Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Do koske

Da li Nemačka pravi "rezervat" za migrante u Srbiji ili radi na islamizaciji celog Zapadnog Balkana?

Polumesec nad Balkanom

Vučićev režim ništa ne čini da spreči iseljavanje Srba iz Srbije, ali je zato širom otvorio sva vrata za dalji dolazak migranata sa Bliskog istoka i iz Severne Afrike. Kao što je pre godinu dana najavila nemačka novinska agencija Dojče Vele (Deutsche Welle), navala novih migranata na Balkanu je nastavljena istog momenta čim je u Berlinu formirana nova vlada. To, naravno, znači samo jedno: kancelarka Angela Merkel sprovodi i dalje "demografski terorizam", ali, ovom prilikom, sa manje buke i, kako ona vurije, "ispod radara". Da li je to tako ili su stvari otišle predaleko pa ih ključna država Evropske unije više ne može kontrolistati? U međuvremenu je Vučić odobrio skidanje viza Irancima i uveo direktne letove Teheran - Beograd i čarter letove do Niša, čime je Srbija postala bezbednosna pretnja za celu Evropu i Zapad. Ali, izgleda, i dalje sa pokroviteljstvom Angele Merkel

Milan Malenović

Da migrantska kriza nije završena potvrđuju poslednja dešavanja u regionu. Vlada Republike Srpske je održala vanredni sastanak na ovu temu (predsednica Vlade RS, Željka Cvijanović, poslala je javnosti i susednom entitetu kao i državama regiona poruku da RS "nema mogućnosti da prima migrante"), a vlasti u Crnoj Gori su najavile pooštrenje kontrola granica prema Albaniji i Kosovu kako bi sprečile dolazak novih grupa migranata. Mađarska i Hrvatska su pojačale svoje granične ograde prema istočnim susedima...Svi su nešto preduzimali, jedino je Srbija ćutala. I dalje ćuti. Vlast u ovoj ekonomski, administrativno, kulturno i na svaki drugi način razorenoj zemlji nema razloga da sprečava dolazak migranata, naprotiv!

Podsetimo, u julu mesecu 2015. godine, „Magazin Tabloid" je u članku „Srbija - nova država Isisa?" ekskluzivno objavio podatke o tome kako su braća Vučić uzela novac od turskih vlasti da bi puštali da migranti prolaze kroz Srbiju. Sredinom aprila 2017. godine, „Deutsche Welle" je objavio prilog Dragoslava Dedovića, koji je „Magazin Tabloid" delimično preneo, a u kome se navodi kako je nemačka diplomatija uložila sve napore "...da spreči prolazak migranata kroz Srbiju, makar do izbora za Bundestag(!) i formiranja nove vlade..." Bila je, dakle, dogovorena pauza, a ne konačni prekid balkanske rute.

U međuvremenu je u Nemačkoj formirana nova vlada i izbeglička kriza na Balkanu je mogla da se nastavi, upravo onako kako je najavio „Deutsche Welle", a što se sada i dešava. Međutim, sada je ruta izmenjena u odnosu na onu od pre godinu ili dve dana i tek se sada jasno vidi zbog čega je interes Erdogana bio da daje milione evra Aleksandru Vučiću da primi izbeglice sa Bliskog Istoka.

Posle vanredne sednice vlade Republike Srpske iz njenih najviših krugova se čulo mišljenje kako dolazak oko 50.000 migranata (kako se tada očekivalo) treba da promeni odnos snaga tri verske zajednice i da muslimani budu u apsolutnoj, a ne samo relativnoj većini u Bosni i Hercegovini. Sve je to dogovoreno između Erdogana i Izetbegovića, a važnu ulogu, po prirodi stvari mora da ima i Vučić, jer je Srbija nezaobilazna na toj ruti.

Ministar unutrašnjih poslova Srbije Nebojša Stefanović sredinom maja je izneo podatak kako po zvaničnim evidencijama u Srbiji boravi 2.900 migranata. Procene samog MUP-a, međutim, govore o najmanje deset puta toliko izbeglica, a broj koji je pomenuo ministar Stefanović odnosi se isključivo na one koji su obuhvaćeni zvaničnom evidencijom, a ni te cifre nisu sigurne.

Za svakog migranta koji se nalazi u prihvatnom centru država Komesarijatu za izbelice plaća 30 evra na dan, a novac se kasnije refundira iz fondova Evropske Unije. To znači da Komesarijat dnevno dobija skoro 100.000 evra, odnosno mesečno oko tri miliona evra! Iz tog razloga je komesar za izbeglice Vladimir Cucić zainteresovan da naduvava brojku migranata koji su pod kakvom-takvom državnom kontrolom. Ali, čak i ako prihvatimo cifru od 2.900 u prihvatnim centrima kao tačnu, to bi značilo da armija od oko 25.000 do 26.000 njih slobodno luta Srbijom i čini šta hoće.=

U centru Šida je do skoro kampovala grupa od oko 500 izbeglica i u taj kraj ni policija nije smela da uđe. Ali, kako su stanovnici ove pogranične opštine zapretili da će sami rešiti taj problem, država se smilovala i raselila migrante. Sada se problem preselio u Beograd, ali i u druge gradove Srbije. U prestonici postoje čak tri velike migrantske naseobine, od kojih je jedna u centru grada, a da to nikog od nadležnih ne uzbuđuje.

Voždovac je jedna od centralnih beogradskih opština na kojoj, u neposrednoj blizini crkve u Ulici vojvode Stepe živi nekoliko stotina neprijavljenih migranata i to u državnim stanovima datim drugim licima na korišćenje. U kraju oko Kostolovačke ulice (koja je paralelna sa Vojvode Stepe) izgrađeno je više zgrada u kojima su stanovi dodeljivani romskim porodicama raseljenim iz „kartonskih" naselja parama koje su tada davale EU i Soroševa fondacija. Danas u većini tih stanova žive migranti koji pravim stanarima, koji su u međuvremenu ponovo otišli u neku „kartonku", plaćaju kiriju. Stanovi su u vlasništvu grada, ali se tamo niko ne interesuje šta se dešava sa tom imovinom, ko je i kako koristi.

Sudeći prema izveštajima koji su pristigli u našu redakciju, identična je situacija i u Ulici Ljube Šercera, ali i u kompleksu zgrada između Gostivarske ulice i Vojvode Stepe (sve u opštini Voždovac). U ove krajeve odavno više ni policija ne zalazi, a retka su i vozila gradske čistoće, pa se ulicama širi nesnosan smrad. Tu su u međuvremenu nikle prodavnice i drugi sadržaji namenjeni isključivo migrantima, što pokazuje da oni planiraju ovde duže da se zadrže. Na vidiku je prava "arabizacija" i "afrikanizacija" pojedinih delova Beograda i od te pošasti ga niko neće sačuvati, sve dok je Vučićev režim na vlasti.

Još dva velika ilegalna centra za prihvat migranata u Beogradu su u Zemun Polju i u Borči. I tu se oni, najčešće, naseljavaju u socijalnim stanovima datim mahom Romima (mada ima i korisnika drugih nacionalnosti). Jedna čitateljka iz Borče nam je javila kako u međuvremenu ne koristi više Gradski saobraćajni prevoz kada dolazi u centar, već voz. "...Migranti su postali nesnošljivi", pisala nam je ona, dodajući da se "...u autobusima ponašaju kao da su kod kuće". Voz ne mogu da koriste, jer u isti može da se uđe samo sa validnom kartom, a oni ne žele da troše pare na to.

O svemu ovome ćute gradske i republičke vlasti. Vlast ćuti i kada je u pitanju privremeno nastanjivanje migranata arapskog ili severno-afričkog porekla u i inače neuralgičnoj Raškoj oblasti, koju pojedini nazivaju i Sandžakom. Taj kraj kontrolišu nekadašnji muftija Muarem Zukorlić i doživotni ministar Rasim Ljajić. Sa obe strane srpsko-crnogorske granice u tom planinskom i zabačenom kraju nalaze se ilegalni centri za privremeni prihvat izbeglica koje se, čim se za to ukaže prilika, prebacuju preko granice u Republiku Srpsku, a zatim dalje u Federaciju BiH gde uživaju zaštitu člana bosanskog predsedništva i lidera SDA Bakira Izetbegovića.

Iz svega ovoga proizilazi kako će migranti nastaviti nesmetano da ulaze u Srbiju, ali će ubuduće manje na udaru njihovih seoba biti severni delovi Republike, a mnogo više oni jugo-zapadni. Mnogi od njih će ovde i ostati, pa nije više daleko dan kada će u Srbiji, kao danas u Nemačkoj, skoro polovina dece mlađe od pet godina biti stranog (u ovom slučaju azijsko - afričkog) porekla.

A 1. Počeli i teror da sprovode

Kako su i Vučićeve sudske vlasti instruirane da tolerantno postupaju sa migrantima, vidi se iz čitavog niza primera. Najrečitiji je, svakako, onaj iz Loznice koji je otkriven sasvim slučajno, kada je neko u kanti za otpatke pronašao pocepanu presudu Prekršajnog suda od 25. marta 2018. Kako se iz nje vidi, prekršajni sudija Nevena Antić je na kaznu zatvora od samo pet dana osudila jednog građanina Libije, jednog Palestinca i jednog Iranca koji su prethodno isprebijali mladića, stanovnika Loznice, srpskog porekla i državljanstva i to iz čista mira.

Kako se u samoj presudi navodi (tačka 2) Libijac i Iranac kod sebe nisu imali nijedan validan dokument kojim bi dokazali svoj identitet i legalan ulazak u Srbiju, ali su uprkos tome posle izdržane kazne pušteni na slobodu, a po rečima sudije Antićeve u međuvremenu su i napustili našu zemlju. Kako su je napustili kada nemaju dokumenta i kako sudija zna da su je napustili?

Zanimljivo je i to da su sva trojica na suđenju imala istog prevodioca. Libijac i Palestinac govore srodnim dijalektima arapskog jezika, ali je Irancu maternji jezik Farsi, koji se drastično razlikuje od arapskog (čak ne pripadaju ni istoj grupi jezika). Kako Iranac kod sebe nije imao dokumenta, a tečno je pričao arapski, blizu je pameti da je o sebi dao lažne podatke, ali to nikoga od zvaničnika u Loznici nije interesovalo.

U većini slučajeva naše sudske vlasti postupaju na ovaj način, odnosno dozvoljavaju migrantima da uprkos vršenju krivičnih dela nastave da se slobodno kreću po Srbiji. Policija u Šidu je posle hapšenja jednog dvadestdvogodišnjeg Alžirca, za koga nije saopšteno ime, oštećenom meštaninu, u čiju kuću je pokušao nasilno da uđe, u poverenju rekla kako im je momak od ranije poznat i to kao vođa jedne od migrantskih bandi! I pored tih saznanja Alžirac je i dalje slobodno šetao gradom. A, verovatno i dalje šeta i predstavlja pretnju za svakog meštanina.

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane