Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Francuska

Ekskluzivno: mafija i ekološki mondijalizam

Kriminal na tržištu magle

Prema izveštaju Europol-a, ukupna cifra "oporezivanje" PDV-a za emisiju ugljendioksida od strane takozvane "izraelske mafije" je jedna od najvećih prevara stoleća. Žrtvene ovčice nisu bili pojedinci, niti banke, već jednostavno velike i bogate evropske države. Samo u Francuskoj prodavači magle su opelješili budžet za 1,8 milijardi evra, a cela Evropa je kraća za 5 milijardi ! Specijalisti za finansijske poslove nazivaju ovu vrstu zavrtanja, nevidljivi džek pot, koji donosi vidna bogatstva onima koji su našli rupu u zakonu! U obračunima između samih "biznismena" plakari počinju da budu puni leševa, bar za sada, a biće ih još, tvrdi Medijapart, koji vodi novinarsku anketu

Mile Urošević

(dopisnik iz Pariza)

Godine 2005. u japanskom gradu Kjoto, potpisan je jedan protokol koji treba da spasi svet od takozvanog efekta staklene bašte. Smanjenje karbonskog otiska da bi se izbeglo dalje zagrevanje planete, poplave ili suše. Karbonski otisak je ukupna količina gasova koji izazivaju efekat staklene bašte. Na američkom se nazivaju greenhouse gases, a na srpskom samo GHG. Originalno! Osim kravljih prdeža, ove gasove proizvode mnogi sektori aktivnosti, od termoenergetike, rafinerija, železara, cementara, do transporta i parnog grejanja. Najotrovnije je emitovanje ugljendioksida CO2, te je stoga napravljena šema ko može i koliko da zagadi vazduh.

Državni smradovi koji znaju da štampaju pare unutar EU u mogućnosti su da potkupe bilo koga u svetu bednih, i otkupe im deo kvote za legalno emitovanje GHG, jer beda nema jaku industriju, ne treba im kvota. Sve ovo liči na lakrdiju made in ekološki mondijalizam, ali su posledice ozbiljne. Bogati truju svet, a sirotinji udele neku papirnu nadoknadu za svoj idiotizam, pa opet, po sistemu plati pa klati, naštampaju nove nadoknade, za još žešće trovanje ljudske sredine i zagrevanje planete. Nešto slično najnovijem dogovoru, po kome sirotinja može da takođe i sačuva sve migrante, ako joj se pljune koja milijarda na sto ili malo turi ispod.

Sve je ovo smišljeno odavno a potpisano u Kjotou. Do 2050. godine mora da se smanji zagađenje za 85%. Da bi se to ostvarilo određeno je koliko ko može da zagadi, a da ga ništa ne košta. To su te besplatne kvote podeljene po babu i po stričevima. Bogatima puno, a ostalima šta ostane, ne bi li ukupna suma GH Gasa izbačenog u atmosferu bila svake godine ista, ili bar manje veća, kako reče jedan novinar.Ona država koja ima paket u kome piše sa kojom količinom gasa može da zagađuje, a nema veliku industriju, može da utopi deo svoje kvote onome ko ima para da te kupi i da te zagadi kolko hoće, a već je zagadio koliko je imao prava. Da bi se razumela tehnika otkupa kvote za GHG, treba je uporediti sa poenima dozvole. Imaš sve poene i jedan deo, ili sve prodaješ onome ko ih je već izgubio, jer je vozio pijan kroz crveno. Naravoučenije: on vozi s tvojim poenima, a ti dobiješ pare za kiriju i ideš peške ko gospodin čovek.

Ne čine bogati to iz milošte, da pomognu, nego da ne bi platili veliku kaznu ako prekardaše svoju kvotu. Nemačka, na primer sme da ubaci u stratosferu 380 miliona tona smrdljivog dima, Englezi i Italijani oko 210 miliona tona, a Rumunija na primer može da nadimi do 70 miliona tona štetnih gasova. Cena za jednu tonu utapkanog prava na emitovanje GHG gas varira, od 30 evra po toni u vreme krize, do samo 8 evra u novije vreme, nakon velike prevare koja je otkrivena pre sedam godina i koja košta EU preko pet milijardi evra.

Štetni gasovi, prosto kao pasulj

Prodaja sertifikata za emisiju GHG I CO2 je dobra ideja,alije još bolji biznis za prevarante. Pare su đavo i teško se odoleva njihovom šuškanju. Tapkaroši na vlasti tapkaju svoje klimatsko-energetske kredite zemljama sa većim zagađivačima i zdravijom valutom. Tako je na primer među prvim dilerima bila plavokosa baba Jula Timošenko, optužena za proneveru 300 miliona dolara koje je Ukrajina dobila za prodaju svoje kvote. A kvote se prodaju ko alva, jer svaka industrija voli da više zagađuje, da bi bolje zarađivala. Zato su zapadni dobrotvori smislili jednu paralelnu berzu, isključivo za prodaju magle. U Francuskoj je to bila firma Blue Next, koja je kupovala i prodavala transakcije prava na emisiju CO2, i za usluge uzimala 1% dok je državna kasa isplaćivala 19,6% od cene u vidu povratka PDV. Svako zna da se PDV uplaćuje u državnu kasu od strane onih koji prodaju robu a da se vraća onima koji tu robu izvoze u neku drugu državu. I tu je slaba tačka kupoprodaje obzirom na to da ima i onih koji tu istu robu nabave u okviru EU bez PDVa, a onda zaborave da ga uplate kada tu istu robu prodaju.

Konkretno, Baja kupi neku kvotu GHG u stranoj zemlji, dva klika na internet, preproda je u Francuskoj sa dodatim PDV-om, a zatim investira sredstva u novu operaciju i tako sve dok mu se ne zgade pare. PDV, nikada nije uplaćen državi. Ovakve gasovite trange-frange važe samo za EU od januara 2005. i radila je tri godine bez velikih razmena, svako je trošio svoje pravo na CO2, da se greje, vozi ili štancuje.

U januaru 2005. prodato je samo 5.000 tona za prekoračenje kvote CO2, a u aprilu 2008. je trgovina počela da cveta i protok gasa skočio na 700.000 tona, da bi nakon samo 6 meseci narasla na 30 miliona tona, pa malo kasnije 130 miliona tona. Tako su mangupi stvorili jedan veštački i žestok izvor nafte, ali bez nafte, smislili fabriku bez robe i skladišta, iskopali pravi virtuelni rudnik zlata, koji se jednim klikom na računaru pretvara u gomilu opipljivog keša, u jahte, vile i ostali pribor za bogataše.

Aladinova čarobna lampa i Ali Babina pećina su prevaziđeni. Preko noći su mladi ljudi, uglavnom trgovci tekstilom i šnajderi u pariskom jevrejskom kvartu Sentije, momci bez velikih škola i nasledstva postali uvažena VIP gospoda kojima se klanjaju po najskupljim hotelima sveta i kojima manekenke i ostarele lepotice uskaču u Ferarije i Masaratije, po sunčanim obalama rivijere. I godinama se niko nije zapitao, odakle toj omladini toliko para, kad nisu fudbaleri i ništa ne rade.

Mafija je vrlo brzo shvatila da je evropsko tržište za trgovinu kvotama jedan mehanizam koji u startu nije bio hermetički zatvoren, pun rupa u zakonu kroz koje su dovitljivi biznismeni internacionalnog kalibra ispumpali milijarde u roku od samo dve godine. Od 2008.do 2009. prodaja kvota je skočila za nekih 6.000 % a isplata PDV-a prodavcima i trederima dostigla je cifru od milijardu i osam stotina miliona evra samo u Francuskoj. Tek tada je postalo jasno da je u pitanju velika organizovana pljačka. Država je bila primorana da ukine isplatu PDV-a. Mada je već bilo kasno. Pare su već isparile iz državne kase u vidu magle. EU je od tada unapredila sistem trgovine dozvolama za emisiju GHG, ali i dalje postoje rupe za prevare i pronevere.

Kako radi mućka

Sve to je ipak sića za pravu pljačku koju su dovitljivi šnajderi smislili i skrojili jedan finansijski ringišpil, kružni tok nepostojeće robe iz države u državu nekoliko puta u krug, i svaki put naplatili PDV. Profit je onoliki koliko puta gospodin mafioza želi da obrne transakcije. To su piramidalne prevare i utaje PDV-a u isto vreme rade kao i svaka druga berza, sve ide preko interneta. Otvaranje fantomskih firme, kojima se dodeljuju kvote upakovane za prodaju. Bez ijednog ispaljenog metka. Neki su za tri meseca zaradili 50 miliona i onda kad je zagustilo zbrisali u Izrael. Tamo su dobili državljanstvo i policija može da im pljune pod prozor jer Izrael nije Srbija, oni ne isporučuju nikome svoje državljane.

Ovakvo naglo bogaćenje nikome nije zapalo za oko sve dok se nije desio jedan nesretan slučaj u Tel Avivu. Dva preprodavca CO2 su zgazili jednu ženu i pobegli u Pariz, gde su uhapšeni. Ispostavilo se da su umešani u trgovinu CO2 i da je već tridesetak mafijaša prebeglo u Izrael, gde su na sigurnom mestu, 2011-te je njih 17 veličanstvenih mafioza privedeno i osuđeno u Parizu. Mozak afere je neki Fabrice Sakoun, uhapšen u Kanu na jahti svog kolege mafijaša Stefana Alzra, koji je opet dobar prijatelj cenjenog inspektora policije Mišela Neyreta iz Liona. I kada je klupče počelo da se odmotava, Fabrice Sakoun je uspeo da zbriše u Izrael. Francuska je uzela koliko je mogla sa njegovog računa, nekih 16 bednih miliona evra. Trgovina kvotama je naglo opala, kao i cena jedne tone prava na CO2. Berza je pukla, kao i firma Blue Next i time se mislilo da je afera gotova.

Sve donedavno se iz sve snage ćutalo o ovom problemu, i tek kada je nedavno na aerodomu CDG uhapšen glavni lopov Fabrice Sakoun, afera je ponovo postala aktuelnost dana. Najpoznatiji internet sajt Mediapart je počeo da objavljuje eksplozivni feljton o najvećoj pljački stoleća koja je već odladila petoricu mafijaša i uplela u igru poznate ličnosti, pa čak i neke cenjene inspektore policije. Ispostavlja se da je novac koji su, na primer, u Londonu zaradili članovi pakistanske mafije, služio je za finansiranje terorizma, tvrdi direktor info sajta i obećava feljton a la Skorceze. Kaže da se mnogima tresu gaće, jer zaboravljena afera ponovo izlazi na svetlost dana i može da bude još koji obračun na ulicama Pariza ili Marselja. Čuće se, ako i dokazi ne ispare u vidu štetnog gasa CO2.

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane