Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Druga strana

Koliko nas je opljačkao Vučićev režim?

Krade kao lud

Iz Srbije se i dalje svake godine iznosi između dve i dve i po milijarde evra nelegalno zarađenih para, ali se zato svake godine u proseku ceo jedan republički budžet potroši na takozvanu „nenamensku potrošnju" svih nivoa vlasti i javnog sektora. Istovremeno se uzimaju novi i skupi krediti i to jedino da bi se vlastodršcima omogućila dalja krađa. Prema procenama svetskih stručnjaka, Srbija je već ušla u bankrot, jer je nivo javnog duga premašio 90 odsto bruto domaćeg proizvoda. U govnima smo do guše, narodski rečeno. Ustanimo i oterajmo Aleksandra Vučića i njegov zločinački režim

Igor Milanović

Pokušajmo da zamislimo nekog čoveka koji celu svoju platu troši da bi častio društvo po kafanama, a zatim uzima skupe bankarske kredite kako bi otplatio račune za komunalije, dok mu je porodica kod kuće gladna. Da li bi neko takvog čoveka smatrao normalnim?

Upravo tako se ponaša aktuelna republička vlast na čelu sa predsednikom Vlade Aleksandrom Vučićem, ministrom finansija Dušanom Vujovićem i guvernerkom Narodne banke Srbije Jorgovankom Tabaković.

Izborna kampanja je tek počela, a iz Vlade najavljuju kako će budžetski suficit na kraju ove godine iznositi 11,5 milijardi dinara, odnosno nešto manje od 100 miliona evra. Ono što vlast prećutkuje jeste činjenica da bi taj suficit mogao da bude ostvaren jedino ako se Srbija, kao što je planirano i ovogodišnjim budžetom predviđeno, dodatno zaduži za još oko pet milijardi evra.

Naime, fiskalni prihodi ni približno nisu toliki da mogu da pokriju sve planirane budžetske rashode, tako da država preživljava samo zahvaljujući uzimanju novih kredita.

Međutim, kada se pogleda struktura rashoda postaje jasno da se krediti isključivo uzimaju da bi se namirili finansijski apetiti samih vlastodržaca, tako da je očigledno kako bi svake godine budžet iskazivao blagi suficit uz istovremeno povećanje penzija, plata i socijalnih davanja i to bez ikakvog novog zaduživanja, samo kada bi se zaustavila pljačka koja kreće sa državnog vrha i prožima sve strukture vlasti.

Kao dobra vest mogao bi da se smatra izveštaj međunarodne organizacije „Global Financial Integrity" da je iznošenje ilegalno zarađenih para iz Srbije od 2007. u konstantnom padu kada bi to oslikavalo smanjenje pljačkaških apetita vlastodržaca. Na žalost, do ovoga je došlo isključivo usled velike finansijske i ekonomske krize koja je pogodila ceo svet, pa tako i našu zemlju. Jednostavno, sve je manje para koje vlast može da ukrade i iznese na tajne račune u inostranstvu.

Uprkos opštem siromaštvu i dalje se svake godine iz Srbije iznosi između 2,5 i tri milijarde dolara ilegalno zarađenih para, tvrdi „Global Financial Integrity". Ta suma, u zavisnosti od aktuelnog kursa, odgovara svoti od između dve i 2,5 milijarde evra.

Kada je aktuelna vladajuća koalicija naprednjaka i socijalista u leto 2012. preuzela vlast javni dug Srbije je iznosio oko 15 milijardi evra. Po zvaničnom izveštaju Uprave za javni dug Ministarstva finansija od 31. decembra 2016. ukupna dugovanja svih nivoa vlasti u Srbiji dosegla su već 25.189.346.737 evra, a i to je samo vrh ledenog brega. Srbija se po ovom, nepreciznom i nepotpunom izveštaju, zaduživala tempom od prosečno dodatnih dve i po milijarde evra godišnje, što je skoro isto koliko iznosi svota koja je prosečno godišnje iznošena iz zemlje i uplaćivana na skrivene račune u inostranstvu.

Državna revizorska institucija je organ vlasti, ali je uprkos tome, u vreme dok je još mogla koliko toliko da radi po zakonu, utvrdila da je u periodu od samo sedam godina, tačnije od 2008. do kraja 2014. nenamenski iz budžeta na svim nivoima, računajući i javna i državna preduzeća, potrošeno 59 milijardi evra, odnosno u proseku nešto manje od devet milijardi evra godišnje, što odgovara skoro jednom prosečnom godišnjem budžetu na nivou Republike. „Nenamensko trošenje" je samo eufemizam za krađu državnih para.

Kada bi se samo prepolovila takozvana „nenamenska potrošnja" koju je otkrio DRI, Srbija u ovoj godini ne bi morala da se zaduži ni centa, a ostvarila bi budžetski suficit od 100 miliona evra.

Ovoj, takozvanoj „nenamenskoj potrošnji" treba dodati i nešto preko 20 milijardi evra koliko je u periodu od 2009. do kraja 2016. dato za navodne subvencije na nova radna mesta isto tako navodnim stranim „investitorima". Za ove pare, u istom periodu bi trebalo da je otvoreno preko dva miliona novih radnih mesta, odnosno Srbija bi kao najrazvijenije zemlje Evrope počela da uvozi radnu snagu. To se, očigledno, nije dogodilo.

Najveći deo para pokradenih kroz takozvano „nenamensko trošenje" ostaje u zemlji i reinvestira se kao navodna privatna investicija stranih ulagača. Očigledno je da je i najveći deo para za „subvencije" radnih mesta otišao istim onima koji su već jednom pokrali republički budžet. Dupla krađa, dakle: jednom se ukrade kroz „nenamensko trošenje", a zatim se taj novac delimično vrati da bi se iz budžeta izvukle još i subvencije za otvaranje izmišljenih novih radnih mesta.

Najzahvalniji za ulogu „stranih investitora" pokazali su se, kao svojevremeno u seriji „Srećni ljudi", osobe umotane u bele čaršafe sa velikim naočarama za sunce, odnosno - Arapi. Skoro sve, a mnogi upućeni tvrde apsolutno sve njihove navodne „investicije" nisu ništa drugo do reinvestiranje para koje su državni funkcioneri ukrali iz budžeta. Sve te pare su u stvari naše pare, koje su nam otete.

Ni neki naftom bogati emirat ne bi mogao finansijski da izdrži ovakvu bezočnu krađu bez uzimanja stranih kredita. Zvanično je Srbija došla do nivoa zaduženosti od 73,5 odsto svog bruto domaćeg proizvoda na kraju 2016. godine. Ugledni britanski list „The Economist" je, međutim, utvrdio kako je ukupan javni dug Srbije na kraju 2015. godine (za poslednju godinu još nema objavljenih rezultata) iznosio 93,2 odsto BDP-a, odnosno da je naša zemlja već tada bila na samom rubu bankrota.

Za razliku od našeg Zavoda za statistiku, „The Economist" je u obzir uzeo ne samo kreditnu zaduženost, već i neplaćene, a dospele račune ne samo organa vlasti, već i privrednih subjekata u vlasništvu države. Tako, na primer, sva javna i državna preduzeća samo za utrošenu električnu energiju u ovom trenutku duguju 200 miliona evra, a što domaća statistika ne uvrštava u javni dug.

A 1. Naprednjaci napredni u krađi

Poslednji detaljni kvartalni izveštaj o stanju i strukturi javnog duga Uprava za javni dug Ministarstva finansija objavila je 30. septembra 2016. godine. Od tada se objavljuju samo opšti mesečni izveštaji o ukupnom javnom dugu Republike i organa lokalne samouprave. Stanje duga države na dan 31. januara 2017. godine iznosi 24.869.416.695 evra, od čega javni dug centralnog nivoa vlasti Republike Srbije iznosi 24.504.023.870 evra i negarantovani dug jedinica lokalne vlasti 365.392.825 evra.

Ukupan javni dug na kraju 2011. godine iznosio je 14,4 milijarde evra (41,4 odsto BDP), a već krajem naredne godine (nakon što su vlast preuzeli SNS i SPS) popeo se na 17,6 milijardi evra (45,4 odsto BDP).

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane