Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Kosovo i Metohija

Kako albanski političari kupuju Vučićeve "kadrove"

"Srpska lista" na budžetu separatista

Predstojeći parlamentarni separatistički izbori na Kosovu i Metohiji, u organizaciji samoproglašene republike Kosovo, na kojima se pojavljuje šest srpskih lista, pokazuju katastrofalnu nacionalnu politiku diktatorskog režima Aleksandra Vučića. Mada Vučić uporno tvrdi da ima podršku od 80 odsto Srba u pokrajini, realnost na terenu govori nešto drugo. Vučićevi "lideri" i "liderčići" koji predvode njegovu "Srpsku listu", uglavnom su korumpirani od strane Albanaca koji ne žale novac da ih pridobiju za sebe i svoje ciljeve, o čemu detaljnije piše Ivan Maksimović, dopisnik Magazina Tabloid iz Kosovske Mitrovice

Ivan Maksimović

Kvazi-izbore albanskih separatista na Kosovu i Metohiji srpski mediji prate sa skoro istom pažnjom i na isti način kao i one koje raspisuje Skupština Republike Srbije iako se zasnivaju na potpuno suprotstavljenim, čak suštinski neprijateljskim stavovima. Način na koji se to čini, posebno u poplavi jednostranih informacija, ne dozvoljava da se suština olako sagleda. „Imam veliki problem da čak i prijateljima i rođacima u centralnoj Srbiji objasnim da ovo nisu „pokrajinski izbori" već kvazi-izbori takozvane „republike Kosovo" kaže Dobrosav Dobrić, protivnik učešća u ovom političkom ludilu. Koju god stranu, ideologiju ili politiku da zastupaju, Srbi u paralelnom sistemu kosovskih Albanaca predstavljaju faktor legitimiteta separatističkih težnji a takvo delovanje je direktno u suprotnosti sa pozitivnim propisima Krivičnog zakona kao i Ustava Republike Srbije. Ipak, mnogi su dovedeni u bezizlano stanje kakvo je do nedavno bilo nezamislivo čak i kao potpuna fantastika.

Apsolutni otpor moguć je još jedino na severu pokrajine i tu su odluku o neizlasku na ove kvazi-izbore pre svih objavili predstavnici Okružnih odbora Srpske radikalne stranke na Kosovu i Metohiji koji su 15. maja održali sastanak na kome je to jednoglasno odlučeno i „nikome nije palo na pamet da pomene kako bi iz nekog razloga možda bilo dobro da učestvujemo" kaže za Magazin Tabloid Dobrosav Dobrić, predsednik Okružnog odbora SRS za sever KiM.

„Naš je stav jasan, mi smo uvek bili protiv učešća Srba u institucijama takozvane „republike Kosovo" jer sasvim je logično da učešće u tim institucijama znači i priznavanje tih institucija. Oživljavanjem i utemljenjem te takozvane „republike Kosovo" odnosno u daljoj perspektivi Velike Albanije ne znam da li će biti mesta za srpski narod na Kosovu i Metohiji koji se gubi, nestaje, i čija je sudbina krajnje neizvesna" upozorava Dobrić koji dodaje i da radikali sa KiM pozivaju srpski narod da na tim tzv. „izborima" ne učestvuje.

Ako je „Srpska lista", koju je za potrebe albanskih separatista sa Kosova i Metohije osnovao Aleksandar Vučić, jedina koja „može da zaštiti interese Srba na KiM" onda bi četiri godine njihovog rada trebale da budu više nego dovoljno da to i njihovi rezultati dokažu, doduše oni i zaista dokazuju kako se radilo sve ovo vreme objašnjava Dobrić i dodaje:

„...Ništa od poboljšanja nismo videli ni osetili, naprotiv, stanje je sve gore. Ti koji učestvuju u tim institucijama se bore samo za svoje plate i čekove i samo ko nema oči taj ne vidi. Netačni su svi navodi koji ukazuju da su oni tu da bi branili interese republike Srbije, naprotiv, oni su izglasali Hašima Tačija za predsednika Kosova, a sada pričaju kako oni nisu Tačijevi Srbi nego su 'oni drugi' Tačijevi Srbi tako da je to jedna strašna kontradiktornost. Dobro bi bilo da niko od Srba ne učestvuje na tim kvazi-izobrima, nažalost, sve to ide u drugom pravcu. Ali važno je da se čuje da nisu svi Srbi sa KiM istog mišljenja, naprotiv, siguran sam da najmanje 90% Srba misli isto kao i mi ali zbog pritisaka ne smeju da iskažu svoj stav. Narod je stvarno preplašen a mnogo utiče na njega i to što nema nikoga na Kosovu i Metohiji ko bi javno ustao i poveo narod protiv njih".

A strah od javnog iznošenja suprotnog stava od zvanične politike Aleksandra Vučića, koja je pre veleizdajnički poduhvat nego bilo kakva politika, prisutan je svuda. Prema saznanjima Magazina Tabloid strukture bliske Vučićevoj vlasti jo pre izvesnog vremena zadužile su voje ljude da neprestano prisluškuju razgovore na javnim mestima kako bi saznali šta narod zaista misli. Neki od ugostiteljskih objekata, u vlasništvu ljudi bliskih režimu, navodno su i ozvučeni. Iako nema potvrde za to dovoljno govori činjenica što među Srbima to nikoga ne iznenađuje, naprotiv. Na centralnom Kosovu jedan Srbin je pozvan na razgovor i zaprećeno mu je poslom zato što je „negde rekao" ono što misli. Kada se posle nekoliko dana razmišljanja setio gde je to rekao i ko je mogao da čuje upitao je „doušnika" kako to može da radi da bi mu ovaj odgovorio potpuno ravnodušno „eh, da sam ja jedini". Dnevnice za taj „posao" su od 10 do 25 evra u zavisnosti od „okolnosti" i pribavljenih informacija.

Oni koji takve „operativce" šalju na teren to čine kako iz servilnosti prema diktatorskom režimu „izbaranog nam predsednika" tako i iz straha za svoje pozicije i prigrabljenu vlast na lokalu. Nakon gašenja srpskih institucija na severu pokrajine, od stane diktatorskog režima u Beogradu, i slamanja ovog centra srpskog otpora, dobijeno je nekoliko miliona evra da se za potrebe takozvane „republike Kosovo" obnovi infrastruktura iscrpljenog severnog dela grada. Tako je pripremljena promena demografske strukture stanovništva.

Među najdrastičnijim slučajevima je porodica Milić koja je izbačena iz kuće koju je uredno kupila i za to imala overen ugovor jer se Albanac na osnovu starih dokumenta javio kao vlasnik što su novopostavljeni Srbi bez problema prihvatili kao gotovu stvar.

U međuvrmenu je na internetu objavljeno kako privremeni organ Kosovske Mitrovice pruža usluge „iseljavanja nelegalno useljenih stanara" što jedino može da se odnosi na izbegle Srbe koji su odlučili da neko bolje vreme sačekaju u napuštenim albanskim stanovima. Danas to izgleda jako naivno... Sve su to, najgrublje prikazano, rezulati onih ljudi sa srpskim imenima, iako nisu svi Srbi jer tu ima i Roma ali i drugih, koji su prišli Srpskoj listi spremni na sve zarad nešto lične koristi i novca a pre svih predsednik privremenog organa Kosovska Mitrovica, Aleksandar Spirić i albanski gradonačelnik Goran Rakić.

Situaciju se u drugim opštinama na severu KiM razlikuje jedino po značaju samih opština. Tako je Zvečan, zbog blizine Kosovske Mitrovice, donekle zapostavljen ali se ni ovdašnji činovnici ne žale, za sada. Od političkih rezultata najkrupniji im je taj što su po prvi put u istoriji u rad opštinske administracije uključili dvojicu „albanskih odbornika" iako čak ni po njihovim zakonima nemaju pravo na ta mesta s obzirom na broj Albanaca koji u ovoj opštini živi. Takođe, ova opština je od Srba do sada dala dva „ministra" u takozvanoj „Vladi" albanskih separatista.

Leposavić odudara utoliko što Jablanovići, otac i sin, su jedini koji drže vlast na lokalu a koji su kroz Vulinov Pokret socijalista uspeli da za sebe makar jednu opštinu istrgnu iz kontrole Vučićevih ljudi. Afere čiji je povod uvek bila kontrola novca koji stiže od šiptarskih separatista dostizale su državne razmere.

Ne tako davno brat Aleksandra Jablanovića je uhapšen kada je službenim automobilom registarskih tablica Vlade Srbije prevozio narkotike što bi u svakoj iole pravnoj državi otkrilo čitav lanac krijumčara među državnim službenicima. U Srbiji je problem jedino to što su kriminalci na svim vladajućim pozicijama.

Jablanović se pročuo i kada je preko njega Haradinaj dao novac (100.000 evra) beogradskom režimu za obezbeđivanje političke podrške koju je Vučić već počeo da najavljuje. On je optužen da je probao da ruši listu „Srpska" a onda je 15. maja osnovao svoju stranku.

U tom poduhvatu Aleksandar Jablanović je od albanskih vlasti dva dana kasnije „podržan" sa 843.000 evra što je dodatni faktor nervoze vrha srpske vlasti koji sada mora da deli onu sumu novca na koju je na kraju računao.

Albanskoj strani je bitno da na njihovim izborima učestvuju Srbi a ko će od njih to da bude, potpuno im je svejedno jer oni pregovaraju „na svoj način". Taj metod opisuju i braća Vulović iz Zubinog Potoka (Srpska lista, tj. SNS). Kako sami tvrde, kad se sastaju sa Albancima postalo im je uobičajeno da se na stolu nađe poveća kesa novca iz koje ih Albanci, kao golubove u parku, kljukaju štosevima novčanica dok se ne postigne „dogovor". Vulovići su najviše usredsređeni na održavanje ličnih veza i stvaranje prilika za što povoljnije poslovanje njihovih firmi od kojih je „Kolašin prevoz" najrentabilnija a zahvaljujući angažmanu u „listi Srpska" uspostavili su apsolutni monopol što je druge srpske prevoznike dovelo na rub opstanka. Još jedan pokazatelj brige za srpski narod.

Protiv izlaska i za bojkot separatističkih izbora izjasnio se i pokret „Otadžbina" sa sedištem u Kosovskoj Mitrovici u čijem se predsedništvu nalaze dr Marko Jakšić i nezavisni poslanik Slaviša Ristić a koji su javno za paljenje prostorija tog Pokreta u Kosovskoj Mitrovici okrivili Aleksandra Vučića i proglasili ga za odgovornog ukoliko se njima i njihovim „porodicama nešto desi".

„Predstojeći parlamentarni separatistički izbori u organizaciji samoproglašene republike Kosovo, na kojima se pojavljuje šest srpskih lista, pokazuju katastrofalnu nacionalnu politiku diktatorskog režima Aleksandra Vučića u južnoj srpskoj pokrajini. Pravo je čudo da vlast u Beogradu, koja se hvali podrškom više od 80% Srba ostvarenim na izborima u južnoj srpskoj pokrajini, ne uspeva da na praktičan način uredi politički život Srba na Kosovu i Metohiji" primećuju iz ovog Pokreta.

Premijer, i u isto vreme i predsednik Republike Srbije, Aleksandar Vučić doslovce kaže da je samo njegova „Srpska lista" patriotska dok su ostalih pet izdajničke. To zvuči dosta neobično znajući da je upravo „Srpska lista" sa njenim tvorcem Aleksandrom Vučićem potpisala Briselski sporazum koji je najveći akt nacionalne izdaje potpisan ikad u istoriji srpskog naroda. Ako je „Srpska lista" patriotska kakve li su tek izdajničke?" pitaju se u Narodnom pokretu „Otadžbina".

Ni Metohija, danas gotovo bez Srba izuzev sela oko Kline i Goraždevca u kome još uvek opstaju, nije uspela da se otrgne kontroli SNS-a. Oni malobrojni, uglavnom starci, odličan su „materijal" za medijsku promociju Srba u albanskim institucijama koji na patnji svog naroda ubiraju prekopotrebne poene kako za sebe tako i za novu „državu" kojoj služe. Pa čak i u tom kraju zapošljavanje i dodela socijalne ili humanitarne pomoći zavise isključivo od članstva u SNS-u pa i po cenu iseljavanja preostalih Srba, o čemu postoje i video zapisi!

Nedaleko odatle nalazi se Sirinićka Župa sa Brezovicom kao još jednim većim centrom u kome su Srbi donedavno činili zavidnu većinu, dok predstavnici „Srpske liste" tj., SNS-a nisu preuzeli vlast.

Najnovija pljačka Brezovice, koja je prema navodima iz više izvora čak i Marku Đuriću donela još jedan stan u Beogradu a ni Vučić nema na šta da se požali, dodatno je osilila ionako bahatog gradonačelnika (pri albanskim institucijama) Bratislava Nikolića koji vlast drži u rukama zajedno sa svojim bratom (!), uz već standardne pretnje i ucene najugroženijih Srba.

Goran M. sa Brezovice je samo jedan od Srba duboko razočaranih ovakvim bahaćenjem predstavnika vlasti protiv kojih nema kome da se požali a koji u narodu nemaju baš nikakav autoritet, naprotiv.

„Na listi koju je „Srpska" iz ovog kraja prijavila nalazi se i Saša Milosavljević zvani ''Koska''. Prosto, on je ljubitelj nerada i hedonističkog života. Sam govori da je u ove kvazi-institucije ušao isključivo zbog novca, privilegija i svega ostalog što donosi dobro plaćena izdaja svog naroda. Jasmina Živković je kći otetog profesora Pauna Živkovića za koga se smatra da je bio jedna od žrtava trgovine ljudskim organima. Kći se nije libila da bude u vlasti sa glavnoosumnjičenim za nestanak i verovatno tragičnu smrt njenog oca. Bog neka joj prosti. Eto, to su ljudi za koje Beograd tvrdi da će najbolje štititi srpske interese na Kosovu" ukratko rezmira Goran u razgovoru za Magazin Tabloid.

Isto je i u Kosovskom Pomoravlju, gde posebno dominira trend proterivanja Srba od strane njihovih „predstavnika" koji će preostali srpski narod na KiM dovesti do potpunog nestajanja ubeđen je Boško B. iz ovog kraja i dodaje:

„...Ne znam mnogo o učešću dosadašnje "Srpske liste" jer se ovde u Kosovskom pomoravlju nije osetila nikakva dobrobit. Mi odavde nismo imali predstavnika. Te njihove aktivnosti su se odnosile na Kosovsku Mitrovicu, Gračanicu i Štrpce. Ovde su podršku dobijali nametnuti elementi poput Miloša Filića, o kome ste već pisali, i Branislava Zdravkovića, načelnika Školske uprave Ranilug. Đurić je još podržavao Sretena Ivanovića u Novom Brdu, pisali ste i o njegovim marifetlucima. Filić je na vlast u školama doveo one dilere cigareta i droge Jadranku Vasić, njenog supruga Negovana Vasića i brata Dejana Nikolića - Budžu koji su ovde zaposlili stotine 'nastavnika' i tako uništili škole. Briga njih za škole, oni su stvorili pozamašnu glasačku mašinu. Sad će bagra da glasa za 'Srpsku listu' koja će da nas dokusuri. Zdravković je stari SPS kadar, neviđena džukela koja je položaj iskoristila da zaposli svoja tri sina. Kontrolisao je celokupno obrazovanje i krao novac od prevoza učenika sa 'Kolašin prevozom'. Pratim sad kako Đurić, Vulin i ostala bagra plaše ovaj hipnotisani narod Haradinajem. Kao Haradinaj će da napravi vojsku a gle, Srpska lista (čitaj SNS) će ih zaustaviti. Dakle, ako u tu 'kosovsku skupštinu' uđe neki drugi Srbin on će preći na Haradinijevu stranu a predstavnici Srpske liste neće. A zapravo oni će biti Vučićeve pudlice koje će mu jesti iz ruke i glasati onako kako im on kaže. Mislim da njima ne odgovaraju Srbi koji bi ušli u tzv 'Skupštinu Kosova' i razmišljali svojom glavom'...Učešće Srba u kosovskim institucijama je pravi tamni vilajet. Ne valja ni kad se učestvuje a ne valja i kad se ne učestvuje. KiM ne možeš da posmatraš kao celinu. Drugačija je situacija u Kosovskoj Mitrovici od one u Gračanici, Pomoravlju ili Štrpcu. Zbog toga bi država Srbija trebala da ima selektivnu politiku prema različitim delovima KiM ali, koja Srbija?

Pa, vidiš šta radi onaj s uma sišavši idiot Vučić? On vraća Gašića na vlast, planira onu lezbejku Hrvaticu za premijera...A pogledaj joj imovinsku kartu. Prebogata je. Da li normalnim radom može da se zgrne toliko bogatstvo? Naravno da ne može. Samo kriminal to može da omogući. Sad će kriminalna klika bukvalno da uništi celu Srbiju. Koga briga za KiM? Vučić i njegove sluge bukvalno rade za Haradinaja. Koji srpski politički subjekt ima program? Niko. Njihov program je program SNS- a, program laži i prevara. A hipnotisana gomila će da bleji i glasa. Nema nama normalnima opstanka..."

Za četiri godine aktivne politike prema KiM politika Aleksandra Vučića je toliko učinila da Srbi po prvi put ne mogu da naprave izbore sa rezultatom koji bi bio u korist srpske države!

U Gračanici od 1999. godine živi Branislav Marković, proteran iz Prištine. Verovao je da je Srbima moguće da se organizuju i sebi obezbede opstanak, naravno uz podršku države Srbije. Posle svega danas je primoran da sam pokuša da učini bilo šta kako bi makar usporio propast u koju srpski narod gura Vučićev režim. Prišao je jednoj od ovdašnjih stranaka odlučan da kandidatima „Srpske liste" uskrati svu političku moć koju bude mogao o čemu govori za Magazin Tabloid.

„Narod je obogaljen i osiromašen, sa 15000 dinara izdržava desetočlanu porododicu a sa druge strane su gradonačelnici kosovskih i srpskih institucija i funkcioneri ''Srpske'' koji su pored srpskih plata stavili svoje žene i rođake i na kosovske vaučere pa se hvale kako nose donji veš, to jest gaće, koje koštaju 75 Evra. Bolnice bez zavoja, špriceva i običnih rukavica, lekovi samo za odabrane koji mogu da plate, toaleti po školama prepuni, nastavnici nepismeniji od đaka. Oni koji su bez posla ostaće bez posla oni koji imaju mnogo para imaće još više i to je krajnji produkt svega. Niko ništa nije uradio do sada, nema nikakvih dešavanja osim onih što priredi Kancelarija za KiM, vlada apsolutna apatija" stav je Markovića sa kojim se slažu svi osim onih bliskih vlastima čiji predstavnici ni jednom nisu pomenuli neophodnost povratka Srba u urbane sredine iz kojih su proterani tako da se pod „boljim uslovima" uvek podazumevaju umišljene olakšice života u ruralnim i izolovanim sredinama. Sloboda govora i kretanja pominje se isključivo u kontekstu albanskog ekspanzionizma na sever pokrajine. Priče o zapošljavanju uvek su kreiranje prilike za novim dodatnim radnim mestima uskog kruga rođaka i interesnih prijatelja:

„Setili su se da spomenu mlade i nezaposlenost tek nakon četiri godine, onda kada su se raspisali izbori. Ta deca kojoj obećavaju posao su njihovi rođaci, deca prijatelja, komšije ali to im ne smeta da ih i dalje lažu. Branimir Stojanović (zamenik albanskog tzv. „premijera" Kosova, član SNS) osim što je izlagao narod da će da dovede neke Grke i zaposli 200 ljudi u 2014-oj a nikad nije, sada je izlagao narod da će opet da zaposli još 200 ljudi ove godine a naravno nikada neće - ne zato što ne želi već zato što ne zna i što nema pojma ni o čemu i to potvrđuju njegovi „rezultati" posle nekoliko godina provedenih u toj vlasti! Iščekivanje koje traje 18 godina ne nudi rešenje već se nazire kraj svega ovoga o kome se i plašim da razmišljam. Ono što mi daje hrabrost i volju da se ne predam i borim jeste Kosovska istorija i golgota srpskog naroda na KiM pa i sudbina koju je Srbija doživela kroz Kosovo. Pa zar ima smisla ostaviti sve ovo iza sebe tek tako? Kosovo je danas postalo peron broj 1 koji na kome narod čeka voz koji će ih odvesti prema severu što pre... Jednostavno smo gurnuti u sve ovo i nema nam povratka nazad. Ili će da ostanu ovi iz Srpske sami na vlasti a narod pobeći odavde ili će narod ostati bez njih. Zato sam i rešio da se po prvi put u životu kandidujem na bilo kojim izborima i prišao jednoj od stranaka. Spremio sam svoju listu ali nemam para ni za uplatu ni za gorivo, plakate"...

Više nije jednostavno čak ni učestvovati na separatističkim izborima jer svesni svog učinka aktuelni vlastodršci na svaki način pokušavaju da obezbede sebi podršku, a time i Vučićevom režimu do sada najkooperativnijem u snishođenju prema albanskom secesionizmu. Markoviću ovdašnji Srbi sve češće šalju informacije o pritiscima koji se vrše.

„Direktori koji prete ljudima kako i za koga da glasaju su oni koji pokušavaju da zamažu svoj nerad i svoje neznanje. Upravo sam dobio žalbu da direktor O.Š ''Desanka Maksimović'' izvesna Jadranka Vasić preti otkazom radnicima koji ne žele da glasaju za „Srpsku" ili na terenu protežiraju neku drugu opciju. U tome se poziva na Ministra prosvete, nauke i tehnološkog razvoja u Vladi Republike Srbije, Mladena Šarčevića i tvrdi kako je lično Šarčević zvao i naložio ovakav pristup" ogorčeno opisuje Marković torturu koja se nad Srbima sprovodi objašnjavajući još i koren i uzroke takvog ponašanja.

„...Ono čega se Beogradski režim u stvari uplašio nije lista ljudi koja će da glasa za Vojsku Kosova već koja će da se pobuni protiv izdajničke politike koju vodi Vlada Srbije. Ono čega se Beogradski režim uplašio jeste grupa ljudi koja sme da ih pogleda u oči i koja neće da ponizno prati izdaju Kosova koju sprovode već duže vreme. Ono čega se Beogradski režim uplašio jesu grupa Kosovaca koja će da odbije poziv da u Beograd sedne sa onima koji su ih izdali. Ono čega se Beogradski režim uplašio jesu u stvari Srbi sa Kosova i Metohije!" kaže on.

Nijedan učesnik bilo kog sistema ne može sredstvima tog sistema da ga ozbiljno ugrozi. Tako ni Srbi u takozvanim „institucijama" separatsita sa KiM, nažalost, na opštem planu ne mogu da učine ništa bitno drugačije od onoga što je taj sistem namerio da učini. Neki od budućih učesnika su se na taj korak odlučili ne radi bavljenja politikom već u pokušaju da spreče svoje potpuno propadanje u koje ih gura baš Vučić pod parolom kako Srbi treba sami da odlučuju o svojoj sudbini.

I u trenutku kada Srbi, mnogo više nego ranije, rade baš ono što Vučić govori, on postaje zabrinut! U čemu je sada problem? Odgovor se možda krije u izjavi od prvog februara ove godine kada je Nikolić, što je kasnije i Vučić potvrdio, u Briselu rekao da su „Albancima dali sve što su tražili" i da više nemaju šta da im daju osim nezavisnosti. Biće da se Vučić uplašio da bi neko mogao iznenada da mu poremeti planove u „zaokruživanju politike" prema Kosovu i Metohiji.

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane