Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Su(lu)dovanje

Koja mafija vlada u srpskom pravosuđu (109)

Kada se naredi, sudu nisu potrebni dokazi

Srpski sudovi još donose presude "U ime naroda". I, uglavnom, protiv naroda, odnosno običnih građana, koji ne pripadaju gornjoj strukturi društva, niti organizovanim kriminalnim grupama koje drže na vezi i apanaži veći broj sudija i državnih tužilaca. Za razliku od državnih tužilaca, koji svojim zamenicima mogu da izdaju obavezujuća uputstva, sudije su potpuno samostalne u svom radu i odlučivanju. Na žalost, najveći broj delilaca pravde tako se i ponaša - nasilno, priprosto, ne poštujući zakonitost ni javni moral. Za tužioce i delioce pravde u Srbiji birani su podobni i prepodobni, loši studenti i još lošiji ljudi. Zašto se nemo posmatra propadanje i sunovrat Srbije i pravosuđa? Zašto je za ministra postavljena Nela Kuburović, koja za svoje 34 godine života nije donela nijednu presudu, nije podigla nijednu optužnicu? Očigledno je dizala nešto drugo. O tome piše, za ovaj broj, istraživač Magazina Tabloid Milica Grabež

Milica Grabež

U prošlom broju smo započeli opisivanje organizovane kriminalne grupe sudija koja deluje u Apelacionom sudu u Beogradu, koja je pravdu stavila u izlog, na rasprodaju. Kobne posledice delovanja ove bande osećaće se godinama, jer su, kao zamenike, ostavile svoju decu, sinove, snaje, zetove, da po njihovom aršinu dele pravdu i zgrću novac.

Više javno tužilaštvo u Beogradu primilo je krivičnu prijavu protiv zamenice predsednika Apelacionog suda u Beogradu Perside Jovanović, koja, iako nije ni po zakonu, ni po prenetim ovlašćenjima mogla da odlučuje o podnetim zahtevima za izuzećem sudija ovog suda, ipak, svesno kršeći zakon, donela ta rešenja, da bi njene koleginice, iz iste organizovane kriminalne grupe, zaštitila i omogućila im da odrade poslove, do kojih im je stalo.

Prijavu je tužilaštvo zavelo pod broj KT 576/2017. Zamenik tužioca odlučio je da sprovede istražne radnje, jer je reč o krivičnom delu koje se godini po optužnom predlogu. Saslušaće gospođu Jovanović i verovatno će podići optužni predlog, uz uslov da Visoki savet sudstva pomenutoj Persidi oduzme imunitet. Zaista, ovo je prvi put da tužilaštvo nije odbacilo prijavu podnetu protiv sudije zbog kršenja zakona, a ono je, zaista, toliko očigledno, da bi teško moglo da se brani pred međunarodnim institucijama.

Zašto je zamenica predsednika Apelacionog suda u Beogradu Persida Jovanović neovlašćeno odlučila da odbaci zahtev za izuzećem sudije Milice Popović Đuričković, prve zamenice predsednice ovog suda i Milanke Vukčević, predsednika trinaestog parničnog veća?

rganizovana kriminalna grupa (OKG)

Duže od dve decenije sudija Milica Popović Đuričković rukovodi sudovima. Bila je, da podsetimo, zamenica, a potom i predsednik Petog opštinskog suda u Beogradu, a od 1. januara 2010. godine je i prvi zamenik predsednika Apelacionog suda u Beogradu, u kojem se odlučuje u poslednjoj instanci o parničnim i krivičnim predmetima za područje Beograda, Pančeva, Smedereva i Valjeva.

Kao predsednica Petog opštinskog suda u Beogradu, gospođa Milica je razvijala biznis. Pažljivo je ulagala stečeni koruptivni novac u nekretnine. Danas njen stambeni fond iznosi preko 9 ari! (Oko 900 kvadrata). Građani Voždovca i Grocke i prigradskih naselja prituživali su se na sudije tog suda, pogotovu na predsednicu Milicu Popović Đuričković. Ona se plašila pisanih žalbi poznatog cvećara Pavla Bogićevića, koji je pominjao njen stan od 144 kvadrata. Danas se gospođa Milica smestila u elitnom kvartu, u ulici Dragiše Brašovana broj 4 na Bežanijskoj kosi.

Kada je u reformi pravosuđa gospođa Milica izabrana, kao podobna, za sudiju Apelacionog suda u Beogradu, unapredila je i sudije svog suda, koji su joj bili verni i odani. Danas je u Apelacionom sudu Zorana Delibašić, Dragana Boljević... U Specijalnom sudu su Danko Laušević, Zorana Trajković...

Čim je izabrana za sudiju Prvog osnovnog suda u Beogradu, snaha gospođe Milice Đuričković, Ana Trifunović je postavljena za predsednika krivičnog veća. Njen otac je ispisnik njene svekrve - Predrag Trifunović, iz Požarevca, koji je duže od 20 godina sudija Vrhovnog suda u Beogradu i Vrhovnog kasacionog suda u Beogradu. Ana dobija ekskluzivne predmete, jer niko ne želi da se zameri kartelu njenog oca i svekrve. Njen suprug Vuk Đuričković je postavljen, odmah po izboru, za predsednika trećeg veća u Odeljenju za radne sporove u Trećem osnovnom sudu u Beogradu.

Predsednica parničnog veća Apelacionog suda u Beogradu je i sudija Milanka Vukčević. Gospođa Vukčević je desna ruke Milice Popović Đuričković. Ona je skoro 15 godina bila sudija Opštinskog suda u Sopotu. Rođena je u Peći, odakle je i njen muž Božo Vukčević, koji je advokat u Sopotu. Ovu šumadijsku varoš potresla je afera kada je otkriveno da Milanka održava intimnu vezu i sa advokatom Zoranom Brakovićem iz Sopota, koji je bio njihov kućni prijatelj. Zorana je odmah napustila supruga, jer je za malu varoš to ipak bila velika sramota. Božo je pokupio stvari i iselio se iz stana u Kneza Miloša broj 60. u Sopotu, ali se posle mesec dana vratio Milanki. Možda zbog dece, jer imaju odraslog sina i kćerku.

Jedan penzionisani policijski službenik svedoči za Magazin Tabloid o nasilju koje je Milanka sa svojom grupom terorisala podkosmajska sela i Sopot.

- Dok je bila u dugogodišnjoj vezi sa gospodinom Brakovićem, ističe policijski službenik koji je otišao iz Sopota, on je pisao sve njene presude. Koga je on zastupao, taj je dobio spor. Barem u Sopotu. Mi smo pokušavali da krenemo u akciju i da ih pohapsimo. Njen muž je uglavnom branio u krivičnim predmetima, jer je Milanka sudila parnicu. Mi uhapsimo lopove i nasilnike, sud ih odmah pusti. Brani ih advokat Božo Vukčević. Srećom, tada je Peto opštinsko javno tužilaštvo pokrivalo rad suda u Sopotu, pa se ono žalilo na odluke i presude, koje su ukidane od Okružnog suda u Beogradu. Sećam se da smo jednom otišli kod zamenika Okružnog javnog tužioca u Beogradu, mislim da se zvao Ukropina, da ozvučimo kabinete, da ih izvedemo na sud, jer su građani bili masovno revoltirani zbog njihove sprege, zbog koje su sastavljani lažni testamaneti, u ostavinskim raspravama gubili su nasledstvo, sve odluke su donošene u krevetu Milanke i Zorana... On nas je kasnije obavestio da istražni sudija nije bio voljan da izda takav nalog - svedoči bivši policijski službenik iz PS Sopot.

Kada je Milanka 2000. godine izabrana za sudiju Okružnog suda u Beogradu, u drugostepeno krivično odeljenje, OKG iz Sopota je dobila moćnog zaštitnika, jer je veliki broj presuda iz Sopota dolazio u veće u kojem je sudila i Milanka. Ona je dobro sarađivala sa sudijom Bojanom Ninković Pavlović (danas bez ovog drugog prezimena). Bojana je takođe sudija Apelacionog suda u Beogradu, u odeljenju za radne sporove. Prohodnost gospođe Vukčević je zaista velika, jer nju nije sramota da kod kolega interveniše kako da se presude predmeti u kojima je prisutan njen interes.

A, Milanka ima i saučesnicu, sudiju Vesnu Karadžić Ristić, koja je član veća kojim ona predsedava. Vesna beaspogovorno izvršava Milankine direktive. I ona je slobodna žena, kao i Milanka, odaje se životu. Počela je kao sudija Prvog opštinskog suda u Beogradu. Učila se na stolovima i u sobama hotela Turist u Sarajevskoj ulici. Čim je izabrana za sudiju, otišla je u inostranstvo, jer joj je muž, čije prezime i danas nosi, bio diplomata.

Sudija Vesna stanuje u strogom centru Beograda (Kralja Milutina broj 10), u prostranom stanu. Koliko ona ima potrebe za isticanjem, svedoči i podatak da je uspela u pošti da izdejstvuje broj telefon 364-0-364. Nivo znanja gospođe Karadžić Ristić je na nivou studenta Pravnog fakulteta u Beogradu. Kao član veća, uvek pomaže Milanki Vukčević da ima većinu prilikom glasanja. Sve presude Vesne Karadžić Ristić pišu sudijski pomoćnici ili stručni saradnici.

Predsednik Apelacionog suda u Beogradu Duško Milenković ne smeta ovoj organizovanoj kriminalnoj grupi, koja nije jedina OKG u ovom sudu. Njemu je važno da članovi ovih grupa i njemu izađu susret, kada se od njega traži da se donese presuda koju žele druge OKG (organizovane kriminalne grupe). Kada je veće ovog suda odlučivalo o žalbi koju je na presudu Višeg suda u Beogradu - Odeljenja za organizovani kriminal izjavili branioci sudije Višeg suda u Beogradu Branislava Blažića, žalbeno veće kojim je predsedavao sudija Dragoljub Đorđević, glasalo je da se presuda ukine. Milenković je dobio drugačije instrukcije i uspeo je da natera troje sudija da glasaju da se donese osuđujuća presuda, smanjivanjem kazne na godinu dana zatvora, a predsednik veća i sudija Nadežda Mijatović, koja je i zamenica predsednika suda, ostali su pri stravu da se presuda mora ukinuti, kao nezakonita. Predsednik suda je likovao. Treba napomenuti da je on sudio u veću Okružnog suda u Beogradu zajedno sa sudijom Blažićem, i sigurno zna da Blažić, kao i on, dok je bio u tom veću, nisu tražili nikakve usluge, da bi presudili zakonito.

Godišnje organizovane kriminalne grupe iz Apelacionog suda u Beogradu, trgujući uticajem i kršenjem zakona, koji umesto da primenjuju tumače po svojoj volji, inkasiraju nekoliko desetina miliona evra. Poimenično se zna koliko koji sudija u ovom sudu ima stanova, automobila, vikendica, ljubavnica, koliko računa u bankama. Samo jedna trećina sudija nikada nije naplatila svoje presude, mada i među njima ima onih koji ''izlaze u susret'' predsedniku i zamenici predsednika suda Milici Popović Đuričković.

Istraživači Magazina Tabloid raspolažu značajnom količinom informacija o zlodelima sudija ove ''kuće pravde'', koje ćemo nastaviti da objavljujemo, po prioritetu.

Uđe, a nema traga

Apelacionim sudom u Kragujevcu danas rukovodi sudija Dubravka Damjanović. Ona je nasledila mesto vršioca funkcije predsednika suda Vesnu Petrović, sudiju Apelacionog suda u Beogradu.

Apelacioni sud u Kragujevcu je, takođe, jaka organizovana kriminalna grupa, koja je pod direktnom kontrolom kragujevačke grupe koja je stacionirana u Visokom savetu sudstva. Sudija Dragomir Milojević je predsednik Vrhovnog kasacionog suda i predsednik je Visokog saveta sudstva, u kojem mu društvo i glasove podrške čine sudija Miroljub Tomić, bivši predsednik, Apelacionog suda u Kragujevci i Ivan Jovičić, bivši sudija Osnovnog suda u Gruži i sudija Višeg suda u Beogradu.

Kada gospođa Duda nešto zamsili, to mora i da se sprovede! Nekako postaje praksa da osuđenog osude na pravnosnažnu kaznu sudije istog suda.

Viši sud u Kragujevcu, u veću kojim je predsedavao sudija Miroslav Lepojević, dva puta je oslobađao od krivične odgovornosti Zlatka Miloševića iz Kragujevca, oca troje dece i Miloša Milovanovića, oca dvoje maloletne dece.

Dvojicu optuženih pred krivično veće izvelo je Više javno tužilaštvo u Kragujevcu, tvrdeći da su njih dvojica, za vreme radnog vremena, u toku septembra 2013. godine, u toaleti preduzeća ''Šumadija DES'', u više navrata, po prethodno učinjenom dogovoru, upotrebom sile, izvršili obljubu nad oštećenim D.J. koristeći njegovu fizičku i psihičku nemoć.

Sudsko veće je zaključilo da nisu dokazane tvrdnje Višeg javnog tužilaštva. Prvo, oštećeni je ispitan pred istražnim sudijom u prisustvu majke i socijalnog radnika u preduzeću, što je suprotno zakonu, te se na ovom iskazu ne može zasnovati presuda. Sud je cenio i nalaz sudskog veštaka iz Beograda dat 24. septembra 2013. godine, koji je potvrdio da u rektumu oštećenog D.J. nije nađen DNK okrivljenih, nakon čega je istražni sudija okrivljenima i ukinuo pritvor.

Ali, neće to moći tako, ako Duda kaže.

I Apelacioni sud u Kragujevcu na glavnom pretresu, u veću sastavljenom od sudija Žarka Stevanovića, predsednika veća, Milevke Milenković i Dragice Radosavljević, preinačuje oslobađajuću presudu i osuđuje okrivljene na po pet godina zatvora. Sud zaključuje da je tačno da je oštećeni ispitan pred istražnim sudijom na nezakonit način, prihvata nalaz sudskog veštaka da nije nađen DNK okrivljenih u rektumu oštećenog, (a da je nađena sperma) da nema svedoka ovom događaju, da su okrivljeni negirali bilo kakvu vezu sa oštećenim.

Ali, sud kaže da, iako oštećeni, saslušan pred ovim većem Apelacionog suda u Kragujevcu nije mogao dati razumljive iskaze, koji se mogu dovesti u sumnju, ostali svedoci to potvrđuju! A svedoka nije bilo, osim onih koji su imali posredna saznanja. Sud prihvata i nalaz veštaka da nema DNK oštećenih, ali mudro zaključuje da je to zbog toga što nijedan od dvojice okrivljenih nije ejakulirao prilikom polnog odnosa! Sud prihvata da je bris uzet od oštećenog od strane stručnog lica, ali je odbio da sasluša veštaka da li moguće da prilikom snošaja dvojice optuženih nisu ostali trgovi dovoljni da se identifikuje njihov DNK. I čija je odna sprema u rektumu oštećenog?!

I eto pet godina zatvora.

Osuđeni se žale, ali opet Apelacionom sudu u Kragujevcu, koji u trećem stepenu odlučuje u veću kojim predsedava sudija Aleksandar Blanuša. Sud potvrđuje presudu istog suda, kao zakonitu!

Optuženi su na izdržavanju kazne, njihovo petoro dece i njihove supruge žive od socijalne pomoći, jer je predsednica Apelacionog suda Dubravka Damjanović Duda tako odlučila. Kakvi dokazi, kada ona tako odluči! Takvo je danas srpsko pravosuđe. Dokazi nisu potrebni.

A 1. Trstenik: umesto u zatvor, pušten na slobodu za 250 hiljada evra

Grupa ogorčenih građana Trstenika napisala je pismo Magazinu Tabloid povodom toga što je zamenik višeg tužioca iz Kraljeva, Miloš Bzenić, pustio na slobodu lokalnog kriminalca, Petra Simonovića, nakon teškog krivičnog dela zbog koga je trebalo da provede barem jednu deceniju u zatvoru.

......

U javnosti već poznati ''kontroverzni biznismen'' iz Trstenika, Petar Simonović, zvani "Pera diler", 28. maja prošle godine, svojim blindiranim džipom marke BMW specijal, na putu Kruševac-Trstenik, kod mesta Osaonica, pri velikoj brzini, usmrtio Vasilija Nikolića, oca petoro dece, a njegovu suprugu Milu ostavio doživotno unakaženu koja se i dalje bori za život! Da li je ovaj kriminalac zvani "Pera Diler" uhapšen po nalogu tužioca? Jeste, ali je pušten iz pritvora posle samo nekoliko dana!

Da se radi o vrlo dobro organizovanoj mafiji, govori i podatak da u zaštiti njegovih nedela učestvuju i neki državni službenici, pa je tako ovaj diler i zelenaš do sada usmrtio tri osobe, a za to nije odležao ni dana zatvora! To što je on na slobodi, zaslužni su tužioci, sudije ali i neki službenici MUP-a, sa malo više instance

Glavni kolovođa je bivši viši tužilac Miloš Bzenić, sada zamenik tužioca, koji "stoluje" u Kraljevu, a tu je i njegov kolega Miodrag Surla iz Kruševca, preko koga ide sva "papirna procedura".

Čitav trstenički kraj bio je zaprepašten činjenicom da je Petar Simonović pušten na slobodu za sumu od 250. 000 evra, gde su pomenuti akteri sa još nekima podelili plen. I ne samo što je pušten za taj novac, već su mu dali i cenu za dalji sudski proces da ne bi bio gonjen i osuđen!

Ne mora mnogo da se proverava, svako u Trsteniku zna o kakvom se "kalibru" kriminalca radi, kakvog je "morala" i kakve "kvalitete" poseduje. Svi o slučaju njegovog poslednjeg nasilništva na drumu govore: "...Da je psa ubio ležao bi 10 dana, a ne čoveka, siromaha, jedinog hranioca porodice!".

Ta bulumenta, njih trideset mafijaša, već punih 15 godina hara po regionu a i van granica naše zemlje a da im niko ne može stati na put! A, i kako da se zaustave, kad imaju veliku pomoć od ovejanog tužioca Miloša Bzenića, iz okolnog sela Gornja Crnisava, koji se pomoću njih i više nego obogatio. Poseduje milione u raznim pokretnim i nepokretnim stvarima i više računa u stranim bankama koji se vode na tuđa imena.

Tu je stari vuk za uzimanje harača, sudija krivičar Marko Miletić, takođe iz Trstenika, mafijaš koji je "Peri dileru" potpisao puštanje iz zatvora. Bzenić je sve obavio preko svojih veza i manipulacija, isto tako je i završio Pravni fakultet u Nišu. Njegova dva sina su studenti na istom fakultetu, i takođe su ga završili preko veze. Jednog od njih je zaposlio u državnoj službi dok je bila na snazi zabrana o zapošljavanju u državnim institucijama, i to kao sudiju u Osnovnom sudu u Trsteniku. Sudija sudi, kadija tuži i sve to u dogovoru sa još nekim sudijama i tužiocima iz okruženja!

Mi građani Trstenika, žrtve smo ovakve kriminalne mreže i ne možemo više da trpimo očito dobro uigranu državnu mafiju koja ubija i pljačka nedužne ljude. Spremni smo zato da tražimo zaštitu i van ove zemlje, kad već u njoj nema ni zakona ni onih koji treba da ga sprovedu.

A 2. Zagubili su ga

Aleksandar Krstić je 27. septembra 2015. u 00.30 časova zajedno sa jednim drugom izašao iz kafića u Beloj Palanci, kada su ga napala dva mladića kojima su se kasnije pridružila još nekolicina. Jedan od njih je bio Aleksandar Milojković, a drugi Aleksandar Nikolić. Počeli su pesnicama da udaraju Krstića, a to su nastavili i pošto su ih slučajni prolaznici razdvojili. Krstić je dobio dva snažna udarca pesnicom u lice, od kojih je izgubio svest.

Svesti je došao u ambulanti u Beloj Palanci, gde su mu konstatovali dva preloma vilice, zbog čega je odmah prebačen u KC Niš na operaciju i hospitalizaciju.

O ovom događaju je odmah bila obaveštena policija koja je izašla na lice mesta i identifikovala pomenuta dva napadača, protiv kojih je podneta krivična prijava. U međuvremenu je i advokat Krstića, Ljiljana Spasić Manić iz Pirota 13. novembra 2015.podnela još jednu krivičnu prijavu sa dokazima (lekarskim nalazima) kojom Milojkovića i Nikolića tereti za nanošenje teških telesnih povreda, jer su Krstiću ostale trajne posledice zbog kojih je ograničeno radno sposoban i prinuđen da stalno pije lekove. U vreme napada on je imao 21 godinu.

Do danas policija nije postupila ni po jednoj od ove dve prijave, niti je nadležno Osnovno tužilaštvo u Pirotu to od njih zahtevalo. Navodno je predmet negde na nekakvoj proceni i tako već skoro dve godine.

Razlog za ovakvu ravnodušnost nadležnih je činjenica da je otac okrivljenog Aleksandra Milojkovića radnik Ministarstva unutrašnjih poslova, zaposlen u Policijskoj stanici Crvena Reka, mesta iz kojeg je i žrtva."Vrana vrani oči ne vadi", kaže naša narodna poslovica, pa tako ni policajci iz Bele Palanke ne žele da se zamere svom kolegi iz obližnjeg mesta.

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane