Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Razaranje

Kako je u režiji drugarice direktorke u pančevačkom muzeju vršeno pranje para

Crna rupa u Grobljanskoj Kasini

Šta se dešavalo nakon izlaska "Magazina Tabloid" br 391, kako je ovaj dvonedeljnik dobio zasluženo priznanje od strane smenjene drugarice direktorke Svetlane BMW Mesicki, kako je konzervacija i restauracija slika iz zbirke "Smederevac" poslužila kao izgovor za pranje para? Ko je tri godine primao platu za nerad i ko je govorio o nepostojećim oštećenjima slika? Ko je zapravo vršio konzervaciju, kome je muzejska konzervatorka Gordane Stojanov Đurađević prodala muda za bubrege i na šta su zapravo utrošene pare Ministarstva kulture? Ko je i na koji način nezakonito zaposlen i kome je plata isplaćivana parama Ministarstva, ko je sve vršio knjigovodstveno "peglanje" i zbog čega će biti potreban dolazak finansijskog forenzičara? Na ova pitanja odgovore je potražio Stanislav Živkov, istraživač "Magazina Tabloid"

Stanislav Živkov

Nakon izlaska pretprošlog broja "Magazina Tabloid" iz štampe, brojni zaposleni u Narodnom muzeju Pančevo, imali su izuzetnu čast i posebno zadovoljstvo da prisustvuju kapitalnom performansu uživo koji je priredila smenjena drugarica direktorka Mesicki BMW Svetlana. Svečanost je počela tog četvrtka u 12 sati kada je drugarica direktorka, očito dobro izdopingovana dejstvom vatrene vode, kao furija uletela autom u muzejsko dvorište i zamalo usput pregazila nekoliko pešaka, jureći od svog stana 500 metara udaljenog od muzeja da bi jedva nekako ukočila ispred pregradnog zida nakon čega je, očito slabovida, što zbog dejstva vatrene vode, što zbog dva para natakarenih naočara preko lica, imala velike problem u kretanju pa je joj je pošlo za rukom da nekako dobaulja do službenog ulaza, gde je sumanuto zvonila jer joj je promaklo da su ulazna vrata otvorena, na šta su joj ukazali radnici preduzeća Zelenilo Pančevo koji su upravo tada završavali sa košenjem travuljine u dvorištu.

Važno je napomenuti da je drugarica direktorka već kipela od besa, nekontrolisano arlaukala i siktala stalno mlatarajući papirnom kesom koja se pocepala, a iz nje, na sveopšte iznenađenje, ispala je razbila se flaša rakiještine nakon čega je drugarica direktorka, svojim karakterističnim vokabularom počela da preti svima da će videti ko je ona da će svi njoj redom šeniti, da će svi morati da pišu izjave...Na ovaj njen ispad, zaposleni su joj rekli da je zaboravila da više nije direktorka, ali da će je i pored toga i dalje zvati drugaricom direktorkom, na šta se ona prodrala preko celog dvorišta: "...Bolje da sam i u 'Tabloidu' nego da sam polusvet kao svi vi!", čime je zapravo napokon priznala kvalitet "Magazina Tabloid", lista za borbu protiv kriminala, uključujući tu i njen!

A, što se samog kriminala tiče, ako ne iz časa u čas, ono onda barem svakodnevno u Narodnom muzeju Pančevo izlaze na videlo sve moguće i nemoguće nepodopštine, lopovluci, nepotizam, kriminal, diletantizam, bahatost, nerad i štetočinstvo sada već, ne samo doskorašnje drugarice direktorke BMW Mesicki Svetlane, već i brojnih članova njene velike pseudomuzeološke lože za koje smo sada u mogućnosti da pokažemo da su svi zajedno duvali u istu lopovsku tikvu.

Zahvaljujući izvorima na najvišim mestima koji su nam benevolentno ustupili važne dokumente, napokon je moguće sagledati šemu pranja para preko takozvanih projekata finansiranih od strane Ministarstva kulture. Podsećanja radi, Ministarstvo kulture i informisanja je na nedavno završenom konkursu za dodelu sredstava, podržalo pančevački Muzej sa 1,6 miliona dinara. Na taj način obezbeđena su sredstva za nastavak projekta Konzervacija i restauracija nameštaja iz kolekcije Olge i dr Stevana Smederevca. Na očuvanju Legata već tri godine unazad u kontinuitetu navodno rade istoričar umetnosti Dimitrije Jovanov i slikar konzervator - restaurator Gordana Stojanov Đurađević.

A o njihovo navodnom radu na navodnom projektu posetioci su imali priliku da se upoznaju od 25. januara do 04. februara u Svečanoj sali Narodnog muzeja Pančevo kada su prezentovani rezultati višemesečnog rada na konzervaciji i restauraciji šest slika i dela nameštaja iz Legata i kolekcije Olge i Stevana Smederevac. Naime, navodno u okviru dugoročne orijentacije Odeljenja za istoriju umetnosti Narodnog muzeja Pančevo da se planski i sistematski izvrši konzervacija i restauracija najugroženijih slika, 2016. godine preduzeta je zaštita dela iz Legata Olge i Stevana Smederevca i predmeta koji potiču iz njihove kolekcije.

Tako je navodni projekat „Konzervacija i restauracija slika i nameštaja iz Legata i kolekcije Olge i Stevana Smederevca iz Narodnog muzeja Pančevo" u 2016. godini podržan je sredstvima Ministarstva kulture i informisanja Republike Srbije u vrednosti od 1.000.000,00 dinara, na osnovu Konkursa za finansiranje ili sufinansiranje projekata iz oblasti zaštite, očuvanja i prezentacije muzejskog nasleđa u 2016. godini. Projekat je obuhvatao konzervaciju i restauraciju devet kulturnih dobara iz Legata i porodične kolekcije izabranih prema prioritetu u tretmanu - šest slika i tri predmeta primenjenih umetnosti (nameštaj), što bi sve bilo lepo i krasno da nije u pitanju dobro isplanirana prevara u režiji smenjene drugarice direktorke, kustosa Dimitrija Jovanova i već spomenute Gordane Stojanov Đurađević što se defitinivno potvrdilo navedenim dokumentima iz kojih se jasno vidi da Đurađevićka nije imala nikakve veze sa konzervacijom slika iz zbirke Smederevac što je sama potvrdila izlanuvši se u televizijskom prilogu emitovanom na RTS- u 30. januara ove godine kada je pored ostalog lupila kako su bili oštećeni ramovi i boja na slikama, drvenarija i metalni i delovi nameštaja ("...Sve smo to obnovili prema pravilima struke i vratili svim predmetima stari sjaj"), a u dvadesetoj sekundu priloga počinje ono glavno kada je Đurađevićka mrtva-hladna izjavila da su sanirana sva oštećenja u vidu razderotina, što je samo po sebi pokazalo da pojma nema o čemu govori, te da nije dobro naučila naručenu lekciju.

Naime, među upravo prispelim dokumentima nalazi se i dokument u pančevačkom muzeju zaveden dana 14. decembra 2016. pod delovodnim brojem 199/8, a pod naslovom Izveštaj o završenim konzervatorskim i restauratorskim radovima na delima iz Narodnog Muzeja u Pančevu (inače dužine nešto preko jedne strane) a, kao podnosilac izveštaja, potpisan je mr Jovan Pantić, inače penzioner i predsednik bizarnog udruženja građana Reantika sa sedištem u Pantićevom stanu br 14. u Skender Begovoj ulici br. 11. u Beogradu, površine 36, 42 kvadrata, a koji je izveo pomenute radove!

Ovo, po svemu sudeći, nije prvi put da je Đurađevićka prodala muda za bubrege, odnosno tuđ rad predstavila kao svoj pošto je i 2015. godine Ministarstvo kulture iskeširalo 840.000 dinara za još jedan takozvani projekat, odnosno prvu fazu istog projekta kada su uspešno izvedeni konzervatorsko restauratorski radovi na 12 slika i ukrasnih ramova, ali sada iz poklon- zbirke Feodore Imrei Riči iz Narodnog muzeja Pančevo pri čemu je namerno prećutana činjenica da je zapravo reč o delovima jedne te iste zbirke koji su u različito vreme dospeli u Muzej. Naravno, i ovde je u medijima talambašeno kako je izvedena obimna konzervatorska dokumentacija sa fotografijama stanja pre, za vreme i posle izvođenja konzervatorskih i restauratorskih radova.

Međutim, sada stvari postaju jako zanimljive jer je prema izveštaju o radu Jovana Pantića, kao i po standardima konzervacije neophodno fotografski snimiti zatečeno stanje slike sa prednje i zadnje strane, takođe stanje nakon skidanja ukrasnog okvira sa slike, stanje celine i detalja tokom radova i kompletno stanje nakon završetka radova na konzervaciji i restauraciji . Da je konzervacija i restauracija rađena u Narodnom Muzeju Pančevo taj posao bi trebao da radi muzejski fotograf Radovan Đerić za platu a pokazalo se da nije jer je preko potrebno bilo da se neko kao tezgaroš ugradi u takozvani projekat kako bi se oprale pare.

Posebna je zanimljivost i samo zapošljavanje Gordane Stojanov Đurađević koja je navodno zaposlena kao slikar konzervator. Naime, istog dana kada je otkaz dobila prethodna konzervatorka za koju navodno nije bilo novca za platu a naprasno je za Đurađevićku novac pronađen i to u obilatim količinama, čime je samo potvrđena izreka da su pare da se spičkaju, posebno ako su tuđe. Iz plana rada Narodnog muzeja Pančevo za 2015 godinu, delovodni broj 72 od 27 januara 2015. godine tačnije iz popisa zaposlenih na strani 7 I 8 vidi se da je pod rednim brojem 19 naveden kustos Dimitrije Jovanov kao radnik na određeno vreme sa koeficijentom 17,44 pod rednim brojem 20., čistačica Jolan Varga sa koeficijentom 7,06, oboje kao radnici na određeno vreme, te pod rednim brojem 23 konzervator restaurator Gordana Stojanov Đurađević kao lice angažovano po osnovu stručnih usluga sa koeficijentom 17,30 mada već 36 meseci zapravo prima bruto platu od 97.000 dinara a sve slikarsko konzervatorske poslove rade Pantić i ekipa.

Na ovaj način drugarica direktorka je omogućila neosnovano bogaćenje Đurađevićki i arčenje državnog novca u ukupnom iznosu od 3.492.000 čime je plaćeno Đurađevićkin plandovanje dok je za stvarnu konzervaciju Ministarstvo u periodu od 2015-2017 iskeširalo preko 2.500.000 čime je plaćen čitav niz tezgaroša.

Međutim, to nije sve, jer je u međuvremenu već pomenuti Jovanov, uprkos zabrani novog zapošljavanja, naprasno zaposlen za stalno, iako na pitanje članova Upravnog odbora nikada nije prikazana i dostavljena tražena saglasnost Ministarstva za njegovo trajno zapošljavanje a po svemu sudeći drugarica direktorka se teško ogrešila o čistačicu Jolan Varga koju je prethodni direktor primio na upražnjeno radno mesto u stalni radni odnos, da bi potom drugarica direktorka odjednom uokolo mahala i ucenjivala Vargu neprodužavanjem ugovora da bi na kraju Vargina plata bila pokrivana sredstvima Ministarstva kulture dobivenim za projekat čiji je navodni rukovodilac Dimitrije Jovanov!

Ima tu još puno jakih stvari za koje tek treba pronaći odgovor i postaviti pitanje krivične i materijalne odgovornosti raznih likova iz velike muzeološke lože smenjene drugarice direktorke Svetlane BMW Mesicki, poput, recimo, ovog: da li su i kada su uopšte raspisane i oglašene javne nabavke za izvođenje slikarsko konzervatorski radova u 2015., 2016. i 2017. godini i po kom osnovu je recimo posao obavljen u 2016. godini delom poveren Jovanu Pantiću a delom izvesnoj Ivani Stevanović iz Centralnog Instituta za konzervaciju te Željku Simiću, tapacireru nameštaja čiji izveštaj je primljen 30.12. 2016. i u Narodnom Muzeju Pančevo zaveden pod brojem 194/09 od 30. 12. 2016.

Dalje, da li postoji i kakva je odgovornost muzejske pravnice zaposlene na nepostojećem radnom mestu muzejskog sekretara, graciozne Ivane Bubnjević koja je svakako morala da sve ovo upakuje u nekakvu legalističku formu. Postavlja se i pitanje krivične odgovornosti i sukoba interesa Jovane Vuković koja u muzeju radi na radnom mestu knjigovođe -referenta opštih poslova, iako jedna te ista osoba ne može da vodi knjigovodstvo i blagajnu, a posebna je priča što se već godinama knjigovodstvene usluge plaćaju agenciji Dragana iz Pančeva sa sedištem u ulici dr Svetislava Kasapinovića br. 14, koja je u vlasništvu izvesne Dragane Vuković koja je slučajno majka Jovane Vuković a opšte je poznato da, kad god je neka od brojnih inspekcija dolazila u Muzej, majčica i kćerkica su popodne uveče, a po potrebi i neradnim danom, pretvarale Muzej u Institut za majku i dete i vredno radile na štimovanju knjigovodstvene dokumentacije!

Takođe se postavlja pitanje i krivične odgovornosti nezakonito zaposlenog Dimitrija Jovanova, navodnog rukovodioca još navodnijeg projekta restauracije slika i nameštaja zbirke Smederevac-Riči a to iz vrlo prostog razloga jer je kao rukovodilac projekta aminovao sve ovakve muljaže i arčenje para a to verovatno iz nekog od sledećih razloga: možda mu je drugarica direktorka nečim pretila, recimo neprodužavanjem ugovora ako se ne složi, možda se utalio u nekom procentu a možda ga je toliko šarmirala već spomenuta Jovana Vuković sa kojom se dugo vremena zabavljao a zahvaljujući kojoj je postao poznat i kao muzejski rogonja pošto mu je slatka mala Jovana Vuković dugo vremena nabijala rogove, u krevetu, u spavaćoj sobi drugarice direktorke, gde je odlazila pod izgovorom zalivanja cveća i hranjenja kućnih ljubimaca!

Što se same dragocene zbirke Smederevac, ono što se poslednje tri godine prodaje kao navodni muzeološki vrhunac ravno je diletantizmu, odnosno muzeološkom dnu i još dva metra niže. Tako je nekome pala na pamet ingeniozna ideja da se naprave prigodne postavke, samo bez jasnog cilja i svrhe pa je tako u svečanoj Sali svojevremeno napravljena skaradna ambijentalna postavka sa sve cvećem i voćem nasred stočića, nasumično natrpanim predmetima u vitrini i odnekud dovučenim polukoncertnim klavirom koji nije imao ama baš nikakve veze sa porodicom Smederevac a sve radi navodne ambijentalnosti.

Još jedna stupidna ideja bila je priređivanje izložbe bez cilja i smisla pod gromoglasnim imenom Olga Smederevac u svojoj kući a u povodom eminentne pančevačke kulturološke manifestacije Dani Vajferta pri čemu do danas nikome nije bilo jasno kakva je međusobna veza Olge Smederevac i njene umetničke zbirke sa pivom, Vajfertovom pivarom i samim Đorđem Vajfertom.

Uglavnom, ova izložba se svela na najobičnije kačenje slika na zidove, ponegde sa pogrešnim atribucijama a umesto najelementarnijeg kataloga makar sa kratkim biografijama autora izloženih dela, osvanuo je samo stupidni deplijan sa još stupidnijim tekstom čime je vrednost ove do danas nikada u celini izložene zbirke dodatno urušena njenim pretvaranjem u oplemenjivač masovnog lokerskog pokreta! Naravno čitavu budalaštinu je trebalo dodatno degradirati a za to se svesrdno potrudila nekakva glumičica Marta Bjelica koja je na otvaranju izložbe glumatala Olgu Smederevac.

Naravno, na toj kapitalnoj izložbi bili su prikazani i kapitalni konzervatorski biseri pa je tako recimo akvarel "Krave" Jovana Bijelića osvanuo u smandrljanom ramu na kome je nedostajalo najmanje 40 % plastične štuko - dekoracije!

Ni slika malog formata "Moskva" Leonida Brailovskog nije izgledala mnogo bolje jer je ram bio velikim delom odran dok je ram "Ciganke" Ismeta Mujezinovića takođe bio sa velikim defektima ukrasa!

Posebna je priča stanje nakon tzv. konzervacije i restauracije slike Portret Ivana Gundulića, rada Marka Murata, koji je nakon radova osvanuo doslovce odran i bez sjaja, što samo po sebi dokazuje da ni rukovodilac projekta ni navodni slikar konzervator, pojma nisu imali kako prezentirati sliku već su sve prepustili tezgarošu sa strane koji je mrtav hladan sliku doveo u stanje u kakvom nikada nije bila, naturajući svoju viziju slike preprskane lakom bez sjaja u spreju.

Sve ovo ni najmanje ne čudi jer se prema izveštaju Jovana Pantića jasno vidi da su sve slike doslovce oprane rastvorom deterdženta Vulpex koji je bio toliko agresivan da ga je nakon tretmana trebalo neutralisati kako bi se sprečilo oštećivanje slike. Prema raspoloživim podacima isti taj Vulpex je deterdžent koji ne pravi sapunicu idealan za pranje i ribanje apsolutno svega od papira do kamena, perja, tekstila kože, tepiha, nameštaja, slika, oružja, nakita, školjki, mermera kamena itd a koji se mora prethodno rastvoriti pa bi stoga bilo jako zanimljivo videti ko je uopšte pratio ove radove.

Inače, taj Vulpex u pakovanju od 1. litra košta 33 evra što je dovoljno za 10 litara rastvora pa bi bilo jako zanimljivo videti koliko je Pantić nabio cenu za svoje usluge! Ista je stvar sa Lukasovim mat - lakom u spreju kojim je kao matirao sve slike. Elem, jedna sprej boca tog laka košta 16, 5 evra, odnosno, nešto manje od 2. 000 dinara a sigurno je da Pantić nije utrošio pedeset boca niti pet litara Vulpexa što opet sa druge strane pokazuje da kod nas postoji i jedna specifična slikarsko konzervatorska mafija što se ogleda što redom gotovo svi slikari konzervatori rade za platu u muzeju ili zavodu gde u ime firme pišu ponude a privatno šalju mnogo manje ponude, na osnovu kojih dobijaju posliće i poslove, da bi kasnije od skromne konzervatorske platice nabavili opremu: vakum stolove, ramove za natezanje slika, hemikalije malko donesu sa posla, malko kasnije kupe neki stančić, lepo sebi urede dodatni prostor a kada je teren u pitanju redovno su dobijali platu dnevnice i honorare iako su recimo na teren iz Beograda išli u Pančevo, dakle na daljinu od 20 km ali su ipak tražili I dobili sve to.

Inače sam Pantić je pre dvanaest godina posredovao u nabavci najsavremenije opreme za konzervaciju slika koju je kupio Narodni Muzej Pančevo a na kojoj danas nema ko da radi a to iz prostog razloga jer se Gordana Stojanov Đurađević prvenstveno bavila pozlaćivanjem ramova za ikone za potrebe SPC u Pančevu a najmanje od svega restauracijom slikarstva, iako je drugarica direktorka Svetlana BMW Mesicki, u vreme teškog oštećivanja kulturnog dobra izuzetnog značaja, čuvene Seobe Srba, i to dejstvom vlage nastale prokišnjavanjem ispred same slike mrtva hladna javno govorila kako se o slici brine vrhunski konzervator za koga se zna da je studirala na bizarnoj Visokoj školi - Akademiji srpske pravoslavne crkve za umetnost i konservaciju na kojoj je upravo Pantić svojevremeno bio i profesor. Svojedobno je na jednom sastanku u Beogradu, bilo veoma zanimljivo pošto je nekoliko doktora nauka, muzejskih savetnika i slikara - konzervatora takođe muzejskih savetnika raspravljalo o pojedinim "eminentnim" slikarima konzervatorima pošto su ti doktori nauka imali priliku da vide štetočinske zahvate brojnih pseudo konzervatorskih epigona pa je tako na red došla i Gordana Đurađević - Stojanov, nepostojeći slikar konzervator Narodnog muzeja Pančevo za koju su na pomenutom sastanku svi jednoglasno rekli da ni o čemu nema pojma što zapravo ni najmanje ne iznenađuje i to iz prostog razloga jer je konzervaciju završila ne na zvaničnoj akademiji već na paradržavnoj Crkvenoj akademiji za konzervaciju umetnina srpskih a i to nakon ko zna koliko godina studiranja, pošto se tokom čitave profesionalne karijere bavila svime osim konzervacijom i restauracijom slika, recimo lepljenjem pozlate na ramove ikona i ikonostase, a daleko profitabilnije je svakako bilo organizovanje manifestacija u skaradnoj pančevačkoj birtiji Dukat kod Peconijeve Pekare, gde je Đurađevićka godinama izigravala hostesu i animatorku.

Tamo je godinama dežurni muzikant bio njen ljubavnik, inače doživotni propali student Crkvene akademije, Aleksandar Alimpić, koji je, po Đurađevićkinoj liniji, postao i eminentni saradnik Muzeja jer mu je Svetlana BMW Mesicki organizovala i izložbe ikonopisa, radionicu ikonopisa kao i lumperajke pod izgovorom etno muziciranja.

U međuvremenu, Alimpića je strefio harc - šlus a Đurađevićka je pokušala da se pomiri sa mužićem ali sve to ni najmanje nije zasmetalo da neometano pravi turneje po pančevačkim birtijama pri čemu se pokazalo da joj je najveće konzervatorko pregnuće - tovarenje slika u kombi radi nošenja na konzervaciju kod Jovana Pantića a naravno, pošto je reč o državnim parama red je bio da se svi dobro ugrade pa bi bilo jako interesantno videti kome su sve od para za projekat isplaćivane dnevnice i od kojih para su danima nedeljama, mesecima i godinama plaćani performansi velikih ždranja u restoranima Grobljanska Kasina i Mali Raj na kojima su redovno bili prisutni drugarica direktorka BMW Mesicki Svetlana, "vrhunska" konzervatorka Đurađević Stojanov Gordana, nepostojeća radnica Vanja Radenković I naravno rukovodilac nepostojećeg projekta Dimitrije Jovanov.

Takođe bi bilo jako zanimljivo videti od kojih para i sa koje pozicije su plaćane sve moguće količine svih vrsta pića koje su redovno kombijem najbolje veletrgovine donošene u Muzej!

Nikome ni najmanje nije zasmetalo ni redovno pijančenje u muzeju gde su redovno konzumirana i najbolja vina, a o kojim se količinama radi, najbolje govori činjenica da su zalihe najprobranijeg pića uglavnom trošile za lične potrebe direktorke i njene kamarile, a ponekada i za posluženje gostiju. Doduše, drugarica direktorka je pokušala da izigrava i trezvenjaka, ali tako što je uokolo šetala sa plastičnom flašom navodno napunjenom vodom a zapravo je bila votka koja nema miris ili neka brlja.

Naravno, i ovo cuganje je plaćano državnim parama ali se nedavno flaša rakije razbila tako da je drugarica direktorka od tada u dubokoj ucveljenosti, a pogotovu od pre desetak dana kada je neko postavio pitanje pravdanja para što je njoj došlo kao uvreda! U svakom slučaju, ovo je samo vrh ledenog brega, zbog čega će i Tužilaštvo i finansijski forenzičar imati pune ruke posla!

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane