Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Razaranja

Kako se obnova mlina "Suvača" u Kikindi pretvorila u gradnju klozeta

ENDELE BENDELE, BANDA SVIRA, LIDIJA MORA DA KAPITULIRA

Dokle se došlo sa raspetljavanjem kriminalnog legla u Narodnom Muzeju Kikinda. Dokle se došlo sa kriminalnom istragom oko propalog projekta gradnje Novog muzeja u Kikindi. Kako su umesto muzeja sagrađene tri betonske grede i kakva će biti njihova namena. Kako je i zbog čega kustos Dragan Udicki dobio otkaz i kako je Muzej izgubio suđenje. Kakva je sudbina likovne zbirke muzeja. Kako je sagrađen klozet vredan 38000 eura. Gde se Lidija Milašinović stručno usavršavala, kakva su sve udruženja građana dobro umrežena, kakav je stručni kredibilitet projektanta obnove Suvače

Stanislav Živkov

Po svemu sudeći, napokon se započelo sa raspetljavanjem kriminalnog klupka sačinjenog od Milašinović mr Lidije, štetočinske direktorke ostataka Kikindskog muzeja i ekipe sačinjene od njenog ljubavnika, kao i još nekih ljubavnih kombinacija.

Naime, već duže vreme kruži peticija za smenom Milašinovićke zbog katastrofalne i krajnje sumnjive finansijske situacije prilikom realizacije tzv. Projekta NOVI MUZEJ, za šta je do sada potrošeno preko 12 miliona dinara, a jedini rezultat svega toga su tri betonske stope (navodno temelji) koji bi sada, nakon sečenja armature, trebali da posluže kao birtijski stolovi, o čemu se Milašinovićka, i pored kraha projekta „Novi Muzej" slavodobitno hvali!

Doduše postoji čuvena izreka „čega se pametan stidi, time se lud hvali" a Milašinovićkino hvalisanje spada upravo u tu kategoriju.

Ipak Milašinovićkin najveći poraz je svakako izgubljen spor sa Draganom Udicki, najstarijem radniku Narodnog muzeja Kikinda, koji je kao kustos, sa preko 35 godina radnog staža u Ustanovi, dobio otkaz jer se "drznuo" da uzme par slobodnih dana radi lekarskog pregleda, i na taj način prekršio "radnu disciplinu", i to kada mu je ostalo još oko godinu dana do penzije

Istina je zapravo da se isti usudio da bude prvi na pritužbe zaposlenih, upućene, iz najbolje namere, 2015. godine, tadašnjem predsedniku Opštine Kikinda, koja je ostala bez ikakvog odgovora.

Neki od potpisnika te pritužbe su već oterani, ili su u penziji, neki su preleteli, a neki i sad trpe posledice, kao i kolega Udicki.

Građani Kikinde su organizovali povodom toga potpisivanje peticije za smenu direktorke Narodnog Lidije Milašinović, koja je eto sirota ona, doživela prvi poraz u sojojj briljantnoj štetočinskoj karijeri.

Naime, iako su čelnici GU Kikinda ostali „gluvi i slepi" na mnogobrojne apele povodom nezakonitog otkaza najstarijem kustosu Narodnog muzeja Kikinda, Draganu Udickom, uključujući i online peticiju koju je potpisalo 2157 osoba do kraja 2019. Godine, Osnovni sud u Kikindi, po sudiji Daliborki Čonić, prvostepenom presudom poništio je Rešenje o otkazu i naložio Muzeju da Udickog vrati na posao, i to u trenutku kada mu je nešto više od šest meseci do ostvarivanja prava na penziju.

Na ovaj način ispravljena je velika nepravda naneta čoveku koji se tokom celog svog radnog veka borio za otvaranje, opremanje i funkcionisanje Savremene galerije u okviru Muzeja, u skladu sa pravilima struke, a koja je dolaskom Lidije Milašinović na poziciju direktora ukinuta.

Advokat Vukica Midorović i uprava Muzeja nisu se libili da Sud "zatrpaju" hrpom dokumenata, uključujući i one od pre skoro 30 godina, sa namerom da borbu ovog čoveka za otvaranje Savremene galerije predstave kao "konstantno kršenje radne discipline"!

U to vreme, Udicki je uspeo da oformi i namenski adaptira Savremenu galeriju i do dolaska Milašinovićeve godišnje je organizovao 10 - 15 kvalitetnih, veoma posećenih, likovnih izložbi, a direktorica, koja mu je "spakovala "otkaz, još uvek je sedela u školskoj klupi!

Nakon njenog imenovanja, prvi korak u poslovanju bio joj je ukidanje Savremene galerije i izbacivanje 450 galerijskih skulptura nastalih u okviru Internacionalnog simpozijuma "Terra", koje bi, bez svake sumnje, svaki muzej na svetu bio ponosan da izlaže bez nadoknade, te brojne pretumbacije kako depoa, tako i kancelarije kustosa umetničkog odeljenja.

Pošto prvobitno "zamišljeni" otkazni razlog o nedolasku Udickog na posao zbog bolesti nije bio pravno održiv, činjenica da je on delegaciju Prirodnjačkog muzeja poveo u obilazak simpozijuma "Terra" u Kikindi, čiji je on saradnik takoreći od samog osnivanja, postala je "glavni" otkazni razlog.

Posle svih ukidanja, seljenja, odbijanja predloženih inicijativa i izložbi isl. saradnja sa "Terrom" ostala je skoro pa jedina radna obaveza Udickog, kojom bi on mogao da bude javno eksponiran. Umesto pohvale zbog oduševljenja gostiju Muzeja, kako "Terrom" tako i stručnim i zanimljivim vođenjem, ovo je od strane direktorice okarakterisano kao napuštanje radnog mesta u toku radnog vremena i postalo povod za uručenje Upozorenja pred otkaz!Da nije jadno, bilo bi smešno!

Potsetimo, pritužba skoro polovine zaposlenih iz 2015. godine, čiji je Udicki bio prvi potpisnik, a kojom se gradonačelniku Markov Pavletu ukazuje na niz nezakonosti i nepravilnosti u radu direktorice Milašinović Lidije, ostala je bez odgovora i bez ikakve sumnje inicirala "konstruisanje" ovog nezakonitog otkaza.

U pritužbi se između ostalog ukazuje i na kranje sumnjivu finanijsku konstrukciju projekta "Novi muzej", od čijeg prvobitnog rešenja se odustalo početkom 2018. godine, kada su nesporno trajno poništeni temelji aneksa novog muzeja, odsecanjem armature.

Građani Kikinde su ovim povodom i pokrenuli navedenu peticiju, a bilo bi zanimljivo čuti od izvođača radova koliko će Grad morati da izdvoji novca kako bi se ovaj prostor, koji je pod zaštitom države, vratio u svoj prvobitni oblik? Ili će Kikinda ući u Ginisovu knjigu rekorda po najskupljim stolovima i klupama od kad je sveta i veka!

Planom kapitalnih investicija grada Kikinde za period 2020 - 2022. godine, koji je usvojen 27.12.2019. godine nisu predviđeni nikakvi radovi u vezi nastavka "Projekta Novi muzej", a gradonačelnik Pavle Markov na temu investicija u kulturi ni u jednoj od brojnih izjava nije se osvrnuo na uništavanje dvorišta Kurije i eventualni nastavak izgradnje depadansa na poništenim temeljima.

Inače, malo je poznato da je poslovanje ovog "dvorca" kulture, pod rukovodstvom Lidije Milašinović, već skoro dve godine je pod lupom Specijalnog odeljenja za suzbijanje korupcije u Novom Sadu, te iako su predistražne radnje od strane kikinskog MUP-a (pregled dokumentacije, saslušanja svedoka isl.) odavno završene, nadležno Tužilaštvo nikako da se oglasi.

Nedavno završena restauracija Suvače, najstarijeg mlina na konjski pogon i izgradnja pomoćnog objekta, odnosno suvenirnice i klozeta površine od 35 kvadrata za 50 000 eura, dodatno oslikava domaćinsko poslovanje ove, nekad renomirane ustanove kulture, pod rukovodstvom Lidije Milašinović. Pored "ćutanja" gradskih čelnika ovaj slučaj je karakterističan i po "ćutanju" lokalnih medija, uključujući i Kikindske, novine koje uređuje i vodi aktuelni predsednik NUNS -a, Željko Bodrožić, a u slučaju tzv NUNS-a se na najbolji način potvrđuje da riba smrdi od glave, pošto je odavno poznato da Bodrožić iz vrlo nejasnih razloga po svaku cenu štiti Milašinovićku i bulumentu!

Obzirom da navedene novine na sve moguće načine kritikuju gradsku vlast, postavlja se pitanje iz kojih razloga se ne oglašavaju povodom uništavanja kulturnog dobra od državnog značaja u samom srcu grada i ostalim sumnjivim poduhvatima uprave Muzeja, koje su, pod očiglednim pokroviteljstvom iste vlasti?

Međutim, cirkusu tu nije kraj jer su trenutno veoma aktulne nove mućke u kikindskom Narodnom muzeju a to po sistemu : dobiješ pare za svoje projekte, odnosno obnovu spomenika kulture, a novac za restauraciju trošiš na okrugle stolove i čudne izložbe? A sve to se dešava pošto su predistražne radnje Posebnog odeljenja za suzbijanje korupcije pri Višem javnom tužilaštvu u Novom Sadu oko invensticione prevare - projekta „Novi muzej" po svemu sudeći dobile doživotni karakter i na taj način su ohrabrile rukovodstvo Narodnog muzeja Kikinda da se oprobaju u novoj muljaži i to zloupotrebom para dobivenih iz IPA projekta Mađarska - Srbija „Mlinovi koji melju, putevi koji spajaju", odnosno revitalizaciji najstarijeg i jedinog mlina na konjski pogon u Srbiji - Suvači.

U okviru ovog projekta kikindskom Muzeju pripao je iznos od oko 101.000 evra, koji bi trebalo da bude utrošen za restauraciju Suvače i izgradnju multifunkcionalnog objekta u njenom dvorištu, namenjenom posetiocima.

Zapravo, revitalizacija Suvače svedena je na restauraciju samo drvenog mehanizma (jer je, po nadležnima, „to jedino vredno" na njoj) i staje oko 16.000 evra, dok je oko 50.000 evra opredeljeno za izgradnju objekta 5×7,5 metara, prema autorskom rešenju Alekse Ciganovića, arhitekte konzervatora u saradnji sa Estelom Radonjić Živkov, etnologom - antropologom Republičkog zavoda za urnisanje spomenika u Beogradu.

Na sajtu Republičkog zavoda navedeno je da je tokom 2015.godine, prema projektima Zavoda, koji su izrađeni sredstvima Ministarstva kulture i informisanja Republike Srbije, Narodni muzej u Kikindi realizovao radove restauracije drvenih mehanizama i konzervaciju mašinskih elemenata u okviru Mlina Suvače. Konzervacija i restauracija drvenog mehanizma poverena je mladom konzervatoru Jovanu Petronijeviću, sa nepoznatim dosadašnjim referencama i staje oko 16.000 evra!

Procenu kvaliteta ovih radova vršio je Republički zavod, odnosno Estela Radonjić Živkov, koautorka arhitentonskog rešenja „multifunkcionalnog objekta", kao i koautorka nedavno otvorene izložbe „Privreda Paraćina" u kikindskom Muzeju!

Estela je inače supruga Kikinđanina, Živkov Gorana, bivšeg pomoćnika ministarke poljoprivrede, Ivane Dulić Marković.Svaki istinski domaćin bi rekao da je premali deo kolača (tek 16%!) utrošen na revitalizaciju same Suvače!

Ostatak novca, oko 35.000 evra, utrošen je za nabavku određene opreme, realizaciju seminara „Interpretacija nasleđa" u decembru 2019.godine, okruglog stola „Nasleđe i održivi razvoj" u januaru 2020., kao i realizaciju izložbe „Privreda Paraćina", koautorke Estele Radonjić Živkov u februaru 2020.godine u kikindskom muzeju.

Za navedene prateće programe karakteristično je da je u svakom narednom publika, a pogotovo stručna javnost, bila sve nepoželjnija! Tako je, za seminar koji je održan u ponedeljak 09.12.2019. javnost obaveštena i pozvana u petak popodne 06.12.2019.godine, dok ni za okrugli sto, kao ni za otvaranje/posetu pomenute izložbe nije bilo nikakve najave, plakata, obaveštavanja medija, objave na muzejskom sajtu ili zvaničnoj stranici na Facebook-u .

Postavlja se pitanje koja je svrha navedenih programa, ako o istim javnost, a posebno stručna javnost nije obaveštena, te samim tim nije u mogućnosti ni da se uključi? Kome su oni namenjeni i iz kojih razloga su organizovani?

Takođe, da li je slučajnost da je koautorka tajanstvene izložbe i koautorka „multifunkcionalnog objekta", a istovremeno i jedan od ključnih stručnjaka koji treba da daju „zeleno svetlo" samom projektu... Mnogo slučajnosti! Što se tiče gradnje kućice od 37 kvadrata sa suvenirnicom i klozetom i vrapcima na grani je sasvim jasno da je cifra od 50.000 evra prevelika cifra (1300e/m2!) za izgradnju objekta od 37,5 m2, sa izuzetno plitkim temeljima, od siporeks blokova, sa krovom „na jednu vodu" bez tavanske ploče.

Poređenja radi, bilo koja kotarka (pomoćni objekat za skladištenje kukuruza) je monumentalna građevina za ovaj multifunkcionalni objekat! Jako bi stoga nilo zanimljivo videti kakve su to pločice i klozetske šolje ugrađene u ovako „jeftin" klozet da nisu možda sa klozetskim daskama sa pozlatom od suvog zlata klozetske šolje od engleskog porcelana?

Takođe je primećeno da se u restauraciji drvenog mehanizma koristi nedovoljno suva čamovina i stiče se opšti utisak da je prioritet „šminkanje" a ne istinska restauracija istog. Posebno zabrinjava što u celokupnom projektu nisu konsultovani, niti na bilo koji način uključeni lokalni stručnjaci (poput arhitekte Biserke Ilijašev), koji su dobar deo svog radnog veka posvetili upravo Suvači.

Rok za završetak radova bio je 29.02.2020. godine, i bilo bi jako lepo kada bi se neko negde od raznoraznih nadležnih smilostivio da proveri opravdanost utrošenog novca i kvalitet izvedenih radova na Suvači, kako bi se izbegle eventualne posledice po ovo kulturno dobro od izuzetnog značaja, koje bi svakako trebalo da bude sačuvano za generacije koje dolaze!

A o tome o kolikoj se zapravo muljaži radi najbolje govori troškovnik za gradnju turističkog klozeta sa pratećom suvenirnicom odnosno sledeće pozicije u računici: recimo građevinski radovi za objekat površine 37,5 kvadrata iznose 38000 eura odnosno 1014 eura po kvadratu, zatim instalacije vodovoda i kanalizacije 5.500 eura odnosno 147 eura po kvadratu , elektroinstalacije 2400 eura odnosno 64 eura po kvadratu što sve zajedno sa dekorativnim osvetljenjem od 470 eura i alarmom od 1850 eura daje cifru od 48.220, odnosno skoro 1300 eura a ako se zna da se neka prosečna cena kvadrata gradnje prizemne kuće kreće oko 400 eura vidi se da se za te pare mogla sagraditi pristojna kuća od 120 kvadrata, ali doduše ne sa pozlaćenim klozetskim daskama i engleskim porcelanskim šoljama, već normalna!

A upravo projekti međunarodne saradnje i IPA projekti su najidealniji način da se krade na sve strane, dovoljno je samo podsetiti na nikad raščišćenu pljačku i fušeraj oko obnove Golubačkog grada i sve odmah postaje jasno.

Metodologija je vrlo prosta: Upravljačko telo projekta je u ovom slučaju iz Budimpešte, a onda oni angažuju sve sa kime su u dilu , stručni nadzor, projektantski nadzor, dovedu svoje tzv nezavisne revizore i na kraju svi budu sretni i zadovoljni osim samog spomenika kulture koji po pravilu u najboljem slučaju bude samo prešminkan, a u slučaju Golupca temeljno isfušerisan i sjeban! Bilo bi jako lepo kada bi neko angažovao sudskog veštaka da proceni da li je prikazana

Vrednost izvedenih radova na onom kiosku - klozetu adekvatna realnoj ceni koštanja. Valjda će kada prođe Korona neko od građevinara uraditi proračun radova i cene istih pa ćemo videti . Uopšte nije sporan projekat restaruacije i konsolidacije same Suvače kao spomenika kulture koji je bio u jako lošem stanju.

Sporno je da je od svih 101.330 evra doeljenih direktno na renoviranje same građevine Suvače potrošeno 16.170 eura što je malo više od 15% ukupnog Budžeta projekta a na onu kućicu sa klozetom je potrošeno 48.220 evra skoro odnosno 50% ukupnog Budžeta . A niko ne govori o improvizaciji nego o preskupo plaćenoj izgradnji tih 37 m2 . Toliko ne košta ni stan po kvadratu u onoj novoj zgradi . To je za istraživanje nekog ko treba da se pozabavi a tek projekat Novog Muzeja da li je i tamo bilo improvizacije ???

Inače konzervatorski radovi se realizuju u okviru projekta "Mlinovi kolji melju, putevi koji spajaju-putevi mlinova", koji je podržan IPA programom prekogranične saradnje Mađarska-Srbija, a u kom je Narodni muzej Kinikda jedna od pet partnera. Ukupna vrednost projekta je oko 500.000 evra. Muzeju je, kao nosiocu deonice projekta vezano za Suvaču pripalo oko 101.000 evra. Projekat u iznosu od 85 odsto finansira Evropska unija, dok je ostatak obezbedio Grad Kikinda.

Projektom je još predviđena i izgradnja pomoćnog objekta namenjenog posetiocima Suvače, organizacija bezveznog seminara "Interpretacija nasleđa" i okrugli sto "Lokalne zajednice i lokalno nasleđe" što nikome normalnom nije jasno šta je pisac zapravo hteo da kaže. Ali zato je Milašinovićka mrtva hladna lupila kako izgradnjom ovog objekta, Suvača dobija neke osnovne kapacitete, koje mi moramo da pružimo svim posetiocima, bilo da su iz Kikinde, ili su doputovali sa strane, a nama je potreban prostor za održavanje radionica gde ćemo mi moći da držimo mobilijar, koji je nama potreban za realizaciju radionica.

Jedino nije jasno kakve se radionice mogu održavati u turističkoj biletarnici i klozetima? Da li možda proricanje budućnosti iz sveže upotrebljene klozetske šolje? Inače, sasvim slučajno smo došli do vrlo zanimljivih podataka o tome gde je Milašinovićka stekla svoje vanserijsko muzeološko i direktorsko iskustvo.

Naime Milašinovićka je pre nekoliko godina pohađala nekakav kurs u organizaciji bizarnog udruženja građana Kreativno mentorstvo sa matičnim brojem 28168888 i koje slučajno ima čak devet otvorenih računa u raznoraznim bankama a oblast ostvarivanja ciljeva ovog bizarnog udruženja je ni manje ni više nego kultura, obrazovanje i rad sa mladima pri čemu je sedište ovog bizarnog udruženja u Beogradu na adresi Palackova 13/7 dakle u nekoj banjičkoj pripizdini a predsednica udruženja je izvesna Dragana Jevtić...

Inače mentor Milašinovićki je bila izvesna Olga Svoboda, koja je nedavno promovisana u Internacionalnu direktorku za razvoj (International Solutions Development Director) u okviru internacionalne trening funkcije Gi Grupe koja je pod imenom GI GROUP HR SOLUTIONS i sa matičnim brojem17414291 osnovana još 2002. Godine pri čemu je vlasnik ove bizarne firme bugarska kompanija WYSER EOOD, Bulevar Alexandar Stamboliiski 84/VI, Sofija koja je inače i jedna od članica GI grupe, a u konkretnom slučaju očito se radi o povezanosti po sistemu firma baba-firma majka -firma kćerka, odnosno u prevodu svojevrsni Institut za firmu babu, firmu kćerku i firmu unuku!

Posebno je zanimljiva činjenica da je Milašinovićka sa Svobodom doslovce hvatala zjala tokom školske 2014/2015 godine što se najbolje vidi po programu mentorskog „usavršavanja" sa starog sajta te bizarne NVO: Program po ciklusu okuplja novih 25 mentorskih parova (50 učesnika) i traje godinu dana. Obuhvata jednogodišnju mentorsku podršku za razvoj projekata i inicijativa, znanja i veština, obrazovni program sačinjen od 12 predavanja i treninga u oblasti ličnog i profesionalnog razvoja i tema relevantnih za profesionalce u oblasti kulture, koji se održavaju subotom u Beogradu, kao i mogućnost umrežavanja sa drugim učesnicima, mentorima i alumnistima programa. „Kreativno mentorstvo" je neprofitnog karaktera i potpuno besplatna za učesnike.

Zahvaljujući brojnim pokroviteljima i partnerima programa u privatnom, javnom i civilnom sektoru iz zemlje i inostranstva što sve u prevodu znači da je reč o najobičnijem pranju para i prodavanju magle!!! Kada je već reč i tome, treba malko i podsetiti na radne biografije autora projekta obnove kikindske Suvače.

Pre svega već spominjana Estela Radonjić Živkov Etnolog - savetnik - šef odeljenja za itsraživanje i dokumentaciju je najpoznatija kao žena Gorana Živkova ex pomoćnika ex ministarke Dulić Marković preko koje je iz budžeta Srbije izmuzena za to vreme neverovatna količina novca radi rada na Atlasu narodnog graditeljstva u Srbiji koji je navodno započet u Zavodu još 2003 godine ali od čega očito nije bilo ništa jer kada se na sajtu Zavoda klikne na ikonicu atlasa umesto bilo kakvih informacija pojavljuje se obaveštenje o internoj serverskoj grešci što dodatno pokazuje da čak ni web administrator ko zna od kada nije pregledao sajt kojim administrira!

A ni Aleksa Ciganović nije baš neki kapacitet iako u Republičkom Zavodu hvata zjala od 2002 godine a čak je u jednom periodu bio i predsednik još jednog bizarnog udruženja građana , tj Društva konzervatora Srbije čija se aktivnost svodi na štampanje bezveznog časopisa i veliko godišnje ždranje u povodu dodele nagrada povodom dana konzervatora.

Elem Ciganović se svojedobno proslavio metodologijom „obnove" Moljkovića hana u Kremnima koji se nalazio u takvom stanju da je pretilo kompletno urušavanje pred uništenjem pre svega jer je četvoroslivni krov objekta nekada bio pokriven šindrom, na kome se ističu karakteristični visoki dimnjaci.

Usled nebrige, ali i pogrešnih konzervatorskih postupaka 1978. i 2006. godine, spomenik je u velikoj meri devastiran i pretio mu je nestanak pošto je preko krova neko ne mnoo pametan naslagao table lima koje su propale a Ciganović je stvar rešio tako što je organizovao sanaciju privremene krovne konstrukcije raspisujući javnu nabavku za zamenu trulih dasaka i pokrivanje čitavog krova građevinskom najlonskom folijom teže gramature! A osim toga Ciganović je kao veliki stručnjak objavio više stručnih radova iz oblasti društvenog razumevanja spomeničkog nasleđa u međukulturnoj integraciji i uslova pod kojima se može obezbediti građanska participacija u procesima odlučivanja o kulturnom nasleđu.

Jedini problem je što još niko do sada nije uspeo da prevede na srpski jezik šta je Ciganović zapravo hteo da kaže, ali je očigledno da su se on i Milašinovićka baš lepo razumeli!

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane