Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Preko pune linije

Posle korone čeka nas glad, besposlica, očaj, bolesti, samoubistva

Pobuna ili smrt

Aleksandar Vučić je iskoristio pandemiju da još žešće opljačka i dokrajči Srbiju. Pod izgovorom borbe protiv korona virusa pogazio je Ustav, zakone i Skupštinu, prisvojio ceo budžet i ugrozio javno zdravlje. Zločinački poduhvat već je odneo mnogo ljudskih života, a najteže posledice tek dolaze.Zdravstveni sistem je devastiran, privreda u kolapsu, pravosuđe potpuno privatizovano, državne institucije su stavljene u službu familije, politički procesi ugašeni, baš kao i sloboda medija. Srbiji preti totalna propast. Nije za utehu, ali ista sudbina čeka i mentalno poremećenog diktatora

Predrag Popović

Pandemija Vučićevog terora bliži se kraju. Ludilo je širio osam godina, zlostavljao je sve političke protivnike i normalne građane. Nikad nije kažnjen, pa se raskomotio u svojim metastazama, opustio se i preterao.

U poslednja dva meseca napravio je horor od života i članovima svog kartela. Dok se multimedijalno samozadovoljavao, rejting Srpske napredne stranke je pao na 18 odsto. Propadanje je pokušao da zaustavi morbidnim skečom sa sinom Danilom, tobože zaraženim koronom. Kad ni to nije pomoglo - umesto sažaljenja, izazvao je opšte zgražavanje - morao je da, teška srca, skrati torturu i pokrene izbornu proceduru.

Uvođenjem vanrednog stanja Aleksandar Vučić je izvršio državni udar, suspendovao Narodnu skupštinu i potpuno razvlastio Vladu, od ranije u tehničkom mandatu. Uredbama je poništio zakone o budžetu i javnim nabavkama, kao i najvažnije odredbe krivičnog zakona. Svu vlast je uzeo u svoje ruke. To mu se svidelo, spojio je lepo i korisno.

Iskoristio je priliku da, ugrađivanjem u trange-frange nabavku medicinske opreme, opet profitira na nesreći naroda. Uz finansijsku, ostvario je i političku dobit. Okupirao je medijsku scenu i, predstavljajući se kao spasilac, pokrenuo najbrutalniju predizbornu kampanju. U svakodnevnim nastupima, s istom strašću hvalisao se uspesima u nabavci respiratora, maski i rukavica i, istovremeno, optuživao građane da su krivi zbog širenja zaraze, kao da se namerno inficiraju i umiru samo da bi njemu napakostili.

Pored političkih i poslovnih kombinacija, Vučić se prepustio pokvarenoj mašti i prljavim strastima. Uživao je u zlostavljanju naroda. Gorljivo je optuživao gastarbajtere da se, njemu iz inata, zaraženi vraćaju svojim kućama, da bi se besplatno lečili u bolnicama, koje su, valjda, njegova dedovina. Kad je došao na vlast, iste ljude je terao iz Srbije, urlajući: "Kome se ne sviđa ovde, neka ide, tamo im je Zapad". Kad bi mogao, opet bi ih najurio. Plaši ih se, zna da nisu njegovi glasači.

Besmislenim zabranama kretanja i poslovanja, a posebno javnim pretnjama bolničkim logorima na Sajmu i sportskim halama i otvaranjem novih groblja za, kako je tvrdio, "desetine hiljada mrtvih", raširio je pandemiju straha.

Vučić je svakakav, ali mora mu se priznati da ne pravi razliku među žrtvama, jednako uništava živote svojih kritičara i simpatizera. To je radio i ranije, ali to je postalo očigledno tek u vanrednom stanju. Kao sve normalne ljude, tako je u kućni pritvor stavio i 95 odsto naprednjaka.

I Vučićevi glasači ostali su bez posla i redovnih prihoda, potrošili su ušteđevinu. morali su da stoje u redovima pred prodavnicama i poštama, s rodbinom i prijateljima su komunicirali samo telefonom, sve obaveze i navike prilagodili su satnici koju je diktator odredio. I njih je svake večeri plašio naoružanim vojnicima na ulicama, konc-logorima i kremiranjem. Kakvi god bili, i naprednjaci su shvatili da dolazi teško vreme, nezaposlenost i besparica.

Šta misle o Vučiću, građani su pokazali u anketama, pravljenim za interne potrebe SNS-a i SPS-a. Za mesec dana, kartel je izgubio skoro dve trećine podrške. Ako se uzme u obzir da je strah još prisutan, pa bar polovina ispitanika zarad bezbednosti laže da će glasati za stranku na vlasti, očigledno trend pada SNS-a ne može da se zaustavi.

Kao poslednji adut, Vučić je u igru ubacio sina Danila. Režimski mediji su odradili svoj posao, oplakali su prestolonaslednika na naslovnim stranama i u udarnim emisijama. Državni i stranački funkcioneri su, pored želja za brzo ozdravljenje, iskoristili priliku da izvređaju sve normalne ljude, koji ne veruju u Vučićeve laži. Diktator je skrušeno kukao i zaklinjao se da "voli svog sina i nikome se neće pravdati zbog toga". Posle deset dana, rezultati istraživanja pokazali su da rejting i dalje tone.

Igrokaz je prekinut 18. aprila, kad je bolesni otac prinudio zdravog sina da iz udobnosti Infektivne klinike ode u haos privremene bolnice na Sajmu. Svedoci tvrde da je telefonski maltretman trajao ceo dan. Danilo je odbijao da ide na Sajam, dozlogrdilo mu je da učestvuje u patološkom politikantskom rijalitiju. Na kraju, posle serije razgovora, pametniji je popustio. Danilo je pristao da jednu noć provede na Sajmu, kako bi ludi tata imao izgovor.

U pratnji osam pripadnika Vojne policije došao je u privremenu bolnicu, napio se i nekoliko sati prespavao u vojničkom krevetu. Pre tri godine tako nešto je uradio i ministar odbrane Aleksandar Vulin, za šta je dobio čin desetara. Danilo Vučić je sledećeg jutra, mamuran i bez čina, otišao iz Sajma.

Suočen sa činjenicom da mu ni najprimitivniji trikovi više ne prolaze, Vučić je odlučio da izbori, raspisani 4. marta, kad je korona već stigla u Srbiju, budu održani u što kraćem roku. Ima mnogo razloga za žurbu.

Kampanjom, koju nije ni prekidao, Vučić očekuje da amortizuje nezadovoljstvo građana. Uredbom, kako je uveo vanredno stanje, proglasiće i svoju pobedu nad virusom. U trenutku kad je odlučio da pogazi Ustav i prigrabi svu moć, u Srbiji je bilo registrovano 48 slučajeva infekcije koronom. Sad, u vreme pisanja ovog teksta, ima 6.500, a Vučić ukida vanredno stanje. Baš ga briga za javno zdravlje, za sve aktuelne i buduće žrtve, za pljačke i ogoljeno profiterstvo, za sva zla ovog sveta biće kriv Covid 19 i politički oponenti. S druge strane, sve zasluge će pripisati voljenom sebi.

Da bi popravio šanse, ne sme da oteže, mora da iskoristi relaksaciju koja će nastupiti posle ukidanja raznih zabrana i normalizacije kakvog-takvog života. Mora da nađe načina da ljude drži u stanju hipnoze, da ne primete kako balansiraju na ivici egzistencije, s neizvesnom budućnošću, a pritom bez novca.

Vanredno stanje se svidelo Vučiću. Sam na političkoj sceni, svi pogledi uprti u njega, svi uplašeni više od njega nego od korone... A, on nabavlja opremu, raznosti je i objašnjava lekarima kako se koristi koji aparat, malo plaće i obećava, malo više preti... Hteo je da tu ulogu igra celog leta, ali realnost je bila jača od njegovih mentalnih poremećaja.

Posledice pandemije Covid 19 još ne mogu da se u potpunosti sagledaju, ali jasno je da Srbiju nije uništio virus, nego Vučić. Strah od korone iskoristio je kao zavesu iza koje su on i njegovi tajkuni opelješili budžet i zgrnuli ogroman novac. Vučić je priznao da je Srbija potrošila 390 miliona evra na kupovinu respiratora i zaštine medicinske opreme. Navodno, kupljeno je oko 700 respiratora. Država ih je plaćala po različitim cenama, od 20.000 do 40.000 evra. I to je krajnje sumnjivo, s obzirom da je Hrvatska iste modele respiratora plaćala po 3.500 evra. Neka buduća vlast, posle obaranja zločinačkog naprednjačkog režima, moraće da od tužilaštva zahteva da sprovede istragu i otkrije tokove novca, koliko je i kome plaćeno, a koliko je završilo na računima profitera iz Vučićevog okruženja.

Ministar finansija Siniša Mali najavio je da će "do ponedeljka13. aprila", objaviti sve podatke o nabavkama medicinske opreme. Taj ponedeljak još nije došao, niti će dok je SNS na vlasti.

Srpska ekonomija je i pre pandemije bila na samrti, održavala se veštačkim putem, astronomskim kreditima. Vučić je za osam godina vlasti uzeo oko deset milijardi evra kredita, plus još pet milijardi kroz tzv. investicije za infrastrukturne poslove. Tim novcem plaćao je strane kompanije i gradio puteve, koji su uglavnom neisplativi i nepotrebni, osim za njegov politički marketing. Uzeo je novac, deo je potrošio, deo prebacio sebi u džep, a dug ostavio sledećim generacijama, koje je osudio na dužničko ropstvo.

Korona je okončala njegovu vožnju po zidu smrti. Nema tog privrednog respiratora koji može da udahne život srpskoj ekonomiji, koja postoji još samo u izjavama Vučića i njegovih saučesnika u ubistvu Srbije.

Globalni ekonomski sistem, stvaran više od pola veka, raspao se za dva meseca. Naravno, rasturen je katastrofalnim odlukama najjačih svetskih sila, koje su omogućile nekonstrolisano štampanje novca i pljačkaško poslovanje banaka.

Svetska ekonomija je upala u fatalnu krizu prošle jeseni, kad su se desile promene na tržištu novca. Prekid kreditnih linija, pa čak i međubankarskih pozajmica, koje su do tada bile rutinski deo posla, najavio je kolaps.

Pandemija virusa je, kao što kaže ekonomista Nebojša Katić, poput ćebeta prekrila prave uzroke krize, koja će dostići razmere Velike depresije iz 1929. godine. Sve političke i poslovne strukture već koriste pandemiju kao alibi za vlastite promašaje i zloupotrebe. A, ovo je tek početak. Za dva-tri meseca, kad stigne drugi udar, prekinuće se mnoge poslovne veze među kompanijama i državama, što će dovesti do potpune promene načina organizacije privrednog sistema.

Dovoljno je pogledati podatke o ekonomskoj saradnji Srbije sa svetom da bi se videli problemi koji stižu.

Srbija je više od 64 osto proizvoda izvozila u zemlje Evropske unije, više od 20 odsto u region, a oko 6,5 odsto u zemlje Evro-azijske unije. Evropska unija, koja je ključni strateški partner Srbije, zatvara granice i donosi mere kojima namerava da zaštiti svoju privredu.

Po tom principu postupaju i ostale države, što će na velike muke staviti zemlje sa slabije razvijenom privredom, kao što je Srbija. Međunarodne kompanije će povući kapital, doći će do pada nivoa direktnih stranih investicija. Taj proces je već počeo.

U Velikoj Britaniji obustavljena je proizvodnja automobila u fabrikama koje zavise od komponenti, koje su stizale iz svih delova sveta, najviše iz Kine. Trgovinski lanci prekinuti su zbog korone, pa su se orijentisali na alternativne domaće dobavljače. Isti model "rišoringa" primenjuju mnoge zapadne proizvodne fabrike.

Najteže posledice krize osetiće mala preduzeća. S obzirom da u Srbiji posluje 96 odsto preduzeća koje imaju od jednog do deset zaposlenih, očigledno je na kakvim mukama će se naći naša privreda. Pad bruto domaćeg prozvoda i porast nezaposlenosti u kratkom roku će uništiti srpsku ekonomiju.

Ceo svet, svi državnici, finansijski eksperti i vlasnici kompanija, svi strepe od iskušenja pred kojim se nalaze, samo Aleksandar Vučić ne brine. Naprotiv, njemu je lepo, on tvrdi da očekuje prosperitet.

- Optimista sam po pitanju naše ekonomije, a inače nisam optimista po prirodi. Ukoliko uspemo da se otvorimo kako smo planirali, sve ćemo pobediti. Imaćemo najbolju ekonomiju i rast bruto domaćeg proizvoda u celoj Evropi. Imaćemo najjaču ekonomiju, a to nije bajka, to je rekao MMF - kaže Vučić.

- Najveće evropske zemlje, kao što su Nemačka, Francuska i Italija, doživeće ogroman pad privredne aktivnosti. Neverovatno je da će, po njihovim projekcijama, Srbija biti broj jedan u Evropi.

Međunarodni monetarni fond predviđa da će Srbija sledeće godine imati rast od čak 7,5 odsto, dok će globalni rast u proseku biti 5,8 odsto. Srbija će imati znatno manji negativni uticaj u odnosu na zemlje u Evropi. Mi mislimo da možemo i bolje od toga, tako da je projekcija Ministarstva finansija za ovu godinu -1,8 odsto. Teške, ali odlučne reforme predsednika Vučića iz 2014. i 2015. godine rezultirale su stabilizacijom javnih finansija. Dakle, uspeli smo da ojačamo i da postanemo otporniji na krizu. Optimisti smo jer znamo da smo dovoljno otporni da prevaziđemo prepreke koje su pred nama - rekao je dokazani lopov na funkciji ministra ekonomije.

I režimski trabanti s titulama ekonomskih eksperata puštaju mašti na volju. Šampion u toj disciplini, Ivan Nikolić, tvrdi da će Srbija "najbolje proći posle krize izazvane pandemijom", našu privredu će spasti to "to što nemamo more".

- Srbija ima dobru poziciju jer je ovu krizu dočekala s mnogo boljim parametrima nego u vreme prethodnih kriza 2008. i 2012. Drugi razlog je struktura naše ekonomije, koja nije bazirana na turizmu i ugostiteljstvu, kao što je to slučaj sa Hrvatskom. Treći razlog je vrlo širokogrud paket privrednih mera, koji je darežljiviji od mnogih drugih zemalja, a koji je obuhvatio stavke koje druge zemlje nisu, poput sto evra svakom punoletnom građaninu - kaže Nikolić.

Srbija se uzda i u konkretnu pomoć Evropske unije. Evropski parlament je nedavno, na poslednjem zasedanju, usvojio predloženi paket odgovora na krizu izazvanu pandemijom virusa. Za pomoć zdravstvenim sistemima izdvojiće se 8,03 milijarde evra. Uvođenje zajedničkih, tzv. korona-obveznica, kao garancije za zaduživanje na evropskom nivou, koje su tražile Italija, Francuska i Španija, nije prihvaćeno, jer je Holandija stavila veto.

Dakle, ni članice EU ne mogu da se solidarišu jedna s drugom, ali Vučić očekuje da iz Brisela dobije oko 90 miliona evra. Čak da se to i desi, koliko je ta suma beznačajna vidi se iz činjenice da je Srbija u prvih mesec dana po uvođenju vanrednog stanja izgubila više od 120 miliona evra samo u međunarodnom transportu.

Ministarka građevinarstva i saobraćaja Zorana Mihajlović procenjuje da će šteta u tom sektoru iznositi gotovo 700 miliona evra. Mihajlović ističe da država priprema poseban program oporavka za građevinsku i saobraćajnu industriju u kojoj je zaposleno 330.000 radnika.

Od tog broja, na gradilištima trenutno je angažovano oko 16.200 radnika. Kao Vučić, ni Mihajlović ne dozvoljava činjenicama da budu jače od njenih besmislica, pa obećava izgradnju još 520 kilometara puteva i pruga, čija vrednost iznosi oko 2,6 milijardi evra.

Vučić takve priče ne plasira samo da bi ohrabrio građane pred nastupajućim izazovima, već i iz čistog zadovoljstva. Uživa u sprdnji sa sirotinjom. On odlično zna šta čeka Srbiju, svestan je da ekonomski sistem više ne postoji. Recesija će ugasiti većinu malih preduzeća, bez posla će ostati više od 500.000 radnika.

Kad se tome doda još 400.000 gastarbajtera, koji su se nedavno vratili, bez mogućnosti da opet odu na privremeni rad u inostranstvo, jasno je da će se na tržištu rada naći skoro milion nezaposlednih mučenika, bez nade i perspektive.

Po sistemu spojenih posuda, usled gašenja preduzeća neće imati ko da plaća porez i doprinose, pa neće biti novca za plate u javnom sektoru. Kresanje plata i broja zaposlenih u državnim institucijama i javnim preduzećima izazvaće čistku naprednjačkih parazita, ali ugroziće egzistencije nekoliko stotina hiljada porodica, koje žive od plate u prosveti, zdravstvu, policiji...

Svim nesrećnicima, koji će za dva-tri meseca na ulicama prodavati vlastitu odeću, nameštaj, nakit i stare knjige, kao u vreme inflacije početkom devedesetih, Vučić obećava pomoć od sto evra. Kako kaže, "helicopter money" podrška građanima dobrineće stabilnosti.

U poslednjih osam godina novac je iz helikoptera padao samo na Vučićevu familiju, na njihove račune i u sefove u stranim bankama. Dok obećava sto evra, kao cifru koja će spasiti 5.200.000 punoletnih građana, Vučić maše rukom na kojom mu se cakli Hublot sat od 42.000 evra.

U istoj rečenici, kojom opljačkanim ljudima nudi mito od sto evra, diktator se zahvaljuje Miodragu Kostiću i Željku Mitroviću što su se odrekli pomoći države u iznosu od ukupno 6,5 miliona evra: "To je ogromna stvar za našu zemlju i beskrajno sam im zahvalan štu su takav potez napravili, pošto su nam time, državi, uštedeli oko 6,5 miliona evra".

Mitrovićeve firme duguju 120 miliona evra poreza, a predsednik države mu se zahvaljuje što nije iskoristio priliku da zgrabi još nekoliko miliona iz narodne kase! Takođe, PINK je uzeo krdit od 240 miliona evra, koji nemože da vrati!

Za kratko vreme, Aleksandar Vučić je zgrnuo više od tri milijarde evra, a sad opljačkane i ponižene ljude podmićuje sa sto evra, ne bi li se opet prevarili i glasali za SNS.

Laži mogu da se brane samo na jedan način, nasiljem. U tu svrhu, da bi dokazao da je svemoćan, Vučić je angažovao policiju, tužilaštvo i sudstvo da progone i drakonski kažnjavaju zle starce, koji se ohrabre da odu do radnje da kupe hleb i mleko. Ko hoće da jede u nedozvoljeno vreme, taj mora u zatvor ili karantin, plus da plati novčanu kaznu.

Torturi su izloženi i pravoslavni vernici. Naprednjački đavoimanuti gospodar nije smeo da hapsi vernike koji su za Vaskrs išli na liturgiju u beogradske crkve, ali u unutrašnjosti je bio otvorena sezona lova. Policija, koja obezbeđuje Zelju, Zvonka, Panu i ostale kriminalce iz vrha ganga na vlasti, hrabro se ostrvila na pravoslavne vernike i sveštenstvo.

Milica Stamenković istakla se prošle godine, kad je gasila požar na Staroj planini, na delovima gde nisu smeli da priđu ni vatrogasci, ni policajci. Za Vaskrs, pirotski policajci su je uhapsili i, po hitnom postupku, sproveli u dvorište suda, pred Vučićevu inkviziciju. Sudija Snežana Nikolić osudila je Milicu Stamenković da plati 50.000 dinara zato što se usudila da se pomoli Isusu Hristu, a ne Aleksandru Vučiću.

Zoran Keser, sudija Osnovnog suda u Novom Sadu, ušao je u anale pravosudnog beščašća. U izreci Rešenja o pritvoru građanina osumnjičenog za kršenje zabrane kretanja u vreme policijskog časa, Keser je naglasio da je to urađeno "i pored apela predsednika Republike Srbije u kojem isti moli da se pridržavaju izrečenih mera kao i svakodnevnih javnih saopštenja preko sredstava informisanja".

Za Kesera je ignorisanje Vučevih apela i molbi - krivično delo. Takvog sudiju treba čuvati, biće potreban kad se bude sudilo Aleksandru Vučiću. Niko neće bolje od Kesera da zaključi da apsolutna vlast podrazumeva apsolutnu odgovornost, pa, samim tim, i maksimalnu robiju.

Već je podneto nekoliko krivičnih prijava protiv Vučića. Jednu od njih Toplički centar za demokratiju i ljudska prava nedavno je predao Tužilaštvu za organizovani kriminal. Ta krivična prijava podneta je protiv Vučića, Ane Brnabić i Maje Gojković zbog sumnje da su proglašenjem vanrednog stanja bez odluke Narodne skupštine izvršili državni udar.

"U stanju uračunljivosti, kao pripadnici organizovane kriminalne grupe koju je oformio Vučić, a u cilju sticanja neograničene političke moći i uvođenja autoritarnog modela vlasti pojedinca, primenom političke sile, doneli i svojim supotpisima potpisali Odluku o proglašenju vanrednog stanja, a da prethodno nisu sazvali i probali da sazovu Skupštinu, čime su preuzeli njenu nadležnost, a istu suspendovali", navodi se u krivičnoj prijavi Topličkog centra za demokratiju i ljudska prava.

Tužilaštvu je predloženo da prijavljenim licima odmah odredi pritvor, pošto se nalaze na državnim funkcijama, pa bi mogli u kratkom vremenskom periodu da ponove krivično delo, kao i zato što se za delo, koje im se stavlja na teret, predviđena kazna zatvora preko deset godina, a način izvršenja i težina posledice dela su doveli do uznemirenja javnosti, koje može ugroziti nesmetano i pravično vođenje krivičnog postupka.

"Prijavljena lica treba oglasiti krivim i osuditi na maksimalnu jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 15 godina, budući da se radi o nosiocima najviših državnih funkcija, koji su učinili krivična dela protiv ustavnog uređenja koje sami moraju, pre svih, da štite", na vodi se u tužbi, koja je podneta 17. aprila ove godine.

Tužilaštvo za organizovani kriminal još nije reagovalo, što i ne čudi, pošto i ono zauzima značajno mesto u Vučićevoj zločinačkoj strukturi vlasti. Posle oslobođenja, na optuženičkoj klupi naći će se i diktatorovi saučesnici iz TOK-a.

Da se to ne bi desilo, Vučić će uraditi sve što može da opstane na vlasti. Za njega, ovo više nije borba za plen. Kad propadne privreda i resecija gurne narod u bedu, on i njegov kartel više neće imati šta da kradu. Sad im od vlasti zavisi goli život. Dok je Vučić na tronu, moći će da zloupotrebljava položaj i kontroliše institucije. Kad padne, nema mu spasa, moraće da odrobija sve zločine koje je izvršio. Dovoljno je da odgovara samo za ovo što je uradio tokom vanrednog stanja, pa da postane doživotni rezident Zabele.

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane