maurice Lacroix", kao i jedan pištolj marke Smith&Wesson, fabričkog broja AAF0706, registarskog broja 14876, crne boje, za koji oštećeni Kurdulija Miloš ima uredno izdat oružni list od strane PS Zvezdara, nakon čega se NN izvršilac udaljio sa lica mesta u nepoznatom pravcu, oštetivši Kurdulija Miloša za vrednost odnetog zlata, satova i pištolja.

O navedenom krivičnom delu obavešten je dežurni zamenik tužioca Prvog OJT u Beogradu, Mladenović Aleksandar, koji nije izlazio na lice mesta, usmeno je odobrio vršenje uviđaja, kao i da se sa lica mesta izuzmu svi zatečeni tragovi i predmeti i kvalifikovao krivično delo." - navodi se u depeši.

Dakle, Miloš Kurdulija, carinik, upućenom delu javnosti poznat kao čovek koji je na dan ubistva tadašnjeg zamenika ministra unutrašnjih dela Radovana Stojčića, u kafanu Mama mia doneo mu toru sa 700.000 maraka, danas je vlasnik stambene zgrade na Zvezdari, koja vredi nekoliko miliona evra. Iz njegovog stana je ''lopov'', samo delimičnim pretresom, odneo dva sata vredna preko 200 hiljada evra i nakita, koji je teško proceniti, jer vlasnik je, očigledno, mnogo toga prećutao.

Državni tužilac Aleksandar Mladenović se nije zainteresovao da utvrdi poreklo stambene zgrade sa toliko stanova i zlatnog nakita. Da li je to sve stečeno korupcijom, pljačkom, otimanjem? Kojim legalnim poslovima je to g. Kurdulija sve stekao?

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane