Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Su(lu)dovanje

Davno izgubljena čast srpskih sudija i državnih tužilaca, i njihova zlodela (81)

Kako ukrotiti podivljale trgovce pravdom

Srpski sudovi još donose presude "U ime naroda". I, uglavnom, protiv naroda, odnosno običnih građana, koji ne pripadaju gornjoj strukturi društva, niti organizovanim kriminalnim grupama koje drže na vezi i apanaži veći broj sudija i državnih tužilaca. Za razliku od državnih tužilaca, koji svojim zamenicima mogu da izdaju obavezujuća uputstva, sudije su potpuno samostalne u svom radu i odlučivanju. Na žalost, najveći broj delilaca pravde tako se i ponaša - nasilno, priprosto, ne poštujući zakonitost ni javni moral. Za tužioce i delioce pravde u Srbiji birani su podobni i prepodobni, loši studenti i još lošiji ljudi. Zašto se nemo posmatra propadanje i sunovrat Srbije i pravosuđa? O tome piše urednik Magazina Tabloid Milan Glamočanin, bivši načelnik uprave u saveznoj policiji

Milan Glamočanin

Istražitelji Evropske komisije očekuju dosijea za 102. sudija srpskih sudova, koja mogu trgovce pravdom da odvedu iza rešetaka.

A dokazi kojima raspolaže redakcija Magazina Tabloid nesporno dokazuju da je u apelacionim sudovima u Beogradu, Nišu i Kragujevcu skoncentrisana najjača organizovana kriminalna grupa sudija. Oni rasprodaju pravdu. Za veliki novac, ili se nudeći vlastima da ''se i njih sete, kada je napredovanje u pitanju''. Tu sudijsku mafiji osnovala je Snežana Malović, bivša ministarka pravde i bivša predsednica Vrhovnog kasacionog suda Nata Mesarović. Vučić je potpuno pokrio ovu kriminalizaciju sudstva, dovodeći i svoje ljude, kao kumove već organizovanim grupama.

Zaista je nemoguće uvesti red u srpskom pravosuđu, bez hapšenja najmanje 200 sudija i njihovo izvođenje pred nepristrasna sudska veća, a da javnost o tim procesima i njihovim zlodelima bude obaveštena. Nedavno je Vrhovni kasacioni sud uvažio žalbu tužioca i konstatovao da je pravnosnažnom presudom Apelacionog suda u Beogradu, u čijem donošenju je učestvovao kao član veća i predsednik ovog suda sudija Duško Milenković, a kojom je biznismen Stanko Subotić Cane oslobođen od krivične odgovornosti, zasnovana na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju. Budući da je presuda pravnosnažna, sud nije mogao da promeni presudu na štetu okrivljenog!

Srpske sudije mogu da presuđuju kako žele. Nekažnjeno. Da otmu kuću, imovinu, preduzeća. Najteže rasprodaje pravde su u Privrednom apelacionom sudu u Beogradu, a glavni menadžer za prodaju je bivši predsednik Višeg privrednog suda Srbije, danas advokat Radomir Lazarević.

Izvesni Predrag Rodić je tužio izdavača Magazina Tabloid, zbog povrede časti i ugleda. Prvostepenom presudom sudija Višeg suda u Beogradu Mirjana Grujičić presudila je da Rodiću platimo 150 hiljada dinara, toliko je ona izračunala da njegova čast vredi. Istom presudom je odlučila da troškove postupka platimo tužiocu Miloradu Ulemeku, koji se ne pominje u ovom predmetu. Sudija ga je izmislila. Ali...

''...Povodom Vaše pritužbe, neposredno podnete ovom sudu, a koja se odnosi na postupanje u predmetu Višeg suda u Beogradu, poslovni broj P3. 82/12, obaveštavamo Vas da smo postupili po ovlašćenju iz čl. 55 Zakona o uređenju sudova („Sl. glasnik RS").

Radi ocene navoda Vaše pritužbe, uvidom u informacioni sistem Višeg suda u Beogradu, utvrđeno je da je Višem sudu u Beogradu, dana 17.05.2012. godine, Predrag Rodić, preko punomoćnika, podneo tužbu protiv Društva za izdavanje novina „Magazin Tabloid d.o.o.", Milovana Brkića i Dragane Radosavljević, radi naknade štete u vezi sa objavljivanjem informacije.

Po podnetoj tužbi, formiran je predmet ovog suda P3. 82/12 i dodeljen u rad sudiji Vesni Dželetović Cucić. Naredbom I Su br. 2/13-361 od 25.12.2013. godine, označeni predmet dodeljen je u rad sudiji Maji Ilić, a naredbom I Su br. 2/14-327 od 28.11.2014. godine, pomenutim je zadužena sudija Mirjana Grujičić.

Kako je dalje utvrđeno, po zaključenju glavne rasprave, dana 15.12.2015. godine, doneta je prvostepena presuda u ovoj pravnoj stvari, kojom su, između ostalog, u stavu četvrtom izreke obavezani prvo i drugotuženi, Društvo za izdavanje novina „Magazin Tabloid d.o.o." i Milovan Brkić, da tužiocu Miloradu Ulemeku iz Beograda, naknade troškove parničnog postupka.

Na pomenutu odluku, parnične stranke su izjavile žalbe, o kojima je Apelacioni sud u Beogradu odlučio presudom Gž3. 40/16 od 18.02.2016. godine, kojom je, između ostalog, u stavu prvom izreke, potvrđena presuda Višeg suda u Beogradu od 15.12.2015. godine, u stavu prvom i u stavu četvrtom izreke.

Kako je pomenutom odlukom drugostepenog suda, postupak u predmetu pravosnažno okončan, nakon što je pomenuta dostavljena parničnim strankama, konstatovano je da je odluka uručena parničnim strankama 25.03.2016. godine, odnosno 28.03.2016. godine, čime su nastupili uslovi za izvršenje. Spis označenog predmet arhiviran je dana 26.05.2016. godine.

Kod takvog stanja stvari, a imajući u vidu da je, u momentu podnošenja pritužbe, Vaš predmet pravosnažno okončan, te arhiviran, obaveštavamo Vas da nismo u mogućnosti da postupamo po podnetoj pritužbi, niti preduzimamo bilo kakve mere iz svoje nadležnosti, tim povodom.- navodi se u odgovoru Maje Marinković, zamenika predsednika Višeg suda u Beogradu.

Presudu je potvrdila u Apelacionom sudu u Beogradu sudija Zorica Bulajić, koja je do pre dve godine bila na mestu sudije Maje Marinkovića. Da li postoji sud u zemlji koji troškove spora dosuđuje nepostojećem licu u predmetu! Ali, sudija Bulajić je član bande koja hara srpskim pravosuđem. Njen muž je advokat.

I ovakvu presudu je izvršila sudija Prvog osnovnog suda u Beogradu. Dozvolila je da se i troškovi spora isplate licu kome presudom troškovi nisu dosuđeni! Šta bi bilo da je gospođa Bulajić odlučila da prostorije i sav inventar predamo Vučićevom bratu Andreju!

Ali, kada bi se gospođa Bulajić zakoprcala na ulici, sudije bi počele da primenjuju zakon, a ne nasilje i da pravdom trguju kao sa južnim voćem. Apelacioni sud u Kragujevcu, u veću kojim je predsedavao sudija dr Ilija Zindović, donelo je 7. aprila prošle godine presudu kojom je potvrdilo nepostojeću presudu Višeg suda u Požarevcu. Odbilo je žalbe tuženog DIN Magazina Tabloid i Milovana Brkića. Ukinulo je presudu kojom su tuženi obavezani na plaćanje naknade štete za povredu časti i ugleda tuženim službenicima Ministarstva pravde Srbije, a potvrdilo je presudu u delu kojom je određeno da se presuda objavi u Magazinu Tabloid! Ovoj sudskoj lakrdiji treba dodati da je Apelacioni sud u Kragujevcu odlučio u predmetu koji ne postoji u Višem sudu u Požarevcu! Predsednik ovog suda je sudija Dubravka Damjanović!

Iz presuda koje objavljujemo, lako je zaključiti da sudije mogu da deluju bahato, brutalno, da niko od njih ne će biti kažnjen za svoje nedelo.

Kako sud pokriva krađu

(Republikanska stranka tvrdi da je pokradena na izborima za preko 160.000 glasova)

Sada je već javna tajna koja se u policiji, tužilaštvu i sudstvu već uveliko zna i traži se žrtveno jagnje koje će tu krađu ozakoniti i staviti van svake krivične i materijalne odgovornosti.

Kako je ta krađa zaista počela i ko su glavni izvršioci i ove izborne krađe na upravo održanim Parlamentarnim izborima? Bez sumnje, dva glavna izvršioca su Dejan Đurđević ( član Glavnog Odbora SNS ) i Miladin Kovačević su bili stubovi ovakve kriminalne i bestidne krađe glasova koje je dobila Republikanska stranka. Naime, potpomognuti dobijanjem specijalnog kompjutera, sa već unapred ugrađenim programom, koji je namenski stigao iz Nemačke u Srbiju dva i po meseca pred održane izbore, a sa ciljem da bude tada i upotrebljen, oni noć posle završenih izbora menjaju statističke podatke i po tim podacima šteluju sve zapisnike koje posle nekoliko dana preko određenog roka i iznose u javnost kao konačne.

Posle neuspelog pokušaja prikazivanja Republikanske stranke kao falsifikatora, Dejan Đurđević ucenjuje našu stranku da odustanemo i povučemo našu izbornu listu, ostavljajući nas tada bez pravnih zastupnika u RIK- u, i time sebi obezbeđuju nesmetanu i nekontrolisanu krađu glasova u izbornoj noći.

Svi naši zahtevi ( a bilo ih je ukupno 9 u periodu od 25 .04 2016 do 5. 05 .2016 ) upućeni RIK-u za dostavljanje potrebne dokumentacije, koje su bile ključni kao dokaz o izbornoj krađi, su bili odbijeni tako što se uopšte nisu ni rešavali. Videvši već tada usku povezanost Vučića i Đurđevića u krađi i nepriznavanju naših glasova, mi preko naših ljudi dolazimo u posed originalnih dokumenata iz Republičkog zavoda za statistiku o prvim preliminarnim rezultatima u vremenskom intervalu od 7 h i 24 min do 7h i 28 min za 25. 05. 2016. a koji su se odnosili samo na 8 beogradskih opština (Stari Grad, Savski Venac, Čukarica, Palilula, Novi Beograd, Vračar, Voždovac, Zvezdara ) i 3 grada (Kruševac, Kragujevac, Šabac) gde je ukupan zbir osvojenih glasova Republikanske stranke iznosio 20.148 sto je bilo mnogo više od konačnog zbira od 4.522 glasa koje je objavio RIK, a odnosio se na celu teritoriju Srbije koja je ukupno imala 160 opština i preko 8.000 izbornih mesta !

Sa takvim originalnim državnim dokumentima podnosimo 11. 05. 2016. u 13 h i 23 minuta žalbu Upravnom sudu, sa zahtevom o poništenju upravo održanih izbora, dajemo izjavu službenog lica zaposlenog u Republičkom zavodu za statistiku koji do detalja objašnjava sistem krađe i ko je u tome učestvovao, kao i pokretanje krivične odgovornosti za lica koja su to krivično delo i napravila.

Upravni sud u veću sastavljenom od Jadranke Injac, (predsednik veća, inače veoma bliska saradnica Aleksandra Vučića), Vesne Danilović i Jasminke Vukasinović donosi (po nalogu Vučića i Đurđevića) istoga dana u 15 h i 45 minuta odluku o odbijanju žalbe ne pominjući originalne dokumente koji su dokazivali izbornu krađu!

Međutim, pošto smo mi dali originalne dokumente iz Republičkog zavoda za statistiku i izjavu njenog radnika, koji objašnjava kako se krađa odvila, i gde da još traže izborne rezultate po svim opštinama iz cele Srbije, ostali službenici Upravnog suda, kao i druge sudije, želeći da dokažu da Republikanci nisu dali možda prave dokumente, kreću da traže od svih opština prve preliminarne rezultate baš kako je radnik iz Republičkog zavoda za statistiku objasnio. i počinju da im stižu mejlovi sa rezultatima iz cele Srbije.

U prvom danu dolaze do samo jednog dela ukradenih glasova od cifre koja je iznosila 55.000 glasova. Uplašena od visine ukradenih glasova, pritisaka svojih kolega sudija koji su se prvi put našli sa pravim dokazima o krađi, našim zahtevom za poništaj izbora kao i pritiskom direktno od Aleksandra Vučića, predsednica Upravnog suda Jelena Ivanović prekida daljnje brojanje ukradenih glasova Republikanske stranke , saziva hitnu sednicu veća svih sudija i stavlja na tajno glasanje po pitanju obaranja održanih Parlamentarnih izbora. Sednici veća prisustvuje 60 od ukupno 63 sudija (nisu se pojavile saradnice Vučićeve koje su donele sramnu odbijajuću presudu Jadranka Injac, Vesna Danilović, Jasminka Vukašinović) i rezultat tog glasanja je bio da je 29 sudija bilo za obaranje izbora a 31 pod pritiskom je bilo da se to ne dogodi, iako je krađa bila dokumentovana i dokazana od njih samih!

Republikanska stranka ponovo 20. 05 . 2016 u 15h i 20 min piše tužbu Upravnom sudu u kojoj saopštava da razumemo prisutan strah sudija da ponište izbore, ali dajući nove dokaze o još većem broju pokradenih glasova Republikanske stranke tražimo priznavanje istih i dodeljivanje mandata koje smo osvojili.

Upravni sud zaseda 21. V 2016 i u 15 h i 15 minuta donosi ponovo odbijajuću presudu ne pominjući originalne dokumente koji su dokazivali izbornu krađu. Shvativši da smo se našli u organizovanoj kriminalnoj grupaciji, koja ne sudi po zakonu Republike Srbije,već po isključivo zakonu Aleksandra Vučića, Republikanska stranka podnosi 26.05. 2016. krivičnu prijavu protiv predsednice Upravnog suda Jelene Ivanović, jer je bila dužna da obavesti javno tužilaštvo istog trenutka kada je došla do dokumenata o izbornoj krađi i prekinula daljnje brojanje kada je došla do cifre od 55.000 pokradenih glasova od strane Đurđevića i Kovačevića, a po nalogu Vučića. Istog meseca 17. 05. 2016 . Republikanska stranka podnosi Republičkom javnom tuzilaštvu krivičnu prijavu protiv Đurđevića i Kovačevića, sa svim dokazima iz Zavoda za statistiku, za koje su bili sigurni da nikada nećemo doći u posed istih.

Krivična prijava je bila u RJT pod brojem 645 / 2016 koje spušta prijavu na Prvo javno tužilaštvo a 10. 06. 2016. je predmet otišao na obradu u UKP, drugom odeljenju. Inače predmet je sada zaveden pod brojem KT - 3190/ 16 i dodeljen obrađivaču Gordani Nedić.

Po našim informacijama, svo sudstvo, tužilaštvo i policija znaju da smo pokradeni (čak je i BIA dala podatak od 150.000 glasova) i niko do sada od tužioca nije hteo da se prihvati tog predmeta, jer zna da će biti pritisaka, a da su naši dokumenti pravi i veoma optužujući.

U međuvremenu, Republikanska stranka podnosi žalbu Ustavnom Sudu 25. 05. 2016 sa svom pratećom dokumentacijom od zahteva prema RIK u do celokupnog dokaznog materijala , i traži da joj se dodele osvojeni mandati po utvrđenim pokradenim i dokazanim glasovima, koje je Republikanska stranka osvojila.

Ustavni sud 2. 06. 2016. na čelu sa predsednicom suda Vesnom Ilić Prelić i sudijama Tomislavom Stojkovićem i Draganom Stojanovićem donosi zaključak u kome se oglašava kao nenadležnim za dodeljivanje mandata i odbija nas ne pominjući originalne dokumente koji su dokazivali izbornu krađu, dokazujući time da su i oni deo političke mafije koja urušava društveni i pravni sistem ove države. Oslobođeni okova ovog pravosudnog mafijaškog tela gospodara Vučića dobijamo otvoreni put ka međunarodnom sudu pravde u Strazburu, koji željno čeka kompromitujuće dokaze za ovaj korumpirani sistem koji vlada Srbijom.

Želeći da dokažemo koliko je zaista ceo sistem vlasti ( počev od RIk a, policije, tužilaštva, suda, medija...) uvezan kao jedna ozbiljna politička mafija, posedujemo dokaze da smo se svim ovim institucijama zvanično obraćali i ukazivali na rušenje ustavnog prava gradjana Srbije, a to je njegovo pravo na njegov slobodan glas i mišljenje. Dokaz su pisma 30 ambasada, pisma ministru inostranih poslova Rusije Sergeju Lavrovu i pismo upućeno ministru inostranih poslova Belorusije Makejevu Vladimiroviču sa svim kompromitujućim dokazima. Obavestili smo i g. Kajli Skota kao i g. Majkla Devenporta. Isto tako i predstavnika EU g. Junkera ( koji mi je odmah odgovorio i dao policiji EU da se istraži ova izborna krađa i obavesti OEBS ) kao i g Hana, koji je trazio i sastanak po pitanju ove izborne kradje. Takođe je i gospodin Šabić već tražio dokumenta koje mi nismo mogli da dobijemo zvanično po zakonu od RIK -a i koji je bio neprijatno iznenađen kada mu RIK nije ni odgovorio na prvi postavljeni zahtev. Dat im je novi rok od 15 dana i posle toga ide kazna i obaveštenje za javnost.

Videvši da je Vučić prodao svoje rušitelje iz Savamale, 4 rukovodioca iz Republičkog zavoda za statistiku se javilo Republikanskoj stranci sa jasnim podacima i dokumentima iz kojih se vidi da smo pokradeni izmedju 163.000 i 168.000 glasova.Oni su spremni da svedoče i donesu dokumente policiji, sudstvu i tužilaštvu. Tu informaciju smo preneli i EU, Republikanskom nacionalnom veću u Americi, kao i Međunarodnom sudu u Strazburu, koji su spremni da im pruže zaštitu od Vučićevog režima, ukoliko budu svedočili javno.

Republikanska stranka Srbije

A 2. Braća po stranci i zemljaci

Sadašnji direktor Uprave za izvršenje krivičnih sankcija (UIKS) Milan Stevović do 10. oktobra 2012. bio je advokat u Požegi. Tog dana je ničim izazvan Vladinim rešenjem broj 119-6848/2012 postavljen za direktora Uprave za izvršenje krivičnih sankcija, i ako je to protivzakonito, jer da bi dospeo na to mesto Stevović je morao da bude državni službenik, makar i formalno. Još je interesantnije to što je u dnevnom listu „Politika" od 15. novembra 2012. godine, a zatim i u „Službenom glasniku RS" broj 109 od 16. novembra 2012. osvanuo oglas za javni konkurs za popunjavanje mesta direktora Uprave. Dakle, Vlada je prvo postavila Stevovića za direktora, pa se tek onda neko setio da za tako nešto mora prethodno, makar formalno, da se sprovede javni konkurs, što je i oglašeno sa zakašnjenjem od više od mesec dana.

U upravnom sporu koji nekadašnji upravnik zatvora u Subotici Goran Đukić vodi protiv Ministarstva pravde, sam Stevović je ovu ishitrenost obrazložio time da je zatvorska straža treća oružana sila u državi i da je iz tog razloga nedopustivo da mesto direktora Uprave bude upražnjeno. Toliko o želji i sposobnosti prvog čoveka UIKS-a da razume i sprovodi zakon.

Interesantno je i to da Vlada rešenje o postavljenju direktora Uprave donosi na obrazloženi predlog ministra pravde, u ovom slučaju Nikole Selakovića. Obrazloženog predloga nije moglo da bude, jer bi u njemu ministar morao da konstatuje ne samo da kandidat ne ispunjava uslove, već da ne postoje ni uslovi za donošenje rešenja pre raspisivanja javnog konkursa, ali i pre nego što Služba za upravljanje kadrovima Ministarstva pravde izradi kadrovski plan za 2013. godinu. U svom dopisu za „Projekat ka većoj transparentnosti i jasnim kriterijumima za zapošljavanje u javnom sektoru - zaustavimo političko zapošljavanje", izdavača „Fondacija Centar za demokratiju" pomenuta služba priznaje da „je započela pripremu predloga kadrovskog plana za 2013. godinu 29. oktobra 2012. godine, istovremeno sa pripremom nacrta zakona o budžetu za 2013. godinu. predlog kadrovskog plana za 2013. godinu nije upućen nadležnim organima na mišljenje iz razloga što pojedini organi nisu dostavili, na pismeni zahtev i naknadne pismene urgencije službe, nacrte kadrovskih planova usklađene sa zakonom o budžetu Republike Srbije. Na taj način služba je bila onemogućena da izradi predlog kadrovskog plana za 2013. godinu kojim su obuhvaćeni svi organi."

U trenutku kada je Vlada donela rešenje o postavljenju Stevovića, odnosno 10. oktobra 2012. nije uopšte postojao kadrovski plan za 2013.

Nikola Selaković je Milana Stevovića predložio za mesto direktora Uprave ne samo zbog toga što su obojica članovi Srpske napredne stranke, već i zato što su zemljaci. Selaković je rođen u Užicu, a Stevović u Požegi.

Zavičajna povezanost i kršenje zakona tako postaju sastavni deo rada Ministarstva pravde, što se nastavlja radom samog Stevovića.

Odmah nakon svog postavljenja Milan Stevović je u Upravu za izvršenje krivičnih sankcija kao savetnika za bezbednost doveo penzionisanog načelnika Policijske stanice Požega Miloša Rakića. Za upravnika KPZ u Nišu Stevović je postavio potpukovnika Aleksandra Grbovića iz Požege. Oba lica su bez propisane procedure primljena na radna mesta, pre nego što je raspisan javni oglas, a internog konkursa uopšte nije ni bilo.

Da bi obezbedio posao za svog zemljaka Rakića, Stevović je protivpravno sa mesta savetnika uklonio Dušana Lisulova i zatim ga isto tako protivpravno penzionisao. U svojim presudama U-11742/13 od 15.05.2015. i U-12202/13 od 22.05.2015. Upravni sud je poništio oba navedena rešenja, ali Stevovića to ne interesuje.

I nekadašnji upravnik KPZ Niš Živorad Branković je, takođe, podneo tužbe Upravnom sudu zbog nezakonitosti prilikom njegovog razrešenja sa te funkcije i slanja u penziju. U oba slučaja Upravni sud mu je dao za pravo. Bez obzira na to, Branković nije vraćen na posao, a za upravnika zatvora u Nišu ministar Nikola Selaković na predlog Stevovića, a bez prethodno sprovedenog javnog konkursa rešenjem od 5. marta 2013. postavlja Grbovića. Javni konkurs za ovu mesto oglašen je u "Službenom glasniku" broj 35/2013 od 17. aprila 2013. godine, odnosno mesec dana pošto je Grbović već postavljen.

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane