Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Tragom vesti

Kome i kako je prodata Prva televizija, TV O2 i sajt B92 za 180 miliona evra

Sve je u njihovim rukama

Novcem građana funkcioneri Srpske napredne stranke kupuju medije po Srbiji i zavode potpuni medijski mrak. Sve televizije sa nacionalnom frekvencijom, kao i skoro sve dnevne novine u vlasništvu su ljudi povezanih sa Vučićevim klanom. Jedna dnevna novina i jedna beogradska televizija su u rukama ministra Siniše Malog, a izdržavaju se parama iz gradskog budžeta. Država se odrekla vlasništva nad medijima, ali je na njeno mesto uskočili ljudi iz Vučićevog kartela, što nije bio slučaj ni u vreme fašizma.

Igor Milanović

Srpska napredna stranka, tačnije ljudi iz Vučićevog kartela, postaju i zvanični vlasnici skoro svih medija u Srbiji, a novac za njihovu kupovinu, po ustaljenom običaju, dolazi iz budžeta, a ne iz privatnih džepova. Prvo je početkom novembra „Telekom Srbija" a.d. kupio „Kopernikus Technology" d.o.o. za 195 miliona evra.

„Telekom" je akcionarsko društvo u većinskom vlasništvu Republike Srbije i za pomenutog kablovskog operatera je platio 1.000 evra po pretplatniku, što je u rangu cena koje se ostvaruju u najrazvijenijim zemljama sveta. Osim toga, ranije prodati SBB, najveći kablovski operater u regionu, ostvario je cenu od devet puta EBITDA (godišnji prihod pre oporezivanja), dok je „Kopernikus" prodat za 25 EBITDA, odnosno tri puta skuplje. Već iz ovoga se vidi kako je cena nepotrebno dizana mimo ikakve tržišne logike da bi se što je moguće više para slilo na račune dotadašnjeg vlasnika.

Stručna javnost je odmah počela da kritikuje ovaj izuzetno loš poslovni potez „Telekom"-a, dok je poslovodstvo ovog preduzeća akviziciju pravdalo time da je „Kopernikus" drugi najveći kablovski operater u Srbiji sa izuzetnim potencijalom rasta. Pošto se i sam „Telekom" bavi distribucijom televizijskih programa i interneta putem kablovske mreže, jasno je da „potencijal rasta" nije bio nikakav razlog za kupovinu „Kopernikusa".

Mesec dana kasnije u medijima je osvanula vest kako je „Antena group" postigla dogovor sa Srđanom Milovanovićem o prodaji Prve televizije, TV O2 i sajta B92 i to za 180 miliona evra. Srđan Milovanović je bio prethodni vlasnik „Kopernikusa", tako da je on za samo mesec dana zaradio čistih 15 miliona evra i umesto kablovskog operatera postao medijski mogul. Pomenutih 15 miliona, po našim saznanjima, nije čak ni ostalo u njegovom džepu, već je prebačeno na račune klana oko Aleksandra Vučića, što je bila cena koju je morao da plati kako bi dobio novac za preuzimanje Prve televizije koja se smatra izuzetno uspešnom u marketingu.

S obzirom da je većinski vlasnik „Telekoma" država Srbija, dividende, odnosno zarada ovog preduzeća, slivaju se u budžet. Takođe i troškovi akvizicije, koji umanjuju ovogodišnju dobit, idu na teret budžeta, što znači da ovaj siromašni i opljačkani narod plaća za zarade naprednjačkih funkcionera koji bi da se oprobaju u biznisu.

Brat blizanac Srđana Milovanovića je Zvezdan Milovanović, poverenik Srpske napredne stranke za Niš, grada iz koga braća potiču. Ovu svoju značajnu poziciju Zvezdan je zaslužio zato što je televizija „Kopernikus" u predizbornoj kampanji 2012. potpuno bila na strani naprednjaka, a i kasnije se trudila da svoj program prilagodi propagandnim potrebama ove stranke. Pomenuta televizija radi u sklopu poslovnog carstva braće Milovanović.

U Zvezdanovim rukama su ostala još neka preduzeća koje u narednom periodu, ako zatreba novac za kupovinu nečeg drugog, mogu da se prodaju nekoj državnoj firmi.

„Kopernikus cable network" iz Niša, u čijem je vlasništvu pomenuta televizija, pripada preduzeću „Twinel" d.o.o. iz Niša, koje je u vlasništvu Zvezdana Milovanovića. Direktor ovog „Kopernikusa" je Vladan Mitić, dok „Twinel" (od engleske reči „twins" - blizanci) vodi lično Zvezdan, poverenik SNS-a za Niš.

Jasno je da su preko pomenutog Zvezdana naprednjaci imali punu kontrolu ne samo nad sadržajem emisija koje je emitovala njegova televizija, već i nad time koje će televizije uopšte biti emitovane preko njegove kablovske mreže. Jedini propust Zvezdan je načinio sa televizijom N1 koju je prenosio, a koja je iz ponude „Kopernikus"-a skinuta odmah pošto je „Telekom" preuzeo ovo preduzeće. N1 je jedna od retkih ovde emitovanih televizija koja se odnosi kritički prema vlastima. Medijski mrak pokriva Srbiju i postaje sve gušći.

Televizije Prva i O2 su pripadale grčkoj medijskoj grupi „Antena" koja je već izvesno vreme najavljivala da želi da se povuče iz medijskog biznisa u Srbiji. Prva televizija je prethodno nosila naziv Fox TV i „Anteni" je prodata 2009. godine, a godinu dana kasnije menja ime. O2 televizija je nekada bila B92. Ovo nikako nisu jedine televizije i mediji koji su pod kontrolom Srpske napredne stranke. U suštini sve televizije sa nacionalnom frekfencom su pod kontrolom države, Srpske napredne stranke, odnosno Aleksandra Vučića.

Početkom oktobra je „Adria Media Group", u čijem je vlasništvu dnevni list „Kurir", postigla dogovor sa dvema kompanijama o strateškom partnerstvu. Radi se o „Wireles medii" (vlasnik „Mobil Media" d.o.o. koja pripada Igoru Žeželju, koji je i direktor) i portalu „Mondo" koji vodi „Telekom". Iako su zaposleni u AMG-u obavešteni o ovom sporazumu, Igor Žeželj ga je negirao, a Predrag Ćulibrk, direktor „Telekoma", nije želeo ni da potvrdi, ali ni da demantuje ovu informaciju.

AMG je poslednjih meseci bio u finansijskim problemima i vlasnik Aleksandra Rodić je intenzivno tragao za nekim ko bi finansijskom injekcijom kompaniju vratio u život. Očigledno je i u njegovom slučaju "Telekom" bio taj koji je od svojih prihoda sanirao gubitke.

S. Blagojević je u medijima bio skoro potpuno nepoznat dok za račun Siniše nije kupio dnevne novine „Alo". On je formalni vlasnik firme „Dnevne novine Alo" d.o.o. (direktor Dragan Lazić) koja je 2017. od švajcarsko-nemačkog konzorcijuma kupila pomenute dnevne novine.

Blagojević je, takođe, direktor i zvanični vlasnik preduzeća „Global media technology" d.o.o. iz Beograda koje je u leto 2018. kupilo 59,74 odsto Studija B za skoro 64 miliona dinara. Ovu beogradsku televiziju je u avgustu 2015. za 530.000 evra kupila je „Maxim media" d.o.o. čiji je vlasnik i direktor Ružica Krdžić, nekadašnji predavač na policijskoj akademiji.

Iza svih kupovina S. Blagojevića stoji kapital Siniše Malog. Uložene pare za kupovinu Studia B, Siniša Mali je povratio novcem za ''projekte'' Ministarstva kulture i informisanja. Evropska komisija je od Srbije zahtevala da se država povuče iz svih medija, ako želi da nastavi put u Evropsku Uniju. Formalno, država to čini, ali se sada kao vlasnici medija pojavljuju prvaci stranke koja je na vlasti, odnosno, u suštini, Srpska napredna stranka, što se nije desilo ni u vreme Adolfa Hitlera. Čak su i fašisti, isto kao i komunisti na istoku, ostavljali medije u državnom vlasništvu, a nisu ih otimali kao naprednjaci.

Nacistička stranka je za svo vreme svog postojanja imala samo jedan dnevni list u svom vlasništvu - „Völkische Beobachter" (Narodni posmatrač). Srpska napredna stranka samo 10 godina posle svog osnivanja, preko svojih funkcionera, u vlasništvu i pod punom kontrolom ima sve televizije sa nacionalnom frekvencijom i skoro sve dnevne novine u Srbiji, a trudi se i da preuzimanjem kablovskih operatera utiče na to koji će televizijski programi uopšte biti dostupni građanima. Potpuna kontrola uma kakvu ni Gebels nije mogao da zamisli.

A 1. Kupovina, radi preče kupovine

Po rečima poslovodstva „Telekoma Srbija" tržišni udeo „Kopernikus Technology" iznosi osam odsto, dok upućeni tvrde kako on nije veći od tri odsto. Direktor „Telekoma" Predrag Ćulibrk je u intervju datom Radio-televiziji Srbije posle kupovine tvrdio kako ni plaćena cena nije visoka, jer se sada i godišnji prihod „Telekoma" povećava za oko 23 miliona evra (koliko, navodno, iznosi zarada "Kopernikus"-a), tako da će novac biti povraćen za oko devet godina. Po izveštaju Agencije za privredne registre, „Kopernikus technology" d.o.o. u poslovnoj 2017. godini je ostvario poslovni prihod od 2.102.995.000 dinara (ispod 20 miliona evra), a 2016. je iznosio nešto manje, odnosno 2.002.246.000 dinara. Neto dobitak, opet po APR-u, iznosio je u 2016. 381.164.000 dinara, a u 2017. godini 181.102.000 dinara, odnosno oko 1,5 miliona evra. To je daleko od 23 miliona evra godišnje o kojima sanja Ćulibrk.

Kao što su upućeni govorili odmah posle objavljivanja vesti o prodajnoj ceni "Kopernikusa", posao će se za "Telekom" isplati za 60 godina i to pod uslovom da se ponovo ostvaruje dobit iz 2016, a ne iz poslednje poslovne godine.

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane