Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Su(lu)dovanje

Davno izgubljena čast srpskih sudija i državnih tužilaca, i njihova zlodela (79)

Sudstvo može reformisati samo motka

Srpski sudovi još donose presude "U ime naroda". I, uglavnom, protiv naroda, odnosno običnih građana, koji ne pripadaju gornjoj strukturi društva, niti organizovanim kriminalnim grupama koje drže na vezi i apanaži veći broj sudija i državnih tužilaca. Za razliku od državnih tužilaca, koji svojim zamenicima mogu da izdaju obavezujuća uputstva, sudije su potpuno samostalne u svom radu i odlučivanju. Na žalost, najveći broj delilaca pravde tako se i ponaša - nasilno, priprosto, ne poštujući zakonitost ni javni moral. Za tužioce i delioce pravde u Srbiji birani su podobni i prepodobni, loši studenti i još lošiji ljudi. Zašto se nemo posmatra propadanje i sunovrat Srbije i pravosuđa? O tome piše urednik Magazina Tabloid Milan Glamočanin, bivši načelnik uprave u saveznoj policiji

Milan Glamočanin

Pravda je u Srbiji sve skuplja. Pravda se ne uspostavlja samo zakonima. Ona proističe iz kulture jednog naroda, iz uspostavljenih institucija.

U Srbiji u poslednje vreme o nečijoj krivici ili nevinosti odlučuje šizoreni premijer Aleksandar Vučić. On presuđuje ko je falsifikovao diplomu, ko je plagirao doktorat, ko je kriv za učešće u nasilju, a koga treba amnestirati. I šta onda, posle njegovih reči, očekivati od tužilaca i sudija da odluče, ako se zaduže predmetom?

Najbolja srpska televizija N1 pokušala je da odgovori na pitanje o nezavisnosti sudstva.

Sudija Apelacionog suda u Beogradu Miodrag Majić kazao je za ovu te-ve stanicu da su sudije, višedecenijskim ambijentom u kome rade, naučene da ćute. On smatra da sudije "progovore" tek kada budu razrešene, osramoćene ili provučene kroz tabloide.

Majić ističe da ne postoji izvršna vlast koja će samo dodeliti parče vlasti drugoj grani koja je tu upravo da bi je kontrolisala. On smatra da sudije uglavnom ćute jer ispoljavaju ono što je u ljudskoj prirodi! To gospodin Majić dobro zna. Poznato mu je, jer je pun mandat bio predsednik Prvog osnovnog suda u Beogradu. I za njegovog mandata sudije njegovog suda prljale su pravdu, rasprodavale je, a on se nije ni trudio da bilo šta učini da ih u tome spreči. A mogao je. Makar svojim primerom da ih podstiče da dosledno primenjuju zakonitost, kao osnovno načelo pravnog sistema svake države, pa i Srbije.

"Najveći broj ljudi su oportunisti jer žele da prožive radne vek bez trzavica", smatra Majić. Dakle, za zlo koje je zadesilo srpsko pravosuđe, kriv je oportunizam. Da li je on stečeni ili uslovni, gospodin Majić nije objasnio.

Zamenik predsednika Društva sudija Srbije Omer Hadžiomerović kaže da problem sudstva postoji u svim zemljama EU! Alal mu vera! Šta to mi tražimo, kada svi u Evropi rasprodaju pravdu!

"Razlika između EU i nas je što oni imaju problem unutar pravosuđa, mi imamo problem s čitavim sistemom i zato ga reformišemo", kaže Hadžiomerović. E, pa razumite šta je gospodin Haždiomorević rekao.

Bez svesti samih sudija da će morati da se bore za ostvarivanje sudske vlasti nećemo daleko stići, tvrdi sudija Miodrag Majić.

"...Ako mi 16 godina govorimo da želimo da se približimo evropskim standardima, a još smo daleko, pitanje je da li to nećemo da uradimo ili ne znamo da uradimo. Pravosuđe mora da bude nezavisno, kako bi nateralo druge dve grane vlasti da poštuju zakon. Politički pritisak je veliki, više nije direktan, pritisci su posredni i teško ih je prepoznati. Npr., prisustvo predstavnika izvršne vlasti u Visokom savetu sudstva i to govori sudijama da nisu zaštićene. Sudije treba da imaju i intelektualnu nezavisnost, ona se gradi kroz obrazovanje edukaciju", dodaje potpredsednik Društva sudija.

Majić dodaje da pravosuđe "muče" brojni problemi i da nikada nismo uspeli da uspostavimo sudsku vlast u punom smislu. Može li nam biti bolje, kada ovako razmišljaju dvojica sudija Apelacionog suda u Beogradu, a jedan je predsedvajući Društvom sudija Srbije?

"...Kažu, niko me ne zove, a ne razmišljaju o neposrednim pritiscima. Potrebno je promeniti sistem, ne možete da kažete da su Švajcarci bolji ljudi, a njihov sistem radi. Potrebno je preduzeti sistemske mere, potrebna je politička volja" - tvrdi sudija Majić.

On dodaje da ukoliko imate uplašene ljude, koji nisu spremni da reaguju već da ćute - to je osnova za korupciju ili za nereagovanje na korupciju. "...U anketi Saveta za borbu protiv korupcije, 25 odsto sudija je izjavilo da smatra da među njima postoje korumpirane kolege, ako biste javno pitali sudije ne biste sigurno dobili slične podatke. I bilo kakvo šminkanje neće pomoći ako želimo rezultate", rekao je on.

On takođe kaže da građanima treba realno objasniti put koji je pred nama i da ne postoje brza i jednostavna rešenja i ističe da treba da se stvori realna slika da je to dug put kojim su prošle i druge zemlje.

Bože, kakva lupetanja?

Za uspešnu reformu srpskog pravosuđa potrebna je motka!

Čista je laž da neko zove tužioce i sudije kako da presuđuju. Vlast pretpostavlja da su kadrovskim programom doveli na te funkcije one koji nemaju nikakav moral, nikakav obzir, i spremni su da otmu građaninu kući, decu, imovinu, sve, pa i dušu, da ih ponize, uvrede...

Pre trideset godina sudije su u, od vlasti montiranim procesima, donosili oslobađajuće presude. Odbijali su da zabranjuju knjige, novine, mada im je zakon propisivao obavezu da to čine, ali je obaveza prema istini i javnom moralu bila jača od njihovog straha. Savladali su strah i odbijali da služe nepravdi. I tada su deca visokih pravosudnih funkcionera birani za tužioce i sudije, ali su učeni da ne podlegnu utisku.

Pre samo 30 godina, građanin je mogao da dobije rešenje o privremenoj meri, ako mu je neko ušao u posed, i da sutradan bude izvršeno. Nije mu trebala nikakva veza. Podrazumevalo se da sud tako radi. A ta vremena pamte i sudija Miodrag Majić i Omer Hadžiomerović, kojima se ne može pripisati sklonost ka korupciji i nasilju. Sudiju Majića bi, ipak, trebalo priupitati stidi li se nekih presuda u postupcima suđenja za ratne zločine. Proganjaju li ga oni koje je osudio, i žali li što je neke, ispunjavajući želje vlastodržaca, pustio na slobodu?

Članove Visokog saveta sudstva i Državnog veća tužilaca, osim onih koji su tu po funkciji, biraju tajnim glasanjem sudije i tužioci! Dakle, oni znaju koga biraju. I snose krivicu za rad onih kojima su pružili svoje poverenje.

U sudu u kojem sude sudije Majić i Hadžiomerović, nekažnjeno deluje najopasnija mafija na Balkanu. Sprega sudija je neraskidiva. Lanac korupcije je neraskidiv. Može se prekinuti jedino metkom i motkom. Kada bi se nekolicini sudija prosuo mozak, ostali bi došli k sebi, i shvatili da su dobro plaćeni, u odnosu na druge profesije, i da treba da se drže zaklona kao pijan plota. Nasilna i surova smrt nekoliko, kriminalu najodanijih sudija, uplašila bi ostale, koji su kriminalu skloni, i naterala ih da primenjuju zakon, a ne da ga tumače.

I veće u kojem sudi sudija Miodrag Majić, donosi skandalozne i nepravdne i nezakonite odluke, koje su, nažalost, izvršne. U Srbiji sudije i tužioci za zločine koji izvrše surovim postupanjem i kršenjem zakona, oduzimajući slobodu građanima, niko nije izveden pred sud!

Svuda u svetu postoje, i u policiji i u tužilaštvima, odeljenja koja se bave nerešenim ubistvima i slučajevima u čiju zakonitost se sumnjalo. nepravda učinjena čoveku ne bi smela da zastari.

U prošlom broju smo opisali muke Živojina Mihajilovića iz Negotina, kome su dvojica policajaca, nakon nezakonitog oduzimanja automobila i pretresa bez svedoka, podmetnuli lažne dokaze da je ubio dvoje ljudi, od kojih je jedno živo u Bugarskoj, a sud ga, da se ne zameri policiji, osudio na 40 godina zatvora. Potom su dokazi nestali iz spisa.

U pismu upućenom vrhovnom tužiocu Zagorki Zagor Dolovac, Mihajilović i njegov advokat su zamolili da se iznova utvrdi ko je amnestirao policajce koji su mu, što je nesporno, nezakonito oduzeli, bez svedoka auto, i bez svedoka ga pretresli. U svakom ozbiljnom sudu ti dokazi bi bili oboreni.

Ali...

Umesto Zagorke Zagor Dolovac, odgovorio im je njen zamenik Milan Bojković. On ih obaveštava da je njihovu predstavku uputio Višem javnom tužiocu i Nišu i u Osnovno javno tužilaštvo u Nišu, čak navodi i broj! A ni Mihajilović ni njegov advokat u predstavci ne pominju ova dva tužilaštva, već Više javno tužilaštvo u Negotinu! Kako objasniti ovu peverziju prvog zamenika javnog tužioca Srbije? Da li je ovaj čovek bolestan, lud, cirkuzant? Ili običan hohšatpler koji bi razumeo samo jezik motke? Zar ovakvi ljudi, neljudi, da dele pravdu? Zar je toliko teško da Vrhovni tužilac, u skladu sa ovlašćenjima, naloži Specijalnom odeljenju policije, recimo Unutrašnjoj kontroli MUP-a, da izvrši izviđajne radnje, sasluša osuđenog, njegovog branioca, uzme spise predmeta, istraži da li je ''ubijeno'' lice živo u Bugarskoj, da utvrdi ko su policajci koji koriste usluge kriminalaca u njihovim javnim kućama?

Problem Srbije je što je ološ iz DOS-a postavio Zagorku Dolovac za Vrhovnog tužioca. Ženu koja je polno nedefinisana, šizofrena, nemoralna, nestručna...Da li bi, u svakoj normalnoj želji, posle skandaloznog odgovora svog zamenika podnela ostavku, a njega udaljila iz službe.

I kako je moguće da ovu ljudsku ništariju primaju u zvanične posete predstavnici misije Evropske unije i misije OEBS-a u Beogradu?

A 1. Za šest meseci nijedna istražna radnja

Zamenik glavnog urednika Magazina Tabloid Milan Malenović uhapšen je 18. avgusta prošle godine, i određen mu je pritvor, zbog ugrožavanja sigurnosti premijera Aleksandra Vučića. Tek 12. februara, sudija za prethodni postupak Višeg suda u Beogradu ukinuo je Malenoviću pritvor. Skoro šest meseci Malenović je čekao da zamenik tužioca za visokotehnološki kriminal Višeg tužilaštva u Beograd Ratko Marković podigne optužni predlog. Za šest meseci on nije preuzeo nijednu istražnu radnju! U spisima tužilaštva do danas nema nijedne naznake da je tužilac sprovodio istražne radnje.

Ko je odgovoran što je Malenović šest meseci bio pritvoren, kako '' ne bi ponovio krivično delo''? Ko je naterao tužioca Markovića da krši zakon i drugom oduzima slobodu? Da li bi on to činio da ga neko sačeka i polomi mu obe ruke kojima piše zahteve da nezakonito oduzima slobodu drugima?

Kada bi tužioca Markovića odveli na poligraf, da ga pitaju da li ga je neko naterao, i pod kakvim ucenama da Malenovića drži u zatvoru, ispostavilo bi se da je on sam to uradio, verujući da će se to dopasti šizofrenom premijeru Vučiću. Da li to gospodin Marković čeka da Malenović umre? Kako li prolaze građani, koji, kao Malenović, nisu javne ličnosti, iza kojih ne stoji moćna redakcija jednog magazina? Sigurno je, to nije teško pretpostaviti. Građani Srbije to najbolje znaju!

A 2. A zatvori su kao proklete avlije

Srpski zatvori su apsane u kojima se osuđenici muče i nad njima iživljava. Po okružnim zatvorima je stanje neizdržljivo. Uprava huška osuđenike-povratnike da maltretiraju one koji su tu jer nisu platili novčane kazne, nisu imali novca. U pismu upućenom Magazinu Tabloid M. G. iz Zrenjanina, koji izdržava kaznu zatvora od šest meseci, opisuje nesnosne uslove u ovom zatvoru.

"...Primoran sam da vam se obratim iz ovog ''privatnog zatvora', jer njime ne vlada ni ZIKS ni ZKP, već načelnica Sanja Tupanjac, vaspitačica Lukić Aleksandra i upravnica Ljiljana Branković. Izdržavam kaznu od šest meseci. Sam sam došao na izdržavanje, a nisam ranije osuđivan. Po izlasku iz karantina 29. januara ove godine dobijam grupu B 2 koju i do danas imam, ali bez pogodnosti. Vikend i osmočasovnog vikenda sa porodicom nemam, iako nisam disciplinski kažnjavan, već kako mi je rečeno od strane načelnice, stalno se nešto bunim i mašem rukama kad pričam. Da, bunim se, ali na nepravdu, i neljudsko ponašanje, diskriminaciju, i omalovažavanje. To nije u skladu ni sa ZIKSOM, ni sa ljudskim normama...".

U pismu on opisuje nasilje koje nad njim, po nalogu uprave i pomenutih lica, sprovode osuđenici, čija imena navodi. Uprava nasilnicima daje pogodnosti, da muče one koji su pristojni ljudi. U zatvorima je, kao i u sudstvu, razvijen biznis. Trguje se pogodnostima, radnom snagom, pljačka se na zakidanju u ishrani osuđenika...Uprava za izvršenje krivičnih sankcija je leglo kriminala i korupcije. Nju niko ne može dovesti u red, jer su svi povezani, kao prava mafija.

A 3. Miodrag Majić: tužiocu Vučiću nisu potrebni dodatni rokovi za razliku od tužilaca koji još uvek usaglašavaju saopštenja o tome da li je izveštaj uopšte i stigao do njih!

Vođa sudi, oslobađa i amnestira

(''Danas'', 4. april 2015. )

Nismo svi mi ni jednako pametni ni jednako vredni, govorila je moja učiteljica. Ovu istinu, potvrđuje i premijer Vučić u najnovijoj ulozi tužioca - istražitelja. Jer, dok se njegove "kolege" vajkaju kako još nisu analizirale tek pristigli izveštaj komisije o padu helikoptera, kako im je potrebno dodatno vreme i kako ne mogu davati bilo kakve izjave o predistražnim radnjama koje su u toku, marljivi tužilac Vučić u dahu, pred kamerama, referiše predmet. "Nema tu Bog zna šta spektakularno", pojašnjava, u značajnoj meri stavljajući tačku na nedoumice. Dok njegove kolege zamenici iz Palate pravde odugovlače, žale se na buku, dremaju, proklinju ustavni položaj, bogorade i čekaju da se, u međuvremenu spis "zavede" i bude raspoređen, tužiocu Vučiću nisu neophodne sve te kerefeke. Odsečno krivičarski, sublimira činjenično stanje obaveštavajući nas kako je "sigurno bilo tehničkih propusta, ali da oni nisu odlučno doprineli nesreći". Kratko, jasno i profesionalno!

Za razliku od tužilaca koji još uvek usaglašavaju saopštenja o tome da li je izveštaj uopšte i stigao do njih, njemu nisu potrebni dodatni rokovi!

Naposletku, rezignirano, kao svaki pregalac kojem je preko glave nesposobnosti kolega koji se redovno "češu" o njegov rad, izjavljuje kako su tužioci izveštaje mogli da "objave kad god", ali kako "ne sme da ih pozove i pita", jer su ovi i pored svega, nezavisni. No, znate li šta je posebno interesantno? Brzina kojom tužilac Vučić rešava predmete ni najmanje ne utiče na kvalitet njegovog rada i odluka koje donosi! Ni najmanje! Na osnovu dosadašnjeg iskustava uveravam vas da će njegove uspavane kolege, jednom kada se nakane i pročitaju predmet, doći do istog zaključka do kojeg je tužilac Vučić došao puno pre njih! Možda će samo malo promeniti red reči i ubaciti po koji pravni termin. Znate ono, "na osnovu člana tog i tog ... " Kako je to moguće, pitate se. Da mu možda ne povlađuju kao starijem i iskusnijem kolegi... ? Boljem studentu... ? Da ne prepisuju... ? Da tužilac nema neke posebne moći... ? Ne, dragi moji! Reč je o tome da nismo svi jednako pametni i jednako vredni. Tužiocu Vučiću i njegovim manje talentovanim kolegama nije neophodno jednako vreme za proučavanje predmeta i odgonetanje složenih pitanja bilo koje, pa ni ove istrage. Puno nakon njega, kolege iz Palate, "otkriće" ono što je on odavno znao. Videćete! Hoćete li da se kladimo? Pa zašto ga onda odmah ne pitaju i tako očiste fioke... Preko noći postanu efikasni? Zašto mu ne prepuste i ostale predmete? - i dalje ste znatiželjni. Ali na šta bi to ličilo? Zar stvarno mislite da bi tužilac Vučić, bez obzira na sve svoje iskustvo i snagu profesionalnog autoriteta, ikada poželeo da, makar i posredno, utiče na ostale kolege? Na njih koji su, i pored određene tromosti, i činjenice da im treba malo više vremena nego njemu, ipak iznad svega samostalni. I koje čak ni on, najiskusniji među njima, ne sme da pozove i bilo šta pita? Uostalom, neka se i sami malo pomuče. Ipak su i oni tužioci. A u izveštaju ionako nema Bog zna šta spektakularno, tako da im ovoga puta, Bog zna koliko i ne treba njegova pomoć.

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane