Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Tragom vesti

Trgovina uticajem ili kupovina doktorata u JP Nuklearni objekti Srbije

Doktorant iz nukleranog otpada

Zaposleni u JP Nuklerani objekti Srbije opisuju kako je njihov oktroisani direktor na putu na doiktzorira, pre nego što konkurs za njegov reizbor bude raspisan

***

Ovih dana su u Institutu „Vinča" zbog trgovine uticajem, tačnije „reketiranja zaposlenih" uhapšena dva direktora, postavljena na rukovodeća mesta su od strane sada već bivše direktorke ovog Instituta, dr Milice Marčete Kaninski. Direktorka Kaninski je na mesto direktora Instituta došla pre oko godinu dana, i to nakon što je u Institutu sproveden konkurs za izbor direktora u skladu sa zakonom.

U neposrednom komšiluku Instituta, tačnije u istoj ogradi, nalazi se i Javno preduzeće „Nuklearni objekti Srbije" u kojem u poslednjih osam godina nije sproveden konkurs za izbor i imenovanje direktora, i koje je u potpuno nezakonitom stanju. Tačnije od jula 2013, odnosno februara 2017. država je raspisala dva konkursa za izbor i imenovanje direktora, ali ni jedan nije okončala u skladu sa zakonom. Rezultat je da preduzećem od 1. marta 2014. do danas, „rukovodi v.d. direktora" Arbutina Dalibor, koji tu dužnost obavlja pet godina, od čega četiri ipo godine u isteku mandata.

Pomenuto javno preduzeće formirano je jula 2009. godine odlukom Vlade, tako što su iz Instituta za nuklearne nauke Vinča izdvojeni objekti, oprema i 106 zaposlenih, sa zadatkom da u sastavu jedinog nuklearnog operatora u zemlji, obave opasan posao transporta istrošenog nuklearnog goriva iz Instituta u zemlju porekla, Rusku federaciju. Ovaj posao je obavljen krajem 2011., a onda je, zbog „afere službena vozila" smenjen i tadašnji direktor ovog preduzeća mr Radojica Pešić.

Pre nego što je postavljen za v.d.direktora, Arbutina je radio na dva radna mesta u ovom preduzeću (?): bio je „koordinator za ISMK" a istovremeno i „lice za bezbednost i zdravlje na radu". Ni jedan od ova dva posla nije iz oblasti delatnosti preduzeća, tako da ni po osnovu svog obrazovanja, ni po osnovu radnog iskustva Arbutina nije bio potpuno kompetentan i stručan za posao na koji je postavljen.

Od kad je došao na čelo ovog preduzeća, u preduzeću nije obavljen praktično ni jedan posao vezan za nuklearnu problematiku: nije prepakovano ni jedno bure sa radioaktivnim otpadom, ali su izgubljene postojeće, a da nisu pribavljene nove licence, propušteni su dobro plaćeni IPA projekti, ali su zato podeljeni nezakoniti otkazi, podignute su brojne tužbe što zbog otkaza, što zbog zlostavljanja na radu.

Sve to nije bilo dovoljno da Vlada sa čela ovog javnog preduzeća skloni dokazano nestručnog i nekompetentnog čoveka kome je uz to i mandat istekao pre četiri ipo godine. Arbutina se još uvek nalazi na „svom mestu", protivno Zakonu o radu, Zakonu o javnim preduzećima i zdravoj pameti, ali to ovde nije tema.

Kako inače objasniti činjenicu da je pomenuti v.d. direktor Dalibor Arbutina, koji je nakon desetogodišnjih studija diplomirao na Mašinskom fakultetu sa prosečnom ocenom 6,7 (šest zarez sedam) uspeo da upiše doktorske studije na ovom fakultetu? Ovo tim pre, što prema opštim uslovima konkursa za doktorske studije na Mašinskom fakultetu, doktorske studije mogu upisati samo kandidati sa prosečnom ocenom najmanje 8 (osam), koji imaju ostvarene naučne radove objavljene iz oblasti mašinstva u časopisima sa liste resornog ministarstva pre upisa na doktorske studije, kao i da imaju znanje bar jednog stranog jezika.

Dakle, iako ni svojom prosečnom ocenom, ni traženim naučnim radovima, ni činjenicom da ne govori ni jedan strani jezik, nije mogao ispuniti tražene uslove, kako je Arbutina uspeo da upiše doktorske studije? Veoma lako, ako se uzme u obzir politički uticaj sada već bišeg predsednika Upravnog odbora Instituta Vinča, profesora Mašinskog fakulteta, koji je „odradio upis", Arbutine na doktorske studije. Nakon toga, preostalo je da se „odrade" još dva lakša posla: pronalaženje „skromne sume od 8.000 eura" i pisanje i objavljivanje traženih naučnih radova.

Prvi posao za Arbutinu je deo „neopisive lakoće poslovanja", jer je ta sredstva je prosto uzeo iz budžeta „svog" javnog preduzeća. Drugi problem, objavljivanje naučnih radova, je doskorašnji „koordinator za ISMK" i „lice za bezbednost na radu" koji u trenutku dolaska na mesto direktora nije imao ni jedan jedini stručni a kamoli naučni rad, uspeo je da „odradi" trgujući svojim uticajem na zaposlene, pa je naprasno počeo objavljivati naučne radove, tako da do danas ima bar 20 manje više falsifikovanih radova čiji autori su ili njegovi zaposleni, ili oni koje plaća novcem iz budžeta, ili prijatelji onih koje plaća.

Da je ovo tačno, jasno je svakom ko pogleda spisak pomenutih radova koji se bave temama iz raznih oblasti, a ni jedna nije iz mašinske struke, jer ih pišu ljudi koji uglavnom i nisu mašinske struke, ali jesu njegovi podređeni. Da bi pisanje doktorata išlo sasvim glatko, Arbutina je svog mentora, penzionisanog univerzitetskog profesora sa ETF-Elektrotehničkog fakulteta, zaposlio u „svoje" javno preduzeće i dao mu ne malu platu u svojstvu „savetnika" i „spoljnjeg saradnika za recenziju radova". Za više nego pristojnu novčanu nadokadu od oko 80.000 dinara, mentor mu piše doktorat, organizuje „polaganje ispita", „izradu seminarskih radova" i sve drugo što je potrebno da njegov „doktorand" stigne do željenog cilja.

U krugu koji dele Institut i ovo javno preduzeće, ovo nije nikakva tajna, svi znaju o kome se radi, kao što nije tajna ni da je državna revizorska institucija- DRI još krajem 2016. godine donela zaključak da se doktorati plaćaju bez pravilnika kojim bi se to reguliusalo u skladu sa zakonom. i da se radi o ozbiljnom zakonskom prekršaju, obzirom da bavljenje naučnim radom nije u opsegu delatnosti javnih preduzeća.

Koliko sve nas, budžetske korisnike košta „bavljenje naukom" ovog odavno nelegitimnog v.d.direktora Dalibora Arbutine, ko su ljudi koji su žrtve ili dobrovoljni subjekti u trgovini uticajem od strane ovog političkog manipulatora, i da li će država išta preduzeti da se i u neposrednom komšiliku Instituta Vinča zaustavi zloupotreba političke moći? U prilogu dostavljam spisak pomenutih radova, kao dokaz ovde navednom.

podeli ovaj članak:

Natrag