Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Dežurna

Lov na Srbe po poternicama iz Hrvatske i BiH nastavlja se nesmanjenom žestinom

Razmnožavanje ''ratnih zločinaca''

Major Vojske Republike Srpske Ranko Dželajlija iz Banja Luke uhapšen je 4. juna na beogradskom Aerodromu "Nikola Tesla", prema Interpolovoj poternici koju je za njim raspisala Hrvatska, zbog navodnog ratnog zločina. Ovo je 156. hapšenje Srba po celom svetu, prema poternicama iz Hrvatske! A, isporučeno je njih 51. Golem je spisak onih koje u Hrvatskoj svakodnevno stavljaju na poternicu.A Srbija se obavezala da i Kosovu isporučuje one koje u Prištini optuže za ratni zločin. Dok u Hrvatskoj svoje zločince slave kao heroje, u Srbiji su njeni heroji zločinci. I više od toga. Izloženi su mučenju, poniženju, sudskom postupku i smešteni u zatvore bez nade da će živi izaći

major Goran Mitrović

Sudija za prethodni postupak Višeg suda u Beogradu odredio je majoru Dželajliji ekstradicioni pritvor. Srpski ministar pravde požurio je da uveri hrvatske kolege da će procedura oko izručenja biti brzo sprovedena! Srpske vlasti su ostale potpuno ravnodušne. Mediji su bez komentara objavili vest o majorovom hapšenju.

Godinu dana ranije, tačnije 9. jula 2015. godine, Australija je isporučila srpskog državljanina Dragana Vasiljkovića, poznatijeg kao kapetan Dragan, koji je sa zagrebačkog aerodroma Pleso transportovan u zatvor u Splitu. Vasiljković je u splitski zatvor dovezen crnim kombijem.Tamo je smešten u posebnom krilu, daleko od ostalih zatvorenika. Vasiljković je uhapšen u Pertu u Australiji 2006. godine i od tada se nalazio u ekstradicijskom zatvoru. Zbog osetljivosti situacije Vasiljković je, smešten u posebno zatvorsko krilo i u ćeliji je sam, daleko od ostalih zatvorenika koje ne susreće.

- Izgledao je kao oronuli starac. Šezdeset i koju godinu. Bio je u pratnji četvorice ili petorice policajaca i jedne gospođe, verovatno prevodioca - kazao je Dejan Đurić iz Rijeke koji se nalazio na spomenutom letu.

Srpska vlada se nije oglasila povodom hapšenja gospodina Vasiljkovića i njegovog desetogodišnjeg tamnovanja u Australiji. Još mu nije počelo ni suđenje. U zatvoru danas Vasiljković boravi u ćeliji sa generalom Borislavom Đukićem, (68) godina, koga je 8. marta ove godine isporučila Crna Gora. A, ova neprijateljski raspoložen država prema Srbiji isporučila je pet srpskih državljana hrvatskom pravosuđu! General Đukić, teško bolestan, optužen je posle 22 godine, u postupku ubrzanog ''razmnožavanja ratnih zločinaca iz Srbije".

Apelacioni sud u Beogradu ukinuo je 12. oktobra 2010. godine pritvor Iliji Jurišiću i prvostepenu presudu od 12 godina zatvora zbog učešća u ratnom zločinu nad kolonom JNA 1992. godine u Tuzli i predmet vratio na novo suđenje. Jurišiću je ukinut i pritvor u kome se nalazi od 11. maja 2007. Jurišić je prvostepeno pred nekadašnjim Okružnim sudom u Beogradu septembra 2009. osuđen na 12 godina zatvora. U obrazloženju prvostepene presude navedeno je da je na suđenju nesporno utvrđeno da su postojali sporazumi BiH i SRJ, kao i civilne i vojne vlasti Tuzle sa kasarnom JNA "Husinska buna" o mirnom povlačenju vojnika JNA iz Tuzle 15. maja 1992. U napadu na kolonu JNA u Tuzli 15. maja 1992. godine po optužnici srpskog Tužilaštva za ratne zločine, poginuo je najmanje 51 vojnik, oko 50 je ranjeno, a uništen je i veći broj sanitetskih vozila!

Ilija Jurišić je iz pritvora pušten pod žestokim pritiskom tadašnjeg predsednika Srbije Borisa Tadića, koji se udvarao Bakiru Izetbegoviću i muslimanskom rukovodstvu iz BiH! U martu ove godine isto veće Apelacionog suda u Beogradu preinačilo je osuđujuću presudu Iliji Jurišiću i oslobodilo ga od optužbe , ''usled nedostatka dokaza".

U Bosni i Hercegovini je 6. januara 2011. godine uhapšen hrvatski državljanin Tihomir Purda iz Vukovara, za kojim je srpsko pravosuđe raspisalo poternicu po optužbama za ratne zločine. Hapšenje Purde je izvršeno na osnovu Interpolove poternice, zbog sumnje da je počinio krivično delo "ratnog zločina protiv nemoćnih i ranjenih osoba". Tada se na noge digla cela Hrvatska, a tadašnja premijerka Jadranka Kosor je oštro zapretila vlastima u Beogradu, koje su ponovo podvile rep, i srpsko tužilaštvo za ratne zločine je povuklo optužnicu protiv Purde, i on je vraćen u Hrvatsku. Za ovaj zločin je opet odgovoran tadašnji srpski predsednik Boris Tadić.

Oni, koji su osuđeni za ratne zločine pred Višim sudom u Beogradu, mogu samo da sanjaju zatvorske uslove koje imaju oni kojima sudi Tribunal u Hagu, i borave u pritvorskom odeljenju. Srbi, osuđeni pred hrvatskim sudovima, koji su se prevarili i tražili da kaznu izdržavaju u Srbiji, gorko se kaju.

Zoran Đurđević izdržava kaznu od 13 godina, koju mu je izreklo sudsko veće Odeljenja za ratne zločine Višeg suda u Beogradu, u posebnom zatvoru, najstrožijeg režima, u Padinskoj Skeli. Protiv njega je u toku još jedan krivični postupak, ali je osuđujuću presudu ukinuo Apelacioni sud u Beogradu, i u ponovljenom postupku svi optuženi su oslobođeni od odgovornosti.

U ćeliji osuđeni provode dnevno 22 sata, a najviše dnevno dva sata provede ''na svežem vazduhu''. Osuđene, po blokovima, izvode u šetnju, i ako neki osuđenik, usled starosti, ili nazeba, hoće u toalet, zatvorska straža sve vraća u ćelije! Tako se događa da provedu ''na svežem vazduhu'' samo desetak minuta dnevno. Tamnički život ubrzano skraćuje život.

Molbu za pomilovanjem gospodina Đurđevića, predsednik Srbije Tomislav Nikolić nije rešio. Srbija je okrutna prema osuđenim za ratne zločine. Nijedan osuđenik za ratne zločine nije pomilovan aktom predsednika Srbije Borisa Tadića, a ni Tomislava Nikolića! Viši sud u Beogradu, kao prvostepeni, i Apelacioni sud u Beogradu, kao drugostepeni, nije usvojio nijedan zahtev za privremeno puštanje na uslovnu slobodu osuđenih za ratne zločine!

Vredi napomenuti da je predsednik sudskog veća u Apelacionom sudu u Beogradu sudija Siniša Važić, bivši sudija Okružnog suda u Osijeku, državljanin Republike Hrvatske, a zamenik Tužioca za ratne zločine je Bruno Vekarić.

U Hrvatskoj o svojim optuženima, koje su morali da izvedu na sud zbog pritiska iz Haga i Brisela, vode računa kao o herojima. Počev od ''generala'' Mirka Norca, kojeg je sud u Rijeci osudio na 12 godina zatvora zbog streljanja civila, kojem je prisustvovao i naredio ih, pa do Branimira Glavaša, kojem je Ustavni sud Hrvatske ukinuo pravnosnažnu presudu i pritvor. Dana 8. februara 2001. protiv Norca je izdat nalog za hapšenje. Norac je zamolio zagrebačku policiju da mu omogući predaju u Rijeci. Nakon što je udovoljeno njegovom zahtevu, on je pobegao.

Ubrzo nakon toga, u Sinju i drugim mestima Dalmatinske Zagore su podignute barikade, odnosno došlo je do blokada saobraćaja nalik na balvan revoluciju. Oni su koincidirali s masovnim protestima u znak podrške Mirku Norcu, kao i protiv „izdajničke" vlade Stipe Mesića i Ivice Račana.

Ti protesti su kulminirali u Splitu gde se okupilo oko 100.000 ljudi, a na kojem je učestvovao i tadašnji lider HDZ-a Ivo Sanader, tražeći da se prekine postupak protiv Norca i svih hrvatskih generala, odnosno spreči njihovo izručenje u Hag. Suđenje je održano u Rijeci, a 24. marta 2003 Norac je proglašen krivim i osuđen na 12 godina zatvora, postavši time prvi hrvatski general koji je od hrvatskog suda osuđen za ratne zločine.

Norac je izdržavao kaznu u zatvoru u Glini. Pored zatvora je napravljena kuća u kojoj je on boravio, imao je telefon, kompjuter, internet...Popodne je sedeo u gradskoj kafani. On se u zatvoru oženio, postao je otac, pokrenuo je privatni biznis, i vodio firmu iz zatvora. Posećivali su ga funkcioneri HDZ-a i MUP-a Hrvatske. Njegov boravak u zatvoru trajao je do 25. novembra 2011. godine, kada je izdržao dve trećine kazne!

Predsednik Hrvatske Stjepan Mesić ukazom je pomilovao penzionisanog ''kapetana'', džeparoša Sinišu Rimca, osuđenog zbog ratnog zločina na pet godina zatvora, iz, kako je obrazložio ''humanih razloga''. Pomenutog Sinišu Rimca, Franjo Tuđman je odlikovao najvišim hrvatskim ordenom, i pored činjenice da je njegov zločin šokirao i hrvatsku javnost, jer je učestvovao u ubistvu četvoročlane porodice Zec u Zagrebu, ubivši i dvoje male dece, da bi od porodice koja je imala mesarsku radnju uzeo sav novac. Županijski sud u Zagrebu je obustavio postupak protiv Rimca i njegove zločinačke grupe, iz formalnih razloga, jer su izjavu u policiji dali, navodno, bez advokata.

Načelo da sa dve trećine izdržane kazne osuđeni za ratne zločine izlazi na slobodu, ne važi u Hrvatskoj za Srbe! Njima se izriču maksimalne kazne. Za masovno ubistvo ''zarobljenika'', odnosno Srba, državljana Hrvatske, Mirko Norac je osuđen na 12 godina. Srbi, koji su komšiji udarili šamar za vreme rata, dobijali su više godina zatvora. Hrvatima, koji su odgovarali u Hagu, država je platila sve troškove, generali Gotovina, Markač i drugi, dobili su po 20 miliona evra, za sebe i porodice, a kada su došli u Zagreb, dočekani su kao heroji, uz počasni doček, sa gardom, a dočeku su prisustvovali svi - počev od predsednika države, premijera...

Kada je Ramuš Haradinaj iz Haga, nakon oslobađanja od krivične odgovornosti, doputovao u Prištinu, na aerodromu ga je dočekao počasni gardijski vod, premijer Hašim Tači, predsednica Atifete Jahjaga i najviši partijski rukovodioci. Iako su Hašim Tači i Ramuš Haradinaj, privatno, u smrtnoj zavadi, a Tači Haradinajevim duguje krv, doček je bio svečan i spektakularan.

Poznata je i uloga Tomislava Nikolića i Aleksandra Vučića, Šešeljevih sledbenika. Njihovo pozivanje u sveti rat, slanje dobrovoljaca, crtanje mapa Srbije...Ponašanje Nikolića i Vučića izazivalo je gađenje većine građana Srbije.

Kada se Jovica Stanišić vratio iz Haga, niko od državnog rukovodstva nije ga dočekao na aerodromu. I kada se bivši načelnik General-štaba Vojske Srbije i Crne Gore general Momčilo Perišić vratio iz Haga, srpski predsednik je izjavio da nije dočekao generala, jer je bio zauzet ranije planiranim poslovima (pekao je rakiju u Bajčetini, a Dragica je čitala svoju prvu knjigu), a Aleksandar Vučić je u Jajincima brojao otete pare. General Perišić nije dobio 20 miliona evra, kao hrvatski generali, već poziv za nastavak suđenja zbog navodne špijunaže. Dvojac Nikolić - Vučić voli da prlja one koji ne liče na njih. Na vlasti u Srbiji su bivši ratnohuškači, danas mirotvorci.

Glosa

Polemišući sa ministra spoljnih poslova Hrvatske, Mirom Kovačem, povodom njegove izjave da Srbija ne ispunjava sve uslove za otvaranje pregovaračkih poglavlja sa EU, potpredsednik srpske vlade u prošlom mandatu, Rasim Ljajić, pohvalio se da je Srbija, kao nijedna zemlja u regionu, isporučila čak 45 lica, uključujući tu i bivše predsednike, članove vlade, načelnike generalštaba, najviše predstavnike civilnih i vojnih obaveštajnih službi...

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane